Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
Odaberite jezik stranice

Levetiracetam Hospira (levetiracetam) – Sažetak opisa svojstava lijeka - N03AX14

Updated on site: 08-Oct-2017

Naziv lijekaLevetiracetam Hospira
ATK šifraN03AX14
Tvarlevetiracetam
ProizvođačHospira UK Limited

1.NAZIV LIJEKA

Levetiracetam Hospira 100 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml sadrži 100 mg levetiracetama.

Jedna bočica s 5 ml sadrži 500 mg levetiracetama.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom:

Svaka bočica sadrži 19 mg natrija.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Koncentrat za otopinu za infuziju (sterilni koncentrat).

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1.Terapijske indikacije

Levetiracetam Hospira je indicirana kao monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih i adolescenata od 16. godine života s novodijagnosticiranom epilepsijom.

Levetiracetam Hospira je indicirana kao dodatna terapija

u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od 4 godine života s epilepsijom.

u liječenju miokloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12. godine života s juvenilnom miokloničkom epilepsijom.

u liječenju primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od

12.godine života s idiopatskom generaliziranom epilepsijom.

Levetiracetam Hospira koncentrat je alternativa za bolesnike kada peroralna primjena privremeno nije moguća.

4.2.Doziranje i način primjene

Doziranje

Liječenje levetiracetamom se može započeti intravenskom ili peroralnom primjenom.

Pretvorba u ili iz peroralne u intravensku primjenu može se napraviti izravno, bez titracije. Treba održavati ukupnu dnevnu dozu i učestalost primjene.

Monoterapija za odrasle i adolescente od 16. godine života

Preporučena početna doza je 250 mg dva puta na dan koju nakon dva tjedna treba povećati do inicijalne terapijske doze od 500 mg dva puta na dan. Doza se može dalje povećavati za po 250 mg dva puta na dan svaka dva tjedna, ovisno o kliničkom odgovoru. Maksimalna je doza 1500 mg dva puta na dan.

Dodatna terapija za odrasle (≥18 godina) i adolescente (12 do 17 godina) teške 50 kg ili više

Početna terapijska doza iznosi 500 mg dva puta na dan. Tom dozom može se započeti prvog dana liječenja.

Ovisno o kliničkom odgovoru i podnošljivosti lijeka, dnevna doza može se povećati do 1500 mg dva puta na dan. Doza se može povećavati ili smanjivati za po 500 mg dva puta na dan svaka dva do četiri tjedna.

Duljina liječenja

Nema iskustva s intravenskom primjenom levetiracetama u razdoblju dužem od 4 dana.

Prekid liječenja

Ako treba prekinuti liječenje levetiracetamom, preporučuje se postupni prekid (npr. u odraslih i adolescenata teških 50 kg ili više: smanjenje za 500 mg dva puta na dan svaka dva do četiri tjedna; u djece i adolescenanta teških manje od 50 kg: smanjenje za ne više od 10 mg/kg dva puta na dan svaka dva tjedna).

Posebne populacije

Stariji (65 godina i stariji)

U starijih bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom preporučuje se prilagođavanje doze (vidjeti „Oštećenje bubrega“ ispod).

Oštećenje bubrega

Dnevna doza mora se odrediti za svakog bolesnika pojedinačno u skladu s bubrežnom funkcijom.

Za odrasle bolesnike prilagodite dozu prema sljedećoj tablici. Da biste mogli upotrijebiti ovu tablicu za doziranje, potrebna je procjena bolesnikova klirensa kretinina (CLcr) u ml/min. Klirens kreatinina u ml/min može se procijeniti iz serumskog kreatinina (mg/dl), za odrasle i adolescente teške 50 kg ili više, pomoću sljedeće formule:

 

[140-dob(godine)]xtežina (kg)

CLcr (ml/min) =

----------------------------------------- (x 0,85 za žene)

 

72xkreatininuserumu (mg/dl)

Potom se klirens kreatinina prilagodi za površinu tijela (PT) prema sljedećem:

CLcr (ml/min/1,73 m2) =

CLcr(ml/min)

---------------------------- x 1,73

 

PTbolesnika (m 2 )

Prilagođavanje doze za odrasle bolesnike i adolescente teške više od 50 kg s oštećenom bubrežnom funkcijom:

Skupina

Klirens kreatinina

Doza i učestalost primjene

 

(ml/min/1,73m2)

 

Normalna bubrežna funkcija

≥80

500 do 1500 mg dva puta na dan

Blago oštećenje

50-79

500 do 1000 mg dva puta na dan

Umjereno oštećenje

30-49

250 do 750 mg dva puta na dan

Teško oštećenje

<30

250 do 500 mg dva puta na dan

Bolesnici u krajnjoj fazi

-

500 do 1000 mg jedanput na dan(2)

bubrežne bolesti koji su na

 

 

dijalizi(1)

 

 

(1)Prvog dana liječenja levetiracetamom preporučuje se udarna doza od 750 mg.

(2)Nakon dijalize preporučuje se dopunska doza od 250 ili 500 mg.

Kod djece s oštećenjem bubrega treba prilagoditi dozu levetiracetama s obzirom na bubrežnu funkciju jer je klirens levetiracetama povezan s bubrežnom funkcijom. Ta preporuka zasnovana je na ispitivanju u odraslih bolesnika s oštećenjem bubrega.

Klirens kreatinina u ml/min/1,73 m2 može se za mlade adolescente i djecu procijeniti iz vrijednosti serumskog kreatinina (mg/dl) pomoću sljedeće formule (Schwartzova formula):

Visina (cm) x ks

CLcr (ml/min/1,73 m2) = ------------------------------------

kreatinin u serumu (mg/dl)

ks= 0,55 za djecu mlađu od 13 godina i za adolescente ženskog spola; ks= 0,7 za adolescente muškog spola

Prilagođavanje doze kod djece i adolescenata s manje od 50 kg tjelesne težine s oštećenom bubrežnom funkcijom:

Skupina

Klirens kreatinina

Doza i učestalost primjene

 

(ml/min/1,73 m2)

Djeca od 4. godine života i adolescenti

 

 

teški manje od 50 kg

Normalna bubrežna funkcija

≥80

10 do 30 mg/kg (0,10 do 0,30 ml/kg) dva

 

 

puta na dan

Blago oštećenje

50-79

10 do 20 mg/kg (0,10 do 0,20 ml/kg) dva

 

 

puta na dan

Umjereno pštećenje

30-49

5 do 15 mg/kg (0,05 do 0,15 ml/kg) dva

 

 

puta na dan

Teško oštećenje

<30

5 do 10 mg/kg (0,05 do 0,10 ml/kg) dva

 

 

puta na dan

Bolesnici u krajnjoj fazi

--

10 do 20 mg/kg (0,10 to 0,20 ml/kg)

bubrežne bolesti koji su na

 

jedanput na dan (1)(2)

dijalizi

 

 

(1)Prvog dana liječenja levetiracetamom preporučuje se udarna doza od 15 mg/kg (0,15 ml/kg).

(2)Nakon dijalize preporučuje se dodatna doza od 5 do 10 mg/kg (0,05 do 0,10 ml/kg).

Oštećenje jetre

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre nije potrebno prilagođavanje doze. U bolesnika s teškim oštećenjem jetre klirens kreatinina može lažno pokazivati niži stupanj bubrežne insuficijencije. Stoga se preporučuje 50%-tno smanjenje dnevne doze održavanja ako je klirens kreatinina < 60 ml/min/1,73 m2.

Pedijatrijska populacija

Liječnik treba propisati najprikladniji farmaceutski oblik, vrstu pakiranja i jačinu lijeka u skladu s dobi, tjelesnom težinom i dozom.

Monoterapija

Sigurnost i djelotvornost levetiracetama kod monoterapije u djece i adolescenata mlađih od 16 godina nije još ustanovljena.Nema dostupnih podataka.

Dodatna terapija za djecu u dobi od 4 do 11 godina i adolescente (12 do 17 godina) s manje od 50 kg tjelesne težine

Početna terapijska doza iznosi 10 mg/kg dva puta na dan.

Ovisno o kliničkom odgovoru i podnošljivosti lijeka, doza se može povećati do 30 mg/kg dva puta na dan. Promjena doze ne smije premašiti povećanja ili smanjenja za 10 mg/kg dva puta na dan svaka dva tjedna. Treba koristiti najmanju djelotvornu dozu.

Doza u djece od 50 kg ili više jednaka je kao u odraslih.

Preporučene doze za djecu i adolescente:

Tjelesna težina

Početna doza:

Najveća doza:

 

10 mg/kg dva puta na dan

30 mg/kg dva puta na dan

15 kg(1)

150 mg dva puta na dan

450 mg dva puta na dan

20 kg(1)

200 mg dva puta na dan

600 mg dva puta na dan

25 kg

250 mg dva puta na dan

750 mg dva puta na dan

Iznad 50 kg(2)

500 mg dva puta na dan

1500 mg dva puta na dan

(1)U djece od 25 kg ili manje liječenje je najbolje započeti oralnom otopinom levetiracetama od 100 mg/ml.

(2)Doza u djece i adolescenata od 50 kg ili više jednaka je kao u odraslih.

Dodatna terapija za dojenčad i djecu mlađu od 4. godine života

Sigurnost i djelotvornost levetiracetam koncentarata za otopinu za infuziju kod dojenčadi i djece mlađe od 4 godine nije još ustanovljena.

Trenutno raspoloživi podaci su opisani u dijelovima 4.8, 5.1, i 5.2, ali ne mogu se napraviti preporuke vezane uz doziranje.

Način primjene

Levetiracetam Hospira koncentrat je isključivo za intravensku primjenu i preporučena doza mora se razrijediti u najmanje 100 ml kompatibilnog otapala i primijeniti intravenski kao 15 minutna intravenska infuzija (vidjeti dio 6.6).

4.3.Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili druge pirolidonske derivate ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4.Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Oštećenje bubrega

U bolesnika s oštećenjem bubrega može biti potrebno prilagođavanje doze levetiravetama. U bolesnika s teško oštećenom jetrenom funkcijom treba odrediti funkciju bubrega prije odabira doze (vidjeti dio 4.2).

Akutno oštećenje bubrega

Primjena levetiracetama vrlo je rijetko bila povezana s akutnim oštećenjem bubrega, a može se pojaviti u rasponu od nekoliko dana do nekoliko mjeseci od početka primjene.

Krvna slika

Opisani su rijetki slučajevi smanjenog broja krvnih stanica (neutropenija, agranulocitoza, leukopenija, trombocitopenija i pancitopenija) koji su povezani s primjenom levetiracetama, obično na početku liječenja. Preporučuje se napraviti kompletnu krvnu sliku u bolesnika koji imaju značajnu slabost, vrućicu, ponavljajuće infekcije ili poremećaje koagulacije (dio 4.8).

Samoubojstvo

Samoubojstvo, pokušaj samoubojstva te samoubilačke ideje i ponašanje bili su prijavljivani kod bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima (uključujući levetiracetam). Metaanaliza randomiziranih placebom kontroliranih studija antiepileptičkih lijekova pokazala je mali porast rizika od samoubilačkih misli i ponašanja. Mehanizam tog rizika je nepoznat.

Stoga se kod bolesnika moraju pratiti znakovi depresije i/ili samoubilačke ideje i ponašanje te razmotriti prikladan oblik liječenja. Bolesnicima (i njihovim starateljima) treba savjetovati da potraže medicinski savjet ako se pojave znakovi depresije i/ili samoubilačke ideje ili ponašanja.

Pedijatrijska populacija

Dostupni podaci o primjeni ovog lijeka u djece nisu pokazali da utječe na rast i pubertet. Međutim, nisu poznati dugoročni učinci kod djece na učenje, inteligenciju, rast, endokrinu funkciju, pubertet i reproduktivnu sposobnost.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži 2,5 mmol (ili 57 mg) natrija po maksimalnoj pojedinačnoj dozi (0,8 mmol (ili 19 mg) po bočici). Treba uzeti u obzir kod bolesnika koji moraju ograničiti unos natrija.

4.5.Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Antiepileptici

Rezultati kliničkih studija na odraslim bolesnicima prije stavljanja lijeka u promet pokazuju da levetiracetam ne utječe na serumske koncentracije postojećih antiepileptika (fenitoin, karbamazepin, valproična kiselina, fenobarbital, lamotrigin, gabapentin i primidon) te da ti antiepileptici ne utječu na farmakokinetiku levetiracetama.

Kako u odraslih, tako i u pedijatrijskih bolesnika koji su dobivali do 60 mg/kg/dan levetiracetama, nema dokaza o klinički značajnim interakcijama lijekova.

Na temelju retrospektivne procjene farmakokinetičkih interakcija u djece i adolescenata s epilepsijom (4 do 17 godina) potvrđeno je da dodatno peroralno liječenje levetiracetamom ne utječe na ravnotežne serumske koncentracije istodobno primijenjenog karbamazepina i valproata. Međutim, podaci su pokazali da antiepileptici koji induciraju enzimsku aktivnost kod djece povisuju klirens levetiracetama za 20%. Prilagođavanje doze nije potrebno.

Probenecid

Probenecid (500 mg četiri puta na dan), inhibitor bubrežne tubularne sekrecije, inhibira bubrežni klirens glavnog metabolita levetiracetama ali ne i samog levetiracetama. Koncentracija tog metabolita ipak ostaje niska.

Metotreksat

Pokazalo se da istodobna primjena levetiracetama s metotreksatom smanjuje klirens metotreksata, zbog čega je koncentracija metotreksata u krvi povišena/ dugotrajno povišena do potencijalno toksičnih razina. U bolesnika koji su usporedno liječeni s oba dva lijeka, koncentraciju metotreksata i levetiracetama u krvi treba pažljivo nadzirati.

Oralni kontraceptivi i druge farmakokinetičke interakcije

Levetiracetam primijenjen u dozi od 1000 mg na dan nije utjecao na farmakokinetiku oralnih kontraceptiva (etinilestradiola i levonorgestrela); endokrini pokazatelji (luteinizirajući hormon i progesteron) ostali su nepromijenjeni. Levetiracetam u dozi od 2000 mg na dan nije utjecao na farmakokinetiku digoksina i varfarina; protrombinsko vrijeme ostalo je nepromijenjeno. Istodobna primjena levetiracetama s digoksinom, oralnim kontraceptivima i varfarinom nije utjecala na farmakokinetiku levetiracetama.

Alkohol

Ne postoje podaci o interakciji levetiracetama s alkoholom.

4.6.Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Postmarketinški podaci prikupljeni iz nekoliko prospektivnih registara trudnica dokumentirali su ishode u preko 1000 žena izloženih monoterapiji levetiracetamom tijekom prvog tromjesečja trudnoće. U cjelini, ti podaci ne nagovještavaju značajan porast rizika za veće kongenitalne malformacije, iako se teratogeni rizik ne može u potpunosti isključiti. Terapija kombinacijama antiepileptika je povezana s većim rizikom kongenitalnih malformacija nego monoterapija te stoga treba razmotriti mogućnost liječenja monoterapijom. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Ne preporučuje se primjena levetiracetama tijekom trudnoće i u žena u reproduktivnoj dobi koje ne uzimaju kontracepciju, osim ako to nije klinički neophodno.

Fiziološke promjene za vrijeme trudnoće mogu utjecati na koncentraciju levetiracetama. Tijekom trudnoće su primijećena sniženja koncentracija levetiracetama u plazmi. To smanjenje koncentracije bilo je više izraženo tijekom trećeg trimestra (do 60 % u odnosu na početnu koncentraciju prije trudnoće). Mora se omogućiti prikladno kliničko vođenje trudnica koje uzimaju levetiracetam. Prekid antiepileptičkog liječenja može uzrokovati pogoršanje bolesti, što može biti štetno i za majku i za plod.

Dojenje

Levetiracetam se izlučuje u majčino mlijeko pa se dojenje ne preporučuje. Međutim, ako je liječenje levetiracetamom potrebno tijekom dojenja, treba procijeniti omjer koristi i rizika liječenja uzimajući u obzir važnost dojenja.

Plodnost

U studijama provedenim na životinjama nije utvrđen utjecaj na plodnost (vidjeti dio 5.3). Nema dostupnih kliničkih podataka, a mogući rizik za ljude nije poznat.

4.7.Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Levetiracetam ima blagi ili umjeren utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.Uslijed mogućih razlika u osjetljivosti među pojedincima u nekih bolesnika može se javiti somnolencija ili drugi simptomi vezani za središnji živčani sustav, osobito na početku liječenja ili

nakon povećanja doze. Stoga je kod takvih bolesnika potreban oprez kada obavljaju poslove koji zahtijevaju vještinu, kao što je upravljanje vozilima i strojevima. Bolesnicima se savjetuje da ne upravljaju vozilima i strojevima sve dok se ne ustanovi da im sposobnost za obavljanje tih aktivnosti nije narušena.

4.8.Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave bile su nazofaringitis, somnolencija, glavobolja, umor i omaglica. Profil štetnog događaja opisan niže temelji se na analizi zbirnih placebom konroliranih kliničkih istraživanja za sve ispitivane indikacije, u kojima je liječeno s levetiracetamom ukupno 3416 bolesnika. Ti podaci dopunjeni su s podacima iz odgovarajućih ispitivanja otvorenog produžetka o primjeni levetiracetama, kao i postmarketinškim iskustvima. Sigurnosni profil levetiracetama uglavnom je sličan u svim dobnim skupinama (odrasli i pedijatrijski bolesnici) i u svim odobrenim indikacijama epilepsije. Budući da je izloženost levetiracetamu za intravensku primjenu bila ograničena i budući da su peroralna i intravenska formulacija bioekvivalentne, sigurnosne informacije za intravenski levetiracetam se oslanjaju na levetiracetam za peroralnu primjenu.

Tablični popis nuspojava

Nuspojave zabilježene tijekom kliničkih studija (odrasli, adolescenti, djeca i dojenčad starija od 1 mjeseca) ili iskustva nakon stavljanja lijeka u promet navedene su u sljedećoj tablici s obzirom na organski sustav i učestalost. Nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti i njihova učestalost je definirana na sljedeći način: vrlo često: (≥1/10); često: (≥1/100 do <1/10); manje često: (≥1/1000 do <1/100); rijetko: (≥1/10 000 do <1/1000) i vrlo rijetko: (<1/10 000).

MedDRA,

 

 

Kategorija učestalosti

 

klasifikacija

Vrlo često

Često

 

Manje često

Rijetko

organskih

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Infekcije i

Nazofaringitis

 

 

 

Infekcija

infestacije

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

Trombocitopenija,

Pancitopenija,

krvi i

 

 

 

leukopenija

neutropenija,

limfnog

 

 

 

 

agranulocitoza

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

 

Reakcija na

imunološkog

 

 

 

 

lijek s

sustava

 

 

 

 

eozinofilijom i

 

 

 

 

 

sistemskim

 

 

 

 

 

simptomima

 

 

 

 

 

(DRESS)

 

 

 

 

 

Preosjetljivosti

 

 

 

 

 

(uključujući

 

 

 

 

 

angioedem i

 

 

 

 

 

anafilaksiju)

Poremećaji

 

Anoreksija

 

Gubitak tjelesne

Hiponatrijemija

metabolizma

 

 

 

težine, povećanje

 

i prehrane

 

 

 

tjelesne težine

 

MedDRA,

 

Kategorija učestalosti

 

klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Rijetko

organskih

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

Psihijatrijski

 

Depresija,

Pokušaj

Počinjeno

poremećaji

 

netrpeljivost/agresivnost,

samoubojstva,

samoubojstvo,

 

 

anksioznost, nesanica,

suicidalne misli,

poremećaj

 

 

nervoza/razdražljivost

psihotični

osobnosti,

 

 

 

poremećaj,

poremećaj

 

 

 

poremećaj

mišljenja

 

 

 

ponašanja,

 

 

 

 

halucinacije, srditost,

 

 

 

 

konfuzno stanje,

 

 

 

 

napadaj

 

 

 

 

panike,nestabilnost

 

 

 

 

afekta/promjene

 

 

 

 

raspoloženja,

 

 

 

 

agitacija

 

Poremećaji

Somnolencija,

Konvulzije, poremećaj

Amnezija, smetnje

Koreoatetoza,

živčanog

glavobolja

ravnoteže, omaglica,

pamćenja,

diskinezija,

sustava

 

letargija, tremor

poremećaji

hiperkinezija

 

 

 

koordinacije/ataksija,

 

 

 

 

parestezija, smetnje

 

 

 

 

u koncentraciji

 

Poremećaji

 

 

Diplopija, zamagljen

 

oka

 

 

vid

 

Poremećaji

 

Vrtoglavica

 

 

uha i

 

 

 

 

labirinta

 

 

 

 

Poremećaji

 

Kašalj

 

 

dišnog

 

 

 

 

sustava,

 

 

 

 

prsišta i

 

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

 

Poremećaji

 

Bol u trbuhu, dijareja,

 

Pankreatitis

probavnog

 

dispepsija, povraćanje,

 

 

sustava

 

mučnina

 

 

Poremećaji

 

 

Abnormalni nalazi

Zatajenje jetre,

jetre i žuči

 

 

jetrene funkcije

hepatitis

Poremećaji

 

Osip

Alopecija, ekcem,

Toksična

kože i

 

 

pruritus

epidermalna

potkožnog

 

 

 

nekroliza,

tkiva

 

 

 

Stevens-

 

 

 

 

Johnsonov

 

 

 

 

sindrom,

 

 

 

 

multiformni

 

 

 

 

eritem

Poremećaji

 

 

Mišićna slabost,

Rabdiomioliza

mišićno-

 

 

mijalgija

i povišena

koštanog

 

 

 

kreatin

sustava i

 

 

 

fosfokinaza u

vezivnog

 

 

 

krvi*

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

Akutno

bubrega i

 

 

 

oštećenje

mokraćnog

 

 

 

bubrega

sustava

 

 

 

 

MedDRA,

 

 

Kategorija učestalosti

 

klasifikacija

Vrlo često

Često

 

Manje često

Rijetko

organskih

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Opći

 

Astenija/umor

 

 

 

poremećaji i

 

 

 

 

 

reakcije na

 

 

 

 

 

mjestu

 

 

 

 

 

primjene

 

 

 

 

 

Ozljede,

 

 

 

Ozljeda

 

trovanja i

 

 

 

 

 

proceduralne

 

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

 

* Prevalencija je značajno veća u japanskih bolesnika u usporedbi s bolesnicima koji nisu japanskog podrijetla

Rijetko su zapaženi slučajevi encefalopatije nakon primjene levetiracetama. Te nuspojave su se općenito pojavile na početku liječenja (od nekoliko dana do nekoliko mjeseci) te su bile reverzibilne kada je liječenje prekinuto.

Opis izdvojenih nuspojava

Rizik anoreksije je veći ako se levetiracetam uzima istodobno s topiramatom.

U nekoliko slučajeva alopecije utvrđen je oporavak nakon što je levetiracetam ukinut.

U nekim slučajevima pancitopenije utvrđena je supresija koštane srži.

Pedijatrijska populacija

U bolesnika u dobi od 1 mjeseca do manje od 4 godine, ukupno 190 bolesnika liječeno je s levetiracetamom u placebom kontroliranim i ispitivanjima otvorenog produžetka. Šezdeset od tih bolesnika bilo je liječeno s levetiracetamom u placebom kontroliranim ispitivanjima. U bolesnika u dobi 4-16 godina, ukupno 645 bolesnika liječeno je s levetiracetamom u placebom kontroliranim i ispitivanjima otvorenog produžetka. 233 od tih bolesnika bilo je liječeno s levetiracetamom u placebom kontroliranim ispitivanjima. U obje od tih pedijatrijskih dobnih skupina, ti podaci dopunjeni su s postmarketinškim iskustvom primjene levetiracetama.

Dodatno, 101 dojenčad u dobi manjoj od 12 mjeseci bila je izložena levetiracetamu u postmarketinškoj studiji o sigurnosti. Nisu pronađene nikakve nove sigurnosne mjere za levetiracetam u dojenčadi mlađoj od 12 mjeseci starosti s epilepsijom.

Profil štetnog događaja levetiracetama općenito je sličan u svim dobnim skupinama i u svim odobrenim indikacijama epilepsije. Sigurnosni rezultati u pedijatrijskih bolesnika u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima bili su u skladu sa sigurnosim profilom levetiracetama u odraslih osim za nuspojave ponašanja i psihijatrijske nuspojave koje su bile češće u djece nego u odraslih. U djece i adolescenata u dobi 4 do 16 godina povraćanje (vrlo često, 11,2%), agitacija (često, 3,4%), promjene raspoloženja (često, 2,1%), nestabilnost afekta (često, 1,7%), agresija (često, 8,2%), poremećaj ponašanja (često, 5,6%) i letargija (često, 3,9%) bili su prijavljeni češće nego u drugim dobnim rasponima ili u cjelokupnom sigurnosnom profilu. U dojenčadi i djece u dobi od 1 mjeseca do manje od 4 godine, razdražljivost (vrlo često, 11,7%) i poremećaji koordinacije (često, 3,3%) bili su prijavljeni češće nego u drugim dobnim skupinama ili u cjelokupnom sigurnosnom profilu.

Dvostruko-slijepa i placebom kontrolirana pedijatrijska studija o sigurnosti s neinferiornim dizajnom ocijenila je kognitivne i neuropsihološke učinke levetiracama u djece od 4. do 16. godine života s parcijalnim napadajima. Zaključeno je da se levetiracam u populaciji po protokolu nije razlikovao od placeba (nije bio manje vrijedan) s obzirom na promjene od početnih vrijednosti rezultata testiranja

dobivenih ljestvicom Leiter-R Attention and Memory, Memory Screen Composite. Rezultati ocjene funkcioniranja ponašanja i emocionalnog funkcioniranja uputili su na pogoršanje u smislu agresivnijeg ponašanja u skupini koja je uzimala levetiracetam, ocijenjenog validiranim instrumentom (CBCL – Achenbach Child Behavior Checklist) na standardiziran i sistematičan način. No u ispitanika koji su uzimali levetiracetam tijekom dugoročne, otvorene studije provedene praćenjem u prosjeku nije bilo pogoršanja bihevioralnog i emocionalnog funkcioniranja; osobito nije bilo pogoršanja pokazatelja agresivnog ponašanja u odnosu na početno stanje.

Prijavljivanje sumnji na nuspojave

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9.Predoziranje

Simptomi

Kod predoziranja levetiracetamom primijećena je somnolencija, agitacija, agresivnost, smanjena razina svijesti, depresija disanja i koma.

Postupak kod predoziranja

Ne postoji specifični antidot za levetiracetam. Liječenje predoziranja je simptomatsko i

može uključiti hemodijalizu. Ekstrakcijska učinkovitost dijalizatora je 60% za levetiracetam i 74% za njegov primarni metabolit.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1.Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, ostali antiepileptici, ATK oznaka: N03AX14

Djelatna tvar, levetiracetam, jest derivat pirolidona (S-enantiomer α-etil-2-okso-1-pirolidinacetamida), kemijski različit od postojećih antiepileptičkih djelatnih tvari.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja levetiracetama nije u potpunosti razriješen. Eksperimenti in vitro i in vivo pokazuju da levetiracetam ne utječe na osnovna svojstva stanica i normalnu neurotransmisiju.

Studije in vitro pokazuju da levetiracetam utječe na razinu Ca2+ u neuronima na način da djelomično inhibira N tip protoka Ca2+ i smanjuje otpuštanje Ca2+ iz skladišta u neuronima. Također djelomično poništava smanjenje GABA- i glicin-posredovanih protoka, inducirano cinkom i β-karbolinima.

Nadalje, studijama in vitro pokazano je da se levetiracetam veže za specifično mjesto u moždanom tkivu glodavaca. Vezno je mjesto sinaptički vezikularni protein 2A, za koji se smatra da je uključen u fuziju vezikula i egzocitozu neurotransmitera. Levetiracetam i srodni analozi s različitim se afinitetom vežu za sinaptički vezikularni protein 2A, a to je, u mišjem modelu audiogene epilepsije, povezano s potencijalom zaštite od napada. Iz toga proizlazi da interakcija levetiracetama i sinaptičkog vezikularnog proteina 2A vjerojatno pridonosi antiepileptičkom mehanizmu djelovanja lijeka.

Farmakodinamički učinci

Levetiracetam štiti od napadaja kod velikog broja životinjskih modela parcijalnih i primarno generaliziranih napadaja te nema prokonvulzijske učinke. Primarni je metabolit neaktivan. Kod ljudi je

njegova aktivnost u stanjima i parcijalne i generalizirane epilepsije (epileptiformno izbijanje/fotoparoksizmalni odgovor) potvrdila širok spektar farmakološkog profila levetiracetama.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Dodatna terapija parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u odraslih, adolescenata i djece od 4.godine života nadalje koji pate od epilepsije.

Djelotvornost levetiracetama dokazana je u odraslih u 3 dvostruko slijepe i placebom kontrolirane studije gdje su bolesnici tokom liječenja 18 tjedana dobivali 1000 mg, 2000 mg ili 3000 mg/dan, podjeljeno na dvije doze. Analizom zbirnih podataka utvrđeno je da je postotak bolesnika kod kojih je postignuto 50 %-tno ili više smanjenje učestalosti djelomičnih napadaja tjedno uz konstantnu dozu (12/14 tjedana) bio 27,7% kod uzetih 1000 mg, 31,6% kod uzetih 2000 mg i 41,3% kod uzetih

3000 mg levetiracetama te 12,6% kod uzimanja placeba.

Pedijatrijska populacija

U pedijatrijskih bolesnika (4. do 16. godina života) djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj studiji koja je trajala 14 dana i uključivala 198 bolesnika. Bolesnici su u toj studiji dobivali konstantnu dozu od 60 mg/kg/dan (doziranje dva puta na dan).

U 44,6% bolesnika liječenih levetiracetamom i 19,6% bolesnika koji su dobivali placebo zapaženo je 50 %-tno ili više smanjenje od početne učestalosti parcijalnih napadaja tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 11,4% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci, a 7,2% barem 1 godinu bez napadaja.

35 dojenčadi s parcijalnim napadajima u dobi od manje od 1 godine, od kojih je samo njih 13 bilo u dobi < 6 mjeseci, bilo je uključeno u placebo kontroliranu kliničku studiju.

Monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje u bolesnika od navršene 16. godine života s novodijagnosticiranom epilepsijom.

Djelotvornost levetiracetama kao monoterapije dokazana je kod paralelnih grupa u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom s kontroliranim otpuštanjem (CR, controlled release) na 576 bolesnika u dobi od 16 godina ili starijih s novo- ili nedavno dijagnosticiranom epilepsijom. Bolesnici su morali imati spontane parcijalne napadaje ili samo generalizirane toničko- kloničke napadaje. Bolesnici su randomizirani za dobivanje 400 – 1200 mg karbamazepina s kontroliranim otpuštanjem (CR) na dan ili 1000 – 3000 mg levetiracetama na dan, liječenje je trajalo do 121 tjedna, ovisno o odgovoru.

73,0% bolesnika liječenih levetiracetamom i 72,8% bolesnika liječenih karbamazepinom s kontroliranim otpuštanjem (CR) bilo je šest mjeseci bez napadaja: prilagođena apsolutna razlika između liječenja bila je 0,2% (95% CI: 7,8 8,2). Više od pola ispitanika 12 mjeseci nije imalo napadaje (56,6% bolesnika koji su dobivali levetiracetam i 58,5% ispitanika koji su dobivali karbamazepin s kontroliranim otpuštanjem).

U studiji koja je bila odraz kliničke prakse bilo je moguće prekinuti istodobno antiepileptičko liječenje u ograničenog broja bolesnika koji su odgovorili na dodatno liječenje levetiracetamom (36 od 69 odraslih bolesnika).

Dodatna terapija miokloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12 godina života s juvenilnom miokloničkom epilepsijom.

Djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj 16-tjednoj studiji u koju su bili uključeni bolesnici od 12 godina života i stariji s idiopatskom generaliziranom epilepsijom s miokloničkim napadajima kod različitih sindroma. Većina bolesnika imala je juvenilnu miokloničku epilepsiju. Primijenjena doza kod studije bila je 3000 mg/dan podjeljeno na dvije doze. 58,3% bolesnika liječenih levetiracetamom i 23,3% bolesnika koji su dobivali placebo imalo je barem

50 %-tno smanjenje broja dana s miokloničkim napadajima tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 28,6% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci i 21,0% barem 1 godinu bez miokloničkih napadaja.

Dodatna terapija primarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u odraslih i adolescenata od 12 godina života s idiopatskom generaliziranom epilepsijom.

Djelotvornost levetiracetama dokazana je u dvostruko slijepoj i placebom kontroliranoj studiji u trajanju od 24 tjedna, koja je uključivala odrasle, adolescente i ograničeni broj djece s idiopatskom generaliziranom epilepsijom s primarno generaliziranim toničko-kloničkim (PGTK) napadajima kod različitih sindroma (juvenilna mioklonična epilepsija, epilepsija s apsansima dječje i juvenilne dobi ili epilepsija s grand mal napadajima kod buđenja). Doza levetiracetama u toj studiji bila je 3000 mg na dan za odrasle i adolescente, a za djecu 60 mg/kg/dan, podjeljeno na dvije doze.

U 72,2% bolesnika liječenih levetiracetamom i 45,2% bolesnika koji su dobivali placebo primijećeno je 50 %-tno ili više smanjenje učestalosti PGTK napadaja tjedno. S nastavkom dugotrajnog liječenja 47,4% bolesnika bilo je barem 6 mjeseci i 31,5% barem 1 godinu bez toničko-kloničkih napadaja.

5.2Farmakokinetička svojstva

Određen je farmakokinetički profil nakon peroralne primjene. Jednokratna doza od 1500 mg levetiracetama razrijeđenog u 100 ml kompatibilnog otapala i primijenjena intravenski tijekom 15 minuta je bioekvivalentna 1500 mg levetiracetama primjenjenog peroralno, danog u 3 tablete od 500 mg.

Procjenjivana je intravenska primjena doza do 4000 mg razrijeđenih u 100 ml 0,9% otopine natrijevog klorida danih infuzijom tijekom 15 minuta i doza do 2500 mg razrijeđenih u 100 ml 0,9% otopine natrijevog klorida danih infuzijom tijekom 5 minuta. Farmakokinetički i sigurnosni profil nije otkrio sigurnosne rizike.

Levetiracetam je lako topiva i permeabilna tvar. Farmakokinetički profil je linearan, a varijabilnost je niska i među različitim bolesnicima, i za istog bolesnika. Ponovljena primjena ovog lijeka ne uzrokuje promjene klirensa. Vremenski neovisan farmakokinetički profil levetiracetama potvrđen je također nakon intravenske infuzije od 1500 mg tijekom 4 dana dva puta dnevno.

Nema dokaza da postoji značajna varijabilnost vezana uz spol, rasu ili cirkadijalni ritam. Farmakokinetički profil zdravih dobrovoljaca i bolesnika s epilepsijom jest usporediv.

Odrasli i adolescenti

Distribucija

Vršna koncentracija u plazmi (Cmax) izmjerena u 17 ispitanika nakon jednokratne intravenske doze od 1500 mg primijenjene infuzijom tijekom 15 minuta bila je 51 ± 19 mikrograma/ml (aritmetička sredina ± standardna devijacija).

Nema podataka o distribuciji ovog lijeka u tkivima kod ljudi.

Levetiracetam kao ni njegov primarni metabolit ne vežu se značajno za proteine plazme (<10%). Volumen distribucije levetiracetama približno je 0,5 do 0,7 l/kg, što približno odgovara ukupnom volumenu tjelesne vode.

Biotransformacija

Levetiracetam se kod ljudi ne metabolizira značajno. Glavni je metabolički put (24% doze) enzimska hidroliza acetamidne skupine. Nastajanje primarnog metabolita, ucb L057, nije ovisno o izoformama jetrenog citokroma P450. Hidroliza acetamidne skupine odvija se u brojnim tkivima uključujući krvne stanice. Metabolit ucb L057 farmakološki je neaktivan.

Također su pronađena dva manje zastupljena metabolita. Jedan nastaje hidroksilacijom pirolidonskog prstena (1,6% doze), a drugi otvaranjem pirolidonskog prstena (0,9% doze). Ostali neidentificirani metaboliti odgovaraju samo 0,6% doze.

Interkonverzije enantiomera nisu utvrđene in vivo ni za levetiracetam ni za njegov glavni metabolit.

In vitro je pokazano da levetiracetam i njegov glavni metabolit ne inhibiraju aktivnost glavnih izoformi humanog citokroma P450 (CYP3A4, 2A6, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 i 1A2), glukuronil transferaze

(UGT1A1 i UGT1A6) i epoksid hidroksilaze. Nadalje, levetiracetam ne utječe na glukuronidaciju valproične kiseline in vitro.

U kulturi ljudskih hepatocita levetiracetam je imao malen utjecaj ili nije imao utjecaja na CYP1A2, SULT1E1 ili UGT1A1. Levetiracetam je uzrokovao blagu indukciju CYP2B6 ili CYP3A4. In vitro i in vivo podaci o interakciji s oralnim kontraceptivima, digoksinom i varfarinom upućuju na to da nije očekivana značajna indukcija enzima in vivo. Iz toga proizlazi da interakcija levetiracetama s drugim tvarima, i obrnuto, nije vjerojatna.

Eliminacija

Kod ljudi poluvijek levetiracetama u plazmi iznosi 7±1 sati i ne varira ovisno o dozi, putu primjene ili ponovljenoj primjeni. Srednji ukupni tjelesni klirens iznosi 0,96 ml/min/kg.

Levetiracetam se uglavnom izlučuje putem urina, i to 95% doze (približno 93% doze izluči se za 48 sati). Samo 0,3% doze izlučuje se fecesom. Kumulativno izlučivanje levetiracetama i njegovog glavnog metabolita urinom iznosi 66% odnosno 24% doze tijekom prvih 48 sati.

Bubrežni klirens levetiracetama i ucb L057 jest 0,6, odnosno 4,2 ml/min/kg, što ukazuje da se levetiracetam izlučuje glomerularnom filtracijom nakon čega dolazi do tubularne reapsorpcije te da se glavni metabolit osim glomerularnom filtracijom izlučuje i aktivnom tubularnom sekrecijom. Eliminacija levetiracetama povezana je s klirensom kreatinina.

Starije osobe

U starijih osoba poluvijek u plazmi povećan je za oko 40% (10 do 11 sati), što je u svezi sa smanjenjem bubrežne funkcije unutar te populacije (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje bubrega

Prividni tjelesni klirens levetiracetama i njegovog glavnog metabolita povezan je s klirensom kreatinina. Stoga se preporučuje prilagođavanje dnevne doze održavanja levetiracetama s obzirom na klirens kreatinina u bolesnika s umjerenim i teškim oštećenjem bubrega (vidjeti dio 4.2).

U odraslih bolesnika s anuričnom krajnjom fazom bubrežne bolesti poluvijek iznosi približno 25 i 3,1 sati u razdoblju između dijalize, odnosno tijekom dijalize.

Frakcijsko uklanjanje levetiracetama iznosi 51% tijekom uobičajene četverosatne dijalize.

Oštećenje jetre

U osoba s blagim i umjerenim oštećenjem jetre klirens levetiracetama nije bitno promijenjen. U većine osoba s teškim oštećenjem jetre klirens levetiracetama smanjen je za više od 50% uslijed popratnog oštećenja bubrega (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Djeca (4 do 12 godina)

Farmakokinetika u pedijatrijskih bolesnika nije ispitivana nakon intravenske primjene. Međutim, na temelju farmakokinetičkih svojstava levetiracetama, farmakokinetike u odraslih nakon intravenske primjene i farmakokinetike u djece nakon peroralne primjene, očekuje slična izloženost (AUC) levetiracetamu u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 4 do 12 godina nakon intravenske i peroralne primjene.

Nakon primjene jedne peroralne doze (20 mg/kg) u djece s epilepsijom (6 do 12 godina), poluvijek levetiracetama bio je 6,0 sati. Prividni tjelesni klirens korigiran za tjelesnu težinu bio je

približno 30% veći nego u odraslih s epilepsijom.

Nakon ponovljene primjene peroralne doze (20 do 60 mg/kg/na dan) u djece s epilepsijom (4 do 12 godina) levetiracetam se brzo apsorbira. Vršna koncentracija u plazmi postignuta je 0,5 do 1,0 sat nakon uzimanja lijeka. Za vršne koncentracije u plazmi i površinu ispod krivulje primijećena su linearna povećanja i povećanja proporcionalna s dozom. Poluvrijeme eliminacije iznosilo je oko 5 sati. Prividni tjelesni klirens bio je 1,1 ml/min/kg.

5.3.Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, genotoksičnosti i kancerogeni potencijal.

Štetni učinci koji nisu zabilježeni u kliničkim ispitivanjima, ali su zapaženi u štakora i u manjoj mjeri u miševa pri razinama izloženosti sličnim razinama izloženosti kod ljudi i s mogućom važnošću za kliničku primjenu, bile su promjene jetre koje su upućivale na prilagodbeni odgovor kao na primjer povećana težina i centrilobularna hipertrofija, masna infiltracija jetre i povišene razine jetrenih enzima u plazmi.

Kod mužjaka i ženki štakora roditeljske i F1 generacije nisu primijećeni štetni učinci na plodnost ili na reprodukciju u dozama do 1800 mg/kg/dan (6-erostruka vrijednost najveće preporučene doze za čovjeka izražena u mg/m2 ili na osnovnu izloženost).

Provedene su dvije studije embrio-fetalnog razvoja (embryo fetal development, EFD) u štakora s dozama od 400, 1200 i 3600 mg/kg/dan. Pri dozi od 3600 mg/kg/dan samo je u jednoj od dvije EFD studije uočeno blago smanjenje fetalne težine povezano s marginalnim porastom varijacija kostura/malih anomalija. Nije bilo utjecaja na smrtnost zametaka, niti se povećala pojavnost malformacija. NOAEL (No Observed Adverse Effect Level, razina pri kojoj se ne uočava štetni učinak) za gravidne štakorice iznosila je 3600 mg/kg/dan, a za fetuse 1200 mg/kg/dan (12-erostruka vrijednost najveće preporučene doze za čovjeka izražena u mg/m2).

Četiri studije embrio-fetalnog razvoja provedene su u kunića s dozama od 200, 600, 800, 1200 i 1800 mg/kg/dan. Doza od 1800 mg/kg/dan izazvala je znatnu maternalnu toksičnost i smanjenje fetalne težine, povezane s povećanom pojavnošću fetusa s anomalijama srčano-žilnog sustava i kostura. NOAEL je za gravidne ženke iznosila <200 mg/kg/dan, a za fetuse 200 mg/kg/dan (što je jednako MRHD-u, Maximum Recommended Human Dose, izraženom u mg/m2).

Studija peri- i postnatalnog razvoja provedena je u štakora dozama levetiracetama od 70, 350 i

1800 mg/kg/dan. NOAEL je iznosila ≥ 1800 mg/kg/dan za F0 ženke, te za preživljenje, rast i razvoj za F1 potomstvo do odbića (6-erostruka vrijednost najveće preporučene doze za čovjeka izražena u mg/m2).

Neonatalne i juvenilne studije na štakorima i psima pokazale su da nema nuspojava u uobičajenim mjerama ishoda razvoja ili sazrijevanja kod primjene doza do 1800 mg/kg/dan (6-erostruka do 17- erostruka vrijednost najveće preporučene doze za čovjeka izražena u mg/m2).

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1.Popis pomoćnih tvari

natrijev acetat trihidrat acetatna kiselina, ledena natrijev klorid

voda za injekcije

6.2.Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3.Rok valjanosti

2 godine

Dokazana je kemijska i fizikalna stabilnost razrijeđenog lijeka koji se čuva u PVC vrećicama tijekom 24 sata pri temperaturi od 30°C i pri 2°C do 8°C. S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba odmah primijeniti, osim ako metoda razrjeđivanja isključuje rizik mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti čuvanja odgovornost su korisnika.

6.4.Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Uvjete čuvanja razrijeđenog lijeka, vidjeti u dijelu 6.3.

6.5.Vrsta i sadržaj spremnika

Staklena bočica (tip I) od 5 ml s gumenim čepom obloženim bromobutilom i aluminijskim flip-off zatvaračem.

Svaka kutija sadrži 10 ili 25 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6.Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Pogledajte tablicu za preporučenu pripremu i primjenu Levetiracetam Hospira koncentrata za otopinu za infuziju kako bi se postigla ukupna dnevna doza od 500 mg, 1000 mg, 2000 mg ili 3000 mg podijeljena u dvije dnevne doze.

Priprema i primjena Levetiracetam Hospira koncentrata za otopinu za infuziju

Doza

Volumen koji se izvlači

Volumen

Vrijeme

Učestalost

Ukupna

 

iz bočice

otapala

infuzije

primjene

dnevna doza

250 mg

2,5 ml (pola bočice od

100 ml

15 minuta

dva puta na

500 mg/dan

 

5 ml)

 

 

dan

 

500 mg

5 ml (jedna bočica od

100 ml

15 minuta

dva puta na

1000 mg/dan

 

5 ml)

 

 

dan

 

1000 mg

10 ml (dvije bočice od

100 ml

15 minuta

dva puta na

2000 mg/dan

 

5 ml)

 

 

dan

 

1500 mg

15 ml (tri bočice od

100 ml

15 minuta

dva puta na

3000 mg/dan

 

5 ml)

 

 

dan

 

Ovaj lijek namijenjen je samo za jednokratnu uporabu, neupotrebljenu otopinu treba baciti.

Utvrđeno je da je Levetiracetam koncentrat za otopinu za infuziju fizički kompatibilan i kemijski stabilan ako se miješa sa sljedećim otapalima:

otopina natrijeva klorida 9 mg/ml (0,9 %) za injekciju

otopina Ringerova laktata za injekciju

otopina glukoze 50 mg/ml (5%) za injekciju

Lijek koji sadrži čestice ili je promijenio boju ne smije se koristiti.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Hospira UK Limited

Horizon

Honey Lane

Hurley

Maidenhead

SL6 6RJ

Ujedinjeno Kraljevstvo

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/13/889/001

EU/1/13/889/002

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 08 siječanj 2014

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

{MM/GGGG}

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept