Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Aldara (imiquimod) – Sažetak opisa svojstava lijeka - D06BB10

Updated on site: 05-Oct-2017

Naziv lijekaAldara
ATK šifraD06BB10
Tvarimiquimod
ProizvođačMeda AB

1.NAZIV GOTOVOG LIJEKA

Aldara 5% krema

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna vrećica sadržava 12,5 mg imikvimoda u 250 mg kreme (5 %). 100 mg kreme sadržava 5 mg imikvimoda.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom: metilparahidroksibenzoat (E 218) 2,0 mg/g krema propilparahidroksibenzoat (E 216) 0,2 mg/g krema cetilni alkohol 22,0 mg/g krema

stearilni alkohol 31,0 mg/g krema

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Krema.

Bijela do blago žuta krema.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Imikvimod krema indicirana je za topikalno liječenje:

vanjskih genitalnih i perianalnih bradavica (condylomata acuminata) u odraslih bolesnika.

malih površinskih bazeocelularnih karcinoma kože u odraslih bolesnika.

klinički tipičnih, nehiperkeratotičnih, nehipertrofičnih aktiničnih keratoza na licu ili tjemenu u odraslih imunokompetentnih bolesnika kada veličina ili broj lezija ograničuje djelotvornost i/ili primjenjivost krioterapije, a druge topikalne metode liječenja su kontraindicirane ili manje pogodne.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Učestalost primjene i trajanje liječenja imikvimodom u obliku kreme razlikuju se ovisno o indikaciji.

Vanjske genitalne bradavice kod odraslih pacijenata

Imikvimod kremu je potrebno nanositi 3 puta tjedno (primjerice: ponedjeljkom, srijedom i petkom; ili utorkom, četvrtkom i subotom) prije spavanja, a na koži mora ostati tijekom 6 do 10 sati. Liječenje imikvimod kremom je potrebno nastaviti do nestanka vidljivih genitalnih i perianalnih bradavica ili najdulje tijekom 16 tjedana za svako pojavljivanje bradavica.

Za informacije o potrebnoj količini za nanošenje vidjeti dio 4.2. Način primjene.

Površinski bazeocelularni karcinom kože u odraslih bolesnika

Imikvimod kremu je potrebno nanositi tijekom 6 tjedana, 5 puta tjedno (primjerice: od ponedjeljka do

petka) prije spavanja i ostaviti da djeluje na koži oko 8 sati.

Za informacije o potrebnoj količini za nanošenje vidjeti dio 4.2. Način primjene

Aktinične keratoze u odraslih bolesnika

Liječenje treba započeti i nadgledati liječnik. Imikvimod kremu je potrebno nanositi 3 puta tjedno (primjerice: ponedjeljak, srijeda i petak) tijekom 4 tjedna prije spavanja i ostaviti da djeluje na koži oko 8 sati. Potrebno je primijeniti dovoljnu količinu kreme kako bi područje koje se liječi bilo u potpunosti prekriveno. Nakon 4 tjedna bez liječenja potrebno je procijeniti učinak na aktinične keratoze. Ako aktinične keratoze na liječenom području nisu nestale, potrebno je ponoviti liječenje tijekom iduća 4 tjedna.

Najveća preporučena doza je jedna vrećica.

Liječenje je potrebno prekinuti ako dođe do izraženih lokalnih upalnih reakcija (vidjeti dio 4.4) ili se pojavi infekcija na području liječenja. U slučaju infekcije potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere. Pojedino razdoblje liječenja ne smije trajati dulje od 4 tjedna, čak ni u slučaju propuštene doze ili pauze u liječenju.

Ako liječeno područje ne bude potpuno čisto na kontrolnom pregledu oko 8 tjedana nakon posljednjeg četverotjednog ciklusa liječenja, može se razmotriti dodatni ciklus od 4 tjedna liječenja Aldarom.

Preporučuje se drugačija terapija ako liječena(e) lezija(e) iskaže(u) nedovoljan odgovor na Aldaru.

Lezije aktiničke keratoze koje su se povukle nakon jednoga ili dvaju ciklusa liječenja, a naknadno se opet pojave, mogu se ponovno liječiti kremom Aldara tijekom jednog ili dva dodatna ciklusa (vidjeti dio 5.1).

Podaci koji se odnose na sve indikacije:

Ako bolesnik propusti primijeniti kremu, potrebno je to učiniti prvom prilikom, a zatim nastaviti primjenu prema redovitom rasporedu. Međutim, kremu se ne smije primjenjivati više od jednom dnevno.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se uporaba u pedijatrijskoj populaciji. Nema dostupnih podataka o primjeni imikvimoda u djece i adolescenata u odobrenim indikacijama.

Aldara se ne smije primjenjivati u djece s molluscum contagiosum zbog nedjelotvornosti kod te indikacije (vidjeti dio 5.1).

Način primjene

Vanjske genitalne bradavice

Imikvimod kremu je potrebno primijeniti u tankom sloju na čisto područje s bradavicama i utrljavati dok ju koža ne upije. Kremu primijenite samo na zahvaćeno područje i izbjegavajte unutrašnje površine. Kremu je potrebno primijeniti prije spavanja. Tijekom razdoblja liječenja od 6 do 10 sati, potrebno je izbjegavati tuširanje i kupanje. Nakon tog razdoblja neophodno je imikvimod kremu odstraniti blagim sapunom i vodom. Preobilno nanošenje kreme ili dugotrajan dodir s kožom može dovesti do teških reakcija na mjestu primjene (vidjeti dijelove 4.4, 4.8 i 4.9). Vrećica za jednokratnu uporabu dovoljna je za prekrivanje područja veličine 20 cm2. Jednom otvorena vrećica ne smije se ponovo koristiti. Ruke je potrebno temeljito oprati prije i nakon nanošenja kreme.

Neobrezani muškarci pri liječenju bradavica na glaviću penisa moraju svakodnevno povlačiti kožu na glaviću penisa i svakodnevno prati to područje (vidjeti dio 4.4).

Površinski bazeocelularni karcinom kože

Prije primjenjivanja imikvimod kreme područje koje se liječi potrebno je oprati blagim sapunom i

vodom i dobro posušiti. Potrebno je primijeniti dovoljno kreme kako bi tumor i 1 cm zdrave kože oko tumora bili u potpunost prekriveni. Kremu je potrebno utrljavati u liječenom području sve dok ju koža ne upije. Kremu je potrebno primijeniti prije spavanja i ostaviti da djeluje na koži oko 8 sati. Tijekom tog razdoblja izbjegavajte tuširanje i kupanje. Nakon tog razdoblja neophodno je imikvimod kremu odstraniti blagim sapunom i vodom.

Jednom otvorena vrećica ne smije se ponovo koristiti. Ruke je potrebno temeljito oprati prije i nakon nanošenja kreme.

Odgovor liječenog tumora na imikvimod procjenjuje se 12 tjedana nakon završetka liječenja. Ako se utvrdi nepotpuni odgovor tumora, potrebno je primijeniti drugu terapiju (vidjeti dio 4.4).

Ako lokalna kožna reakcija na imikvimod kremu izazove prekomjernu nelagodu u bolesnika ili ako se pojavi infekcija na liječenom području, liječenje se može prekinuti na nekoliko dana (vidjeti dio 4.4). U slučaju razvoja infekcije potrebno poduzeti odgovarajuće mjere.

Aktinična keratoza

Prije primjene imikvimod kreme područje koje se liječi potrebno je oprati blagim sapunom i vodom i dobro posušiti. Potrebno je primijeniti dovoljnu količinu kreme kako bi liječeno područje u potpunosti bilo pokriveno. Kremu je potrebno utrljavati u liječeno područje sve dok je koža ne upije. Kremu je potrebno primijeniti prije spavanja i ostaviti da djeluje na koži oko 8 sati. Tijekom tog razdoblja izbjegavajte tuširanje i kupanje. Nakon tog razdoblja neophodno je imikvimod kremu odstraniti blagim sapunom i vodom. Jednom otvorena vrećica ne smije se ponovo upotrijebiti. Ruke je potrebno temeljito oprati prije i nakon nanošenja kreme.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili na bilo koju od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Vanjske genitalne bradavice, površinski bazeocelularni karcinom kože i aktinična keratoza

Izbjegavajte dodir s očima, usnama i nosnicama.

Imikvimod može pogoršati postojeće upalne promjene kože.

Potreban je oprez pri primjeni imikvimod kreme u bolesnika koji boluju od autoimunih bolesti (vidjeti dio 4.5). Kod tih bolesnika potrebno je procijeniti korist od liječenja imikvimodom u odnosu na rizik od mogućeg pogoršanja autoimune bolesti.

Potreban je oprez pri primjeni imikvimod kreme u transplantiranih bolesnika (vidjeti dio 4.5). Kod tih bolesnika potrebno je procijeniti korist od liječenja imikvimodom u odnosu na rizik od mogućeg odbacivanja organa ili pojave reakcije transplantata protiv primatelja.

Terapija imikvimod kremom ne preporučuje se prije završenog cijeljenja kože nakon prethodnog liječenja ili kirurške intervencije. Primjena na oštećenu kožu može dovesti do povećane sustavne apsorpcije imikvimoda što povećava rizik od štetnih događaja (vidjeti dio 4.8 i 4.9).

Primjena okluzivnog zavoja ne preporučuje se tijekom terapije imikvimod kremom.

Pomoćne tvari metilparahidroksibenzoat (E 218) i propilparahidroksibenzoat (E 216) mogu uzrokovati alergijske reakcije (moguće i odgođene reakcije preosjetljivosti). Cetilni alkohol i stearilni alkohol mogu izazvati lokalne reakcije na koži (npr. kontaktni dermatitis).

Nakon svega nekoliko nanošenja imikvimod kreme, rijetko može doći do burnih lokalnih upalnih reakcija koje uključuju vlaženje kože ili erozije na koži. Te lokalne upalne reakcije mogu pratiti ili im

čak prethoditi sistemski znakovi i simptomi nalik gripi koji uključuju malaksalost, vrućicu, mučninu, mijalgiju i tresavicu. U tom je slučaju potrebno razmotriti prekidanje terapije.

Potreban je oprez pri primjeni imikvimod kreme u bolesnika sa smanjenom hematološkom rezervom (vidjeti dio 4.8d).

Vanjske genitalne bradavice

Iskustvo u primjeni imikvimod kreme u liječenju bradavica na prepuciju (kožici penisa) ograničeno je.

Baza podataka o sigurnosti primjene u neobrezanih muškaraca koji se liječe imikvimod kremom tri puta tjedno uz svakodnevnu higijenu prepucija uključuje manje od 100 bolesnika. U drugim ispitivanjima u kojima bolesnici nisu provodili svakodnevnu higijenu prepucija zabilježena su dva slučaja teške fimoze i jedan slučaj strikture koji je zahtijevao obrezivanje. Liječenje ove populacije bolesnika preporučuje se samo u onih muškaraca koji su u mogućnosti ili su voljni provoditi svakodnevnu higijenu prepucija. Rani znakovi strikture uključuju lokalne kožne reakcije (npr. erozije, ulceraciju, edem, otvrdnuće) ili otežano prevlačenje kožice preko glavića penisa. U slučaju pojave ovih simptoma nužno je odmah prekinuti liječenje. Temeljem dosadašnjih spoznaja, liječenje uretralnih, intravaginalnih, cervikalnih, rektalnih ili intraanalnih bradavica se ne preporučuje. Terapija imikvimod kremom ne smije se započeti na tkivima s otvorenim ranama sve dok rane u potpunosti ne zacijele.

Lokalne kožne reakcije kao što su eritem, erozije, ekskorijacija i perutanje kože i edemi su uobičajene. Druge lokalne reakcije kao što su otvrdnuće, ulceracije, stvaranje krasta i mjehura, također su zabilježene. U slučaju pojave nepodnošljive kožne reakcije, kremu je potrebno odstraniti pranjem blagim sapunom i vodom. Liječenje imikvimod kremom je moguće nastaviti nakon smirivanja kožne reakcije. Rizik od teških lokalnih kožnih reakcija veći je pri primjeni imikvimoda u dozi većoj od preporučene (vidjeti dio 4.2). Međutim, u rijetkim slučajevima zapažene su teške lokalne reakcije koje su zahtijevale liječenje, i/ili prouzročile privremene poremećaje funkcije u bolesnika koji su se pridržavali uputa o primjeni imikvimoda. Pri pojavi takvih reakcija u području uretralnog ušća u nekih su se žena pojavile poteškoće pri mokrenju koje su ponekad zahtijevale hitnu kateterizaciju i liječenje zahvaćenog područja.

Ne postoji kliničko iskustvo u primjeni imikvimod kreme neposredno nakon provedenog liječenja vanjskih genitalnih i perianalnih bradavica drugim lijekovima koji su se primjenjivali na kožu. Imikvimod kremu je potrebno oprati prije spolnog odnosa. Imikvimod krema može oslabiti stijenku kondoma i dijafragme te se istodobno korištenje ne preporučuje. Potrebno je primijeniti druge oblike kontracepcije.

U imunokomprimitiranih bolesnika ne preporučuje se ponavljanje liječenja imikvimod kremom.

Iako su ograničeni podaci pokazali da imikvimod krema smanjuje broj bradavica kod HIV pozitivnih bolesnika, uočena je manja učinkovitost u njihovom odstranjivanju u ovoj skupini bolesnika.

Površinski bazeocelularni karcinom kože

Imikvimod nije procjenjivan u liječenju bazeocelularnih karcinoma kože smještenih unutar

1 cm od kapaka, nosa, usana ili linije vlasišta.

Tijekom terapije i do izlječenja zahvaćena će koža vjerojatno izgledati primjetno drukčije od normalne kože. Lokalne kožne reakcije su uobičajene, ali njihova jačina se smanjuje tijekom terapije ili se one povlače nakon prekida terapije imikvimod kremom. Postoji povezanost između omjera dijela izliječene kože i jačine lokalnih reakcija na koži (npr. eritem). Te je lokalne kožne reakcije moguće objasniti stimulacijom lokalnoga imunološkog odgovora. U slučaju nelagode u bolesnika ili teške lokalne kožne reakcije moguća je pauza u liječenju u trajanju od nekoliko dana. Nakon smirivanja kožne reakcije liječenje imikvimod kremom može se nastaviti.

Klinički ishod terapije može se procijeniti nakon oporavka liječene kože, otprilike 12 tjedana nakon

završetka liječenja.

Nema kliničkih iskustava u primjeni imikvimod kreme u imunokompromitiranih bolesnika.

Nema kliničkih iskustava u bolesnika s rekurentnim i prethodno liječenim površinskim bazeocelularnim karcinomom kože, stoga se ne preporučuje uporaba za već liječene tumore.

Podaci iz otvorenog kliničkog ispitivanja upućuju na činjenicu da će veliki tumori (> 7,25 cm2) će manje vjerojatno reagirati na terapiju imikvimodom.

Područje kože koja se liječi potrebno je zaštiti od izlaganja suncu.

Aktinična keratoza

Kod lezija klinički atipičnih za aktiničnu keratozu ili suspektno malignih potrebno je napraviti biopsiju radi odluke o primjeni odgovarajućeg liječenja.

Imikvimod krema nije procjenjivana u liječenju aktinične keratoze na kapcima, u nosnicama, ušima, ili na usnama unutar vermiliona.

Vrlo je malo podataka o primjeni imikvimoda u liječenju aktinične keratoze na drugim mjestima osim na licu i tjemenu. Dostupni podaci o aktiničnoj keratozi na podlakticama i rukama ne govore u prilog djelotvornosti liječenja u toj indikaciji i stoga se ta primjena ne preporučuje.

Imikvimod se ne preporučuje u liječenju lezija aktinične keratoze s izrazitom hiperkeratozom ili hipertrofijom kao kod npr. kožnih rogova.

Tijekom terapije i do izlječenja zahvaćena će koža vjerojatno izgledati primjetno drukčije od normalne kože. Lokalne kožne reakcije su uobičajene, ali njihova jačina se smanjuje tijekom terapije ili se one povlače nakon prekida terapije imikvimod kremom. Postoji povezanost između omjera dijela izliječene kože i jačine lokalnih reakcija na koži (npr. eritema). Te je lokalne kožne reakcije moguće objasniti simulacijom lokalnog imunološkog odgovora. U slučaju nelagode u bolesnika ili intenziteta lokalne kožne reakcije moguća je pauza u liječenju u trajanju od nekoliko dana. Nakon smirivanja kožne reakcije liječenje imikvimod kremom može se nastaviti.

Liječenje se ne smije produljiti na više od 4 tjedna zbog propuštene doze ili stanke u liječenju.

Klinički ishod terapije može se procijeniti nakon oporavka liječene kože, otprilike 4 – 8 tjedana nakon završetka liječenja.

Nema kliničkih iskustava o primjeni imikvimod kreme u imunokompromitiranih bolesnika.

Informacije o ponovnom liječenju lezija aktiničke keratoze koje su nestale nakon jednoga ili dvaju ciklusa liječenja, a naknadno se opet pojavile, dane su u dijelovima 4.2. i 5.1.

Podaci iz otvorenog kliničkog ispitivanja pokazuju da je stopa potpunog nestajanja lezija manja kod bolesnika s više od 8 aktiničnih keratoznih lezija u odnosu na bolesnike s manje od 8 lezija.

Područje kože koja se liječi potrebno je zaštiti od izlaganja suncu.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Ispitivanja interakcija nisu provedena. To uključuje i ispitivanja s imunosupresivnim lijekovima. Interakcije s lijekovima za sustavnu primjenu ograničene su minimalnom perkutanom apsorpcijom imikvimod kreme.

Zbog njezinih imunostimulativnih svojstava imikvimod kremu treba oprezno primjenjivati u bolesnika

koji uzimaju imunosupresivne lijekove (vidjeti dio 4.4).

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Ne postoje dostupni klinički podaci o izloženim trudnoćama za imikvimod. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj i postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3). Pri propisivanju lijeka trudnicama potreban je oprez.

Dojenje

Budući da nakon jednokratne ili višekratne topikalne primjene nije zabilježena mjerljiva razina (>5 ng/ml) imikvimoda u serumu, ne može se dati specifičan savjet o uporabi tijekom dojenja.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rada na strojevima

Aldara krema ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

4.8Nuspojave

a) Opći opis:

Vanjske genitalne bradavice:

U ključnim ispitivanjima primjene kreme 3 puta tjedno najčešće prijavljene nuspojave vjerojatno ili moguće povezane s liječenjem imikvimod kremom bile su reakcije na mjestu primjene na liječenom području s bradavicama (33,7% bolesnika liječenih imikvimodom). Prijavljene su i neke sustavne nuspojave uključujući glavobolju (3,7%), simptome nalik gripi (1,1%) i mijalgiju (1,5%).

U daljnjem su tekstu navedene nuspojave koje je prijavilo 2292 bolesnika liječenih imikvimod kremom u placebo kontroliranim i otvorenim kliničkim ispitivanjima. Za te se štetne događaje smatra da su moguće uzročno povezani s liječenjem imikvimodom.

Površinski bazeocelularni karcinom kože:

Tijekom ispitivanja primjene kreme 5 puta tjedno 58% bolesnika prijavilo je najmanje jedan štetan događaj. Najčešće prijavljeni štetni događaji u navedenim ispitivanjima, koji su ocijenjeni kao vjerojatno ili moguće povezani s liječenjem imikvimod kremom bile su reakcije na mjestu primjene s učestalošću od 28,1%. Bolesnici koji su primjenjivali imikvimod kremu prijavili su i neke sustavne nuspojave, uključujući bol u leđima (1,1%) i simptome nalik gripi (0,5%).

U daljnjemu su tekstu prikazani podaci o nuspojava koje je prijavilo 185 bolesnika tijekom liječenja površinskog bazeocelularnog karcinoma kože koji su liječeni imikvimod kremom u placebo kontroliranim kliničkim ispitivanjima faze III. Za te se štetne događaje smatra da su moguće uzročno povezani s liječenjem imikvimodom.

Aktinična keratoza:

U ključnim ispitivanjima primjene kreme 3 puta tjedno tijekom najviše 2 ciklusa liječenja u pojedinačnom trajanju od 4 tjedna, 56% bolesnika liječenih imikvimodom prijavilo je najmanje jedan štetni događaj. Najčešće prijavljeni štetni događaji tijekom tih ispitivanja koji su ocijenjeni kao vjerojatno ili moguće povezani s liječenjem imikvimod kremom bile su reakcije na mjestu primjene

(22% bolesnika liječenih imikvimodom). Bolesnici koji su liječeni imikvimodom prijavili su i neke sustavne nuspojave, uključujući mijalgiju (2%).

U daljnjemu su tekstu prikazani podaci o nuspojavama koje su prijavila 252 bolesnika liječena imikvimod kremom za aktiničnu keratozu u kontroliranim kliničkim ispitivanjima faze III koje je bilo kontrolirano podlogom. Za te se nuspojave smatra da su moguće uzročno povezane s liječenjem

imikvimodom.

b) Tablični pregled nuspojava:

Učestalost nuspojava definirana je na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10) i manje često (≥ 1/1000 do < 1/100). Niža učestalost zabilježena tijekom kliničkih ispitivanja ovdje nije navedena.

 

Vanjske genitalne

Površinski

Aktinična keratoza

 

bradavice

bazeocelularni

 

 

(3 puta tjedno,

karcinom kože

 

 

(5 puta tjedno,

(3 puta tjedno, 4 ili

 

16 tjedana)

6 tjedana)

8 tjedana)

 

N = 2292

N = 185

N = 252

Infekcije i infestacije

 

 

 

infekcija

često

često

manje često

pustule

 

često

manje često

herpes simplex

manje često

 

 

genitalna kandidijaza

manje često

 

 

vaginitis

manje često

 

 

baterijska infekcija

manje često

 

 

gljivična infekcija

manje često

 

 

infekcija gornjih dišnih puteva

manje često

 

 

vulvitis

manje često

 

 

rinitis

 

 

manje često

gripa

 

 

manje često

Poremećaji krvi i limfnog sustava

 

 

 

limfadenopatija

manje često

često

manje često

Poremećaji metabolizma i prehrane

 

 

 

anoreksija

manje često

 

često

Psihijatrijski poremećaji

 

 

 

nesanica

manje često

 

 

depresija

manje često

 

manje često

razdražljivost

 

manje često

 

Poremećaji živčanog sustava

 

 

 

glavobolja

često

 

često

parestezije

manje često

 

 

omaglica

manje često

 

 

migrena

manje često

 

 

somnolencija

manje često

 

 

Poremećaji oka

 

 

 

konjuktivalna iritacija

 

 

manje često

edem očnog kapka

 

 

manje često

Poremećaji uha i labirinta

 

 

 

tinitus

manje često

 

 

Krvožilni poremećaji

 

 

 

navale crvenila

manje često

 

 

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

faringitis

manje često

 

 

rinitis

manje često

 

 

kongestija nosa

 

 

manje često

faringolaringealna bol

 

 

manje često

Poremećaji probavnog sustava

 

 

 

mučnina

često

manje često

često

bol u abdomenu

manje često

 

 

proljev

manje često

 

manje često

povraćanje

manje često

 

 

rektalne smetnje

manje često

 

 

rektalni grčevi

manje često

 

 

suha usta

 

manje često

 

Poremećaji kožne i potkožnog tkiva

 

 

 

svrbež

manje često

 

 

dermatitis

manje često

manje često

 

folikulitis

manje često

 

 

eritematozni osip

manje često

 

 

ekcem

manje često

 

 

osip

manje često

 

 

pojačano znojenje

manje često

 

 

urtikarija

manje često

 

 

aktinična keratoza

 

 

manje često

eritem

 

 

manje često

edem lica

 

 

manje često

kožni vrijed

 

 

manje često

Poremećaji mišićno-koštanog sustava

 

 

 

i vezivnog tkiva

 

 

 

mijalgija

često

 

često

artralgija

manje često

 

često

bol u leđima

manje često

često

 

bol u ekstremitetima

 

 

manje često

Poremećaji bubrega i mokraćnog

 

 

 

sustava

 

 

 

dizurija

manje često

 

 

Poremećaji reproduktivnog sustava i

 

 

 

dojki

 

 

 

bol u genitalijama kod muškaraca

manje često

 

 

poremećaj funkcije penisa

manje često

 

 

bol pri spolnom odnosu

manje često

 

 

erektilna disfunkcija

manje često

 

 

uterovaginalni prolaps

manje često

 

 

bol u vagini

manje često

 

 

atrofični vaginitis

manje često

 

 

promjene na vulvi

manje često

 

 

Opći poremećaji i reakcije na mjestu

 

 

 

primjene

 

 

 

svrbež na mjestu primjene

vrlo često

vrlo često

vrlo često

bol na mjestu primjene

vrlo često

često

često

pečenje na mjestu primjene

često

često

često

iritacija na mjestu primjene

često

često

često

eritem na mjestu primjene

 

često

često

reakcija na mjestu primjene

 

 

često

krvarenje na mjestu primjene

 

često

manje često

papule na mjestu primjene

 

često

manje često

parestezije na mjestu primjene

 

često

manje često

osip na mjestu primjene

 

često

 

umor

često

 

često

vrućica

manje često

 

manje često

bolest nalik gripi

manje često

manje često

 

bol

manje često

 

 

astenija

manje često

 

manje često

malaksalost

manje često

 

 

tresavica

manje često

 

manje često

dermatitis na mjestu primjene

 

 

manje često

iscjedak na mjestu primjene

 

manje često

manje često

hiperestezija na mjestu primjene

 

 

manje često

upala na mjestu primjene

 

manje često

 

edem na mjestu primjene

 

manje često

manje često

stvaranje krasti na mjestu primjene

 

manje često

manje često

ožiljak na mjestu primjene

 

 

manje često

pucanje kože na mjestu primjene

 

manje često

 

oticanje na mjestu primjene

 

manje često

manje često

vrijed na mjestu primjene

 

 

manje često

mjehurići na mjestu primjene

 

manje često

manje često

osjećaj topline na mjestu primjene

 

 

manje često

letargija

 

manje često

 

nelagoda

 

 

manje često

upala

 

 

manje često

c) Česte nuspojave:

Vanjske genitalne bradavice:

Od ispitivača koji su proveli placebom kontrolirano ispitivanje tražilo se da ocijene protokolom obvezne kliničke pokazatelje (reakcije na koži). Procjena obveznih kliničkih pokazatelja pokazala je da su lokalne reakcije na koži, uključujući eritem (61%), erozije (30%), ekskorijaciju/perutanje/ljuskanje (23%) i edem (14%), bile česte u placebo kontroliranom ispitivanju u kojem se imikvimod krema primjenjivala tri puta tjedno (vidjeti dio 4.4). Lokalne kožne reakcije, kao što je eritem, vjerojatno su posljedica farmakološkog djelovanja imikvimod kreme.

Kožne reakcije na udaljenim mjestima zabilježene su također u placebom kontroliranom ispitivanju, uglavnom eritem (44%). Te su reakcije nastale na mjestima bez bradavica koja su možda bila u kontaktu s imikvimod kremom. Kožne reakcije su većinom bile blage do umjereno teške i nestale su unutar 2 tjedna nakon prestanka liječenja. Međutim, u nekim su slučajevima te reakcije bile teške i zahtijevale su liječenje, odnosno prouzročile gubitak funkcije. U vrlo rijetkim slučajevima teške reakcije u području uretralnog ušća dovele do dizurije kod žena.

Površinski bazeocelularni karcinom kože:

Od ispitivača koji su proveli placebom kontrolirano ispitivanje tražilo se da ocijene protokolom obvezne kliničke pokazatelje (reakcije na koži). Procjena obveznih kliničkih pokazatelja pokazala je da su teški eritem (31%), teške erozije (13%), i teško stvaranje krasti (19%) bili vrlo česti u provedenome ispitivanju u kojemu je imikvimod krema primjenjivana 5 puta tjedno. Lokalne reakcije na koži, kao primjerice eritem, vjerojatno su posljedica farmakološkog djelovanja imikvimod kreme.

Zabilježene su infekcije na koži tijekom liječenja imikvimodom. Iako ne prouzročava ozbiljne zdravstvene posljedice, potrebno je uzeti u obzir mogućnost pojave infekcije na oštećenoj koži.

Aktinična keratoza:

U kliničkim ispitivanjima primjene imikvimod kreme 3 puta tjedno tijekom 4 tjedna ili 8 tjedana najčešće zapažene reakcije na mjestu primjene bile su svrbež (14%) i pečenje kože (5%).

Teški eritem (24%) i teško stvaranje krasti (20%) bilo je vrlo često. Lokalne reakcije na koži, kao što je eritem, vjerojatno su posljedica farmakološkog djelovanja imikvimod kreme. Vidjeti dio 4.2 i 4.4 za informacije tijekom razdoblja bez terapije.

Zabilježene su infekcije na koži za vrijeme liječenja imikvimodom. Iako ne prouzročava ozbiljne zdravstvene posljedice, potrebno je uzeti u obzir mogućnost pojave infekcije na oštećenoj koži.

d) Štetni događaji primjenjivi na sve indikacije:

Prijavljena je lokalna hipopigmentacija i hiperpigmentacija nakon primjene imikvimod kreme. Podaci dobiveni praćenjem pokazuju da promjene boje kože kod nekih bolesnika mogu biti trajne. Praćenjem 162 bolesnika pet godina nakon liječenja manjih površinskih bazeocelularnog karcinoma kože primijećena blaga hipopigmentacija u 37% bolesnika i umjerena hipopigmentacija u 6% bolesnika. U 56% bolesnika nije bilo hipopigmentacije. Hiperpigmentacija nije zabilježena.

Kliničkim ispitivanjima o primjeni imikvimoda u liječenju aktinične keratoze uočena je učestalost ćelavosti na liječenom ili okolnom području od 0,4% (5/1214). Zaprimljeni su izvještaji iz razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet o pojavi ćelavosti za vrijeme liječenja manjih površinskih bazeocelularnih karcinoma kože i vanjskih genitalnih bradavica.

U kliničkim je ispitivanjima uočeno smanjenje hemoglobina, broja bijelih krvnih stanica, apsolutnog broja neutrofila i trombocita. Ta se smanjenja ne smatraju klinički važnima za bolesnika s normalnom hematološkom rezervom. Bolesnici sa smanjenom hematološkom rezervom nisu ispitivani u kliničkim ispitivanja. O smanjenju hematoloških parametara koje je zahtijevalo kliničku intervenciju izviješteno je nakon stavljanja lijeka u promet. Postoje izvještaji iz razdoblja nakon stavljanja lijeka u promet o povišenim enzimima jetre.

Rijetko je primijećeno pogoršanje autoimunih bolesti.

U kliničkim ispitivanjima zabilježeni su rijetki slučajevi dermatoloških reakcija na lijek na mjestima udaljenim od mjesta primjene, uključujući multiformni eritem, Stevens-Johnsonov sindrom i kožni oblik eritematoznog lupusa.

e) Pedijatrijska populacija:

Imikvimod je ispitivan u kontroliranim kliničkim ispitivanjima s pedijatrijskim bolesnicima (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1). Nije bilo utvrđenih sustavnih reakcija. Reakcije na mjestu primjene bile su češće kod liječenja imikvimodom nego podlogom. Međutim, incidencija i jačina tih reakcija nije se razlikovala od one koja je uočena pri primjeni za odobrene indikacije u odraslih bolesnika. Nema dokaza o ozbiljnim nuspojavama pri primjeni imikvimoda u pedijatrijskih bolesnika.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Pri topikalnoj primjeni imikvimod kreme mala je vjerojatnost sustavnog predoziranja zbog minimalne perkutane apsorpcije. Ispitivanja provedena na kunićima pokazala su da je dermalna smrtna doza veća od 5g/kg. Učestalo dermalno predoziranje imikvimod kremom može dovesti do teških lokalnih kožnih reakcija.

Pri slučajnom gutanju jednokratne doze od 200 mg imikvimoda, što je otprilike sadržaj 16 vrećica, mogu se pojaviti mučnina, povraćanje, glavobolja, mijalgija i vrućica. Najozbiljniji klinički štetni

događaj zabilježen nakon višekratnih oralnih doza od ≥ 200 mg bila je hipotenzija koja je otklonjena peroralnim ili intravenskim davanjem tekućine.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: kemoterapeutici za topikalnu primjenu, antivirotici. ATK oznaka: D06BB10

Imikvimod je modulator imunološkog odgovora. Ispitivanja saturabilnog vezanja pokazuju da na reaktivnim imunološkim stanicama postoji membranski receptor za imikvimod. Imikvimod nema neposredno antivirusno djelovanje. Kod životinjskih modela imikvimod je učinkovit protiv virusnih infekcija i djeluje kao protutumorski lijek uglavnom indukcijom alfa-interferona i drugih citokina. U kliničkim je ispitivanjima dokazana indukcija alfa interferona i drugih citokina u tkivu genitalnih bradavica nakon primjene imikvimod kreme.

Tijekom farmakokinetičkog ispitivanja dokazano je povećanje sistemske razine alfa interferona i drugih citokina nakon topikalne primjene imikvimoda.

Vanjske genitalne bradavice:

Klinička djelotvornost:

Rezultati 3 ključna ispitivanja djelotvornosti faze III pokazali su, na temelju potpunog nestanka liječenih bradavica, da je liječenje imikvimodom tijekom 16 tjedana znatno učinkovitije od liječenja podlogom.

Kod 119 žena liječenih imikvimodom ukupna stopa potpunog nestanka bradavica bila je 60% u usporedbi s 20% u 105 bolesnica liječenih podlogom (95% Cl, za razliku stopa: 20% do 61%, p<0,001). U bolesnica liječenih imikvimodom u kojih je zabilježen potpuni nestanak bradavica, medijan vremena do nestanka iznosio je 8 tjedana.

Kod 157 muškaraca liječenih imikvimodom ukupna stopa potpunog nestanka bradavica bila je 23 % u usporedbi s 5% u 161 bolesnika liječenog podlogom (95% CI za razliku stopa: 3% do 36%, p <0,001). U bolesnika liječenih imikvimodom u kojih je zabilježen potpuni nestanak bradavica medijan vremena do nestanka iznosio je 12 tjedana.

Površinski bazeocelularni karcinom kože:

Klinička djelotvornost:

Djelotvornost imikvimoda primijenjenog 5 puta tjedno tijekom 6 tjedana ispitivana je u dva dvostruko slijepa podlogom kontrolirana klinička ispitivanja. Ciljni tumori bili su histološki potvrđeni pojedinačni primarni površinski bazeocelularni karcinomi najmanje veličine od 0,5 cm2 i najvećega promjera od 2 cm. Tumori koji su se nalazili unutar 1 cm od očiju, nosa, ušiju ili linije vlasišta nisu bili uključeni. U združenoj analizi tih dvaju ispitivanja histološki nestanak primijećeno je u 82% (152/185) bolesnika. Uključivanjem kliničke procjene, nestanak ocijenjen tom kompozitnom mjerom ishoda zabilježen je u 75% (139/185) bolesnika. Ti su rezultati bili statistički značajni (p < 0,001) u usporedbi sa skupinom u kojoj je primijenjena podloga, 3% (6/179) naspram 2% (3/179). Uočena je značajna povezanost jačine lokalnih reakcija na koži (npr. eritem) koje su se pojavile tijekom razdoblja liječenja i potpunog nastanka bazeocelularnog karcinoma.

Petogodišnji podaci iz dugotrajnog otvorenog nekontroliranog ispitivanja pokazali su da je otprilike 77,9% [95% CI (71,9%, 83,8%)] svih ispitanika koji su inicijalno liječeni postalo klinički izliječenima i bez povrata bolesti tijekom 60 mjeseci.

Aktinična keratoza:

Klinička djelotvornost:

Djelotvornost imikvimoda primijenjenog 3 puta tjedno tijekom jednog ili dva ciklusa liječenja u pojedinačnom trajanju od 4 tjedna, uz 4-tjednu stanku između ciklusa liječenja ispitivana je u dva dvostruko slijepa podlogom kontrolirana klinička ispitivanja. Bolesnici su imali klinički tipične, vidljive, diskretne, nehiperkeratotične i nehipertrofične lezije aktinične keratoze na proćelavom tjemenu i licu u području liječenja veličine 25 cm2. Liječeno je 4 do 8 lezija aktinične keratoze. Stopa potpunog nestanka (imikvimod minus placebo) za kombinirana ispitivanja bila je 46,1% (CI 39,0%, 53,1%).

Jednogodišnji podaci iz dvaju kombiniranih opservacijskih ispitivanja ukazuju na stopu povrata bolesti od 27% (35/128 bolesnika) u onih bolesnika koji su klinički izliječeni nakon jednog ili dva ciklusa liječenja. Stopa povrata za pojedinačne lezije bila je 5,6% (41/737). Stopa povrata za podlogu bila je 47% (8/17 bolesnika) i 7,5 % (6/80 lezija).

Dva otvorena, randomizirana, kontrolirana klinička ispitivanja uspoređivala su dugoročne učinke imikvimoda s učincima topikalnog diklofenaka u bolesnika s aktiničkom keratozom s obzirom na rizik od progresije u in situ ili invazivni karcinom pločastih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC).

Liječenje je provedeno prema službenim preporukama. Ako u liječenom području zahvaćenom aktiničnom keratozom u ispitivanju lezije nisu potpuno nestale, moglo se započeti s dodatnim ciklusima liječenja. Svi su bolesnici praćeni do povlačenja ili do 3 godine nakon randomizacije.

Rezultati su dobiveni iz metaanalize obaju ispitivanja.

Ukupno je 482 bolesnika bilo uključeno u ispitivanja, od kojih je 481 primilo ispitivano liječenje, a od toga je 243 bolesnika liječeno imikvimodom, a 238 topikalnim diklofenakom. Liječeno područje zahvaćeno aktiničkom keratozom nalazilo se na proćelavom tjemenu ili na licu, u području od oko 40 cm2 za obje liječene skupine koje su imale medijan od 7 klinički lezija tipičnih za aktiničnu keratozu na početku ispitivanja. Postoji kliničko iskustvo za 90 bolesnika koji su primili 3 ili više ciklusa liječenja imikvimodom, a 80 bolesnika primilo je 5 ili više ciklusa liječenja imikvimodom tijekom trogodišnjeg razdoblja ispitivanja.

Što se tiče primarne mjere ishoda, histološke progresije, ukupno je kod 13 od 242 bolesnika (5,4%) u skupini liječenoj imikvimodom te 26 od 237 bolesnika (11,0%) u skupini liječenoj diklofenakom zabilježena histološka progresija u in situ ili invazivni karcinom pločastih stanica u roku od 3 godine, što je razlika od -5,6% (95% CI: 10,7% do -0,7%). Od toga je kod 4 od 242 bolesnika (1,7%) u skupini liječenoj imikvimodom te kod 7 od 237 bolesnika (3,0%) u skupini liječenoj diklofenakom zabilježena histološka progresija u invazivni karcinom pločastih stanica unutar razdoblja od 3 godine.

Ukupno 126 od 242 bolesnika liječenih imikvimodom (52,1%) i 84 od 237 bolesnika liječenih topikalnim diklofenakom (35,4%) imalo je potpuno kliničko izlječenje liječenog područja zahvaćenog aktiničnom keratozom u 20. tjednu (tj. oko 8 tjedana nakon završetka početnog ciklusa liječenja); što je razlika od 16,6% (95% CI: 7,7% do 25,1%). Ocijenjena je ponovna pojava lezija aktinične keratoze kod bolesnika s potpunim kliničkim izlječenjem liječenog područja zahvaćenog aktiničnom keratozom. U ovim se ispitivanjima smatralo da se bolesniku ponavljaju lezije ako je zabilježena barem jedna lezija aktiničke keratoze na potpuno izliječenom području, pri čemu je ponavljana lezija mogla biti lezija koja se pojavila na istom mjestu kao i prethodno nestala lezija ili novoidentificirana lezija bilo gdje na liječenom području zahvaćenom aktiničkom keratozom.

Rizik od ponovne pojave lezija aktiničke keratoze na liječenom području (prema gornjoj definiciji) do 12. mjeseca bio je 39,7% (50 od 126 bolesnika) za bolesnike liječene imikvimodom, u usporedbi s

50,0% (42 od 84 bolesnika) za bolesnike liječene topikalnim diklofenakom, što je razlika od -10,3% (95% CI: -23,6% do 3,3%); te 66,7 % (84 od 126 bolesnika) za liječenje imikvimodom i 73,8% (62 od 84 bolesnika) za topikalni diklofenak do 36. mjeseca, što je razlika od -7,1% (95% CI: -19,0% do 5,7%).

Bolesnik s ponavljanim lezijama aktiničke keratoze (prema gornjoj definiciji) na potpuno izlječenom području imao je izglede od oko 80% da mu se ponovno potpuno izliječi oboljelo područje nakon dodatnog ciklusa liječenja imikvimodom, u usporedbi s izgledima od oko 50% za ponovljeno liječenje topikalnim diklofenakom.

Pedijatrijska populacija

Odobrene indikacije, genitalne bradavice, aktinična keratoza i površinski bazeocelularni karcinom kože u pravilu se ne uočavaju u pedijatrijskoj populaciji i nisu ispitivani.

Aldara krema ispitivana je u 4 randomizirana, podlogom kontrolirana, dvostruko slijepa ispitivanja u djece u dobi od 2 do 15 godina s molluscum contagiosum (imikvimod n = 576, podloga n = 313). Ta ispitivanja nisu pokazala djelotvornost imikvimoda niti sa jednim ispitivanim režimom doziranja (3 x tjedno tijekom ≤ 16 tjedana i 7 x tjedno tijekom ≤ 8 tjedana).

5.2Farmakokinetička svojstva

Vanjske genitalne bradavice, površinski bazeocelularni karcinom kože i aktinična keratoza:

Manje od 0,9% topikalno primijenjene jednokratne doze radiooznačenog imikvimoda apsorbira se kod ljudi kroz kožu. Mala količina lijeka koja se apsorbirala u sistemsku cirkulaciju odmah je izlučena urinom i stolicom pri srednjem omjeru od oko 3 prema 1. Nakon jednokratno ili višekratno topikalno primijenjene doze nije zabilježena mjerljiva razina (>5 ng/ml) u serumu.

Sustavna izloženost (perkutana penetracija) izračunata je određivanjem povrata ugljika-14 u urinu i stolici iz [14C]označenog imikvomoda.

Kod 58 bolesnika s aktiničnom keratozom koji su primjenjivali kremu 3 puta tjedno tijekom 16 tjedana primijećena je minimalna sustavna apsorpcija 5% imikvimoda u kremi kroz kožu. Perkutana apsorpcija nije se značajno mijenjala od prve do posljednje doze u provedenome ispitivanju. Vršne koncentracije lijeka u serumu zapažene su na kraju 16. tjedna između 9 i 12 sati i iznosile su 0,1 ng/ml kod primjene na lice (12,5 mg, jedna vrećica za jednokratnu primjenu), 0,2 ng/ml kod primjene na tjeme (25 mg, dvije vrećice) i 1,6 ng/ml kod primjene na šake/ruke (75 mg, 6 vrećica). Površina primjene nije provjeravana kod skupina kod kojih su liječeni tjeme i šake/ruke. Proporcionalnost doze nije uočena. Izračunati prividni poluvijek bio je približno 10 puta veći nego dvosatni poluvijek utvrđen nakon supkutane primjene u prethodnom ispitivanju upućujući na produljeno zadržavanje lijeka u koži. Sadržaj u urinu kod ovih bolesnika u 16. tjednu bio je manji od 0,6% primijenjene doze.

Pedijatrijska populacija

Istraživana su farmakokinetička svojstva nakon jednokratne ili višekratne topikalne primjene u pedijatrijskih bolesnika s molluscum contagiosum (MC). Podaci o sustavnoj izloženosti pokazuju da je opseg apsorpcije imikvimoda nakon topikalne primjene u području lezije MC u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 12 godina bio nizak i usporediv s apsorpcijom u zdravih odraslih i odraslih s aktiničnom keratozom ili površinskim bazeocelularnim karcinomom kože. U mlađih bolesnika u dobi od 2 do 5 godina apsorpcija procjenjivana putem Cmax vrijednosti, bila je veća nego u odraslih bolesnika.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosti farmakologije, mutagenosti i teratogenosti.

U četveromjesečnom ispitivanju dermalne toksičnosti na štakorima pri dozi od 0,5 i 2,5 mg/kg uočeno je znatno smanjenje tjelesne težine i povećanje slezene; slični učinci nisu uočeni u četveromjesečnom ispitivanju na miševima. U obje vrste uočena je lokalna iritacija kože, osobito pri većim dozama.

U dvogodišnjom ispitivanju kancerogenosti pri dermalnoj primjeni tri puta tjedno provedenom na miševima, nije uočena pojava tumora na mjestu primjene. Međutim, incidencija hepatocelularnih tumora kod liječenih životinja bila je veća nego u kontrolnoj skupini. Mehanizam ove pojave nije poznat, ali kako imikvimod ima nisku sustavnu apsorpciju putem kože i nije mutagen, rizik od sustavne izloženosti u ljudi vjerojatno je malen. Osim toga, tumori nisu uočeni ni tijekom dvogodišnjeg ispitivanja kancerogenosti kod štakora kod kojih je imikvimod primjenjivan peroralno.

Imikvimod krema ispitivana je biološkim testiranjem fotokancerogenosti kod albino atimičnih miševa

koji su bili izloženi simuliranom sunčevom ultraljubičastom zračenju. Imikvimod krema primjenjivana je tri puta tjedno i životinje su zračene pet dana u tjednu tijekom 40 tjedana. Miševi su živjeli dodatnih

12 tjedana, što je ukupno iznosilo 52 tjedna. U skupini miševa koji su dobili podlogu tumori su se pojavili ranije i u većem broju nego kod miševa iz kontrolne skupine koji su bili manje zračeni. Značenje ove činjenice za čovjeka je nepoznato. Topikalna primjena imikvimod kreme u bilo kojoj dozi nije dovela do povećanja tumora u usporedbi sa skupinom koja je dobivala podlogu.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

izostearatna kiselina benzilni alkohol cetilni alkohol stearilni alkohol vazelin, bijeli polisorbat 60 sorbitanstearat glicerol

metilparahidroksibenzoat (E218) propilparahidroksibenzoat (E216) ksantanska guma

voda, pročišćena

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

2 godine.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

Jednom otvorene vrećice, ne smiju se ponovno upotrijebiti.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Kutije s 12 ili 24 vrećice od poliesterske/aluminijumske folije za jednokratnu uporabu s 250 mg kreme.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakovanja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje

Nema posebnih zahtjeva.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

Meda AB Pipers väg 2A 170 73 Solna Švedska

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

EU/1/98/080/001-002

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 18/09/1998

Datum obnove odobrenja: 03/09/2008

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljne informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept