Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Levemir (insulin detemir) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A10AE05

Updated on site: 08-Oct-2017

Naziv lijekaLevemir
ATK šifraA10AE05
Tvarinsulin detemir
ProizvođačNovo Nordisk A/S

1.NAZIV LIJEKA

Levemir Penfill 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku.

Levemir Flexpen 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici. Levemir InnoLet 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici. Levemir FlexTouch 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici.

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Levemir Penfill

1 ml otopine sadrži 100 jedinica detemir inzulina* (što odgovara 14,2 mg). 1 uložak sadrži 3 ml, što odgovara 300 jedinica.

Levemir FlexPen/Levemir InnoLet/Levemir FlexTouch

1 ml otopine sadrži 100 jedinica detemir inzulina* (što odgovara 14,2 mg). 1 napunjena brizgalica sadrži 3 ml, što odgovara 300 jedinica.

*Detemir inzulin proizveden je u Saccharomyces cerevisiae tehnologijom rekombinantne DNK.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za injekciju.

Otopina je bistra, bezbojna i vodena.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Levemir je indiciran za liječenje šećerne bolesti u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 1 ili više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje

Jakost inzulinskih analoga, uključujući detemir inzulin, izražava se u jedinicama, dok se jakost humanog inzulina izražava u internacionalnim jedinicama. 1 jedinica detemir inzulina odgovara 1 internacionalnoj jedinici humanog inzulina.

Levemir se može koristiti u monoterapiji kao bazalni inzulin ili u kombinaciji s bolus inzulinom. Može se koristiti i u kombinaciji s oralnim antidijabeticima i/ili agonistima GLP-1 receptora.

Kad se Levemir koristi u kombinaciji s oralnim antidijabeticima ili kada se dodaje agonistima GLP-1 receptora, preporučuje se primijeniti Levemir jednom dnevno, u početnoj dozi od 0,1-0,2 jedinica/kg ili 10 jedinica u odraslih bolesnika. Dozu lijeka Levemir treba titrirati sukladno potrebama pojedinog bolesnika.

Kad se agonist GLP-1 receptora dodaje lijeku Levemir, preporučuje se smanjiti dozu lijeka Levemir za

20% kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije. Nakon toga doziranje treba prilagoditi individualnim potrebama.

Kod prilagodbe doze individualnim potrebama preporučene su sljedeće dvije smjernice za titraciju u odraslih:

Smjernice za titraciju u odraslih bolesnika koji imaju šećernu bolest tipa 2:

Prosječne vrijednosti SMGP* prije doručka

Prilagodba doze lijeka Levemir

> 10,0 mmol/l (180 mg/dl)

+ 8 jedinica

9,1-10,0 mmol/l (163-180 mg/dl)

+ 6 jedinica

8,1-9,0 mmol/l (145-162 mg/dl)

+ 4 jedinice

7,1-8,0 mmol/l (127-144 mg/dl)

+ 2 jedinice

6,1-7,0 mmol/l (109-126 mg/dl)

+ 2 jedinice

4,1-6,0 mmol/l (73-108 mg/dl)

Nema promjene doze (cilj)

3,1-4,0 mmol/l (56-72 mg/dl)

- 2 jedinice

< 3,1 mmol/l (< 56 mg/dl)

- 4 jedinice

* samomjerenje glukoze u plazmi

 

Smjernice za samotitraciju u odraslih bolesnika koji imaju šećernu bolest tipa 2:

Prosječne vrijednosti SMGP* prije doručka

Prilagodba doze lijeka Levemir

>6,1 mmol/l (>110 mg/dl)

+3 jedinice

4,4-6,1 mmol/l (80-110 mg/dl)

Nema promjene doze (cilj)

<4,4 mmol/l (<80 mg/dl)

-3 jedinice

* samomjerenje glukoze u plazmi

 

Kad se Levemir primjenjuje u sklopu bazal-bolus inzulinske terapije, Levemir treba primijeniti jednom ili dva puta dnevno, ovisno o bolesnikovim potrebama. Dozu lijeka Levemir treba prilagoditi individualnim potrebama.

Prilagodba doze može biti potrebna ako bolesnik pojača tjelesnu aktivnost, promijeni uobičajenu prehranu ili tijekom popratne bolesti.

Kod prilagodbe doze radi poboljšanja regulacije glikemije bolesnicima treba savjetovati da budu svjesni znakova hipoglikemije.

Posebne populacije

Starije osobe (≥ 65 godina)

Levemir se može koristiti u starijih bolesnika. U starijih bolesnika treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka Levemir.

Oštećenje bubrega i jetre

Oštećenje bubrega ili jetre može umanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom.

U bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka Levemir.

Pedijatrijska populacija

Levemir se može koristiti u adolescenata i djece u dobi od 1 godine (vidjeti dio 5.1). Kada se prethodno primijenjen bazalni inzulin mijenja u Levemir, smanjenje doze bazalnog i bolus inzulina treba razmotriti individualno kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).

U djece i adolescenata treba pojačano pratiti razine glukoze te individualno prilagoditi dozu lijeka

Levemir.

Sigurnost i djelotvornost lijeka Levemir u djece mlađe od 1 godine nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka

Pri prijelazu s drugih srednjedugodjelujućih ili dugodjelujućih inzulinskih pripravaka možda će biti potrebno prilagoditi dozu i vrijeme primjene lijeka (vidjeti dio 4.4).

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno pratiti razine glukoze (vidjeti dio 4.4).

Možda će biti potrebno prilagoditi popratnu terapiju šećerne bolesti (dozu i/ili vrijeme primjene oralnih antidijabetika ili popratnih kratkodjelujućih/brzodjelujućih inzulinskih pripravaka).

Način primjene

Levemir je dugodjelujući inzulinski analog koji se koristi kao bazalni inzulin. Levemir je namijenjen samo za supkutanu primjenu. Levemir se ne smije primjenjivati intravenski jer to može rezultirati teškom hipoglikemijom. Treba izbjegavati i intramuskularnu primjenu. Levemir se ne smije koristiti u inzulinskim infuzijskim pumpama.

Levemir se primjenjuje supkutanom injekcijom u trbušnu stijenku, bedro, nadlakticu, deltoidno ili glutealno područje. Mjesto injiciranja unutar istog područja treba stalno mijenjati kako bi se umanjio rizik od lipodistrofije. Trajanje djelovanja varirat će ovisno o dozi, mjestu injiciranja, protoku krvi, temperaturi i razini tjelesne aktivnosti. Injekcija se može dati u bilo koje doba dana, ali svakoga dana u isto vrijeme. U bolesnika kojima je za optimalnu regulaciju glikemije potrebno doziranje dva puta dnevno, večernja se doza može primijeniti navečer ili prije odlaska na spavanje.

Za detaljne upute za uporabu, molimo pogledajte uputu o lijeku.

Levemir Penfill

Primjena s pomagalima za primjenu inzulina

Levemir Penfill namijenjen je uporabi s pomagalima za primjenu inzulina proizvođača Novo Nordisk i iglama NovoFine ili NovoTwist.

Levemir FlexPen

Primjena FlexPen brizgalicom

Levemir FlexPen je napunjena brizgalica (označena bojom) namijenjena uporabi s jednokratnim iglama NovoFine ili NovoTwist, duljine do 8 mm. Odmjeravanjem po 1 jedinicu, FlexPen brizgalicom mogu se odmjeriti doze u rasponu od 1-60 jedinica.

Levemir Innolet

Primjena InnoLet brizgalicom

Levemir InnoLet je napunjena brizgalica namijenjena uporabi s jednokratnim iglama NovoFine ili NovoTwist, duljine do 8 mm. Odmjeravanjem po 1 jedinicu, InnoLet brizgalicom mogu se odmjeriti doze u rasponu od 1-50 jedinica.

Levemir FlexTouch

Primjena FlexTouch brizgalicom

Levemir FlexTouch je napunjena brizgalica (označena bojom) namijenjena uporabi s jednokratnim iglama NovoFine ili NovoTwist, duljine do 8 mm. Odmjeravanjem po 1 jedinicu, FlexPen brizgalicom mogu se odmjeriti doze u rasponu od 1-80 jedinica.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari (vidjeti dio 6.1).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Prije putovanja u druge vremenske zone bolesnik treba potražiti savjet liječnika jer to može značiti da će bolesnik morati uzimati inzulin i obroke u druga doba dana.

Hiperglikemija

Neodgovarajuće doziranje ili prekid liječenja, posebice u šećernoj bolesti tipa 1, mogu dovesti do hiperglikemije i dijabetičke ketoacidoze. Obično se prvi simptomi hiperglikemije javljaju postupno tijekom nekoliko sati ili dana, a uključuju: žeđ, učestalo mokrenje, mučninu, povraćanje, omamljenost, crvenu suhu kožu, suha usta, gubitak teka kao i acetonski zadah. U šećernoj bolesti tipa 1 neliječena hiperglikemija u konačnici vodi u dijabetičku ketoacidozu, koja može biti smrtonosna.

Hipoglikemija

Izostavljanje obroka ili neplanirana naporna tjelovježba mogu dovesti do hipoglikemije.

U djece treba biti na oprezu kako bi se doze inzulina (posebno u bazal-bolus režimima) prilagodile unosu hrane i fizičkim aktivnostima te tako umanjio rizik od hipoglikemije.

Hipoglikemija može nastupiti ako je doza inzulina prevelika u odnosu na potrebu za inzulinom. U slučaju hipoglikemije ili sumnje na hipoglikemiju, Levemir se ne smije injicirati. Nakon što se bolesnikova razina glukoze u krvi stabilizira, treba razmotriti prilagodbu doze (vidjeti dijelove 4.8. i 4.9).

U bolesnika u kojih je znatno poboljšana regulacija glikemije, primjerice intenziviranjem inzulinske terapije, mogu se promijeniti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije te ih o tome treba primjereno savjetovati. U osoba koje dugo boluju od šećerne bolesti uobičajeni upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu nestati.

Popratne bolesti, posebice infekcije i stanja praćena vrućicom, obično povećavaju bolesnikovu potrebu za inzulinom. Popratne bolesti bubrega, jetre ili one koje zahvaćaju nadbubrežnu žlijezdu, hipofizu ili štitnjaču mogu uvjetovati promjenu doze inzulina.

Kad bolesnici prelaze s jedne vrste inzulinskog pripravka na drugu, rani upozoravajući simptomi hipoglikemije mogu se promijeniti ili postati manje izraženi nego tijekom liječenja s prethodnom vrstom inzulina.

Prijelaz s drugih inzulinskih pripravaka

Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođač), vrsti, podrijetlu (životinjski inzulin, humani inzulin ili inzulinski analog) i/ili načinu proizvodnje (rekombinantna DNK u odnosu na inzulin životinjskog podrijetla) mogu rezultirati potrebom za promjenom doze. Bolesnicima koji su prešli na Levemir s druge vrste inzulina možda će biti potrebna različita doza nego kod primjene njihovih uobičajenih inzulinskih pripravaka. Ako je prilagodba potrebna, može se provesti već pri prvoj dozi ili tijekom prvih nekoliko tjedana ili mjeseci.

Reakcije na mjestu injiciranja

Kao i u svakoj inzulinskoj terapiji, na mjestu injiciranja mogu se pojaviti reakcije kao što su bol, crvenilo, koprivnjača, upala, modrice, oteklina i svrbež. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar određenog područja može pomoći u ublažavanju ili sprječavanju takvih reakcija. Reakcije obično nestaju nakon nekoliko dana ili tjedana. Zbog reakcija na mjestu injiciranja rijetko će biti potrebno prekinuti liječenje lijekom Levemir.

Hipoalbuminemija

Podaci za bolesnike s teškom hipoalbuminemijom su ograničeni. Preporučuje se pomno nadzirati ove bolesnike.

Kombinacija lijeka Levemir s pioglitazonom

Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Levemir. U slučaju primjene ove kombinacije, u bolesnika valja pratiti znakove i simptome zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Izbjegavanje slučajnih zamjena/medikacijskih pogrešaka

Bolesnicima se mora objasniti da prije svakog injiciranja uvijek provjere naljepnicu na inzulinu, kako bi izbjegli slučajne zamjene lijeka Levemir i drugih inzulinskih pripravaka.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Poznato je da niz lijekova stupa u interakciju s metabolizmom glukoze.

Sljedeće tvari mogu smanjiti bolesnikovu potrebu za inzulinom:

oralni antidijabetici, agonisti GLP-1 receptora, inhibitori monoamino-oksidaze (MAO inhibitori), beta- blokatori, inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), salicilati, anabolički steroidi i sulfonamidi.

Sljedeće tvari mogu povećati bolesnikovu potrebu za inzulinom:

oralni kontraceptivi, tiazidi, glukokortikoidi, hormoni štitnjače, simpatomimetici, hormon rasta i danazol.

Beta-blokatori mogu prikriti simptome hipoglikemije.

Oktreotid/lanreotid mogu ili smanjiti ili povećati potrebu za inzulinom.

Alkohol može pojačati ili smanjiti hipoglikemijski učinak inzulina.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Može se razmotriti liječenje lijekom Levemir tijekom trudnoće, ali se svaka moguća korist od liječenja mora odvagnuti u odnosu na mogući povećani rizik od nepovoljnog ishoda trudnoće.

Općenito se tijekom cijele trudnoće, kao i pri planiranju trudnoće preporučuje pojačano praćenje glukoze u krvi te nadzor trudnica sa šećernom bolešću. Potrebe za inzulinom obično se smanjuju tijekom prvog tromjesečja, a postupno povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Nakon poroda potrebe za inzulinom obično se brzo vraćaju na one prije trudnoće.

U otvorenom, randomiziranom, kontroliranom kliničkom ispitivanju, trudnice koje imaju šećernu bolest tipa 1 (n=310) liječene su bazal-bolus terapijom u kojoj su Levemir (n=152) ili NPH inzulin

(n=158) primjenjivani kao bazalni inzulin i u oba slučaja kombinirani s lijekom NovoRapid. Primarni cilj ovog ispitivanja bio je procijeniti učinak lijeka Levemir na regulaciju glikemije u trudnica sa šećernom bolešću (vidjeti dio 5.1).

Ukupna stopa štetnih događaja u majki bila je slična u skupini liječenoj lijekom Levemir i NPH inzulinom. Međutim, uočena je brojčano veća učestalost ozbiljnih štetnih događaja u majki (61 (40%) naspram 49 (31%)) i kod novorođene djece (36 (24%) naspram 32 (20%)) za Levemir u usporedbi s NPH inzulinom. Broj živorođene djece u žena koje su zatrudnjele nakon randomizacije bio je 50

(83%) u skupini koja je primala Levemir i 55 (89%) u skupini koja je primala NPH. Učestalost prirođenih malformacija iznosila je 4 (5%) uz Levemir i 11 (7%) uz NPH, sa 3 (4%) teške malformacije uz Levemir i 3 (2%) uz NPH.

Podaci nakon stavljanja lijeka na tržište koji su obuhvatili dodatnih 250 ishoda u trudnica izloženih lijeku Levemir, ukazuju da detemir inzulin nema štetnih učinaka na trudnoću te da ne uzrokuje malformacije ili da nema feto/neonatalni toksični učinak.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se detemir inzulin u majčino mlijeko. Ne očekuje se metabolički učinak progutanog detemir inzulina u dojene novorođenčadi/dojenčadi jer se detemir inzulin, kao peptid, u ljudskom gastrointestinalnom traktu probavlja u aminokiseline.

Dojiljama će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na štetne učinke vezane za plodnost.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti smanjena kao posljedica hipoglikemije. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, upravljanje vozilima ili rad sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. U takvim slučajevima treba procijeniti je li preporučljivo upravljati vozilom.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave opažene u bolesnika liječenih lijekom Levemir uglavnom su posljedica farmakološkog učinka inzulina. Ukupan postotak liječenih bolesnika u kojih se očekuju nuspojave procjenjuje se na 12%.

Najčešće zabilježena nuspojava tijekom liječenja je hipoglikemija, molimo vidjeti dio 4.8, Opis odabranih nuspojava.

U kliničkim je ispitivanjima utvrđeno da se teška hipoglikemija, definirana kao potreba za intervencijom druge osobe, javlja u približno 6% bolesnika liječenih lijekom Levemir.

Reakcije na mjestu injiciranja češće su tijekom liječenja lijekom Levemir nego pripravcima humanog inzulina. Te reakcije uključuju bol, crvenilo, koprivnjaču, upalu, modrice, oticanje i svrbež na mjestu injiciranja. Većina reakcija na mjestu injiciranja su blage i prolazne naravi, dakle normalno nestaju tijekom daljnjeg liječenja kroz nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Na početku inzulinske terapije mogu se javiti refrakcijske anomalije i edem, koji su obično prolazne naravi. Naglo poboljšanje regulacije glikemije može biti povezano s akutnom bolnom neuropatijom, što je obično prolazno. Intenziviranje terapije inzulinom s naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije, dok dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik napredovanja dijabetičke retinopatije.

Tablični prikaz nuspojava

Dolje navedene nuspojave temelje se na podacima iz kliničkih ispitivanja i prikazane su prema MedDRA učestalosti i klasifikaciji organskih sustava. Za učestalost pojavljivanja korištena je sljedeća

kategorizacija: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); manje često (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Poremećaji imunološkog

Manje često - alergijske reakcije, potencijalno alergijske

sustava

reakcije, urtikarija, osip, erupcije*

 

 

 

Vrlo rijetko - anafilaktičke reakcije*

 

 

Poremećaji metabolizma i

Vrlo često - hipoglikemija*

prehrane

 

 

 

Poremećaji živčanog sustava

Rijetko - periferna neuropatija (bolna neuropatija)

 

 

Poremećaji oka

Manje često - poremećaji refrakcije

 

 

 

Manje često - dijabetička retinopatija

 

 

Poremećaji kože i potkožnog

Manje često - lipodistrofija*

tkiva

 

Opći poremećaji i reakcije na

Često - reakcije na mjestu injiciranja

mjestu primjene

 

 

Manje često - edem

* vidjeti dio 4.8, Opis odabranih nuspojava

Opis odabranih nuspojava

Alergijske reakcije, potencijalno alergijske reakcije, urtikarija, osip, erupcije

Alergijske reakcije, potencijalno alergijske reakcije, urtikarija, osip i erupcije javljaju se manje često kad se Levemir primjenjuje u sklopu bazal-bolus terapije. Međutim, kada se koristi u kombinaciji s oralnim antidijabeticima, u tri je klinička ispitivanja učestalost bila česta (zabilježeno je 2,2% alergijskih reakcija i potencijalno alergijskih reakcija).

Anafilaktičke reakcije

Generalizirane reakcije preosjetljivosti (uključujući generalizirani kožni osip, svrbež, znojenje, gastrointestinalne poremećaje, angioneurotski edem, poteškoće s disanjem, palpitacije i pad krvnog tlaka) javljaju se vrlo rijetko, ali mogu biti opasne po život.

Hipoglikemija

Hipoglikemija je najčešće prijavljivana nuspojava. Može nastupiti ako je primijenjena prevelika doza inzulina u odnosu na potrebu za inzulinom. Teška hipoglikemija može dovesti do gubitka svijesti i/ili konvulzija te može izazvati privremeno ili trajno oštećenje funkcije mozga pa čak i smrt. Simptomi hipoglikemije obično se javljaju naglo, a mogu uključivati: hladan znoj, hladnu blijedu kožu, umor, nervozu ili tremor, anksioznost, neuobičajen umor ili slabost, konfuznost, poteškoće s koncentracijom, omamljenost, izrazitu glad, promjene vida, glavobolju, mučninu i palpitacije.

Lipodistrofija

Na mjestu injiciranja može doći do lipodistrofije (uključujući lipohipertrofiju i lipoatrofiju).

Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar određenog područja umanjuje rizik od razvoja ovih reakcija.

Pedijatrijska populacija

Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i ozbiljnost nuspojava opaženih u pedijatrijskoj populaciji ne upućuju na razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji oboljelih od šećerne bolesti.

Ostale posebne populacije

Na temelju podataka dobivenih nakon stavljanja lijeka na tržište i iz kliničkih ispitivanja, učestalost, vrsta i ozbiljnost nuspojava opaženih u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre ne upućuju na razlike u odnosu na šire iskustvo u općoj populaciji.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Specifično predoziranje inzulinom nije moguće definirati; međutim, ako se primijene doze koje su prevelike u odnosu na bolesnikovu potrebu, može se razviti hipoglikemija u nekoliko različitih stadija:

Blage epizode hipoglikemije mogu se liječiti peroralnom primjenom glukoze ili uzimanjem proizvoda koji sadrže šećer. Stoga se bolesniku koji ima šećernu bolest preporučuje da sa sobom uvijek nosi proizvode koji sadrže šećer.

Teške epizode hipoglikemije, u kojima bolesnik ostane bez svijesti, mogu se liječiti glukagonom (0,5 do 1 mg) koji intramuskularno ili supkutano daje osoba upoznata s načinom primjene glukagona, ili glukozom koju intravenski daje zdravstveni radnik. Ako bolesnik ne reagira na glukagon 10 do 15 minuta nakon primjene, mora se intravenski primijeniti glukoza.

Kako bi se spriječilo ponavljanje hipoglikemije, po povratku svijesti u bolesnika se preporučuje peroralna primjena ugljikohidrata.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: lijekovi za liječenje šećerne bolesti, inzulini i analozi za injiciranje dugog djelovanja. ATK oznaka: A10AE05.

Mehanizam djelovanja i farmakodinamički učinci

Levemir je topiv, dugodjelujući inzulinski analog s produljenim djelovanjem koji se primjenjuje kao bazalni inzulin.

Učinak lijeka Levemir na snižavanje razine glukoze u krvi posljedica je olakšanog ulaska glukoze nakon vezanja inzulina na receptore na mišićnim i masnim stanicama te istovremene inhibicije otpuštanja glukoze iz jetre.

Profil vremenskog djelovanja lijeka Levemir statistički je značajno manje varijabilan te stoga predvidljiviji od profila NPH (Neutral Protamin Hagedorn) inzulina, što se vidi po intraindividualnim koeficijentima varijacije (CV) ukupnog i maksimalnog farmakodinamičkog učinka u Tablici 1.

Tablica 1: Intraindividualna varijabilnost profila vremenskog djelovanja lijeka Levemir i NPH inzulina

Farmakodinamički parametar

Levemir

NPH inzulin

 

CV (%)

CV (%)

AUCGIR,0-24h*

GIRmax**

*površina ispod krivulje ** količina infundirane glukoze p-vrijednost < 0,001 za sve usporedbe s lijekom Levemir

Produljeno djelovanje lijeka Levemir posljedica je jakog međusobnog vezanja molekula detemir inzulina na mjestu injiciranja te vezanja za albumin putem postraničnog lanca masnih kiselina. Detemir inzulin se u periferna ciljna tkiva raspodjeljuje sporije nego NPH inzulin. Kombinacijom ovih mehanizama produžavanja djelovanja omogućena je bolja ponovljivost apsorpcije i profila djelovanja detemir inzulina u odnosu na NPH inzulin.

Brzina infuzije glukoze (mg/kg/min)

Farmakodinamički parametri za Levemir i NPH

U/kg

U/kg

U/kg

IU/kg

Trajanje djelovanja (h) GIRmax (mg/kg/min)

procijenjene vrijednosti

Vrijeme od injekcije inzulina (sati) Levemir ….. 0,2 U/kg 0,3 U/kg . . . .0,4 U/kg

Slika 1: Profili djelovanja lijeka Levemir u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1

Djelovanje traje do 24 sata, ovisno o dozi, što daje mogućnost primjene jednom ili dva puta dnevno. Kod primjene dva puta dnevno stanje dinamičke ravnoteže postiže se nakon primjene 2-3 doze. Za doze u rasponu od 0,2-0,4 jedinice/kg (U/kg), više od 50% ukupnog maksimalnog učinka lijeka Levemir postiže se u razdoblju od 3-4 sata do približno 14 sati nakon primjene doze.

Nakon supkutane primjene opaža se da je farmakodinamički odgovor (maksimalan učinak, trajanje djelovanja, ukupan učinak) proporcionalan dozi.

Dugotrajna klinička ispitivanja pokazala su da je dnevna varijabilnost glukoze u plazmi natašte manja uz Levemir nego uz NPH inzulin.

Ispitivanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 liječenih bazalnim inzulinom u kombinaciji s oralnim antidijabeticima pokazala su da je regulacija glikemije (HbA1c) s lijekom Levemir usporediva s NPH inzulinom i glargin inzulinom te povezana s manjim porastom tjelesne težine, vidjeti Tablicu 2 u daljnjem tekstu. U ispitivanju u kojemu se Levemir uspoređivao s glargin inzulinom, pri čemu se Levemir mogao primjenjivati jednom ili dva puta dnevno, dok se glargin inzulin morao davati jednom dnevno, 55% bolesnika liječenih lijekom Levemir dovršilo je 52-tjedno liječenje uz doziranje dva puta dnevno.

Tablica 2: Promjena tjelesne težine nakon liječenja inzulinom

Trajanje

Levemir

Levemir dva

NPH inzulin

Glargin

ispitivanja

jedanput

puta dnevno

 

inzulin

 

dnevno

 

 

 

 

 

 

 

 

20 tjedana

+0,7 kg

 

+1,6 kg

 

 

 

 

 

 

26 tjedana

 

+1,2 kg

+2,8 kg

 

 

 

 

 

 

52 tjedna

+2,3 kg

+3,7 kg

 

+4,0 kg

 

 

 

 

 

U ispitivanjima u kojima se ispitivala primjena oralnih antidijabetika, kombinirana terapija s lijekom

Levemir smanjila je rizik od lakših noćnih hipoglikemija za 61-65% u usporedbi s NPH inzulinom.

Provedeno je otvoreno, randomizirano kliničko ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji nisu postigli ciljne vrijednosti s oralnim antidijabeticima. Ispitivanje je započelo 12-tjednim razdobljem uvodnog liječenja liraglutidom+metforminom, u kojemu je 61% bolesnika postiglo HbA1c < 7%. Preostalih 39% bolesnika koji nisu postigli ciljne vrijednosti randomizirano je tako da su dodatno primali Levemir jednom dnevno ili su nastavili liječenje liraglutidom+metforminom tijekom 52 tjedna. Dodatak lijeka Levemir omogućio je daljnje snižavanje HbA1c sa 7,6% na 7,1% nakon

52 tjedna. Nije bilo slučajeva teške epizode hipoglikemije. Teškom epizodom hipoglikemije smatrala se ona u kojoj si ispitanik nije mogao sam pomoći i ako je bilo potrebno primijeniti glukagon ili glukozu i.v.; vidjeti Tablicu 3.

Tablica 3: Podaci iz kliničkog ispitivanja – Levemir kao dodatak uz liraglutid+metformin

 

 

Tjedni

Randomizirani

Randomizirani

p-vrijednost

 

 

ispitivanja

na Levemir +

na liraglutid +

 

 

 

 

liraglutid +

metformin

 

 

 

 

metformin

n=149

 

 

 

 

n=160

 

 

Prosječna promjena HbA1c

u

0-26 tjedana

-0,51

+0,02

<0,0001

odnosu na početne vrijednosti

0-52 tjedna

-0,50

0,01

<0,0001

(%)

 

 

 

 

 

Udio bolesnika koji su

 

0-26 tjedna

43,1

16,8

<0,0001

postigli ciljni HbA1c < 7% (%)

0-52 tjedna

51,9

21,5

<0,0001

Promjena tjelesne težine u

 

0-26 tjedana

-0,16

-0,95

0,0283

odnosu na početnu (kg)

 

0-52 tjedna

-0,05

-1,02

0,0416

Slučajevi lakše hipoglikemije

0-26 tjedana

0,286

0,029

0,0037

(na bolesnik-godinu)

 

0-52 tjedna

0,228

0,034

0,0011

Provedeno je 26-tjedno, dvostruko slijepo, randomizirano kliničko ispitivanje kako bi se ispitale djelotvornost i sigurnost dodavanja liraglutida (1,8 mg) naspram placeba u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 koji nisu postigli odgovarajuću kontrolu bazalnim inzulinom s metforminom ili bez njega. Bolesnicima čiji je HbA1c iznosio ≤ 8,0% na početku ispitivanja, doza inzulina smanjena je za

20% kako bi se umanjio rizik od hipoglikemije. Nakon toga je bolesnicima bilo dopušteno postupno povećavati dozu inzulina, no ne na dozu višu od one koju su primjenjivali prije randomizacije.

Levemir je kao bazalni inzulin primjenjivalo ukupno 33% (n=147) bolesnika (od kojih je 97,3% uzimalo i metformin). U tih je bolesnika dodavanje liraglutida rezultiralo većim padom vrijednosti HbA1c u usporedbi s dodavanjem placeba (na 6,93% naspram na 8,24%), većim padom razine glukoze u plazmi natašte (na 7,20 mmol/l naspram na 8,13 mmol/l) te većim padom tjelesne težine (-3,47 kg naspram -0,43 kg). Početne vrijednosti za te parametre su bile slične u obje skupine. Opažene stope epizoda blage hipoglikemije su bile slične i nisu opažene epizode teške hipoglikemije ni u jednoj skupini.

U dugotrajnim ispitivanjima u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 koji su bili na bazal-bolus inzulinskoj terapiji, razina glukoze u plazmi natašte poboljšana je uz Levemir u odnosu na NPH inzulin. Regulacija glikemije (HbA1c) uz Levemir bila je usporediva s NPH inzulinom, uz manji rizik za noćnu hipoglikemiju i bez porasta tjelesne težine.

U kliničkim ispitivanjima u kojima su ispitanici liječeni bazal-bolus inzulinskom terapijom, ukupne stope hipoglikemije bile su slične uz Levemir i NPH inzulin. Analize noćnih hipoglikemija u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 pokazale su značajno manji rizik za lakše noćne hipoglikemije (bolesnik si je mogao sam pomoći, a vrijednost glukoze bila je potvrđeno manja od 2,8 mmol/l u kapilarnoj krvi, odnosno manja od 3,1 mmol/l u plazmi) nego uz NPH inzulin, dok u šećernoj bolesti tipa 2 nije utvrđena razlika.

Uz primjenu lijeka Levemir primijećen je razvoj protutijela, no čini se da to nema utjecaja na kontrolu glikemije.

Trudnoća

Levemir je ispitan u otvorenom, randomiziranom, kontroliranom kliničkom ispitivanju, u kojemu su trudnice koje imaju šećernu bolest tipa 1 (n=310) liječene bazal-bolus terapijom u kojoj su Levemir

(n=152) ili NPH inzulin (n=158) primjenjivani kao bazalni inzulin i u oba slučaja kombinirani s lijekom NovoRapid (vidjeti dio 4.6).

Levemir nije bio inferioran NPH inzulinu s obzirom na HbA1c u 36. tjednu trudnoće (TT), a sniženje prosječne vrijednosti HbA1c bilo je slično tijekom cijele trudnoće, vidjeti Tablicu 4.

Tablica 4: Glikemijska kontrola u majki

 

Levemir

NPH

Razlika/Omjer vjerojatnosti/

 

 

 

Omjer stopa uz 95% CI

Prosječni HbA1c (%) u

6,27

6,33

Razlika:

36. TT

 

 

-0,06 [-0,21; 0,08]

Prosječne vrijednosti

4,76

5,41

Razlika:

glukoze u plazmi natašte

 

 

-0,65 [-1,19; -0,12]

u 36. TT (mmol/l)

 

 

 

Udio bolesnica koje su

41%

32%

Omjer vjerojatnosti:

postigle ciljne vrijednosti

 

 

1,36 [0,78; 2,37]

HbA1c ≤ 6% i u 24. i u

 

 

 

36. TT (%)

 

 

 

Ukupan broj teških

1,1

1,2

Omjer stopa:

epizoda hipoglikemije

 

 

0,82 [0,39; 1,75]

tijekom trudnoće (na

 

 

 

bolesnica-godinu)

 

 

 

Pedijatrijska populacija

 

 

 

Djelotvornost i sigurnost lijeka Levemir ispitivane su do 12 mjeseci u tri randomizirana, kontrolirana klinička ispitivanja u adolescenata i djece (n=1045 ukupno). U ispitivanja je uključeno ukupno

167 djece u dobi od 1-5 godina. Sva su ispitivanja pokazala da je regulacija glikemije (HbA1c) uz Levemir usporediva s NPH inzulinom i degludek inzulinom kada se daju u sklopu bazal-bolus terapije, pri čemu je korištena granica neinferiornosti od 0,4%. U ispitivanju u kojem se Levemir uspoređivao s degludek inzulinom, stopa epizoda hiperglikemije praćene ketozom bila je značajno viša uz Levemir:

1,09 naspram 0,68 epizoda po bolesnik-godini izloženosti. Uz Levemir je zabilježen manji porast tjelesne težine (SD vrijednost, težina prilagođena s obzirom na spol i dob) u odnosu na NPH inzulin.

Ispitivanje u kojem su sudjelovala djeca starija od 2 godine produljeno je za dodatnih 12 mjeseci (terapijski podaci obuhvaćaju ukupno 24 mjeseca) kako bi se procijenilo stvaranje protutijela nakon dugotrajne terapije lijekom Levemir. Nakon povećanja broja inzulinskih protutijela tijekom prve godine, razina inzulinskih protutijela se tijekom druge godine smanjila do razine koja je bila nešto viša nego prije uključivanja u ispitivanje. Podaci ukazuju na to da razvoj protutijela nije imao negativan učinak na glikemijsku kontrolu i dozu lijeka Levemir.

Podaci o djelotvornosti i sigurnosti u adolescentnih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 ekstrapolirani su iz podataka za djecu, adolescente i odrasle bolesnike sa šećernom bolešću tipa 1 te odrasle bolesnike sa šećernom bolešću tipa 2. Rezultati podupiru uporabu lijeka Levemir u adolescentnih bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Maksimalna koncentracija u serumu postiže se između 6 i 8 sati nakon primjene. Kod primjene dva puta dnevno, koncentracije u serumu u stanju dinamičke ravnoteže postižu se nakon primjene

2-3 doze. Intraindividualna varijabilnost apsorpcije je kod lijeka Levemir manja nego kod drugih

pripravaka bazalnog inzulina.

Apsolutna bioraspoloživost detemir inzulina kod supkutane primjene iznosi otprilike 60%.

Distribucija

Prividni volumen distribucije lijeka Levemir (približno 0,1 l/kg) pokazuje da u krvi cirkulira velik udio detemir inzulina.

Rezultati ispitivanja vezanja za proteine in vitro i in vivo ukazuju da ne postoji klinički značajna interakcija između detemir inzulina i masnih kiselina ili drugih lijekova koji se vežu na proteine.

Biotransformacija

Razgradnja detemir inzulina slična je razgradnji humanog inzulina; svi metaboliti su neaktivni.

Eliminacija

Terminalni poluvijek nakon supkutane primjene određen je brzinom apsorpcije iz potkožnog tkiva.

Terminalni poluvijek iznosi između 5 i 7 sati, ovisno o dozi.

Linearnost

Nakon supkutane primjene doza u terapijskom rasponu, koncentracije u serumu (maksimalna koncentracija, stupanj apsorpcije) proporcionalne su dozi.

Nisu opažene farmakokinetičke niti farmakodinamičke interakcije između liraglutida i lijeka Levemir nakon primjene jednokratne doze lijeka Levemir od 0,5 jedinica/kg i 1,8 mg liraglutida u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2.

Posebne populacije

Starije osobe (≥ 65 godina)

Nisu utvrđene klinički značajne razlike u farmakokinetici lijeka Levemir između starijih i mladih bolesnika.

Oštećenje bubrega i jetre

Nisu utvrđene klinički značajne razlike u farmakokinetici lijeka Levemir između bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre i zdravih ispitanika. Budući da farmakokinetika lijeka Levemir nije detaljno ispitivana u ovim populacijama, preporučuje se pomno pratiti vrijednosti glukoze u plazmi u ovim populacijama.

Spol

Nisu utvrđene klinički značajne razlike u farmakokinetičkim svojstvima lijeka Levemir između spolova.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetička svojstva lijeka Levemir ispitivana su u male djece (1-5 godina), djece (6-12 godina) i adolescenata (13-17 godina) i uspoređena s odraslima sa šećernom bolešću tipa 1. Nisu utvrđene klinički značajne razlike u farmakokinetičkim svojstvima između male djece, djece, adolescenata i odraslih.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, reproduktivne i razvojne toksičnosti. Podaci o afinitetu za receptore kao i ispitivanja mitogenosti in vitro nisu pokazali povećan mitogeni potencijal u odnosu na humani inzulin.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Glicerol

Fenol

Metakrezol

Cinkov acetat

Natrijev hidrogenfosfat dihidrat

Natrijev klorid

Kloridna kiselina (za podešavanje pH)

Natrijev hidroksid (za podešavanje pH)

Voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Tvari koje se dodaju lijeku Levemir mogu izazvati razgradnju detemir inzulina, primjerice ako lijek sadrži tiole ili sulfite. Levemir se ne smije dodavati u infuzijske tekućine.

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

6.3Rok valjanosti

Prije otvaranja: 30 mjeseci.

Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: lijek se smije čuvati najviše 6 tjedana.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Uvjete čuvanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Prije otvaranja: čuvati u hladnjaku (2°C-8°C). Držati dalje od rashladnih dijelova. Ne zamrzavati.

Levemir Penfill

Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 30°C. Ne odlagati u hladnjak. Ne zamrzavati.

Uložak čuvati u vanjskoj kutiji radi zaštite od svjetlosti.

Levemir FlexPen/Levemir FlexTouch

Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 30°C. Može se čuvati u hladnjaku (2°C–8°C). Ne zamrzavati.

Zatvarač brizgalice držati na brizgalici radi zaštite od svjetlosti.

Levemir InnoLet

Tijekom uporabe ili kad se lijek nosi kao rezervni: čuvati na temperaturi ispod 30°C. Ne odlagati u hladnjak. Ne zamrzavati.

Zatvarač brizgalice držati na brizgalici radi zaštite od svjetlosti.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Levemir Penfill

3 ml otopine u ulošku (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren).

Veličine pakiranja: 1, 5 i 10 uložaka. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Levemir FlexPen

3 ml otopine u ulošku (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren) nalazi se u jednokratnoj, višedoznoj napunjenoj brizgalici od polipropilena.

Veličine pakiranja: 1 (sa ili bez igala), 5 (bez igala) i 10 (bez igala) napunjenih brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Levemir Innolet

3 ml otopine u ulošku (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren) nalazi se u jednokratnoj, višedoznoj napunjenoj brizgalici od polipropilena.

Veličine pakiranja: 1, 5 i 10 napunjenih brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Levemir FlexTouch

3 ml otopine u ulošku (staklo tipa 1) s klipom (brombutil) i gumenim zatvaračem (brombutil/poliizopren) nalazi se u jednokratnoj, višedoznoj napunjenoj brizgalici od polipropilena.

Veličine pakiranja: 1 (sa ili bez igala), 5 (bez igala) ili višestruko pakiranje od 2 x 5 (bez igala) napunjenih brizgalica od 3 ml. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Nemojte primjenjivati ovaj lijek ako primijetite da otopina nije bistra, bezbojna i vodena.

Levemir koji je bio zamrznut ne smije se primijeniti.

Bolesniku treba savjetovati da nakon svakog injiciranja iglu zbrine.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Igle, ulošci i napunjene brizgalice ne smiju se dijeliti s drugim osobama.

Uložak se ne smije ponovno puniti.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Novo Nordisk A/S, Novo Allé, DK-2880 Bagsværd, Danska

8.BROJEVI ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Levemir Penfill

EU/1/04/278/001

EU/1/04/278/002

EU/1/04/278/003

Levemir FlexPen

EU/1/04/278/004

EU/1/04/278/005

EU/1/04/278/006

EU/1/04/278/010

EU/1/04/278/011

Levemir InnoLet

EU/1/04/278/007

EU/1/04/278/008

EU/1/04/278/009

Levemir FlexTouch

EU/1/04/278/012

EU/1/04/278/013

EU/1/04/278/014

EU/1/04/278/015

EU/1/04/278/016

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 1. lipnja 2004.

Datum posljednje obnove odobrenja: 16. travnja 2009.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept