Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Byetta (exenatide) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A10BX04

Updated on site: 05-Oct-2017

Naziv lijekaByetta
ATK šifraA10BX04
Tvarexenatide
ProizvođačAstraZeneca AB

1.NAZIV LIJEKA

Byetta 5 mikrograma otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

Byetta 10 mikrograma otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna doza sadrži 5 mikrograma (μg) eksenatida u 20 mikrolitara (μl), (0,25 mg eksenatida po ml).

Jedna doza sadrži 10 mikrograma (μg) eksenatida u 40 mikrolitara (μl), (0,25 mg eksenatida po ml).

Pomoćne tvari s poznatim učinkom:

Byetta 5 µg: Jedna doza sadrži 44 µg metakrezola.

Byetta 10 µg: Jedna doza sadrži 88 µg metakrezola.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za injekciju (injekcija).

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Byetta je indicirana za liječenje šećerne bolesti tipa 2 u kombinaciji s:

-metforminom

-sulfonilurejom

-tiazolidindionom

-metforminom i sulfonilurejom

-metforminom i tiazolidindionom

u odraslih bolesnika u kojih glikemija nije dovoljno dobro regulirana najvišim podnošljivim dozama ovih peroralnih lijekova.

Byetta je indicirana i kao dopuna terapiji bazalnim inzulinom sa ili bez metformina i/ili pioglitazona u odraslih bolesnika u kojih glikemija nije dovoljno dobro regulirana navedenim lijekovima.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Terapija eksenatidom s trenutnim oslobađanjem (Byetta) mora započeti dozom od 5 µg eksenatida koja se primjenjuje dvaput na dan tijekom najmanje mjesec dana kako bi se poboljšala podnošljivost. Doza eksenatida se tada može povećati na 10 µg dvaput na dan kako bi se dodatno poboljšala kontrola glikemije. Ne preporučuju se doze veće od 10 µg dvaput na dan.

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je dostupan u napunjenoj brizgalici s 5 µg ili 10 µg eksenatida po dozi.

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem se može primijeniti bilo kada unutar 60 minuta prije jutarnjeg i večernjeg obroka (odnosno prije dvaju glavnih dnevnih obroka između kojih je vremenski razmak najmanje 6 sati). Eksenatid s trenutnim oslobađanjem se ne smije primijeniti nakon obroka. Ako se injekcija propusti, liječenje treba nastaviti sljedećom predviđenom dozom.

Primjena eksenatida s trenutnim oslobađanjem preporučuje se u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti tipa 2 i koji već primaju metformin, sulfonilureju, pioglitazon i/ili bazalni inzulin. S primjenom eksenatida s trenutnim oslobađanjem može se nastaviti i nakon što se postojećoj terapiji pridoda bazalni inzulin. Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem dodaje postojećoj terapiji metforminom i/ili pioglitazonom, može se nastaviti s dotadašnjom dozom meformina i/ili pioglitazona, s obzirom da se ne očekuje povećan rizik od hipoglikemije u usporedbi s primjenom samog meformina ili pioglitazona. Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem dodaje terapiji sulfonilurejom, treba razmotriti smanjenje doze sulfonilureje kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4). Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem primjenjuje u kombinaciji s bazalnim inzulinom, treba procijeniti dozu bazalnog inzulina. U bolesnika s povećanim rizikom od hipoglikemije potrebno je razmotriti smanjenje doze bazalnog inzulina (vidjeti dio 4.8).

Dozu eksenatida s trenutnim oslobađanjem nije potrebno svakodnevno prilagođavati ovisno o samokontroli glikemije. Međutim, možda će biti nužna samokontrola razine glukoze u krvi radi prilagođavanja doze sulfonilureje ili bazalnog inzulina.

Posebne populacije

Starije osobe

U bolesnika starijih od 70 godina eksenatid s trenutnim oslobađanjem se treba primjenjivati uz oprez, a ne treba žuriti s povećanjem doze s 5 µg na 10 µg. Kliničko iskustvo primjene u bolesnika starijih od

75 godina vrlo je oskudno.

Oštećenje bubrežne funkcije

Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 50-80 ml/min).

U bolesnika s umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 30-50 ml/min) ne treba

žuriti s povećanjem doze s 5 µg na 10 µg (vidjeti dio 5.2).

Ne preporučuje se primjena eksenatida u bolesnika u terminalnom stadiju bubrežne bolesti niti u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min) (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje jetrene funkcije

U bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije nije potrebno prilagođavati dozu (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost eksenatida kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene (vidjeti dio 5.2).

Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.2, međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.

Način primjene

Svaka doza se mora primijeniti supkutanom injekcijom u bedro, abdomen ili nadlakticu. Eksenatid s trenutnim oslobađanjem i bazalni inzulin moraju se primijeniti u dvije zasebne injekcije.

Za uputu o uporabi brizgalice vidjeti dio 6.6 i Priručnik koji je priložen uz Uputu o lijeku.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Eksenatid se ne smije primjenjivati u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 niti za liječenje dijabetičke ketoacidoze.

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem se ne smije primjenjivati intravenskom niti intramuskularnom injekcijom.

Oštećenje bubrežne funkcije

U bolesnika u terminalnom stadiju bubrežne bolesti koji se liječe dijalizom pojedinačne doze eksenatida s trenutnim oslobađanjem od 5 µg povećale su učestalost i težina nuspojava u probavnom sustavu. Ne preporučuje se primjena eksenatida u bolesnika u terminalnom stadiju bubrežne bolesti niti u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina < 30 ml/min). Kliničko iskustvo s bolesnicima s umjerenim oštećenjem bubrega vrlo je oskudno (vidjeti dio 4.2).

Zabilježeni su manje česte spontane prijave o slučajevima promjene bubrežne funkcije, uključujući povišene vrijednosti serumskog kreatinina, oštećenje bubrežne funkcije, pogoršanje kroničkog zatajivanja bubrega i akutno zatajenje bubrega, zbog kojeg je ponekad bila potrebna hemodijaliza.

Neki od tih događaja nastupili su u bolesnika koji su imali određena stanja koja mogu utjecati na hidrataciju, uključujući mučninu, povraćanje i/ili proljev i/ili bolesnika koji su uzimali lijekove koji utječu na bubrežnu funkciju/stanje hidratacije. Istodobno primijenjeni lijekovi obuhvaćali su inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima, antagoniste receptora angiotenzina II, nesteroidne protuupalne lijekove i diuretike. Opažena je reverzibilnost promijenjene bubrežne funkcije nakon uvođenja potpornog liječenja i obustave lijekova koji su je mogli uzrokovati, uključujući exenatid.

Akutni pankreatitis

Primjena agonista GLP-1 receptora povezuje se s rizikom od razvoja akutnog pankreatitisa. Spontano su prijavljeni događaji akutnog pankreatitisa sa eksenatidom. Opaženo je da uz potporno liječenje dolazi do povlačenja pankreatitisa, ali su prijavljeni vrlo rijetki slučajevi nekrotizirajućeg ili hemoragičnog pankreatitsa i/ili smrti. Bolesnike treba upoznati s karakterističnim simptomom akutnog pankreatitisa: perzistirajućom, jakom boli u abdomenu. Posumnja li se na pankreatitis, treba prekinuti primjenu eksenatida; ako je potvrđen akutni pankreatitis, eksenatid se ne smije ponovo početi primjenjivati. Potreban je oprez kod bolesnika s pankreatitisom u povijesti bolesti.

Teške gastrointestinalne bolesti

Eksenatid se nije ispitivao u bolesnika s teškim gastrointestinalnim bolestima, uključujući gastroparezu. Primjena ovog lijeka često je povezana s gastrointestinalnim nuspojavama, uključujući mučninu, povraćanje i proljev. Stoga se ne preporučuje primjena eksenatida u bolesnika s teškom gastrointestinalnom bolešću.

Hipoglikemija

Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilurejom, incidencija hipoglikemije bila je veća nego pri primjeni placeba u kombinaciji sa sulfonilurejom. U kliničkim ispitivanjima su ispitanici s blagim oštećenjem bubrega koji su primali kombinaciju sa sulfonilurejom imali povećanu incidenciju hipoglikemije u usporedbi s bolesnicima s normalnom bubrežnom funkcijom. Kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije povezane s primjenom sulfonilureje, treba razmotriti smanjenje doze sulfonilureje.

Nagli gubitak tjelesne težine

U približno 5% bolesnika koji su u kliničkim ispitivanjima liječeni eksenatidom zabilježen je gubitak tjelesne težine veći od 1,5 kg tjedno. Ovako brz gubitak težine može imati štetne posljedice. Bolesnici s brzim gubitkom tjelesne težine se trebaju nadzirati zbog moguće pojave znakova i simptoma kolelitijaze.

Lijekovi u istodobnoj primjeni

Učinak eksenatida s trenutnim oslobađanjem na usporavanje pražnjenja želuca može smanjiti opseg i brzinu apsorpcije peroralno primijenjenih lijekova. Eksenatid s trenutnim oslobađanjem se treba primjenjivati uz oprez u bolesnika koji peroralno primaju lijekove koji zahtijevaju brzu gastrointestinalnu apsorpciju i lijekove uskog terapijskog indeksa. Posebne preporuke vezane uz uzimanje takvih lijekova u odnosu na eksenatid s trenutnim oslobađanjem nalaze se u dijelu 4.5.

Istodobna primjena eksenatida s trenutnim oslobađanjem s derivatima D-fenilalanina (meglitinidima), inhibitorima alfa-glukozidaze, inhibitorima dipeptidil peptidaze- 4 ili drugim agonistima GLP-1 receptora nije ispitivana te se ne može preporučiti.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži metakrezol koji može izazvati alergijske reakcije.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem usporava pražnjenje želuca te taj učinak može smanjiti opseg i brzinu apsorpcije peroralno primijenjenih lijekova. Potrebno je pomno nadzirati bolesnike koji uzimaju lijekove uskog terapijskog indeksa ili lijekove koji zahtijevaju pažljivo kliničko praćenje. Ti se lijekovi trebaju uzimati na standardiziran način u odnosu na injekciju eksenatida s trenutnim oslobađanjem . Ako se takvi lijekovi moraju uzimati s hranom, bolesnike treba uputiti da ih po mogućnosti uzimaju uz onaj obrok uz koji ne primjenjuju eksenatid s trenutnim oslobađanjem .

Bolesnike treba upozoriti da peroralne lijekove čija djelotvornost jako ovisi o graničnim koncentracijama, poput antibiotika, uzimaju najmanje 1 sat prije injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem .

Želučanootporni oblici koji sadrže tvari osjetljive na razgradnju u želucu, poput inhibitora protonske pumpe, treba uzimati najmanje 1 sat prije ili više od 4 sata nakon injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem .

Digoksin, lizinopril i varfarin

Kada su se digoksin, lizinopril ili varfarin davali 30 minuta nakon eksenatida, primijećena je odgoda tmax od približno 2 sata. Nisu zabilježeni klinički značajni učinci na Cmax ni AUC. Međutim, nakon stavljanja lijeka u promet spontano je prijavljen je povećan INR (međunarodni normalizirani omjer) tijekom istodobne primjene varfarina i eksenatida. Treba pomno kontrolirati vrijednosti INR-a tijekom započinjanja terapije kao i pri povećanju eksenatida s trenutnim oslobađanjem u bolesnika koji se liječe varfarinom i/ili derivatima kumarola (vidjeti dio 4.8).

Metformin ili sulfonilureja

Ne očekuju se klinički značajni učinci eksenatida s trenutnim oslobađanjem na farmakokinetiku metformina ni sulfeonilureje. Stoga nisu potrebna nikakva ograničenja vezana uz vrijeme uzimanja ovih lijekova u odnosu na injekciju eksenatida s trenutnim oslobađanjem .

Paracetamol

Paracetamol se koristio kao modelni lijek za procjenu učinka eksenatida na pražnjenje želuca. Kada je doza od 1000 mg paracetamola primijenjena istodobno s dozom od 10 µg eksenatida s trenutnim oslobađanjem (0 sati) te 1 sat, 2 sata odnosno 4 sata nakon injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem , AUC paracetamola smanjio se za 21%, 23%, 24% odnosno 14%; Cmax se smanjio za 37%, 56%, 54%, odnosno 41%; tmax se povećao s 0,6 sati u kontrolnom razdoblju na 0,9 sati, 4,2 sata, 3,3 sata, odnosno 1,6 sati. AUC, Cmax i tmax paracetamola nisu se značajno promijenili kada se paracetamol davao sat vremena prije injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem. Na temelju rezultata ovog ispitivanja nije potrebno prilagođavati doziranje paracetamola.

Inhibitori hidroksimetilglutaril koenzim A (HMG KoA) reduktaze

Kada je eksenatid s trenutnim oslobađanjem (10 μg dvaput na dan) primijenjen istodobno s jednom dozom lovastatina (40 mg), AUC lovastatina smanjen je za približno 40%, a Cmax za približno 28%, dok je tmax odgođen za oko 4 sata u usporedbi s primjenom samog lovastatina. U 30-tjednim placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima, istodobna primjena eksenatida s trenutnim oslobađanjemi inhibitora HMG KoA reduktaze nije bila povezana s konzistentnim promjenama lipidnog statusa (vidjeti dio 5.1). Promjene LDL ili ukupnog kolesterola su moguće, međutim, nije potrebna unaprijed utvrđena prilagodba doze. Treba redovito kontrolirati lipidni status.

Etinilestradiol i levonorgestrel

Primjena kombiniranog oralnog kontraceptiva (30 µg etinilestradiola i 150 µg levenorgestrela) sat vremena prije eksenatida s trenutnim oslobađanjem (10 µg dvaput na dan) nije promijenila AUC, Cmax i Cmin ni etinilestradiola ni levonorgestrela. Primjena oralnog kontraceptiva 30 minuta nakon injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem nije utjecala na AUC, ali je uzrokovala smanjenje Cmax etinilestradiola za 45%, smanjenje Cmax levonorgestrela za 27-41% te odgodu tmax za 2-4 sata zbog produljenog pražnjenja želuca. Smanjenje Cmax je od malog kliničkog značaja te nije potrebno prilagođavati dozu oralnih kontraceptiva.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Ako bolesnica želi zatrudnjeti ili dođe do trudnoće, treba obustaviti liječenje eksenatidom.

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o primjeni eksenatida u trudnica. Istraživanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalan rizik za ljude nije poznat. Exenatid se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, već se preporučuje primjena inzulina.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se eksenatid u majčino mlijeko. Exenatid se ne smije primjenjivati tijekom dojenja.

Plodnost

Nisu provedena ispitivanja učinaka na plodnost u ljudi.

4.7Učinci na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Exenatid malo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Kad se exenatid primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilurejom ili bazalnim inzulinom, bolesnike treba upozoriti da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju za vrijeme vožnje i rada sa strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće nuspojave uglavnom su bile vezane uz probavni sustav (mučnina, povraćanje i proljev). Najčešće prijavljena pojedinačna nuspojava bila je mučnina koja se povezivala s početkom liječenja i smanjivala tijekom vremena. Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilurejom, moguća je pojava hipoglikemije u bolesnika. Većina nuspojava povezanih sa eksenatidom s trenutnim oslobađanjem bila je blagog do umjerenog intenziteta.

Nakon stavljanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem u promet, prijavljen je akutni pankreatitis uz nepoznatu učestalost i akutno zatajenje bubrega prijavljeno je manje često (vidjeti dio 4.4).

Tablični prikaz nuspojava

U Tablici 1 popisane su nuspojave na eksenatida s trenutnim oslobađanjem prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja i spontane prijave (nisu zamijećene u kliničkim ispitivanjima, učestalost je nepoznata).

U kliničkim ispitivanjima, osnovna terapija uključivala je metformin, sulfonilureju, tiazolidindion ili kombinaciju oralnih lijekova za snižavanje glukoze u krvi.

Nuspojave su navedene preporučenim MedDRA izrazima i popisane prema organskim sustavima i apsolutnoj učestalosti. Učestalost pojavljivanja definirana je kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 1: Nuspojave eksenatida s trenutnim oslobađanjem identificirane u kliničkim ispitivanjima iz spontanih prijava

Klasifikacija organskih

 

 

Učestalost pojavljivanja

 

 

sustava / pojmovi nuspojava

 

 

 

 

 

 

 

Vrlo

Često

Manje često

Rijetko

Vrlo

Nepoznato

 

često

 

 

 

rijetko

 

Poremećaji imunološkog

 

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

 

anafilaktička reakcija

 

 

 

X1

 

 

Poremećaji metabolizma i

 

 

 

 

 

 

prehrane

 

 

 

 

 

 

hipoglikemija (s metforminom

X1

 

 

 

 

 

i sulfonilurejom)2

 

 

 

 

 

 

hipoglikemija (sa

X1

 

 

 

 

 

sulfonilurejom)

 

 

 

 

 

 

smanjen tek

 

X1

 

 

 

 

dehidracija, u pravilu povezana

 

 

X1

 

 

 

s mučninom, povraćanjem i/ili

 

 

 

 

 

 

proljevom

 

 

 

 

 

 

Poremećaji živčanog sustava

 

 

 

 

 

 

glavobolja2

 

X1

 

 

 

 

omaglica

 

X1

 

 

 

 

disgeuzija

 

 

X1

 

 

 

somnolencija

 

 

X1

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

 

Intestinalna opstrukcija

 

 

 

X1

 

 

mučnina

X1

 

 

 

 

 

povraćanje

X1

 

 

 

 

 

proljev

X1

 

 

 

 

 

dispepsija

 

X1

 

 

 

 

bol u abdomenu

 

X1

 

 

 

 

gastroezofagealna refluksna

 

X1

 

 

 

 

bolest

 

 

 

 

 

 

distenzija abdomena

 

X1

 

 

 

 

akutni pankreatitis (vidjeti dio

 

 

 

 

 

X3

4.4)

 

 

 

 

 

 

podrigivanje

 

 

X1

 

 

 

zatvor

 

X1

 

 

 

 

flatulencija

 

X1

 

 

 

 

Poremećaji kože i potkožnog

 

 

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

 

 

hiperhidroza2

 

X1

 

 

 

 

alopecija

 

 

X1

 

 

 

makularni i papularni osip

 

 

 

 

 

X3

svrbež i/ili urtikarija

 

X1

 

 

 

 

angioneurotski edem

 

 

 

 

 

X3

Poremećaji bubrega i

 

 

 

 

 

 

mokraćnog sustava

 

 

 

 

 

 

promijenjena bubrežna funkcija,

 

 

X1

 

 

 

uključujući akutno zatajenje

 

bubrega, pogoršanje kroničnog

 

zatajenja bubrega, poremećaj

 

funkcije bubrega, povišene

 

razine kreatinina u serumu

 

Opći poremećaji i reakcije

 

na mjestu primjene

 

nervoza

X1

astenija2

X1

reakcije na mjestu injekcije

X1

Pretrage

 

smanjenje tjelesene težine

X1

povišenje međunarodnog

X3

normaliziranog omjera kod

 

istodobne primjene varfarina;

 

neke prijave bile su povezane s

 

krvarenjem

 

1Stopa temeljena na podacima iz dovršenih dugoročnih ispitivanja sigurnosti i djelotvornosti eksenatida s trenutnim oslobađanjem , n = 5763 ukupno (bolesnika liječenih sulfonilurejom n = 2971).

2U kontroliranim ispitivanjima s inzulinom kao usporednim lijekom, uz istodobnu primjenu metformina i sulfonilureje, incidencija ovih nuspojava bila je podjednaka u bolesnika liječenih inzulinom i eksenatidom s trenutnim oslobađanjem.

3Podaci iz spontanih prijava (nepoznati nazivnik)

Kod primjene eksenatida s trenutnim oslobađanjem u kombinaciji s terapijom bazalnim inzulinom, incidencija i vrste drugih primijećenih nuspojava bile su slične onima opaženima tijekom kontroliranih ispitivanja eksenatida u monoterapiji, u kombinaciji s metforminom i/ili sulfonilurejom, odnosno tiazolidindionom s metforminom ili bez njega.

Opis odabranih nuspojava

Hipoglikemija

U ispitivanjima bolesnika liječenih eksenatidom s trenutnim oslobađanjem i sulfonilureujom (s metforminom ili bez njega), incidencija hipoglikemije povećala se u odnosu na placebo (23,5% odnosno 25,2% naspram 12,6% odnosno 3,3%), a činilo se da ovisi i o dozi eksenatida s trenutnim oslobađanjem i o dozi sulfonilureje.

Nije bilo klinički značajne razlike u incidenciji i težini hipoglikemije pri primjeni eksenatida u odnosu na placebo u kombinaciji s tiazolidindionom, s metforminom ili bez njega. Hipoglikemija je prijavljena u 11% bolesnika liječenih eksenatidom te 7% onih koji su primali placebo.

Većina epizoda hipoglikemije bila je blagog do umjerenog intenziteta te je regulirana peroralnim uzimanjem ugljikohidrata.

U 30-tjednom ispitivanju je prilikom dodavanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem ili placeba postojećoj terapiji bazalnim inzulinom (inzulin glargin) protokolom predviđeno smanjenje doze bazalnog inzulina za 20% u bolesnika s vrijednošću HbA1c od ≤ 8,0%, kako bi se minimizirao rizik od hipoglikemije. U obje su terapijske skupine doze titrirane kako bi se postigla ciljna razina glukoze u plazmi natašte (vidjeti dio 5.1). Nije bilo klinički značajnih razlika u incidenciji epizoda hipoglikemije između skupine koja je primala eksenatid s trenutnim oslobađanjem i skupine koja je primala placebo (25% odnosno 29%). U skupini koja je primala eksenatid s trenutnim oslobađanjem nije bilo epizoda izrazite hipoglikemije.

U 24-tjednom ispitivanju u kojemu je postojećoj terapiji eksenatidom s trenutnim oslobađanjem i metforminom ili metforminom plus tiazolidindionom dodana suspenzija inzulina lispro s protaminom odnosno inzulin glargin, incidencija bolesnika u kojih se javila barem jedna epizoda blage

hipoglikemije iznosila je 18% odnosno 9%, a jedan je bolesnik prijavio tešku hipoglikemiju. U bolesnika čija je postojeća terapija obuhvaćala i sulfonilureju incidencija bolesnika u kojih se javila barem jedna epizoda blage hipoglikemije bila je 48% odnosno 54%, a jedan je bolesnik prijavio izrazitu hipoglikemiju.

Mučnina

Najčešće prijavljena nuspojava bila je mučnina. 36% bolesnika liječenih eksenatidom s trenutnim oslobađanjem u dozi od 5 µg ili 10 µg prijavilo je barem jednu epizodu mučnine. Epizode mučnine većinom su bile blage do umjerene te su se pojavljivale u ovisnosti o dozi. U većine bolesnika koji su na početku liječenja osjetili mučninu njezina se učestalost i težina smanjila s nastavkom terapije.

Incidencija prekida liječenja zbog štetnih događaja u dugoročnim kontroliranim ispitivanjima (16 tjedana ili dulje) iznosila je 8% za bolesnike liječene eksenatidom s trenutnim oslobađanjem , 3% za one koji su primali placebo i 1% za one liječene inzulinom. Najčešći štetni događaji koji su doveli do prekida liječenja eksenatidom s trenutnim oslobađanjem bili su mučnina (4% bolesnika) te povraćanje (1%). Manje od 1% bolesnika koji su primali placebo ili inzulin prekinulo je liječenje zbog mučnine ili povraćanja.

Bolesnici liječeni eksenatidom s trenutnim oslobađanjem su u otvorenim produžecima ispitivanjima nakon 82 tjedna doživjeli slične vrste nuspojava kao i u kontroliranim ispitivanjima.

Reakcije na mjestu injekcije

Reakcije na mjestu injekcije prijavljene su u približno 5,1% ispitanika koji su primali eksenatid s trenutnim oslobađanjem u dugoročnim (16 tjedana ili dulje) kontroliranim ispitivanjima. Te su reakcije obično bile blage i uglavnom nisu dovele do obustave liječenja eksenatidom s trenutnim oslobađanjem.

Imunogenost

U skladu s potencijalnim imunogenim svojstvima proteinskih i peptidnih farmaceutskih pripravaka, bolesnici mogu razviti protutijela na eksenatid nakon liječenja eksenatidom s trenutnim oslobađanjem. U većine bolesnika koji razviju protutijela, razina titra se tijekom vremena smanjuje te ostaje niska tijekom 82 tjedna.

U cjelini, postotak bolesnika pozitivnih na protutijela bio je podjednak u svim kliničkim ispitivanjima. Bolesnici koji razviju protutijela na eksenatid češće imaju reakcije na mjestu injekcije (primjerice, crvenilo kože i svrbež), ali inače imaju slične stope i vrste štetnih događaja kao i oni koji nisu razvili protutijela na eksenatid. U tri placebom kontrolirana ispitivanja (n=963) je 38% bolesnika imalo nizak titar protutijela na eksenatid u 30. tjednu. U toj je skupini razina kontrole glikemije (HbA1c) uglavnom bila usporediva s onom u bolesnika koji nisu razvili protutijela. Dodatnih 6% bolesnika imalo je viši titar protutijela u 30. tjednu. Približno polovica od tih 6% (3% ukupnog broja bolesnika koji su primili eksenatid s trenutnim oslobađanjem u kontroliranim ispitivanjima) nije imala vidljiv glikemijski odgovor na trenutno oslobađajući eksenatid. U tri kontrolirana ispitivanja s inzulinom kao usporednim lijekom (n=790) u bolesnika liječenih eksenatidom s trenutnim oslobađanjem opažene su podjednaka djelotvornost i štetni događaji neovisno o titru protutijela.

Ispitivanjem uzoraka pozitivnih na protutijela iz jednog dugoročnog nekontroliranog ispitivanja nije utvrđena značajna križna reaktivnost sa sličnim endogenim peptidima (glukagonom ili GLP-1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Znakovi i simptomi predoziranja mogu uključivati tešku mučninu, jako povraćanje te brz pad koncentracije glukoze u krvi. U slučaju predoziranja treba započeti odgovarajuće potporno liječenje (po mogućnosti parenteralno) u skladu s bolesnikovim kliničkim znakovima i simptomima.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za liječenje šećerne bolesti, ostali lijekovi za snižavanje glukoze u krvi, isklj. inzuline, ATK oznaka: A10BX04.

Mehanizam djelovanja

Eksenatid je agonist receptora peptida-1 nalik glukagonu (engl. glucagon-like peptide-1, GLP-1) koji iskazuje nekoliko antihiperglikemijskih aktivnosti peptida-1 nalik glukagonu (GLP-1). Slijed aminokiselina u eksenatidu djelomično se preklapa sa slijedom u ljudskom GLP-1. Dokazano je da se eksenatid in vitro veže na poznati ljudski GLP-1 receptor i aktivira ga, uz mehanizam djelovanja posredovan cikličkim AMP-om i/ili drugim unutarstaničnim signalnim putevima.

Ovisno o glukozi, eksenatid povećava lučenje inzulina iz beta stanica gušterače. Kako se koncentracija glukoze u krvi smanjuje, lučenje inzulina opada. Kada se eksenatid primjenjivao u kombinaciji samo s metforminom, nije zabilježena veća incidencija hipoglikemije u odnosu na placebo u kombinaciji metforminom, što može biti posljedica ovog inzulinotropnog mehanizma ovisnog o glukozi (vidjeti dio 4.4).

Eksenatid potiskuje lučenje glukagona, koje je neprimjereno povećano u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2. Niže koncentracije glukagona dovode do smanjene jetrene produkcije glukoze.

Međutim, eksenatid ne umanjuje normalan odgovor glukagona i drugih hormona na hipoglikemiju.

Eksenatid usporava pražnjenje želuca te na taj način smanjuje brzinu kojom se glukoza iz hrane pojavljuje u krvotoku.

Farmakodinamički učinci

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem poboljšava kontrolu glikemije u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 putem neposrednih i kontinuiranih učinaka sniženja koncentracije glukoze, kako postprandijalno tako i natašte.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem s metforminom, sulfinorejom ili oba ova lijeka kao osnovnom terapijom.

Kliničkim je ispitivanjima obuhvaćeno 3945 ispitanika (2997 liječenih eksenatidom), od čega 56% muškaraca i 44% žena; 319 ispitanika (230 liječenih eksenatidom) je bilo u dobi od ≥ 70 godina, dok ih je 34 (27 liječenih eksenatidom) bilo u dobi od ≥ 75 godina.

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je snizio vrijednosti HbA1c i tjelesnu težinu u bolesnika liječenih tijekom 30 tjedana u tri placebom kontrolirana ispitivanja, neovisno o tome je li eksenatid s trenutnim oslobađanjem bio dodan metforminu, sulfonilureji ili kombinaciji tih dvaju lijekova. Navedena sniženja HbA1c u pravilu su primijećena u 12. tjednu nakon početka liječenja. Vidjeti Tablicu 2. Sniženje HbA1c se održalo, a gubitak težine nastavio tijekom najmanje 82 tjedna u podskupini bolesnika liječenih dozom od 10 µg dvaput na dan koji su dovršili i placebom kontrolirana ispitivanja i nekontrolirane produžetke ispitivanja (n=137).

Tablica 2: Kombinirani rezultati 30-tjednih placebom kontroliranih ispitivanja (svi bolesnici s namjerom liječenja)

 

Placebo

Eksenatid s

Eksenatid s

 

 

trenutnim

trenutnim

 

 

oslobađanjem 5 µg

oslobađanjem 10 µg

 

 

dvaput na dan

dvaput na dan

N

Početni HbA1c (%)

8,48

8,42

8,45

Promjena HbA1c (%) u

0,08

-0,59

-0,89

odnosu na početnu

 

 

 

vrijednost

 

 

 

Udio bolesnika (%) koji su

7,9

25,3

33,6

postigli HbA1c ≤ 7%

 

 

 

Udio bolesnika (%) koji su

10,0

29,6

38,5

postigli HbA1c ≤ 7%

 

 

 

(bolesnici koji su dovršili

 

 

 

ispitivanje)

 

 

 

Početna tjelesna težina (kg)

99,26

97,10

98,11

Promjena tjelesne težine u

-0,65

-1,41

-1,91

odnosu na početnu (kg)

 

 

 

U ispitivanjima s inzulinom kao usporednim lijekom, eksenatid s trenutnim oslobađanjem (u dozi od 5 µg dvaput na dan tijekom 4 tjedna, a zatim 10 µg dvaput na dan) u kombinaciji s metforminom i sulfonilurejom značajno je (statistički i klinički) poboljšao kontrolu glikemije, mjereno sniženjem HbA1c. Ovaj učinak liječenja usporediv je s onim inzulina glargina u 26-tjednom ispitivanju (prosječna doza inzulina 24,9 IU/dan, raspon 4-95 IU/dan, na kraju ispitivanja) odnosno s učinkom aspart inzulina u 52-tjednom ispitivanju (prosječna doza inzulina 24,4 IU/dan, raspon 3-78 IU/dan, na kraju ispitivanja). Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je snizio vrijednosti HbA1c s 8,21% (n=228) odnosno 8,6% (n=222) za 1,13% odnosno 1,01%, inzulin glargin ga je snizio s 8,24% (n=227) za 1,10%, a bifazični aspart inzulin s 8,67% (n=224) za 0,86%. Eksenatidom s trenutnim oslobađanjem postignut je gubitak tjelesne težine od 2,3 kg (2,6%) u 26-tjednom ispitivanju odnosno 2,5 kg (2,7%) u 52-tjednom ispitivanju, dok je liječenje inzulinom bilo udruženo s povećanjem težine. Razlike između terapija (eksenatid s trenutnim oslobađanjem minus usporedni lijek) iznosile su -4,1 kg u 26-tjednom ispitivanju te -5,4 kg u 52-tjednom ispitivanju. Profili glukoze u krvi dobiveni samokontrolom u sedam vremenskih točaka (prije i nakon obroka te u 3 sata ujutro) pokazali su značajno niže vrijednosti glukoze u postprandijalnim razdobljima nakon injekcije eksenatida s trenutnim oslobađanjem u odnosu na inzulin. Koncentracije glukoze u krvi prije obroka bile su općenito niže u bolesnika koji su primali inzulin u odnosu na one koji su primali eksenatid s trenutnim oslobađanjem.

Prosječne dnevne vrijednosti glukoze u krvi bile su slične kod primjene eksenatida s trenutnim oslobađanjem i inzulina. U ovim je ispitivanjima incidencija hipoglikemije bila podjednaka kod liječenja eksenatidom s trenutnim oslobađanjem i inzulinom.

Ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem s metforminom, tiazolidindionom ili kombinacijom ovih dvaju lijekova kao osnovnom terapijom

Provedena su dva placebom kontrolirana ispitivanja: jedno u trajanju od 16 tjedana, s 121 bolesnikom koji je primao eksenatid s trenutnim oslobađanjem i 112 bolesnika koji su primali placebo, a drugo u trajanju od 26 tjedana, sa 111 bolesnika liječenih eksenatidom s trenutnim oslobađanjem i 54 bolesnika koji su primali placebo. Među bolesnicima koji su primali eksenatid s trenutnim oslobađanjem, 12% ih je bilo liječeno tiazolidindionom i eksenatidom s trenutnim oslobađanjem, a njih 82% tiazolidindionom, metforminom i eksenatidom s trenutnim oslobađanjem. Liječenje eksenatidom s trenutnim oslobađanjem (u dozi od 5 µg dvaput na dan tijekom 4 tjedna, a zatim u dozi od 10 µg dvaput na dan) je u 16-tjednom ispitivanju rezultiralo statistički značajnim sniženjem od početne vrijednosti HbA1c u odnosu na placebo (-0,7% naspram +0,1%), kao i značajnim smanjenjem tjelesne težine (-1,5 naspram 0 kg). Rezultati 26-tjednog ispitivanja bili su slični te su pokazali statistički značajno sniženje od početne vrijednosti HbA1c u odnosu na placebo (-0,8% naspram -

0,1%). Nije zabilježena značajna razlika između terapijskih skupina s obzirom na promjenu tjelesne težine od početne do završne (-1,4 naspram -0,8 kg).

Kada se eksenatid s trenutnim oslobađanjem primjenjivao u kombinaciji s tiazolidindionom, incidencija hipoglikemije bila je slična onoj pri primjeni placeba u kombinaciji s tiazolidindionom. Iskustva s bolesnicima starijima od 65 godina te onima s oštećenom funkcijom bubrega su oskudna. Incidencija i vrsta drugih opaženih štetnih događaja bile su slične onima u 30-tjednim kontroliranim kliničkim ispitivanjima sa sulfonilurejom, metforminom odnosno kombinacijom tih dvaju lijekova.

Ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem u kombinaciji s bazalnim inzulinom

U 30-tjednom ispitivanju je terapiji inzulinom glarginom (sa ili bez metformina, pioglitazona ili oba lijeka) dodana ili eksenatid s trenutnim oslobađanjem (u dozi od 5 µg dvaput na dan tijekom 4 tjedna, a zatim 10 µg dvaput na dan) ili placebo. Tijekom ovog ispitivanja se u obje terapijske skupine inzulin glargin titrirao pomoću algoritma koji odražava trenutnu kliničku praksu do postizanja ciljne razine glukoze u plazmi natašte od približno 5,6 mmol/l. Prosječna dob ispitanika iznosila je 59 godina, a prosječno trajanje šećerne bolesti 12,3 godine.

Na kraju ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem je (n=137) postignuto statistički značajno sniženje vrijednosti HbA1c i tjelesne težine u usporedbi s placebom (n=122). Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je snizio HbA1c za 1,7% s početnih 8,3%, dok je uz placebo vrijednost HbA1c smanjena za 1,0% s početnih 8,5%. Uz eksenatid s trenutnim oslobađanjem je 56% bolesnika postiglo vrijednosti HbA1c od < 7%, a 42% vrijednosti od ≤ 6,5%, dok je uz placebo navedene vrijednosti postiglo 29% odnosno 13% bolesnika. Kod primjene eksenatida s trenutnim oslobađanjem zabilježen je gubitak tjelesne težine od 1,8 kg od početnih 95 kg, dok je kod primjene placeba zabilježen porast tjelesne težine za 1,0 kg od početnih 94 kg.

U skupini koja je primala eksenatid s trenutnim oslobađanjem doza inzulina povećana se za 13 jedinica na dan u usporedbi s 20 jedinica na dan u skupini koja je primala placebo. Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je snizio razinu glukoze u serumu natašte za 1,3 mmol/l, a placebo za 0,9 mmol/l. U skupini liječenoj eksenatidom s trenutnim oslobađanjem , u usporedbi sa skupinom koja je primala placebo, ispitanici su imali značajno manje postprandijalne skokove glukoze u krvi nakon jutarnjeg (-2,0 naspram -0,2 mmol/l) i večernjeg obroka (-1,6 naspram +0,1 mmol/l), dok nije bilo razlika između terapija u podnevnom obroku.

U 24-tjednom ispitivanju je postojećoj terapiji eksenatidom s trenutnim oslobađanjem i metforminom, metforminom i sulfonilurejom, metforminom i pioglitazonom dodana suspenzija inzulina lispro s protaminom ili inzulin glargin. Vrijednosti HbA1c snizile su se s početnih 8,2% za 1,2% (n=170) dodavanjem suspenzije inzulina lispro s protaminom odnosno za 1,4% (n=167) dodavanjem inzulina glargina. U bolesnika koji su primali suspenziju inzulina lispro s protaminom opažen je porast tjelesne težine od 0,2 kg od početnih 102 kg, dok je u bolesnika koji su primali inzulin glargin zabilježen porast tjelesne težine za 0,6 kg od početnih 103 kg.

U 30-tjednom, otvorenom ispitivanju neinferiornosti kontroliranom aktivnim komparatorom, ocijenjena je sigurnost i djelotvornost eksenatida s trenutnim oslobađanjem (n=315) naspram titriranog inzulina lispro triput dnevno (n=312) uz osnovnu optimiziranu terapiju bazalnog inzulina glargina i metformina kod bolesnika s dijabetesom tipa 2.

Nakon faze optimizacije bazalnog inzulina (OBI), bolesnici sa HbA1c >7,0% bili su randomizirani da dodaju bilo eksenatid s trenutnim oslobađanjem bilo inzulin lispro na već postojeći režim uzimanja inzulin glargina i metformina. U obje terapijske skupine, ispitanici su nastavili titrirati svoje doze inzulin glargina korištenjem algoritma koji odražava trenutnu kliničku praksu.

Svi bolesnici kojima je propisan eksenatid s trenutnim oslobađanjem na početku su dobivali 5 μg dvaput dnevno tijekom četiri tjedna. Nakon četiri tjedna, doza im je povećana na 10 μg dvaput dnevno.

Bolesnici u skupini liječeni eksenatidom s trenutnim oslobađanjem sa HbA1c ≤8,0% na kraju faze OBI smanjili su svoju dozu inzulin glargina za najmanje 10%.

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem je snizio razinu HbA1c za 1,1% sa početne vrijednosti od 8,3% a inzulin lispro je snizio HbA1c za 1,1% sa početne vrijednosti od 8,2% te je dokazana neinferiornost eksenatida s trenutnim oslobađanjem naspram titriranog inzulina lispro. Postotak bolesnika koji su ostvarili HbA1c < 7% bio je 47,9% sa eksenatidom s trenutnim oslobađanjem te 42,8% sa inzulinom lispro. Gubitak tjelesne težine od 2,6 kg od početne vrijedosti od 89,9 kg zapažen je sa eksenatidom s trenutnim oslobađanjem dok je dobivanje na tjelesnoj težini od 1,9 kg od početne vrijedosti od 89,3 kg zapaženo kod inzulina lispro.

Razina lipida natašte

Eksenatid s trenutnim oslobađanjem nije pokazala štetne učinke na lipidne parametre. Uz gubitak tjelesne težine primijećen je trend opadanja vrijednosti triglicerida.

Funkcija beta-stanica

Klinička ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem ukazala su na poboljšanje funkcije beta stanica, koristeći mjere kao što je procjena modela homeostaze (engl. Homeostasis Assessment Model, HOMA-B) te omjer proinzulina i inzulina.

Farmakodinamičko ispitivanje pokazalo je da se u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 (n=13) kao odgovor na intravenski bolus glukoze ponovno uspostavlja prva faza lučenja inzulina te poboljšava druga faza lučenja inzulina.

Tjelesna težina

U dugoročnim kontroliranim ispitivanjima u trajanju do 52 tjedna smanjenje tjelesne težine je u bolesnika liječenih eksenatidom s trenutnim oslobađanjem zabilježeno bez obzira na pojavu mučnine, iako je to smanjenje bilo veće u skupini koja je patila od mučnine (prosječno smanjenje od 2,4 kg naspram 1,7 kg).

Zabilježeno je da primjena eksenatida smanjuje unos hrane, zbog smanjena teka i povećane sitosti.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove je odgodila obvezu podnošenja rezultata ispitivanja eksenatida s trenutnim oslobađanjem u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije u šećernoj bolesti tipa 2

(vidjeti dio 4.2 za informacije o primjeni u pedijatriji).

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Nakon supkutane primjene u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, medijan vršne koncentracije eksenatida u plazmi postiže se za 2 sata. Nakon supkutane primjene jedne doze eskanatida od 10 μg je prosječna vršna koncentracija eksenatida (Cmax) bila 211 pg/ml, a ukupna prosječna površina ispod krivulje (AUC0-inf) iznosila je 1036 pg•h/ml. Izloženost eksenatidu proporcionalno se povećavala u terapijskom rasponu doza između 5 μg i 10 μg. Podjednaka se izloženost postiže primjenom eksenatida u abdomen, bedro ili ruku.

Distribucija

Prosječan prividni volumen distribucije eksenatida nakon supkutane primjene jedne doze iznosi 28 l.

Biotransformacija i eliminacija

Neklinička istraživanja pokazala su da se eksenatid uglavnom eliminira glomerularnom filtracijom s naknadnom proteolitičkom razgradnjom. U kliničkim ispitivanjima prosječan prividni klirens ekstanatida iznosi 9 l/h, a prosječan terminalni poluvijek 2,4 sata. Ova farmakokinetička svojstva eksenatida neovisna su o dozi.

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

U bolesnika s blagim (klirens kreatinina 50 do 80 ml/min) ili umjerenim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina 30 do 50 ml/min), klirens eksenatida bio je malo umanjen u usporedbi s osobama s

normalnom bubrežnom funkcijom (13% manji kod blagog, a 36% manji kod umjerenog oštećenja bubrega). Klirens je bio značajno smanjen, za 84%, u bolesnika u terminalnoj fazi bubrežne bolesti liječenih dijalizom (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje jetre

Nisu provedena farmakokinetička ispitivanja u bolesnika s oštećenjem jetre. Eksenatid se primarno odstranjuje putem bubrega, stoga se ne očekuje da će disfunkcija jetre utjecati na koncentracije eksenatida u krvi.

Spol i rasa

Spol i rasa nemaju klinički značajnog utjecaja na farmakokinetiku eksenatida.

Starije osobe

Podaci o starijim osobama iz dugoročnih kontroliranih ispitivanja podaci su malobrojni, no ne ukazuju na izrazite promjene u izloženosti eksenatidu s povećanjem dobi do približno 75 godina. U farmakokinetičkom ispitivanju u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, primjena eksenatida (10 µg) rezultirala je prosječnim povećanjem AUC-a eksenatida za 36% u 15 starijih ispitanika u dobi od 75 do 85 godina u usporedbi s 15 ispitanika u dobi od 45 do 65 godina, što je najvjerojatnije povezano sa smanjenom bubrežnom funkcijom u starijoj dobnoj skupini (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

U farmakokinetičkom ispitivanju s primjenom jedne doze eksenatida dvaput na dan u 13 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 u dobi između 12 i 16 godina, primjena eksenatida (5 µg) rezultirala je nešto nižim prosječnim vrijednostima AUC-a (16% niže) i Cmax (25% niže) u odnosu na vrijednosti zabilježene u odraslih.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

U ženki štakora koje su primale eksenatid tijekom 2 godine opažena je povećana incidencija benignih adenoma C-stanica štitnjače pri najvećoj dozi od 250 µg/kg na dan, koja je proizvela izloženost eksenatidu u plazmi 130 puta veću od kliničke izloženosti u ljudi. Ova incidencija nije bila statistički značajna nakon korekcije za preživljenje. Nije opažen tumorogeni odgovor kod mužjaka štakora niti kod miševa oba spola.

Istraživanja na životinjama nisu ukazala izravne štetne učinke u pogledu s obzirom na plodnost ili graviditet. Visoke doze eksenatida tijekom srednje faze gestacije izazvale su učinke na kosturu te usporile fetalni rast u miševa i kunića. Neonatalni rast smanjen je u miševa izloženih visokim dozama tijekom kasnije faze gestacije i laktacije.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

metakrezol manitol

acetatna kiselina, ledena natrijev acetat trihidrat voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Zbog nedostatka ispitivanja inkompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

6.3Rok valjanosti

3 godine.

Brizgalica u uporabi: 30 dana.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2 °C – 8 °C). Ne zamrzavati.

U uporabi

Čuvati na temperaturi ispod 25 °C.

Brizgalica se ne smije čuvati s pričvršćenom iglom.

Vratiti zatvarač na brizgalicu radi zaštite od svjetlosti.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Stakleni uložak (staklo tipa I), s gumenim (bromobutil) klipom, gumenim diskom i aluminijskim prstenom. Jedan uložak je ugrađen u jednokratnu injekcijsku brizgalicu (brizgalicu).

5 µg: Jedna napunjena brizgalica sadrži 60 doza (približno 1,2 ml otopine). 10 µg: Jedna napunjena brizgalica sadrži 60 doza (približno 2,4 ml otopine).

Veličina pakiranja: 1 i 3 brizgalice. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Igle za injekciju nisu uključene.

Igle proizvođača Becton, Dickinson and Company prikladne su za uporabu s Byetta brizgalicom.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Bolesnika treba uputiti da nakon svake injekcije zbrine iglu.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Upute za uporabu

Lijek Byetta smije primjenjivati samo jedna osoba.

Moraju se pažljivo slijediti upute za uporabu brizgalice, koje su priložene uz Uputu o lijeku.

Brizgalica se ne smije čuvati sa pričvršćenom iglom.

Byetta se ne smije upotrijebiti ako su vidljive čestice ili je otopina zamućena i/ili obojana.

Ne koristite lijek Byetta ako bilo zamrznut.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

AstraZeneca AB SE-151 85 Södertälje Švedska

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/ DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 20. studenog 2006.

Datum posljednje obnove odobrenja: 20. studenog 2011.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept