Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Altargo (retapamulin) – Sažetak opisa svojstava lijeka - D06AX13

Updated on site: 05-Oct-2017

Naziv lijekaAltargo
ATK šifraD06AX13
Tvarretapamulin
ProizvođačGlaxo Group Ltd

1.NAZIV LIJEKA

Altargo 10 mg/g mast

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan gram masti sadrži 10 mg retapamulina (1% m/m).

Pomoćna(e) tvar(i) s poznatim učinkom:

Jedan gram masti sadrži do 20 mikrograma butilhidroksitoluena (E321).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Mast.

Glatka, bjelkasta mast.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Za kratkotrajno liječenje sljedećih površinskih kožnih infekcija u odraslih, adolescenata, dojenčadi i djece (starijih od devet mjeseci) (vidjeti dio 5.1):

Impetigo.

Inficirane male razderotine, ogrebotine ili šivane rane.

Vidjeti dijelove 4.4 i 5.1 za važne informacije o kliničkoj aktivnosti retapamulina protiv različitih sojeva Staphylococcus aureus.

Treba uzeti u obzir službene smjernice o odgovarajućoj primjeni antibiotika.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Odrasli (u dobi od 18 do 65 godina), adolescenti (u dobi od 12 do 17 godina), dojenčad i djeca (u dobi od devet mjeseci do 11 godina)

Tanak sloj masti potrebno je nanositi na zahvaćeno područje dva puta dnevno tijekom pet dana. Liječeno područje može se pokriti sterilnim zavojem ili gazom.

Sigurnost i djelotvornost nisu ustanovljene kod sljedećeg:

Više od 10 impetiginoznih lezija i ukupne površine područja veće od 100 cm2.

Inficirane lezije koje duljinom prelaze 10 cm ili im je ukupna površina >100 cm2.

U bolesnika mlađih od 18 godina liječena površina ne smije biti veća od 2% ukupne površine tijela.

Ako se kod bolesnika unutar dva do tri dana ne pojavi klinički odgovor, potrebno ih je ponovo procijeniti i razmisliti o alternativnoj terapiji (vidjeti dio 4.4).

Posebne populacije

Stariji (65 godina i stariji)

Nema potrebe za prilagođavanjem doze.

Oštećenje bubrega

Nema potrebe za prilagođavanjem doze. Vidjeti dio 5.3.

Oštećenje jetre

Nema potrebe za prilagođavanjem doze. Vidjeti dio 5.3.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost retapamulin masti u dojenčadi mlađe od devet mjeseci nije ustanovljena. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.2, međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.

Način primjene

Retapamulin se primjenjuje samo za kožu.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Senzibilizacija ili teška lokalna iritacija

U slučaju senzibilizacije ili teške lokalne iritacije zbog primjene retapamulin masti, potrebno je prekinuti liječenje, pažljivo obrisati mast te započeti s alternativnom terapijom infekcije.

Oči i sluznice

Mora se izbjegavati kontakt retapamulin masti s očima ili sluznicama. Prijavljena je epistaksa pri primjeni masti Altargo na sluznici nosa.

Ingestija

Potreban je oprez kako bi se izbjegla ingestija.

Ponovna procjena liječenja

Ako nakon 2-3 dana liječenja nema poboljšanja ili se uoči pogoršanje inficiranog područja potrebno je uzeti u obzir alternativnu terapiju.

Produljena primjena i prekomjeran rast neosjetljivih mikroorganizama

Produljena primjena retapamulina može dovesti do prekomjernog rasta neosjetljivih mikroorganizama, što uključuje gljivice. Ako se sumnja na superinfekciju neosjetljivim organizmima, u liječenju se treba voditi kliničkim i mikrobiološkim procjenama.

Apsces

Retapamulin se ne smije koristiti za liječenje apscesa.

Meticilin-rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA)

Retapamulin se ne smije koristiti za liječenje infekcija za koje se zna ili se pretpostavlja da su uzrokovane MRSA-om (vidjeti dio 5.1).

U kliničkim ispitivanjima sekundarno inficiranih otvorenih rana, djelotvornost retapamulina nije bila primjerena u bolesnika s infekcijama uzrokovanima MRSA-om. Nije poznat uzrok smanjene kliničke djelotvornosti opažene kod ovih bolesnika.

Butilhidroksitoluen

Retapamulin mast sadrži butilhidroksitoluen koji može izazvati lokalne kožne reakcije (npr. kontaktni dermatitis) ili iritacije očiju i sluznica.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak istodobne primjene retapamulina i drugih topikalnih lijekova na istom području kože nije ispitan pa se ne preporučuje istodobna primjena.

Na mikrosomima ljudske jetre se pokazalo da je retapamulin snažni inhibitor CYP3A4. Međutim, zbog niskih koncentracija retapamulina u plazmi pri topikalnoj primjeni (vidjeti dio 5.2), ne očekuje se da će istodobna sistemska primjena supstrata CYP3A4 uzrokovati klinički značajnu inhibiciju njihovog metabolizma retapamulinom.

Istodobna peroralna primjena ketokonazola 200 mg dva puta dnevno povećala je srednju vrijednost AUC(0-24) i Cmax retapamulina za 81% nakon topikalne primjene retapamulin 10 mg/g masti na abradiranu kožu zdravih odraslih muškaraca. Ipak, najviše zabilježene koncentracije u plazmi su bile niske (< 10,5 ng/ml bez ketokonazola i < 17 ng/ml s ketokonazolom).

Nakon topikalne primjene 10 mg/g masti u odraslih i pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 i više godina, sistemska izloženost retapamulinu bila je niska (maksimalna koncentracija u plazmi < 20 ng/ml). Prema tome, ne očekuje se klinički značajan porast koncentracije retapamulina u plazmi kod bolesnika u dobi od 2 i više godina koji također primaju inhibitore CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Tijekom liječenja djece u dobi od od 9 mjeseci do 2 godine s retapamulin 10 mg/g masti, u usporedbi sa starijom djecom i odraslima, moguća je povremena pojava viših koncentracija u plazmi. Prema tome, ako se retapamulin 10 mg/g mast primjenjuje djeci te dobne skupine, koja istodobno primaju inhibitore CYP3A4, preporučuje se oprez, s obzirom da je moguć daljnji porast sistemske izloženosti retapamulinu nakon inhibicije CYP3A4.

Za koncentracije retapamulina izmjerenih u plazmi bolesnika različitih dobnih skupina, vidjeti dio 5.2.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nisu dostupni klinički podaci o izloženosti u trudnoći. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost nakon peroralne primjene i nisu dostatne za procjenu učinka na porođaj te fetalni/postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).

U trudnoći se retapamulin mast smije koristiti samo kada je jasno indicirana topikalna antibakterijska terapija i kada se smatra da je korištenje retapamulina bolje nego korištenje sistemskog antibiotika.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se retapamulin u majčino mlijeko u ljudi. Kod odraslih je ustanovljena minimalna sistemska izloženost pa je prema tome vjerojatnost izloženosti dojenčeta zanemariva. Na životinjama nisu provedena ispitivanja o izlučivanju retapamulina u mlijeko. Odluku da li nastaviti/prekinuti dojenje ili nastaviti/prekinuti terapiju lijekom Altargo treba donijeti uzevši u obzir koristi dojenja za dijete i koristi terapije lijekom Altargo za ženu.

Plodnost

Ne postoje podaci o učincima retapamulina na plodnost ljudi. U ispitivanjima na životinjama nisu pronađeni učinci povezani s liječenjem na plodnost muških ili ženskih jedinki (vidjeti dio 5.3).

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Altargo ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

U kliničkim ispitivanjima u kojima je 2150 ispitanika s površinskim infekcijama kože primijenilo

Altargo, najčešće prijavljena nuspojava koja je zabilježena kod približno 1% ispitanika, bila je iritacija na mjestu primjene.

Tablični prikaz nuspojava

Za klasifikaciju učestalosti koristila su se sljedeća pravila:

vrlo često (>1/10), često (>1/100 i <1/10), manje često (>1/1000 i <1/100),

rijetko (>1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar određene učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Organski sustavi

Često

Manje često

Nepoznato

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

preosjetljivost,

imunološkog sustava

 

 

uključujući angioedem

 

 

 

 

Poremećaji kože i

 

kontaktni dermatitis

 

potkožja

 

 

 

 

 

 

 

Opći poremećaji i

reakcije na

reakcije na mjestu

iritacija na mjestu

reakcije na mjestu

mjestu primjene

primjene

primjene (uključujući

primjene

iritacija

bol

osjećaj peckanja)

 

 

 

 

pruritus

 

 

 

eritem

 

Pedijatrijska populacija

 

 

 

U pedijatrijskoj populaciji su učestalost, vrsta i težina nuspojava isti kao i u odraslih.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V

4.9Predoziranje

Sve znakove ili simptome predoziranja, bilo putem kože ili slučajnim uzimanjem na usta, potrebno je liječiti simptomatski.

Nije poznat specifični protuotrov.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Antibiotici i kemoterapeutici - dermatici, antibiotici za topikalnu primjenu. ATK oznaka: D06AX13

Mehanizam djelovanja

Retapamulin je polusintetski derivat spoja pleuromutilina, koji se izolira fermentacijom iz Clitopilus passeckerianus (ranije Pleurotus passeckerianus).

Retapamulin selektivno inhibira sintezu proteina u bakterijama djelovanjem na jedinstveno mjesto na 50S podjedinici bakterijskog ribosoma, koje se razlikuje od veznog mjesta ostalih nepleuromutilinskih antibakterijskih agensa koji reagiraju s ribosomima.

Podaci pokazuju da vezno mjesto uključuje ribosomalni protein L3 te da se nalazi u regiji ribosomalnog P mjesta i centra za peptidil transferazu. Mogućnošću vezanja za to mjesto, pleutomutilini inhibiraju transfer peptidila, djelomično blokirajući interakcije na P-mjestu i sprječavaju normalno stvaranje aktivne 50S podjedinice ribosoma. Prema tome, čini se da pleuromutilini inhibiraju bakterijsku sintezu proteina koristeći više mehanizama.

Retapamulin djeluje pretežno bakteriostatski na S. aureus i S. pyogenes.

Mehanizam rezistencije

Zahvaljujući posebnom mehanizmu djelovanja, ciljno specifična križna rezistencija s ostalim klasama antibiotika je rijetka.

In vitro su identificirana tri mehanizma kojima se smanjuje osjetljivost na retapamulin. Jedan uključuje mutaciju ribosomskog proteina L3, drugi je nespecifični mehanizam efluksa (ABC transporter vgaAv). Za ovaj ciljno nespecifični mehanizam efluksa se također pokazalo da smanjuje in vitro aktivnost streptogramina A.

Cfr rRNA metiltransferaza također može utjecati na osjetljivost na pleuromutiline, čime se stiče križna rezistencija na fenikole, linkozamide i streptogramin A kod stafilokoka.

Za kliničke izolate S. aureus koji su imali gore opisane bilo mehanizam istjecanja ili mehanizam cfr rezistencije, prijavljene su vrijednosti MIK za retapamulin od 2-64 µg/ml. Kod izolata S. aureus s laboratorijski induciranim mutacijama ribosomalnog proteina L3, vrijednosti MIK za retapamulin su bile 0,25-4 µg/ml. Iako je epidemiološka granična vrijednost retapamulina za S. aureus 0,5 µg/ml, klinički značaj izolata s povišenim vrijednostima MIC-a za retapamulin nije poznat zbog potencijalno visokih lokalnih koncentracija (20 000 µg/ml) retapamulina na koži.

Tijekom programa kliničkog ispitivanja nije uočen razvoj rezistencije za vrijeme liječenja retapamulinom i svi su klinički izolati bili inhibirani koncentracijama retapamulina od <2 g/ml.

Spektar antibakterijskog djelovanja

Prevalencija stečene rezistencije može se geografski i vremenski razlikovati za određene vrste, pa su poželjne lokalne informacije o rezistenciji, posebice pri liječenju teških infekcija. U slučaju potrebe, kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je korisnost lijeka za barem neke vrste infekcija upitna, treba potražiti stručan savjet.

Uobičajeno osjetljive vrste

Staphylococcus aureus*$

Streptococcus pyogenes*

Streptococcus agalactiae

Inherentno rezistentni organizmi

Enterobacteriaceae

Pseudomonas aeruginosa

Enterococcus faecalis

$ In vitro, retapamulin je bio jednako učinkovit protiv meticilin-osjetljivih i meticilin-rezistentnih sojeva S. aureus. Međutim, za kliničku djelotvornost protiv MRSA vidjeti dio 4.4. retapamulin se ne smije koristiti za liječenje infekcija za koje se zna ili se pretpostavlja da su uzrokovane MRSA-om.

* Zadovoljavajuća aktivnost pokazana je u kliničkim ispitivanjima

Klinička djelotvornost i sigurnost

Svega je nekoliko MRSA izolirano pri ispitivanjima impetiga i sve su bile klinički uspješne (100%: 8/8).

U ispitivanjima impetiga i u dva ispitivanja sekundarno inficiranih otvorenih rana (SIOR), klinički uspjeh terapije bio je visok za retapamulin u bolesnika sa S. aureus rezistentnim na mupirocin (100%: 11/11) ili S. aureus rezistentnim na fusidičku kiselinu (96,7%: 29/30). Međutim, u dva ispitivanja koja su uključila ispitanike sa SIOR, djelotvornost retapamulina na infekcije izazvane MRSA-om nije bila zadovoljavajuća (75,7%). Nisu primijećene razlike u in vitro aktivnosti retapamulina na S. aureus bez obzira jesu li su izolati bili osjetljivi ili rezistentni na meticilin.

Objašnjenje za slabiju kliničku djelotvornost protiv MRSA kod SIORa je nejasno, a može biti povezano s prisutnošću određenog klona MRSA. U slučaju neuspjeha liječenja povezanog sa S. aureus, treba razmotriti prisutnost sojeva koji posjeduju dodatne faktore virulencije (poput Panton- Valentine Leukocidina).

Stope kliničke uspješnosti na kontrolnom pregledu bolesnika sa SIOR i

S. aureus

Fenotip/PFGE tip

 

Retapamulin

 

Cefaleksin

 

n/N

Stopa

95% točan

n/N

Stopa

 

 

uspješnosti

CI

 

uspješnosti

 

 

(%)

 

 

(%)

S. aureus (svi)

337/379

88,9

(85,3;91,9)

155/186

83,3

MRSA $

28/37

75,7

(58,8;88,2)

21/26

80,8

MSSA

309/342

90,4

(86,7;93,3)

133/159

83,6

CI: interval pouzdanosti. Točan CI se računa korištenjem metode F-distribucije. $: stopa odgovora za MRSA uslijed PVL+ MRSA bila je 8/13 (62%)

Multicentričnim, randomiziranim, dvostruko slijepim ispitivanjem uspoređivana je djelotvornost retapamulin masti u odnosu na placebo mast za liječenje SIOR. Ispitivanje nije dostiglo primarni ishod koji je bio stopa kliničke uspješnosti (engl. rate) na kontrolnom pregledu (12. - 14. dan) za ispitanike u

ITT kliničkoj populaciji (vidjeti tablicu niže).

Klinički odgovor na kontrolnom pregledu (12. - 14. dan), prema analiziranoj populaciji

 

Retapamulin

 

Placebo

 

Razlika u

95% CI (%)

 

 

 

 

 

stopama

 

Analizirana

n/N

Stopa

n/N

Stopa

 

populacija

 

uspješnosti

 

uspješnosti

uspješnosti

 

 

 

 

 

 

(%)

 

ITTC

184/246

74,8

75/113

66,4

8,4

(-1,6; 18,4)

PPC

170/215

79,1

72/97

74,2

4,8

(-5,2; 14,8)

ITTB

139/182

76,4

54/84

64,3

12,1

(0,6; 23,6)

PPB

128/158

81,0

51/69

73,9

7,1

(-4,4; 18,6)

CI: interval pouzdanosti. Interval pouzdanosti nije bio prilagođen za mnogostrukost.

ITTC – Klinička populacija koja se namjerava liječiti, za procjenu primarne djelotvornosti (Intent to Treat Clinical Primary Efficacy Population); PPC – Klinička populacija za primarnu djelotvornost prema planu ispitivanja (Per Protocol Clinical Primary Efficacy population); ITTB – Bakteriološki ocjenjiva populacija koja se namjerava liječiti, za primarnu djelotvornost (Intent to Treat Bacteriological evaluable, Primary Efficacy Population); PPB – Bakteriološki ocjenjiva populacija za primarnu djelotvornost prema planu ispitivanja (Per Protocol Bacteriologically evaluable, Primary Efficacy Population).

Međutim, nakon prilagodbe prema ishodišnim karakteristikama rane uključujući patogen, veličinu rane i težinu infekcije, stopa kliničke uspješnosti retapamulina kao primarne mjere ishoda djelotvornosti (p=0,0336) bila je veća u odnosu na placebo. Lezije ispitanika koji su liječeni retapamulinom brže su zarastale do posjeta na kraju terapije (7. do 9. dan), sa smanjenjem veličine lezije od 77,3% u usporedbi s 43,5% u ispitanika koji su primali placebo. Međutim, do kontrolne posjete razlika je bila manje izražena (88,6% u odnosu na 81% za bolesnike liječene retapamulinom odnosno placebom,).

U bakteriološki ocjenjivoj populaciji koja se namjerava liječiti, stopa kliničke uspješnosti retapamulina (76,4%: 139/182) bila je statistički veća nego kod placeba (64,3%; 54/84). Ova je razlika primarno posljedica veće stope uspješnosti u ispitanika s infekcijama uzrokovanima S. aureus i liječenih retapamulinom u odnosu na one liječene placebom (vidjeti tablicu niže). Međutim, retapamulin nije pokazao prednost nad placebom u ispitanika sa SIOR uzrokovanog S. pyogenes-om.

Stope kliničke uspješnosti na kontrolnom pregledu bolesnika sa SIOR uzrokovanog S. aureus i

S. pyogenes koji pripadaju bakteriološki ocjenjivoj populaciji koja se namjerava liječiti

Patogen

 

Retapamulin

Placebo

 

 

n/N

Stopa

95% točan CI

n/N

Stopa

 

 

uspješnosti

 

 

uspješnosti

 

 

(%)

 

 

(%)

S. aureus (svi)

117/147

79,6

72,2;85,8

43/65

66,2

MRSA

15/24

62,5

40,6;81,2

25,0

MSSA

102/123

82,9

75,1;89,1

41/57

71,9

S. pyogenes

29/36

80,6

64,0;91,8

12/15

80,0

CI: interval pouzdanosti. Točan CI se računa korištenjem metode F-distribucije

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Zdravi odrasli ljudi

U ispitivanju provedenom na zdravim odraslim ispitanicima, 10 mg/g retapamulin mast je svakodnevno primijenjena na zdravu i na abradiranu kožu pod okluzijom tijekom najviše 7 dana. Sistemska izloženost nakon topikalne primjene retapamulina kroz zdravu kožu je bila vrlo niska. Geometrijska srednja vrijednost Cmax u plazmi nakon primjene na 200 cm2 abradirane kože bila je 9,75 ng/ml 1. dan i 8,79 ng/ml 7. dan, a maksimalna zabilježena pojedinačna sistemska izloženost (Cmax) bila je 22,1 ng/ml.

Ispitanici stariji od 2 godine

Od 516 odraslih i pedijatrijskih ispitanika kojima je topikalno primjenjivana retapamulin 10 mg/g mast dva puta dnevno tijekom 5 dana za liječenje sekundarno inficirane traumatske lezije, uzet je po jedan uzorak plazme. U odraslih je uzorak uzet prije primjene doze 3. ili 4. dan, a kod pedijatrijskih ispitanika 0-12 sati nakon posljednje primjene 3. ili 4. dan. Većina je uzoraka (89%) bila ispod donje granice određivanja (0,5 ng/ml). Od uzoraka koji su imali mjerljive koncentracije, kod 90% je imalo koncentraciju retapamulina manju od 2,5 ng/ml. Najveća izmjerena koncentracija retapamulina u plazmi bila je 10,7 ng/ml u odraslih i 18,5 ng/ml u pedijatrijskih ispitanika (starosti od 2-17 godina).

Ispitanici u dobi od 2 mjeseca do 24 mjeseca

Prikupljen je po jedan uzorak plazme od ispitanika u dobi od 2 mjeseca do 2 godine s impetigom ili sa sekundarno inficiranim traumatskim lezijama ili dermatozama (retapamulin nije indiciran za primjenu kod sekundarno inficiranih dermatoza) 3. ili 4. dan, 4 do 8 sati nakon prve primjene lijeka.

Koncentracije retapamulina mogle su se izmjeriti u 46% (36/79) uzoraka (raspon od 0,52 do 177,3 ng/ml), ali je većina ovih uzoraka (27/36; 75%) sadržavala < 5,0 ng/ml.

Među djecom u dobi od 9 mjeseci do 2 godine, koncentracija retapamulina u plazmi mogla se izmjeriti u 32% (16/50) uzoraka. Samo je jedna koncentracija (95,1 ng/ml) prelazila najveću izmjerene koncentraciju kod ispitanika u dobi od 2 do 17 godina (18,5 ng/ml). Ta koncentracija u plazmi izmjerena je kod djeteta sa sekundarno inficiranom dermatozom za koju retapamulin nije indiciran.

Retapamulin se ne preporučuje za primjenu u djece mlađe od 9 mjeseci. Među djecom u dobi od 2 mjeseca do 9 mjeseci, koncentracija retapamulina u plazmi bila je mjerljiva u 69% (20/29) uzoraka. Četiri koncentracije retapamulina u plazmi (26,9; 80,3; 174,3 i 177,3 ng/ml) prelazile su najveću izmjerenu koncentraciju u ispitanika u dobi od 2 do 17 godina (18,5 ng/ml).

Distribucija

S obzirom na vrlo nisku sistemsku izloženost, distribucija retapamulina u tkivima nije ispitivana u ljudi.

In vitro, pokazano je da je retapamulin supstrat i inhibitor P-glikoproteina (Pgp).

Međutim, najveća pojedinačna sistemska izloženost u ljudi nakon topikalne primjene 10 mg/g masti na

200 cm2 abradirane kože (Cmax= 22 ng/ml; AUC(0-24) = 238 ng•h/ml) bila je 660 puta niža nego retapamulin IC50 za inhibiciju Pgp.

Približno 94% retapamulina veže se za ljudske proteine plazme.

Biotransformacija

Oksidativni metabolizam retapamulina in vitro na mikrosomima ljudske jetre primarno je posredovan CYP3A4 s manjim udjelom CYP2C8 i CYP2D6 (vidjeti dio 4.5).

Eliminacija

U ljudi nije ispitivana eliminacija retapamulina.

Posebne populacije

Nisu dostupni farmakokinetički podaci za bolesnike s oštećenjem bubrega ili jetre. Međutim, s obzirom na opažene niske sistemske koncentracije u plazmi, ne očekuju se problemi u sigurnosti.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Toksičnost ponovljenih doza

U 14. danu (50, 150 ili 450 mg/kg) ispitivanja oralne toksičnosti u štakora postoje dokazi o adaptivnim promjenama jetre i štitnjače. Niti jedan od tih nalaza nije klinički značajan.

Kod majmuna koji su primali doze na usta (50, 150 ili 450 mg/kg) tijekom 14 dana, primijećeno je povraćanje ovisno o dozi.

Karcinogeneza, mutageneza, reproduktivna toksičnost

U životinja nisu provedena dugotrajna ispitivanja za procjenu karcinogenog potencijala retapamulina.

Znakovi genotoksičnosti nisu pronađeni pri in vitro procjeni mutacije gena i/ili učinaka na kromosome u testu na stanicama limfoma u miša, na uzgojenim ljudskim limfocitima iz periferne krvi, ili pri in vivo procjenama kromosomskih učinaka koristeći mikronukleus test u štakora.

Nisu nađeni dokazi oštećenja plodnosti muških ni ženskih štakora pri dozama na usta od 50, 150, ili 450 mg/kg/dan, što je rezultiralo rasponom izloženosti do 5 puta većoj od najveće procijenjene izloženosti za ljude (topikalna primjena na 200 cm2 abradirane kože: AUC 238 ng•h/ml).

U ispitivanjima embriotoksičnosti na štakorima, razvojna toksičnost (smanjena tjelesna težina fetusa te zakašnjelo okoštavanje) i toksičnost za majku utvrđene su pri dozama na usta od ≥ 150 mg/kg/dan

(odgovara ≥ 3 puta većoj dozi izloženosti od one procijenjene za ljude (vidjeti gore)). Kod štakora nisu uočene malformacije vezane uz terapiju retapamulinom.

Retapamulin je davan skotnim kunićima u obliku intravenske infuzije od 7. do 19. dana gestacije.

Toksičnost za majku utvrđena je pri dozama ≥ 7,2 mg/kg/dan koje odgovaraju ≥ 8 puta većoj dozi izloženosti od one procijenjene za ljude (vidjeti gore). Nije bilo učinaka na fetalni razvoj embrija vezanih za terapiju.

Nisu provedena ispitivanja procjene učinka retapamulina na pre-/postnatalni razvoj. Međutim, nakon topikalne primjene retapamulin masti nije bilo sistemskih učinaka na mlade jedinke štakora.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Bijeli vazelin

Butilhidroksitoluen (E321)

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

Neotvorena tuba i vrećica: 2 godine.

Tuba u primjeni: 7 dana.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Vrećica od 0,5 g od aluminijske folije. Kartonska kutija s 12 vrećica.

Aluminijske tube od 5 g, 10 g i 15 g s plastičnim zatvaračem na navoj. Kartonska kutija s 1 tubom. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakovanja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje

Sva mast koja ostane nakon završetka terapije treba se baciti.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Glaxo Group Ltd

980 Great West Road

Brentford

Middlesex TW8 9GS

Velika Britanija

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/07/390/001

EU/1/07/390/002

EU/1/07/390/003

EU/1/07/390/004

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 24. svibnja 2007.

Datum posljednje obnove odobrenja: 20. travnja 2012

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Podrobnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranicama Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu/.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept