Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Kadcyla (trastuzumab emtansine) – Sažetak opisa svojstava lijeka - L01XC14

Updated on site: 08-Oct-2017

Naziv lijekaKadcyla
ATK šifraL01XC14
Tvartrastuzumab emtansine
ProizvođačRoche Registration Ltd

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava vidjeti dio 4.8.

1.NAZIV LIJEKA

Kadcyla 100 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.

Kadcyla 160 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna bočica za jednokratnu uporabu sadrži 100 mg praška za koncentrat za otopinu za infuziju kojim se nakon rekonstitucije dobiva 5 ml trastuzumab emtanzina koncentracije 20 mg/ml (vidjeti dio 6.6).

Jedna bočica za jednokratnu uporabu sadrži 160 mg praška za koncentrat za otopinu za infuziju kojim se nakon rekonstitucije dobiva 8 ml trastuzumab emtanzina koncentracije 20 mg/ml (vidjeti dio 6.6).

Trastuzumab emtanzin je konjugat protutijela i lijeka koji sadrži trastuzumab, humanizirano IgG1 monoklonsko protutijelo proizvedeno u kulturi stanica sisavaca (jajnika kineskog hrčka) u suspenziji, kovalentno povezano s DM1, inhibitorom mikrotubula, preko stabilne tioeterske poveznice MCC (4- [N-maleimidometil] cikloheksan-1-karboksilat).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.

Liofilizirani prašak bijele do bjelkaste boje.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Kadcyla je u monoterapiji indicirana za liječenje odraslih bolesnika s HER2 pozitivnim, neoperabilnim lokalno uznapredovalim ili metastatskim rakom dojke koji su prethodno primali trastuzumab i taksan, odvojeno ili u kombinaciji. Bolesnici su trebali ili:

prethodno primati terapiju za lokalno uznapredovalu ili metastatsku bolest, ili

imati povrat bolesti tijekom ili unutar šest mjeseci od završetka adjuvantne terapije.

4.2Doziranje i način primjene

Lijek Kadcyla smije propisati samo liječnik, a mora se primjenjivati pod nadzorom zdravstvenog radnika s iskustvom u liječenju onkoloških bolesnika.

Bolesnici liječeni trastuzumab emtanzinom moraju imati HER2 pozitivan tumor, koji se definira imunohistokemijskim rezultatom 3+ ili omjerom ≥ 2,0 dobivenim in situ hibridizacijom (ISH) korištenjem „in vitro“ dijagnostičkog medicinskog proizvoda sa oznakom „CE“. Ako nije dostupan „in vitro“ dijagnostički medicinski proizvod s oznakom „CE“, HER2 status treba ocijeniti drugim validiranim testom.

U svrhu sprječavanja medikacijskih pogrešaka, važno je provjeriti naljepnicu na bočici kako biste bili sigurni da je lijek koji se priprema i primjenjuje Kadcyla (trastuzumab emtanzin), a ne Herceptin (trastuzumab).

Doziranje

Preporučena doza trastuzumab emtanzina je 3,6 mg/kg tjelesne težine, a primjenjuje se intravenskom infuzijom svaka 3 tjedna (21-dnevni ciklus). Bolesnike je potrebno liječiti do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Početna doza primjenjuje se kao 90 minutna intravenska infuzija. Bolesnike je potrebno nadzirati za vrijeme infuzije i najmanje 90 minuta nakon prve infuzije zbog moguće pojave vrućice, zimice ili drugih reakcija povezanih s infuzijom. Mjesto primjene infuzije treba pomno nadzirati zbog mogućeg supkutanog ulaska lijeka za vrijeme primjene (vidjeti dio 4.8).

Ako je bolesnik dobro podnio prethodnu infuziju, sljedeće doze trastuzumab emtanzina mogu se primjenjivati kao 30 minutne infuzije. Bolesnike je potrebno nadzirati za vrijeme infuzije i najmanje 30 minuta nakon infuzije.

Ako se u bolesnika pojave simptomi povezani s infuzijom, potrebno je smanjiti brzinu infuzije trastuzumab emtanzina ili privremeno prekinuti njezinu primjenu (vidjeti dio 4.4 i 4.8). Primjenu trastuzumab emtanzina potrebno je prekinuti u slučaju po život opasnih reakcija na infuziju.

Lijekovi za liječenje alergijskih/anafilaktičkih reakcija na infuziju kao i oprema za hitne intervencije moraju biti na raspolaganju za trenutnu uporabu (vidjeti dio 4.4).

Odgođena ili propuštena doza

Ako bolesnik propusti planiranu dozu, potrebno ju je primijeniti što je prije moguće; ne smije se čekati do sljedećeg planiranog ciklusa. Raspored primjene treba prilagoditi tako da se održi 3-tjedni interval između doza. Sljedeću dozu treba primijeniti u skladu s preporukama za doziranje (vidjeti dio 4.2, Doziranje).

Prilagodba doze

Liječenje simptomatskih nuspojava može zahtijevati privremeni prekid liječenja, smanjenje doze ili trajan prekid liječenja lijekom Kadcyla, u skladu sa smjernicama koje se navode u tekstu te u Tablicama 1-5.

Doza lijeka Kadcyla ne smije se ponovno povećavati nakon smanjenja doze.

Tablica 1

Raspored smanjenja doze

 

 

 

Raspored smanjivanja doze

Doza koju treba primijeniti

(početna doza je 3,6 mg/kg)

 

Prvo smanjenje doze

3 mg/kg

Drugo smanjenje doze

2,4 mg/kg

Potreba za daljnjim smanjenjem doze

Prekinuti liječenje

Tablica 2

Smjernice za prilagodbu doze u slučaju povišenih vrijednosti transaminaza

 

(AST/ALT)

 

 

 

 

 

 

 

Stupanj 2

Stupanj 3

Stupanj 4

(> 2,5 do ≤ 5 GGN)

(> 5 do ≤ 20 GGN)

(> 20 GGN)

Nije potrebno prilagođavati

Trastuzumab emtanzin se ne smije

Prekinuti liječenje

dozu.

 

primjenjivati dok se AST/ALT ne

trastuzumab emtanzinom.

 

 

vrati na vrijednost stupnja ≤ 2

 

 

 

(> 2,5 do < 5 x GGN), a zatim dozu

 

 

 

treba smanjiti (vidjeti Tablicu 1).

 

ALT = alanin aminotransaminaza; AST = aspartat aminotransaminaza; GGN = gornja granica normale.

Tablica 3

Smjernice za prilagodbu doze u slučaju hiperbilirubinemije

 

 

 

 

 

Stupanj 2

Stupanj 3

Stupanj 4

(> 1,5 do ≤ 3 GGN)

(> 3 do ≤ 10 GGN)

(> 10 GGN)

Trastuzumab emtanzin se ne

Trastuzumab emtanzin se ne smije

Prekinuti liječenje

smije primjenjivati dok se

primjenjivati dok se ukupni

trastuzumab emtanzinom.

ukupni bilirubin ne vrati na

bilirubin ne vrati na vrijednost

 

vrijednost stupnja ≤ 1 (> GGN

stupnja ≤ 1 (> GGN do

 

do 1,5 x GGN). Nije potrebno

1,5 x GGN), a zatim dozu treba

 

prilagođavati dozu.

smanjiti (vidjeti Tablicu 1).

 

GGN = gornja granica normale

 

 

Tablica 4

Smjernice za prilagodbu doze u slučaju trombocitopenije

 

 

 

 

 

Stupanj 3

Stupanj 4

(Broj trombocita: 25 000 do

(Broj trombocita: < 25 000/mm3)

 

 

< 50 000/mm3)

 

 

Trastuzumab emtanzin se ne smije

Trastuzumab emtanzin se ne smije

 

primjenjivati dok se broj trombocita ne

primjenjivati dok se broj trombocita ne vrati

 

vrati na vrijednost ≤ stupnja 1 (tj. na broj

na vrijednost stupnja 1 (tj. na broj

 

trombocita ≥ 75 000/mm3). Nije potrebno

trombocita ≥ 75 000/mm3), a zatim dozu

 

prilagođavati dozu.

treba smanjiti (vidjeti Tablicu 1).

 

Tablica 5

Prilagodba doze u slučaju disfunkcije lijeve klijetke

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

LVEF 40% do

LVEF 40% do

 

 

 

 

≤ 45% uz

≤ 45% uz

Simptomatsko

LVEF < 40%

LVEF > 45%

smanjenje od

smanjenje od

kongestivno

< 10 postotnih

≥ 10 postotnih

 

 

 

zatajenje srca

 

 

 

bodova od početne

bodova od početne

 

 

 

 

 

 

 

vrijednosti

vrijednosti

 

Trastuzumab

 

Nastaviti

Nastaviti liječenje

Trastuzumab

Prekinuti

emtanzin se ne

 

liječenje

trastuzumab

emtanzin se ne smije

liječenje

smije

 

trastuzumab

emtanzinom.

primijenjivati.

trastuzumab

primijenjivati.

 

emtanzinom.

 

 

emtanzinom.

Ponovno

 

 

Ponovno procijeniti

Ponovno procijeniti

 

procijeniti LVEF

 

LVEF unutar

LVEF unutar 3 tjedna.

 

unutar 3 tjedna.

 

 

3 tjedna.

Ako se LVEF nije

 

Ako se potvrdi da

 

 

oporavila na vrijednost

 

je LVEF < 40%,

 

 

unutar 10 postotnih

 

treba trajno

 

 

 

bodova razlike od

 

prekinuti primjenu

 

 

početne vrijednosti,

 

trastuzumab

 

 

 

treba prekinuti

 

emtanzina.

 

 

 

primjenu trastuzumab

 

 

 

 

 

emtanzina.

 

LVEF = ejekcijska

frakcija lijeve klijetke

 

 

Periferna neuropatija

Primjenu trastuzumab emtanzina je potrebno privremeno prekinuti u bolesnika s perifernom neuropatijom stupnja 3 ili 4 do njezina povlačenja na vrijednost ≤ stupnja 2. Pri ponovnom uvođenju lijeka možda će trebati razmotriti smanjenje doze u skladu s rasporedom smanjivanja doze (vidjeti Tablicu 1).

Stariji bolesnici

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika u dobi od ≥ 65 godina. Nema dovoljno podataka da bi se ustanovile sigurnost i djelotvornost u bolesnika u dobi od ≥ 75 godina jer su podaci u toj podskupini ograničeni. Populacijska farmakokinetička analiza upućuje na to da dob nema klinički značajnog utjecaja na farmakokinetiku trastuzumab emtanzina (vidjeti dio 5.1 i 5.2).

Oštećenje bubrežne funkcije

U bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega nije potrebna prilagodba početne doze (vidjeti dio 5.2). Moguća potreba za prilagodbom doze u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije ne može se odrediti jer nema dovoljno podataka pa je bolesnike s teškim oštećenjem bubrežne funkcije potrebno pažljivo nadzirati.

Oštećenje jetrene funkcije

Nije potrebno prilagođavati početnu dozu u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije. Trastuzumab emtanzin nije ispitivan u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije. Potreban je oprez pri liječenju bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije zbog poznate hepatotoksičnosti primijećene kod primjene trastuzumab emtanzina (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene jer nije opravdana primjena lijeka u pedijatrijskoj populaciji za indikaciju metastatskog raka dojke.

Način primjene

Trastuzumab emtanzin mora rekonstituirati i razrijediti zdravstveni radnik, a lijek se mora primijeniti u obliku intravenske infuzije. Lijek se ne smije primijeniti brzom niti bolusnom intravenskom

injekcijom.

Za uputu o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Kako bi se poboljšala sljedivost bioloških lijekova, zaštićeno ime i broj serije primijenjenog lijeka moraju se jasno zabilježiti (navesti) u bolesničkom kartonu.

U svrhu sprječavanja medikacijskih pogrešaka, važno je provjeriti naljepnicu na bočici kako biste bili sigurni da je lijek koji se priprema i primjenjuje Kadcyla (trastuzumab emtanzin), a ne Herceptin (trastuzumab).

Plućna toksičnost

U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina prijavljeni su slučajevi intersticijske bolesti pluća, uključujući pneumonitis, od kojih su neki doveli do sindroma akutnog respiratornog distresa ili smrti (vidjeti dio 4.8). Znakovi i simptomi uključuju dispneju, kašalj, umor i plućne infiltrate.

Preporučuje se trajno prekinuti liječenje trastuzumab emtanzinom u bolesnika u kojih se dijagnosticiraju intersticijska bolest pluća ili pneumonitis.

U bolesnika s dispnejom u mirovanju zbog komplikacija povezanih s uznapredovalom zloćudnom bolešću i popratnim bolestima može postojati povećan rizik plućnih događaja.

Hepatotoksičnost

Tijekom liječenja trastuzumab emtanzinom u kliničkim ispitivanjima opažena je hepatotoksičnost, prvenstveno u obliku asimptomatskog povećanja koncentracija serumskih transaminaza (transaminitis stupnja 1-4) (vidjeti dio 4.8). Povišenja vrijednosti transaminaza uglavnom su bila prolazna, pri čemu su vršnu vrijednost dosegla 8. dana nakon primjene lijeka, nakon čega su se vratila na stupanj 1 ili niže prije sljedećeg ciklusa. Primijećen je i kumulativan učinak na transaminaze (udio bolesnika s odstupanjima vrijednosti ALT-a/AST-a stupnja 1-2 povećava se sa svakim sljedećim ciklusom).

U bolesnika s povišenim vrijednostima transaminaza stanje se u većini slučajeva poboljšalo do stupnja 1 ili normalnih vrijednosti unutar 30 dana nakon posljednje doze trastuzumab emtanzina (vidjeti dio 4.8).

U bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom primijećeni su ozbiljni poremećaji jetre i žuči, uključujući nodularnu regenerativnu hiperplaziju (NRH) jetre, u nekim slučajevima sa smrtnim ishodom zbog oštećenja jetre izazvanoga primjenom lijeka. Na primijećene su slučajeve možda utjecale popratne bolesti i/ili istodobna primjena lijekova s poznatim hepatotoksičnim potencijalom.

Jetrenu funkciju treba nadzirati prije početka liječenja i prije primjene svake doze. Bolesnici kojima su povišene vrijednosti ALT-a na početku liječenja (npr. zbog jetrenih metastaza) mogu imati predispoziciju za oštećenje jetre, uz veći rizik od pojave jetrenog oštećenja stupnja 3-5 ili povišenja vrijednosti testova jetrene funkcije. Smanjenja doze ili prekid liječenja zbog povišenih vrijednosti serumskih transaminaza i ukupnog bilirubina navedeni su u dijelu 4.2.

U bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom biopsijom jetre utvrđeni su slučajevi nodularne regenerativne hiperplazije (NRH) jetre. NRH je rijetka bolest jetre koju karakterizira proširena benigna transformacija jetrenog parenhima u male regenerativne nodule. NRH može izazvati necirotičnu portalnu hipertenziju. Dijagnoza NRH-a može se potvrditi samo histopatološki. Treba uzeti u obzir mogućnost NRH-a u svih bolesnika s kliničkim simptomima portalne hipertenzije i/ili onih na čijoj se snimci jetre dobivenoj kompjuteriziranom tomografijom (CT-om) vide uzorci nalik

onima kod ciroze, a koji imaju normalne vrijednosti transaminaza i nemaju drugih manifestacija ciroze. Nakon što se dijagnosticira NRH, liječenje trastuzumab emtanzinom mora se trajno prekinuti.

Trastuzumab emtanzin nije ispitivan u bolesnika koji su prije početka liječenja imali vrijednost serumskih transaminaza > 2,5 GGN ili vrijednost ukupnog bilirubina > 1,5 GGN. Liječenje u bolesnika s vrijednošću serumskih transaminaza > 3 GGN i istodobnom vrijednošću ukupnog

bilirubina > 2 GGN mora se trajno prekinuti. Potreban je oprez pri liječenju bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Disfunkcija lijeve klijetke

Bolesnici liječeni trastuzumab emtanzinom imaju povećan rizik razvoja disfunkcije lijeve klijetke. U bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom primijećena je ejekcijska frakcija lijeve klijetke (LVEF) < 40%, pa postoji potencijalan rizik od simptomatskog kongestivnog zatajenja srca (vidjeti dio 4.8).

Općeniti faktori rizika za srčani događaj i faktori utvrđeni u ispitivanjima trastuzumaba u adjuvantnom liječenju raka dojke uključuju višu životnu dob (> 50 godina), niske početne vrijednosti LVEF-a

(< 55%), niske vrijednosti LVEF-a prije ili nakon primjene paklitaksela u adjuvantnom liječenju, prethodnu ili istodobnu primjenu antihipertenziva, prethodno liječenje antraciklinima i visok indeks tjelesne mase (> 25 kg/m2).

Prije početka liječenja i u redovitim razmacima tijekom liječenja (npr. svaka tri mjeseca) treba provoditi standardne testove srčane funkcije (ehokardiogram ili ekvilibrijsku radionuklidnu ventrikulografiju (MUGA)). U kliničkim ispitivanjima bolesnici su na početku ispitivanja imali LVEF ≥ 50%. Bolesnici s kongestivnim zatajenjem srca u anamnezi, ozbiljnom srčanom aritmijom koja zahtijeva liječenje, infarktom miokarda u anamnezi ili nestabilnom anginom unutar 6 mjeseci nakon randomizacije i bolesnici koji su u vrijeme ispitivanja imali dispneju u mirovanju zbog uznapredovale zloćudne bolesti nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. U slučajevima disfunkcije lijeve klijetke treba odgoditi primjenu doze ili prekinuti liječenje (vidjeti dio 4.2).

Reakcije povezane s infuzijom

Liječenje trastuzumab emtanzinom nije ispitivano u bolesnika kojima je trajno prekinuto liječenje trastuzumabom zbog reakcija povezanih s infuzijom; u tih se bolesnika liječenje ne preporučuje. Bolesnike je potrebno pomno nadzirati zbog moguće pojave reakcija povezanih s infuzijom, osobito tijekom prve infuzije.

U kliničkim su ispitivanjima prijavljene reakcije povezane s infuzijom (uzrokovane otpuštanjem citokina), koje karakterizira jedan ili više sljedećih simptoma: crvenilo praćeno osjećajem vrućine, zimica, pireksija, dispneja, hipotenzija, piskanje pri disanju, bronhospazam i tahikardija. Ti simptomi općenito nisu bili teški (vidjeti dio 4.8). U većine bolesnika te su se reakcije povukle unutar nekoliko sati do jednoga dana po završetku infuzije. Liječenje je potrebno privremeno prekinuti u bolesnika s teškom reakcijom povezanom s infuzijom do povlačenja znakova i simptoma. Razmatranje ponovnog liječenja treba temeljiti na kliničkoj ocjeni težine reakcije. Liječenje se mora trajno prekinuti u slučaju po život opasne reakcije povezane s infuzijom (vidjeti dio 4.2).

Reakcije preosjetljivosti

Liječenje trastuzumab emtanzinom nije ispitivano u bolesnika kojima je trajno prekinuto liječenje trastuzumabom zbog preosjetljivosti; u tih se bolesnika ne preporučuje liječenje trastuzumab emtanzinom.

Bolesnike je potrebno pomno nadzirati zbog moguće pojave reakcija preosjetljivosti/alergijskih reakcija, koje se klinički mogu manifestirati jednako kao i reakcije povezane s infuzijom. U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina primijećene su ozbiljne anafilaktičke reakcije. Lijekovi za liječenje takvih reakcija te oprema za hitne intervencije moraju biti na raspolaganju za trenutnu uporabu. U slučaju prave reakcije preosjetljivosti (kod koje se težina reakcije povećava sa svakom sljedećom infuzijom), liječenje trastuzumab emtanzinom mora se trajno prekinuti.

Krvarenje

Slučajevi krvarenja, uključujući krvarenje u središnjem živčanom, dišnom i probavnom sustavu, prijavljeni su kod primjene trastuzumab emtanzina. Neki od tih slučajeva krvarenja imali su smrtni ishod. U nekima od tih opaženih slučajeva bolesnici su imali trombocitopeniju, ili su također primali antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju; u drugim slučajevima nije bilo poznatih dodatnih faktora rizika. Potreban je oprez pri liječenju kod uporabe ovih lijekova te je potrebno razmotriti dodatan nadzor bolesnika kada je istodobna primjena medicinski nužna.

Trombocitopenija

Trombocitopenija, ili smanjen broj trombocita, često je prijavljena kod primjene trastuzumab emtanzina te je bila najčešća nuspojava koja je zahtijevala prekid liječenja (vidjeti dio 4.8). U kliničkim su ispitivanjima incidencija i težina trombocitopenije bile veće u bolesnika azijskog podrijetla (vidjeti dio 4.8).

Preporučuje se kontrolirati broj trombocita prije svake doze trastuzumab emtanzina. Bolesnike s trombocitopenijom (≤ 100 000/mm3) i bolesnike koji primaju antikoagulantnu terapiju (npr. varfarin, heparin, niskomolekularni heparin) potrebno je pomno nadzirati tijekom liječenja trastuzumab emtanzinom. Trastuzumab emtanzin nije ispitan u bolesnika u kojih je broj trombocita prije početka liječenja bio ≤ 100 000/mm3. U slučaju smanjenja broja trombocita stupnja 3 ili višeg (< 50 000/mm3), trastuzumab emtanzin se ne smije primijeniti dok se broj trombocita ne vrati na vrijednost stupnja 1 (≥ 75 000/mm3) (vidjeti dio 4.2).

Neurotoksičnost

U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina prijavljena je periferna neuropatija, uglavnom stupnja 1 i pretežno senzorna. Bolesnici koji su na početku ispitivanja imali perifernu neuropatiju stupnja ≥ 3 nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Liječenje trastuzumab emtanzinom potrebno je privremeno prekinuti u bolesnika s perifernom neuropatijom stupnja 3 ili 4 dok se simptomi ne povuku ili poboljšaju na vrijednost ≤ stupnja 2. Potreban je kontinuiran klinički nadzor bolesnika zbog moguće pojave znakova/simptoma neurotoksičnosti.

Sadržaj natrija u pomoćnim tvarima

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmola natrija (23 mg) po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nisu provedena formalna ispitivanja interakcija.

In vitro ispitivanja metabolizma na mikrosomima ljudske jetre ukazuju na to da se DM1, sastojak trastuzumab emtanzina, metabolizira uglavnom putem CYP3A4 i u manjoj mjeri putem CYP3A5. Treba izbjegavati istodobnu primjenu snažnih inhibitora CYP3A4 (npr. ketokonazola, itrakonazola, klaritromicina, atazanavira, indinavira, nefazodona, nelfinavira, ritonavira, sakvinavira, telitromicina i vorikonazola) s trastuzumab emtanzinom zbog moguće povećane izloženosti DM1 i toksičnosti. Treba razmotriti primjenu nekog drugog lijeka koji ima minimalan ili nikakav potencijal za inhibiciju CYP3A4. Ako je istodobna primjena snažnih inhibitora CYP3A4 neizbježna, treba, kad je to moguće, razmisliti o odgađanju liječenja trastuzumab emtanzinom dok se snažni inhibitori CYP3A4 ne izluče iz cirkulacije (približno 3 poluvremena eliminacije inhibitora). Ako se istodobna primjena snažnog inhibitora CYP3A4 i trastuzumab emtanzina ne može odgoditi, bolesnike je potrebno pomno nadzirati zbog moguće pojave nuspojava.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Kontracepcija u muškaraca i žena

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja trastuzumab emtanzinom i još 7 mjeseci nakon posljednje doze trastuzumab emtanzina. Bolesnici muškog spola ili njihove partnerice također moraju koristiti učinkovitu kontracepciju.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni trastuzumab emtanzina u trudnica. Trastuzumab, sastojak trastuzumab emtanzina, može uzrokovati oštećenje ili smrt ploda kada se primjenjuje u trudnica. Nakon stavljanja lijeka u promet, u trudnica koje su primale trastuzumab prijavljeni su slučajevi oligohidramniona, od kojih su neki bili povezani sa smrtonosnom hipoplazijom pluća. Istraživanja na životinjama u kojima se ispitivao maitanzin, blisko srodan kemijski spoj koji pripada istoj skupini maitanzinoida kao i DM1, upućuju na to da se može očekivati teratogeno i potencijalno embriotoksično djelovanje DM1, citotoksičnog sastojka trastuzumab emtanzina koji inhibira mikrotubule.

Ne preporučuje se primjena trastuzumab emtanzina u trudnica, a žene je potrebno informirati o mogućim štetnim učincima na plod prije nego što zatrudne. Žene koje zatrudne moraju se odmah obratiti svome liječniku. Ako se trudnica liječi trastuzumab emtanzinom, preporučuje se da je pomno nadzire multidisciplinarni tim.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se trastuzumab emtanzin u majčino mlijeko. Budući da se mnogi lijekovi izlučuju u majčino mlijeko i s obzirom na mogućnost teških nuspojava u dojenčadi, žene moraju prekinuti dojenje prije početka liječenja trastuzumab emtanzinom. Žene mogu početi dojiti 7 mjeseci nakon završetka liječenja.

Plodnost

Nisu provedena ispitivanja reproduktivne i razvojne toksičnosti trastuzumab emtanzina.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Trastuzumab emtanzin ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Nije poznat značaj prijavljenih nuspojava poput umora, glavobolje, omaglice i zamagljenog vida na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnicima u kojih se pojave reakcije povezane s infuzijom mora se savjetovati da ne upravljaju vozilima i ne rade sa strojevima dok se simptomi ne povuku.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Sigurnost trastuzumab emtanzina ocijenjena je u 1871 bolesnika s rakom dojke u kliničkim ispitivanjima. U toj populaciji bolesnika:

najčešće ozbiljne nuspojave na lijek (> 0,5% bolesnika) bile su krvarenje, pireksija, dispneja, bol u mišićno-koštanom sustavu, trombocitopenija, bol u abdomenu i povraćanje.

najčešće nuspojave (≥ 25%) trastuzumab emtanzina bile su mučnina, umor i glavobolja. Većina prijavljenih nuspojava lijeka bila je stupnja težine 1 ili 2.

najčešće nuspojave lijeka stupnja ≥ 3 (> 2%) prema Zajedničkim kriterijima terminologije za nuspojave Nacionalnog instituta za rak (NCI-CTCAE) bile su trombocitopenija, povišene vrijednosti transaminaza, anemija, neutropenija, umor, hipokalijemija, bol u mišićno-koštanom sustavu te krvarenje.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave lijeka u 1871 bolesnika liječena trastuzumab emtanzinom prikazane su u Tablici 6. Nuspojave lijeka u nastavku su navedene prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava i kategorijama učestalosti. Kategorije učestalosti su definirane kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake kategorije učestalosti i klasi organskog sustava nuspojave su navedene u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Nuspojave na lijek prijavljivane su koristeći se NCI-CTCAE kriterijima za ocjenu toksičnosti.

Tablica 6

Tablični prikaz nuspojava u bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom

 

 

 

 

 

 

Organski sustav

Vrlo često

Često

Manje često

 

 

 

 

 

 

Infekcije i infestacije

infekcije mokraćnih

 

 

 

 

 

puteva

 

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji krvi i limfnog

trombocitopenija,

neutropenija,

 

 

sustava

 

anemija

leukopenija

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji imunološkog

 

preosjetljivost na

 

 

sustava

 

 

lijek

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji metabolizma i

hipokalijemija

 

 

 

prehrane

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Psihijatrijski poremećaji

nesanica

 

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji živčanog sustava

periferna neuropatija,

omaglica, disgeuzija,

 

 

 

 

glavobolja

poremećaj pamćenja

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

suhoća oka,

 

 

 

 

 

konjunktivitis,

 

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

 

pojačano suzenje

 

 

Srčani poremećaji

 

disfunkcija lijeve

 

 

 

 

 

klijetke

 

 

 

 

 

 

 

Krvožilni poremećaji

krvarenje

hipertenzija

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji dišnog sustava,

epistaksa, kašalj,

 

pneumonitis

 

prsišta i sredoprsja

dispneja

 

(intersticijska

 

 

 

 

 

bolest pluća)

 

Poremećaji probavnog

stomatitis, proljev,

dispepsija, krvarenje

 

 

sustava

 

povraćanje, mučnina,

iz gingiva

 

 

 

 

konstipacija, suha

 

 

 

 

 

usta, bol u abdomenu

 

 

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

hepatotoksičnost,

 

 

 

 

 

zatajenje jetre,

 

 

 

 

 

nodularna

 

 

 

 

 

regenerativna

 

 

 

 

 

hiperplazija,

 

 

 

 

 

portalna

 

 

 

 

 

hipertenzija

 

Poremećaji kože i

osip

pruritus, alopecija,

 

 

potkožnog tkiva

 

poremećaj noktiju,

 

 

 

 

 

sindrom palmarno-

 

 

 

 

 

plantarne

 

 

 

 

 

eritrodizestezije,

 

 

 

 

 

urtikarija

 

 

Poremećaji mišićno-

bol u mišićno-

 

 

 

koštanog sustava i vezivnog

koštanom sustavu,

 

 

 

tkiva

 

artralgija, mialgija

 

 

 

Opći poremećaji i reakcije

umor, pireksija,

periferni edem

ekstravazacija na

 

na mjestu primjene

astenija, zimica

 

mjestu injekcije

 

Pretrage

 

povišene vrijednosti

povišene vrijednosti

 

 

 

 

transaminaza

alkalne fosfataze u

 

 

 

 

 

krvi

 

 

Ozljede, trovanja i

 

reakcije povezane s

 

 

proceduralne komplikacije

 

infuzijom

 

Opis odabranih nuspojava

Povišene vrijednosti transaminaza (AST/ALT)

U kliničkim su ispitivanjima tijekom liječenja trastuzumab emtanzinom primijećene povišene vrijednosti transaminaza u serumu (stupnja 1-4) (vidjeti dio 4.4). Povišenja vrijednosti transaminaza uglavnom su bila prolazna. Primijećen je kumulativan učinak trastuzumab emtanzina na transaminaze, koji se obično povlačio nakon prekida liječenja. U kliničkim ispitivanjima povišene vrijednosti transaminaza prijavljene su u 24,2% bolesnika. Povišene vrijednosti AST-a odnosno ALT-a stupnja 3 ili 4 prijavljene su u 4,2% odnosno 2,7% bolesnika, a obično su se javljale u ranijim ciklusima liječenja (1-6). Jetreni događaji stupnja ≥ 3 obično nisu bili povezani s lošim kliničkim ishodom; vrijednosti izmjerene tijekom kasnijeg praćenja često su pokazivale poboljšanje do raspona vrijednosti koje su bolesniku omogućile da nastavi sudjelovati u ispitivanju i primati ispitivani lijek u istoj ili smanjenoj dozi. Nije primijećena veza između izloženosti (AUC) trastuzumab emtanzinu, vršne koncentracije trastuzumab emtanzina u serumu (Cmax), ukupne izloženosti (AUC) trastuzumabu ili vrijednosti Cmax DM1 i povišenja vrijednosti transaminaza. Za prilagodbu doze u slučaju povišenih vrijednosti transaminaza vidjeti dijelove 4.2 i 4.4.

Disfunkcija lijeve klijetke

U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina disfunkcija lijeve klijetke prijavljena je u

2,2% bolesnika. Većina događaja bila su asimptomatska smanjenja ejekcijske frakcije lijeve klijetke stupnja 1 ili 2. Događaji stupnja 3 ili 4 prijavljeni su u 0,4% bolesnika. U bolesnika u kojih je LVEF ≤ 45% preporučuje se dodatno praćenje LVEF-a (vidjeti Tablicu 5 u dijelu 4.2 za specifične prilagodbe doze).

Reakcije povezane s infuzijom

Reakcije povezane s infuzijom karakterizira jedan ili više sljedećih simptoma: crvenilo praćeno osjećajem vrućine, zimica, pireksija, dispneja, hipotenzija, piskanje pri disanju, bronhospazam i tahikardija. U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina reakcije povezane s infuzijom prijavljene su u 4,0% bolesnika, pri čemu je prijavljeno šest događaja stupnja 3, a niti jedan stupnja 4. Reakcije povezane s infuzijom povukle su se unutar nekoliko sati do jednoga dana nakon završetka infuzije. U kliničkim ispitivanjima nije primijećena povezanost s dozom. Za prilagodbu doze u slučaju reakcija povezanih s infuzijom vidjeti dijelove 4.2 i 4.4.

Reakcije preosjetljivosti

U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina preosjetljivost je prijavljena u 2,6% bolesnika, pri čemu je jedan prijavljeni događaj bio stupnja 3 i jedan stupnja 4. Ukupno je većina reakcija preosjetljivosti bila blage do umjerene težine, a povukla se nakon liječenja. Za prilagodbu doze u slučaju reakcija preosjetljivosti vidjeti dijelove 4.2 i 4.4.

Krvarenje

Incidencija teških događaja krvarenja (stupnja ≥ 3) iznosila je 2,2% u svih bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom u kliničkim ispitivanjima. U nekima od tih opaženih slučajeva bolesnici su imali trombocitopeniju ili su također primali antikoagulantnu ili antiagregacijsku terapiju; u drugim slučajevima nije bilo poznatih dodatnih faktora rizika. Zabilježeni su slučajevi krvarenja sa smrtnim ishodom.

Trombocitopenija

Trombocitopenija ili snižen broj trombocita prijavljen je u 24,9% bolesnika u kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina i bio je najčešća nuspojava koja je zahtijevala prekid liječenja (2,6%). U većine tih bolesnika pojavili su se događaji stupnja 1 ili 2 (≥ 50 000/mm3), pri čemu je najniža vrijednost nastupila do 8. dana te se obično poboljšala do stupnja 0 ili 1 (≥ 75 000/mm3) do sljedeće planirane doze. U kliničkim su ispitivanjima incidencija i težina trombocitopenije bile veće u bolesnika azijskog podrijetla. Neovisno o rasi, incidencija događaja stupnja 3 ili 4 (< 50 000/mm3) u bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom iznosila je 8,7%. Za prilagodbu doze u slučaju trombocitopenije vidjeti dijelove 4.2 i 4.4.

Imunogenost

Kao i svi terapijski proteini, trastuzumab emtanzin može izazvati imuni odgovor. Ukupno je

836 bolesnika iz šest kliničkih ispitivanja u više različitih vremenskih točaka testirano na stvaranje antiterapijskih protutijela kao odgovor na trastuzumab emtanzin. Nakon primjene doze, u 5,3% (44/836) bolesnika nalaz testa na protutijela na trastuzumab emtanzin bio je pozitivan u jednoj ili više vremenskih točaka nakon primjene doze. Klinički značaj protutijela na trastuzumab emtanzin još nije poznat.

Ekstravazacija

U kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina primijećene su reakcije kao posljedica ekstravazacije. Te su reakcije obično bile blage ili umjerene, a uključivale su eritem, osjetljivost na dodir, iritaciju kože, bol ili oticanje na mjestu infuzije. Te su reakcije češće primijećene unutar 24 sata nakon infuzije. U ovom trenutku nije poznato specifično liječenje u slučaju ekstravazacije trastuzumab emtanzina.

Poremećene laboratorijskih vrijednosti

U Tablici 7 prikazani su poremećaji laboratorijskih vrijednosti u bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom u kliničkom ispitivanju TDM4370g/BO21977.

Tablica 7 Poremećaji laboratorijskih vrijednosti primijećeni u bolesnika liječenih trastuzumab emtanzinom u ispitivanju TDM4370g/BO21977

 

Trastuzumab emtanzin

 

Parametar

svi stupnjevi (%)

stupanj 3 (%)

 

stupanj 4 (%)

Jetreni parametri

 

 

 

 

povišene vrijednosti bilirubina

< 1

 

povišene vrijednosti AST-a

 

< 1

povišene vrijednosti ALT-a

 

< 1

Hematološki parametri

 

 

 

 

snižene vrijednosti trombocita

 

snižene vrijednosti hemoglobina

 

snižene vrijednosti neutrofila

 

< 1

Kalij

 

 

 

 

snižene vrijednosti kalija

 

< 1

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Nema poznatog protulijeka za predoziranje trastuzumab emtanzinom. U slučaju predoziranja bolesnika treba pomno nadzirati zbog moguće pojave znakova ili simptoma nuspojava te uvesti odgovarajuće simptomatsko liječenje. Kod liječenja trastuzumab emtanzinom prijavljeni su slučajevi predoziranja, većina povezana s trombocitopenijom, a zabilježen je i jedan smrtni slučaj. U slučaju sa smrtnim ishodom bolesnik je greškom primio trastuzumab emtanzin u dozi od 6 mg/kg i umro približno 3 tjedna nakon predoziranja; nije utvrđena uzročna povezanost s trastuzumab emtanzinom.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Antineoplastici; ostali antineoplastici; monoklonska protutijela, ATK oznaka: L01XC14

Mehanizam djelovanja

Kadcyla, trastuzumab emtanzin, je konjugat protutijela i lijeka koji ciljano djeluje na HER2, a sadrži trastuzumab, humanizirano IgG1 protutijelo za HER2, kovalentno vezano s inhibitorom mikrotubula DM1 (derivat maitanzina) preko stabilne tioeterske poveznice

MCC (4-[N-maleimidometil] cikloheksan-1-karboksilat). Emtanzin se odnosi na kompleks MCC-DM1. Jedna molekula trastuzumaba u prosjeku se konjugira s 3,5 molekula DM1.

Konjugacija DM1 s trastuzumabom čini citotoksični lijek selektivnim za stanice tumora s prekomjernom ekspresijom HER2, čime se povećava unutarstanična isporuka DM1 izravno u zloćudne stanice. Nakon vezanja za HER2, trastuzumab emtanzin se posredstvom receptora internalizira, a zatim ga lizosomi razgrađuju, što dovodi do otpuštanja citotoksičnih katabolita koji sadrže DM1 (prvenstveno lizin-MCC-DM1).

Trastuzumab emtanzin ima mehanizme djelovanja i trastuzumaba i DM1:

Kao i trastuzumab, trastuzumab emtanzin se veže za domenu IV izvanstanične domene receptora HER2 (ECD), ali i za receptore Fcγ te komplement C1q. Osim toga, trastuzumab emtanzin, kao i trastuzumab, inhibira otpuštanje HER2 ECD, inhibira signalizaciju signalnim putem fosfatidilinositol 3-kinaze (PI3-K) te posreduje u stanično posredovanoj citotoksičnosti ovisnoj o protutijelima (engl. antibody-dependent cell-mediated cytotoxicity, ADCC) u stanicama ljudskog raka dojke s prekomjernom ekspresijom HER2.

DM1, citotoksični sastojak trastuzumab emtanzina, veže se za tubulin. Inhibicijom polimerizacije tubulina, i DM1 i trastuzumab emtanzin zaustavljaju rast stanica u fazi G2/M staničnog ciklusa, što naposljetku dovodi do apoptotske stanične smrti. Rezultati in vitro testova citotoksičnosti pokazuju da je DM1 20-200 puta potentniji od taksana i vinka alkaloida.

MCC poveznica oblikovana je tako da ograničava sistemsko otpuštanje i povećava ciljanu isporuku DM1, što je dokazano detekcijom vrlo niskih razina slobodnog DM1 u plazmi.

Klinička djelotvornost

TDM4370g/BO21977

Randomizirano, multicentrično, međunarodno, otvoreno kliničko ispitivanje faze III provedeno je u bolesnika s HER2-pozitivnim neoperabilnim lokalno uznapredovalim ili metastatskim rakom dojke koji su prethodno liječeni taksanom i terapijom temeljenom na trastuzumabu, uključujući bolesnike koji su prethodno liječeni trastuzumabom i taksanom kao adjuvantnom terapijom i u kojih je došlo do povrata bolesti tijekom ili unutar šest mjeseci nakon završetka adjuvantnog liječenja. U ispitivanje su uključeni samo bolesnici koji su imali opći ECOG (engl. Eastern Cooperative Oncology Group) status 0 ili 1. Prije uključivanja u ispitivanje, trebalo je u centralnom laboratoriju potvrditi HER2-pozitivan status uzoraka raka dojke, koji se definirao kao imunohistokemijski rezultat 3+ ili amplifikacija gena utvrđena in situ hibridizacijom. Ispitivane skupine bile su dobro uravnotežene s obzirom na početne karakteristike bolesnika i tumora. Bolesnici s liječenim moždanim metastazama mogli su sudjelovati u ispitivanju ako im nije bila potrebna terapija za kontrolu simptoma. Medijan dobi u bolesnika randomiziranih u skupinu koja je primala trastuzumab emtanzin iznosio je 53 godine, većina bolesnika bila je ženskoga spola (99,8%) i bijele rase (72%), a njih 57% imalo je bolest pozitivnu na estrogenske i/ili progesteronske receptore. U ispitivanju su se uspoređivale sigurnost i djelotvornost trastuzumab emtanzina sa sigurnošću i djelotvornošću lapatiniba u kombinaciji s kapecitabinom. Ukupno je

991 bolesnik randomiziran u skupinu koja je primala trastuzumab emtanzin ili u skupinu koja je primala lapatinib i kapecitabin na sljedeći način:

skupina koja je primala trastuzumab emtanzin: 3,6 mg/kg trastuzumab emtanzina intravenski tijekom 30-90 minuta 1. dana 21-dnevnog ciklusa

kontrolna skupina (lapatinib i kapecitabin): 1250 mg/dan lapatiniba peroralno jedanput na dan tijekom 21-dnevnog ciklusa i 1000 mg/m2 kapecitabina peroralno dvaput na dan od 1. do 14. dana 21-dnevnog ciklusa

Dva primarna ishoda ispitivanja za djelotvornost bila su preživljenje bez progresije bolesti (eng. progression-free survival, PFS) prema procjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva (engl. independent review committee, IRC) te ukupno preživljenje (engl. overall survival, OS) (vidjeti Tablicu 8 i Slike 1 i 2).

Tijekom ovog kliničkog ispitivanja ocijenjeno je i vrijeme do progresije simptoma, definirano kao smanjenje rezultata za 5 bodova na podljestvici TOI-B (engl. Trials Outcome Index-Breast) u sklopu upitnika FACT-B za procjenu kvalitete života (engl. Functional Assessment of Cancer Therapy-Breast Quality of Life, FACT-B QoL). Promjena od 5 bodova na podljestvici TOI-B smatra se klinički značajnom. Kadcyla je produljila vrijeme do prijave progresije simptoma od strane bolesnika za 7,1 mjesec u usporedbi sa 4,6 mjeseci u kontrolnoj skupini (omjer hazarda 0,796 (0,667; 0,951); p- vrijednost 0,0121). Ovo su podaci iz otvorenog ispitivanja te se ne mogu donijeti čvrsti zaključci.

Tablica 8 Sažetak rezultata djelotvornosti iz ispitivanja TDM4370g/BO21977 (EMILIA)

 

 

 

Trastuzumab

 

Lapatinib + kapecitabin

 

emtanzin

 

n = 496

 

n = 495

Primarni ishodi

 

 

 

 

 

 

 

Preživljenje bez progresije bolesti (PFS)

 

 

 

prema procjeni neovisnog ocjenjivačkog

 

 

 

povjerenstva (IRC)

 

 

 

Broj (%) bolesnika s događajem

304 (61,3%)

 

265 (53,5%)

 

 

 

 

Medijan trajanja PFS-a (mjeseci)

6,4

 

9,6

 

 

 

 

Omjer hazarda (stratificiran*)

0,650

 

 

 

95% CI za omjer hazarda

(0,549; 0,771)

 

 

 

p-vrijednost (Log-rang test, stratificiran*)

< 0,0001

 

 

 

 

 

Ukupno preživljenje (OS)**

 

 

 

 

 

 

 

Broj (%) bolesnika koji su umrli

182 (36,7%)

 

149 (30,1%)

 

 

 

 

Medijan trajanja preživljenja (mjeseci)

25,1

 

30,9

 

 

 

 

Omjer hazarda (stratificiran*)

0,682

 

 

 

95% CI za omjer hazarda

(0,548; 0,849)

 

 

 

p-vrijednost (Log-rang test*)

0,0006

 

 

 

 

 

Ključni sekundarni ishodi

 

 

 

 

 

 

 

PFS prema procjeni ispitivača

 

 

 

 

 

 

 

Broj (%) bolesnika s događajem

335 (67,5%)

 

287 (58,0%)

 

 

 

 

Medijan trajanja PFS-a (mjeseci)

5,8

 

9,4

 

 

 

Omjer hazarda (95% CI)

0,658 (0,560; 0,774)

 

 

 

p-vrijednost (Log-rank test*)

<0,0001

 

 

 

 

 

Stopa objektivnog odgovora (ORR)

 

 

 

 

 

 

 

Bolesnici s mjerljivom bolešću

 

 

 

 

 

Broj bolesnika s objektivnim odgovorom

 

 

 

(%)

120 (30,8%)

 

173 (43,6%)

Razlika (95% CI)

12,7% (6,0; 19,4)

 

 

 

p-vrijednost (Mantel-Haenszelov

0,0002

 

hi-kvadrat test *)

 

 

 

Trajanje objektivnog odgovora (mjeseci)

 

 

 

 

 

 

 

Broj bolesnika s objektivnim odgovorom

 

 

 

 

 

Medijan 95% CI

6,5 (5,5; 7,2)

 

12,6 (8,4; 20,8)

OS: ukupno preživljenje; PFS: preživljenje bez progresije bolesti; ORR: stopa objektivnog odgovora; OR: objektivni odgovor; IRC: neovisno ocjenjivačko povjerenstvo; HR: omjeri hazarda; CI: interval pouzdanosti

* Stratificirano prema: dijelu svijeta (Sjedinjene Američke Države, Zapadna Europa, drugo), broju prethodnih kemoterapijskih protokola za lokalno uznapredovalu ili metastatsku bolest (0-1 naspram

>1) te visceralnoj naspram nevisceralnoj bolesti.

**Privremena analiza za OS provedena je nakon što je opažen 331 događaj. Budući da je u toj analizi prekoračena granična vrijednost za djelotvornost, ona se smatra definitivnom analizom.

Korist od liječenja primijećena je u podskupini bolesnika koji su doživjeli relaps unutar 6 mjeseci nakon završetka adjuvantnog liječenja i koji prethodno nisu primili nikakvu sistemsku antitumorsku terapiju za metastatsku bolest (n=118); omjer hazarda za PFS iznosio je 0,51 (95% CI: 0,30; 0,85), a

za OS 0,61 (95% CI: 0,32, 1,16). U skupini koja je primala trastuzumab emtanzin medijan PFS-a iznosio je 10,8 mjeseci, a medijan OS-a nije postignut, dok je u skupini koja je primala lapatinib u kombinaciji s kapecitabinom medijan PFS-a iznosio 5,7 mjeseci, a medijan OS-a 27,9 mjeseci.

Slika 1 Kaplan-Meierova krivulja preživljenja bez progresije bolesti prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva

Slika 2 Kaplan-Meierova krivulja ukupnog preživljenja

U ispitivanju TDM4370g/BO21977, u većine ocijenjenih prethodno definiranih podskupina primijećen je dosljedan koristan učinak liječenja trastuzumab emtanzinom, što govori u prilog robusnosti ukupnog rezultata. U podskupini bolesnika s bolešću negativnom na hormonske receptore (n=426) omjer hazarda za PFS iznosio je 0,56 (95% CI: 0,44; 0,72), a za OS 0,75 (95% CI: 0,54, 1,03). U podskupini bolesnika s bolešću pozitivnom na hormonske receptore (n=545) omjer hazarda za PFS iznosio je 0,72 (95% CI: 0,58; 0,91), a za OS 0,62 (95% CI: 0,46, 0,85).

U podskupini bolesnika s nemjerljivom bolešću (n=205) omjer hazarda prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva iznosio je 0,91 za PFS (95% CI: 0,59; 1,42) i 0,96 za OS (95% CI:

0,54, 1,68). U bolesnika u dobi od ≥ 65 godina (n=138 ukupno u obje skupine) omjer hazarda iznosio je 1,06 za PFS (95% CI: 0,68; 1,66) i 1,05 za OS (95% CI: 0,58; 1,91). U bolesnika u dobi od 65 do 74 godine (n=113) omjer hazarda prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva iznosio je 0,88 za PFS (95% CI: 0,53; 1,45) i 0,74 za OS (95% CI: 0,37, 1,47). U podskupini bolesnika u dobi od 75 i više godina, omjer hazarda prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva iznosio je 3,51 za PFS (95% CI: 1,22; 10,13) i 3,45 za OS (95% CI: 0,94, 12,65). U podskupini bolesnika u dobi od 75 i više godina nije primijećen koristan učinak na PFS ni OS, ali je ta podskupina bila premala (n=25) da bi se mogli donijeti konačni zaključci.

U deskriptivnoj naknadnoj analizi ukupnog preživljenja, omjer hazarda iznosio je 0,75 (95% CI: 0,64; 0,88). Medijan trajanja ukupnog preživljenja bio je 29,9 mjeseci u skupini liječenoj trastuzumab emtanzinom u usporedbi s 25,9 mjeseci u skupini koja je primala lapatinib i kapecitabin. U vrijeme deskriptivne naknadne analize ukupnog preživljenja, ukupno je 27,4 % bolesnika prešlo iz skupine koja je primala lapatinib i kapecitabin u skupinu koja se liječila trastuzumab emtanzinom. U analizi osjetljivosti u kojoj su bolesnici cenzurirani u trenutku prijelaza u drugu skupinu, omjer hazarda iznosio je 0,69 (95% CI: 0,59; 0,82). Rezultati ove deskriptivne naknadne analize u skladu su s potvrdnom analizom OS-a.

TDM4450g

U randomiziranom, multicentričnom, otvorenom ispitivanju faze II ocijenili su se učinci trastuzumab emtanzina u usporedbi s trastuzumabom i docetakselom u bolesnika s HER2-pozitivnim metastatskim rakom dojke koji prethodno nisu primali kemoterapiju za metastatsku bolest. Bolesnici su randomizirani u skupinu koja je primala trastuzumab emtanzin u dozi od 3,6 mg/kg intravenski svaka 3 tjedna (n = 67) ili u skupinu koja je primila udarnu dozu trastuzumaba od 8 mg/kg intravenski, a nakon toga trastuzumab u dozi od 6 mg/kg intravenski svaka 3 tjedna u kombinaciji s docetakselom u dozi od 75-100 mg/m2 intravenski svaka 3 tjedna (n = 70).

Primarni ishod bilo je preživljenje bez progresije bolesti (PFS) prema ocjeni ispitivača. Medijan PFS-a iznosio je 9,2 mjeseca u skupini koja je primala trastuzumab i docetaksel te 14,2 mjeseca u skupini liječenoj trastuzumab emtanzinom (omjer hazarda 0,59; p = 0,035), pri čemu je medijan praćenja u obje skupine iznosio približno 14 mjeseci. Stopa objektivnog odgovora (ORR) iznosila je 58,0% kod primjene trastuzumaba u kombinaciji s docetakselom te 64,2% kod primjene trastuzumab emtanzina. Medijan trajanja odgovora nije postignut kod primjene trastuzumab emtanzina, a u kontrolnoj je skupini iznosio 9,5 mjeseci.

TDM4374g

U otvorenom ispitivanju faze II s jednom skupinom ocijenjeni su učinci trastuzumab emtanzina u bolesnika s HER2-pozitivnim neizlječivim lokalno uznapredovalim ili metastatskim rakom dojke. Svi su bolesnici prethodno primali terapije koje ciljano djeluju na HER2 (trastuzumab i lapatinib) i kemoterapiju (antraciklin, taksan i kapecitabin) kao neoadjuvantnu, adjuvantnu ili terapiju za lokalno uznapredovalu ili metastatsku bolest. Medijan broja antineoplastičnih lijekova koje su bolesnici sveukupno primali iznosio je 8,5 (raspon 5-19), a za metatstatsku bolest 7,0 (raspon 3-17), uključujući sve lijekove namijenjene liječenju raka dojke.

Bolesnici (n = 110) su primali trastuzumab emtanzin u dozi od 3,6 mg/kg intravenski svaka 3 tjedna do progresije bolesti ili do pojave neprihvatljive toksičnosti.

Ključne analize djelotvornosti bile su stopa objektivnog odgovora na temelju neovisne radiološke ocjene i trajanje objektivnog odgovora. Stopa objektivnog odgovora iznosila je 32,7% (95% CI: 24,1; 42,1), n = 36 ispitanika, i prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva i prema ocjeni ispitivača. Medijan trajanja odgovora prema ocjeni neovisnog ocjenjivačkog povjerenstva nije postignut (95% CI, 4,6 mjeseci do vrijednosti koja se ne može procijeniti).

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove je izuzela obvezu podnošenja rezultata ispitivanja trastuzumab emtanzina u svim podskupinama pedijatrijske populacije za karcinom dojke (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Trastuzumab emtanzin se primjenjuje intravenski. Nisu provedena ispitivanja drugih puteva primjene.

Distribucija

U bolesnika u ispitivanju TDM4370g/BO21977, koji su primali trastuzumab emtanzin u dozi od 3,6 mg/kg intravenski svaka 3 tjedna, srednja vrijednost maksimalne koncentracije trastuzumab

emtanzina u serumu (Cmax) iznosila je 83,4 (± 16,5) g/ml. Na temelju populacijske farmakokinetičke analize, centralni volumen distribucije trastuzumab emtanzina nakon intravenske primjene iznosio je (3,13 l) i bio je približno jednak volumenu plazme.

Biotransformacija (trastuzumab emtanzin i DM1)

Očekuje se dekonjugacija i katabolizam trastuzumab emtanzina putem proteolize u staničnim lizosomima.

In vitro ispitivanja metabolizma u mikrosomima ljudske jetre ukazuju na to da se DM1, mali molekularni sastojak trastuzumab emtanzina, metabolizira uglavnom putem CYP3A4 i u manjoj mjeri putem CYP3A5. DM1 nije inhibirao glavne enzime CYP450 in vitro. U plazmi ljudi pronađene su male količine katabolita trastuzumab emtanzina MCC-DM1, Lys-MCC-DM1 i DM1. In vitro je DM1 bio supstrat P-glikoproteina (P-gp).

Eliminacija

Na temelju populacijske farmakokinetičke analize, nakon intravenske primjene trastuzumab emtanzina u bolesnika s HER2-pozitivnim metastatskim rakom dojke klirens trastuzumab emtanzina iznosio je 0,68 l/dan, a poluvrijeme eliminacije (t1/2) približno 4 dana. Nakon ponovljenih doza primijenjenih intravenskom infuzijom svaka 3 tjedna nije primijećena kumulacija trastuzumab emtanzina.

Na temelju populacijske farmakokinetičke analize, kao statistički značajne kovarijante za farmakokinetičke parametre trastuzumab emtanzina određeni su tjelesna težina, albumin, zbroj najdužih promjera ciljnih lezija prema Kriterijima za ocjenu odgovora kod solidnih tumora (engl. Response Evaluation Criteria In Solid Tumors, RECIST), otpuštena izvanstanična domena HER2 (ECD HER2), koncentracije trastuzumaba na početku ispitivanja i aspartat aminotransferaza (AST). Međutim, veličina učinka navedenih kovarijanti na izloženost trastuzumab emtanzinu pokazuje da te kovarijante vjerojatno neće imati klinički značajan učinak na izloženost trastuzumab emtanzinu. Osim toga, eksplorativne su analize pokazale da je utjecaj kovarijanti (tj. bubrežne funkcije, rase i dobi) na farmakokinetiku ukupnog trastuzumaba i DM1 ograničen te da nije klinički značajan. U nekliničkim su se ispitivanjima kataboliti trastuzumab emtanzina, uključujući DM1, Lys-MCC-DM1 i MCC-DM1, uglavnom izlučivali putem žuči, dok se mokraćom eliminirala minimalna količina.

Linearnost/nelinearnost

Kada se primjenjivao intravenski svaka 3 tjedna, trastuzumab emtanzin imao je linearnu farmakokinetiku u rasponu doza od 2,4 do 4,8 mg/kg; u bolesnika koji su primali doze od 1,2 mg/kg ili manje, klirens je bio brži.

Stariji bolesnici

Populacijska farmakokinetička analiza pokazala je da dob ne utječe na farmakokinetiku trastuzumab emtanzina. Nije primijećena značajna razlika u farmakokinetici trastuzumab emtanzina između bolesnika mlađih od 65 godina (n = 577), bolesnika u dobi između 65 i 75 godina (n = 78) i bolesnika starijih od 75 godina (n = 16).

Oštećenje bubrežne funkcije

U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije nisu provedena formalna ispitivanja farmakokinetike. Populacijska farmakokinetička analiza pokazala je da klirens kreatinina ne utječe na farmakokinetiku trastuzumab emtanzina. Farmakokinetika trastuzumab emtanzina u bolesnika s blagim (klirens kreatinina CLcr 60 do 89 ml/min, n = 254) ili umjerenim (CLcr 30 do 59 ml/min, n = 53) oštećenjem bubrežne funkcije bila je slična onoj u bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom

(CLcr ≥ 90 ml/min, n = 361). Farmakokinetički podaci u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (CLcr 15 do 29 ml/min) su ograničeni (n = 1), pa se ne mogu dati preporuke o doziranju.

Oštećenje jetrene funkcije

Jetra je primarni organ eliminacije DM1 i katabolita koji sadrže DM1. Farmakokinetika trastuzumab emtanzina i katabolita koji sadrže DM1 ocijenjene su nakon primjene trastuzumab emtanzina u dozi od 3,6 mg/kg bolesnicima s HER2-pozitivnim metastatskim rakom dojke i normalnom jetrenom funkcijom (n=10) te blagim (Child-Pugh stadij A; n=10) i umjerenim (Child-Pugh stadij B; n=8) oštećenjem jetrene funkcije.

-Plazmatske koncentracije DM1 i katabolita koji sadrže DM1(Lys-MCC-DM1 i MCC-DM1) bile su niske i usporedive u bolesnika s oštećenjem i onih bez oštećenja jetrene funkcije.

-Sistemska izloženost trastuzumab emtanzinu (AUC) u 1. ciklusu bila je približno 38% niža u bolesnika s blagim i približno 67% niža u bolesnika s umjerenim oštećenjem jetre u odnosu na bolesnike s normalnom jetrenom funkcijom. Izloženost trastuzumab emtanzinu (AUC) u 3. ciklusu nakon višekratne primjene u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije bila je unutar raspona primijećenog u bolesnika s normalnom jetrenom funkcijom.

Trastuzumab emtanzin nije ispitivan u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (Child-Pugh stadij C).

Druge posebne populacije

Na temelju populacijske farmakokinetičke analize čini se da rasa ne utječe na farmakokinetiku trastuzumab emtanzina. Budući da je većina bolesnika u kliničkim ispitivanjima trastuzumab emtanzina bila ženskoga spola, učinak spola na farmakokinetiku trastuzumab emtanzina nije formalno ocijenjen.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Toksikologija i farmakologija u životinja

Štakori i majmuni dobro su podnosili trastuzumab emtanzin u dozama od najviše 20 mg/kg odnosno 10 mg/kg, koje kod obje vrste odgovaraju dozi od 2040 µg DM1/m2, što je približno jednako kliničkoj dozi trastuzumab emtanzina koja se primjenjuje u bolesnika. U ispitivanjima toksičnosti u skladu s dobrom laboratorijskom praksom u oba su životinjska modela primijećene djelomično ili potpuno reverzibilne toksičnosti ovisne o dozi, uz izuzetak ireverzibilne toksičnosti za aksone perifernih neurona (primijećene samo kod majmuna pri dozama od ≥ 10 mg/kg) i toksičnosti za reproduktivne organe (primijećene samo kod štakora kod doze od 60 mg/kg). Glavne toksičnosti uključivale su toksičnost za jetru (povišenja jetrenih enzima) pri dozama od ≥ 20 mg/kg u štakora i ≥ 10 mg/kg u majmuna, toksičnost za koštanu srž (smanjen broj trombocita i leukocita)/krv pri dozama od

20 mg/kg u štakora odnosno ≥ 10 mg/kg u majmuna i toksičnost za limfoidne organe pri dozama od

20 mg/kg u štakora odnosno ≥ 3 mg/kg u majmuna.

Mutagenost

DM1 je bio aneugen ili klastogen u mikronukleusnom testu na koštanoj srži štakora in vivo nakon jednokratne doze pri izloženostima koje su bile usporedive sa srednjom vrijednošću koncentracija DM1 izmjerenih u ljudi nakon primjene trastuzumab emtanzina. DM1 se nije pokazao mutagenim u in vitro testu reverzne mutacije bakterija (Amesov test).

Poremećaj plodnosti i teratogenost

Nisu provedena posebna ispitivanja učinka trastuzumab emtanzina na plodnost. Međutim, na temelju rezultata iz općenitih ispitivanja toksičnosti na životinjama, mogu se očekivati štetni učinci na plodnost.

Nisu provedena posebna istraživanja embriofetalnog razvoja kod primjene trastuzumab emtanzina u životinja. Iako nije bila predviđena u nekliničkom programu, u kliničkim je uvjetima utvrđena razvojna toksičnost kod primjene trastuzumaba. Osim toga, u nekliničkim je ispitivanjima utvrđena razvojna toksičnost kod primjene maitanzina, što ukazuju na to da će i DM1, citotoksični sastojak trastuzumab emtanzina koji pripada skupini maitanzinoida i inhibira mikrotubule, imati slično teratogeno i potencijalno embriotoksično djelovanje.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

sukcinatna kiselina natrijev hidroksid saharoza polisorbat 20

6.2Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati ni razrjeđivati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Za rekonstituciju ili razrjeđivanje ne smije se koristiti otopina glukoze (5%) jer ona izaziva agregaciju proteina.

6.3Rok valjanosti

3 godine.

Rok valjanosti rekonstituirane otopine

Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost rekonstituirane otopine u primjeni je najdulje 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C. S mikrobiološkog stajališta, lijek treba odmah upotrijebiti. Ako se ne primijeni odmah, rekonstituirane bočice mogu se čuvati najdulje 24 sata na temperaturi od

2°C do 8°C, pod uvjetom da se postupak rekonstitucije proveo u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima, a nakon tog razdoblja lijek se mora baciti.

Rok valjanosti razrijeđene otopine

Rekonstituirana otopina lijeka Kadcyla razrijeđena u infuzijskoj vrećici otopinom natrijeva klorida za infuziju od 9 mg/ml (0,9%) ili otopinom natrijeva klorida za infuziju od 4,5 mg/ml (0,45%), stabilna je najdulje 24 sata na temperaturi od 2°C do 8°C, pod uvjetom da je pripremljena u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima. Pri čuvanju mogu biti vidljive krute čestice ako je lijek razrijeđen u otopini natrijeva klorida od 9 mg/ml (0,9%) (vidjeti dio 6.6).

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C).

Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije i razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Kadcyla se nalazi u staklenoj bočici (staklo tipa 1) od 15 ml (100 mg) ili 20 ml (160 mg), zatvorenoj sivim gumenim čepom (butilna guma obložena slojem fluorosmole) i zabrtvljenoj aluminijskim prstenom s plastičnim „flip-off“ poklopcem bijele ili ljubičaste boje.

Pakiranje od 1 bočice.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Potrebno je primijeniti odgovarajuću aseptičku tehniku. Potrebno je primijeniti odgovarajuće postupke za pripremu kemoterapijskih lijekova.

Rekonstituiranu otopinu lijeka Kadcyla potrebno je razrijediti u infuzijskoj vrećici od polivinilklorida (PVC) ili poliolefinskoj infuzijskoj vrećici bez lateksa i PVC-a.

Kada se koncentrat za infuziju razrijedi otopinom natrijeva klorida za infuziju od 9 mg/ml (0,9%), za primjenu infuzije potreban je polietersulfonski (PES) ugrađeni filtar veličine pora od

0,20 ili 0,22 mikrometara.

U svrhu sprečavanja medikacijskih pogrešaka, važno je provjeriti naljepnicu na bočici kako biste bili sigurni da je lijek koji se priprema i primjenjuje Kadcyla (trastuzumab emtanzin), a ne Herceptin (trastuzumab).

Upute za rekonstituciju

Bočica sa 100 mg trastuzumab emtanzina: Sterilnom štrcaljkom polako ubrizgajte 5 ml sterilne vode za injekcije u bočicu.

Bočica sa 160 mg trastuzumab emtanzina: Sterilnom štrcaljkom polako ubrizgajte 8 ml sterilne vode za injekcije u bočicu.

Nježno okrećite bočicu dok se prašak potpuno ne otopi. Ne tresite bočicu.

Prije primjene rekonstituirane otopine, potrebno je provjeriti moguću prisutnost čestica i promjenu boje. Rekonstituirana otopina ne smije sadržavati vidljive čestice te mora biti bistra do blago opalescentna. Boja rekonstituirane otopine mora biti bezbojna do blijedo smeđa. Rekonstituirana otopina ne smije se upotrijebiti ako sadrži vidljive čestice, ako je mutna ili ako je promijenila boju.

Upute za razrjeđivanje

Odredite potreban volumen rekonstituirane otopine na temelju doze od 3,6 mg trastuzumab emtanzina/kg tjelesne težine (vidjeti dio 4.2):

Volumen (ml) = ukupna doza koju treba primijeniti (tjelesna težina (kg) x doza (mg/kg))

20 (mg/ml, koncentracija rekonstituirane otopine)

Odgovarajuću količinu otopine treba izvući iz bočice i dodati u infuzijsku vrećicu koja sadrži 250 ml otopine natrijeva klorida za infuziju od 4,5 mg/ml (0,45%) ili otopine natrijeva klorida za infuziju od 9 mg/ml (0,9%). Ne smije se koristiti otopina glukoze (5%) (vidjeti dio 6.2). Otopina natrijeva klorida za infuziju od 4,5 mg/ml (0,45%) može se koristiti bez polietersulfonskog (PES) ugrađenog filtra od 0,20 ili 0,22 μm. Ako se za infuziju koristi otopina natrijeva klorida za infuziju od 9 mg/ml (0,9%), potreban je polietersulfonski (PES) ugrađeni filtar od 0,20 ili 0,22 μm. Infuziju treba primijeniti odmah nakon pripreme. Infuzija se za vrijeme čuvanja ne smije zamrzavati niti tresti.

Zbrinjavanje

Rekonstituirani lijek ne sadrži konzervanse i namijenjen je samo za jednokratnu uporabu. Sav neupotrijebljeni lijek mora se baciti.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Roche Registration Limited

6 Falcon Way

Shire Park

Welwyn Garden City

AL7 1TW

Ujedinjeno Kraljevstvo

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/13/885/001

EU/1/13/885/002

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 15. studenog 2013.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept