Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Lusduna (insulin glargine) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A10AE04

Updated on site: 08-Oct-2017

Naziv lijekaLusduna
ATK šifraA10AE04
Tvarinsulin glargine
ProizvođačMerck Sharp

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava vidjeti dio 4.8.

1.NAZIV LIJEKA

LUSDUNA 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml sadrži 100 jedinica inzulina glargina* (što odgovara 3,64 mg).

Jedna brizgalica sadrži 3 ml otopine za injekciju, što odgovara 300 jedinica.

*Inzulin glargin proizveden je tehnologijom rekombinantne DNK na bakteriji Escherichia coli.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za injekciju (injekcija). Nexvue.

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Liječenje šećerne bolesti u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 2 ili više godina.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

LUSDUNA sadrži inzulin glargin, koji je inzulinski analog s produljenim djelovanjem. LUSDUNA se primjenjuje jedanput na dan, u bilo koje vrijeme, ali svaki dan u isto doba dana.

Režim doziranja (dozu i vrijeme primjene) potrebno je prilagoditi pojedinom bolesniku. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, LUSDUNA se može primjenjivati zajedno s oralnim antidijabeticima.

Jačina ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove se jedinice odnose isključivo na inzulin glargin te nisu istovjetne internacionalnim jedinicama (IU) ni jedinicama koje se koriste za izražavanje jačine drugih inzulinskih analoga (vidjeti dio 5.1).

Posebne populacije

Starija populacija (≥ 65 godina)

U starijih osoba progresivno pogoršanje bubrežne funkcije može dovesti do stalnog smanjenja potrebe za inzulinom.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog usporenog metabolizma inzulina.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze te usporenog metabolizma inzulina.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost inzulina glargina ustanovljene su u adolescenata i djece u dobi od 2 ili više godina. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8, 5.1 i 5.2.

Sigurnost i djelotvornost inzulina glargina nisu ustanovljene u djece mlađe od 2 godine. Nema dostupnih podataka.

Prijelaz s drugih inzulina na lijek LUSDUNA

Kad se prelazi s liječenja inzulinom srednje dugog ili dugog djelovanja na liječenje lijekom LUSDUNA možda će biti potrebno promijeniti dozu bazalnog inzulina i prilagoditi liječenje drugim istodobno primijenjenim antidijabeticima (dozu i vrijeme primjene dodatnih običnih inzulina ili brzodjelujućih inzulinskih analoga, odnosno dozu oralnih antidijabetika).

Prijelaz s NPH inzulina dvaput na dan na lijek LUSDUNA

Kako bi se smanjio rizik od noćne i ranojutarnje hipoglikemije, bolesnici koji mijenjaju svoj bazalni inzulinski režim s NPH inzulina dvaput na dan na režim liječenja lijekom LUSDUNA jedanput na dan trebaju u prvim tjednima liječenja smanjiti dnevnu dozu bazalnog inzulina za 20 – 30%.

Prijelaz s inzulina glargina jačine 300 jedinica/ml na lijek LUSDUNA

LUSDUNA i lijekovi koji sadrže inzulin glargin jačine 300 jedinica/ml nisu bioekvivalentni i nisu izravno međusobno zamjenjivi. Kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije, bolesnici koji mijenjaju svoj bazalni inzulinski režim s režima liječenja s inzulinom glarginom jačine 300 jedinica/ml jedanput na dan na režim liječenja lijekom LUSDUNA jedanput na dan, trebaju smanjiti svoju dozu za približno 20%.

U prvim se tjednima liječenja to smanjenje mora barem djelomično nadoknaditi povećanjem doze inzulina koji se uzima u vrijeme obroka, a nakon toga režim doziranja treba prilagoditi pojedinom bolesniku.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Zbog poboljšane metaboličke regulacije i posljedičnog povećanja inzulinske osjetljivosti, možda će biti potrebna daljnja prilagodba režima doziranja. Prilagodba doze također može biti potrebna, primjerice, ako dođe do promjene tjelesne težine ili životnih navika bolesnika, ako se promijeni vrijeme primjene doze inzulina ili nastupe druge okolnosti zbog kojih se povećava sklonost hipoglikemiji odnosno hiperglikemiji (vidjeti dio 4.4).

Bolesnici koji zbog postojanja protutijela na ljudski inzulin uzimaju visoke doze inzulina mogu imati bolji terapijski odgovor na inzulin uz lijek LUSDUNA.

Način primjene

LUSDUNA se primjenjuje supkutano.

LUSDUNA se ne smije primjenjivati intravenski. Produljeno djelovanje inzulina glargina ovisi o njegovom injiciranju u potkožno tkivo. Intravenska primjena uobičajene supkutane doze može izazvati tešku hipoglikemiju.

Nema klinički značajne razlike u razinama inzulina niti glukoze u serumu nakon primjene inzulina glargina u abdomen, deltoidni mišić ili bedro. Mjesto injiciranja mora se promijeniti kod svake

injekcije unutar preporučenog područja davanja kako bi se spriječile reakcije na mjestu injiciranja (vidjeti dio 4.8).

LUSDUNA se ne smije miješati s drugim inzulinima niti razrjeđivati. Miješanjem ili razrjeđivanjem može se promijeniti profil trajanja učinka/načina djelovanja lijeka, a miješanje može uzrokovati precipitaciju.

Prije uporabe brizgalice Nexvue moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su priložene u pakiranju lijeka (vidjeti dio 6.6).

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

LUSDUNA nije inzulin izbora za liječenje dijabetičke ketoacidoze. U takvim se slučajevima preporučuje intravenska primjena običnog inzulina.

U slučaju nedostatne kontrole glukoze ili sklonosti epizodama hiperglikemije odnosno hipoglikemije, prije razmatranja prilagodbe doze mora se procijeniti pridržava li se bolesnik propisanog režima liječenja i mjesta injiciranja te pravilne tehnike injiciranja, kao i sve ostale važne čimbenike.

Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu inzulina ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu (proizvođač), vrsti (obični, NPH, lente, dugodjelujući itd.), podrijetlu (životinjski, ljudski, analog ljudskog inzulina) i/ili načinu proizvodnje mogu dovesti do potrebe za promjenom doze.

Hipoglikemija

Vrijeme nastupa hipoglikemije ovisi o načinu djelovanja inzulina koji se primjenjuju te se stoga može promijeniti s promjenom režima liječenja. Zbog ravnomjernije opskrbe bazalnim inzulinom kod primjene inzulina glargina, može se očekivati manje noćnih no više ranojutarnjih epizoda hipoglikemije.

Poseban oprez i pojačana kontrola glukoze u krvi preporučuju se u bolesnika u kojih epizode hipoglikemije mogu biti klinički posebno značajne, poput bolesnika sa značajnom stenozom koronarnih arterija ili krvnih žila koje opskrbljuju mozak (rizik od srčanih ili cerebralnih komplikacija hipoglikemije) te bolesnika s proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom (rizik od prolazne amauroze uslijed hipoglikemije).

Bolesnici bi trebali biti svjesni okolnosti u kojima su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi. Upozoravajući simptomi hipoglikemije u određenim se rizičnim skupinama mogu promijeniti, biti manje izraženi ili izostati. One obuhvaćaju bolesnike:

-u kojih je regulacija glikemije izrazito poboljšana,

-koji su doživjeli opetovane epizode hipoglikemije i/ili su nedavno imali epizodu hipoglikemije

-u kojih se hipoglikemija razvija postupno,

-starije životne dobi,

-koji su prešli sa životinjskog inzulina na ljudski inzulin,

-u kojih je prisutna autonomna neuropatija,

-koji već dugo boluju od šećerne bolesti,

-koji pate od neke psihijatrijske bolesti,

-koji se istodobno liječe određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5).

Takve okolnosti mogu dovesti do teške hipoglikemije (i mogućeg gubitka svijesti) prije nego što bolesnik postane svjestan hipoglikemije.

Produljeno djelovanje supkutano primijenjenog inzulina glargina može odgoditi oporavak od hipoglikemije.

Ako se uoče normalne ili snižene vrijednosti glikiranog hemoglobina, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave opetovanih, neprepoznatih (posebice noćnih) epizoda hipoglikemije.

Za smanjenje rizika od hipoglikemije neophodno je da se bolesnik pridržava režima doziranja i prehrane, da pravilno primjenjuje inzulin te da prepoznaje simptome hipoglikemije. Čimbenici koji povećavaju sklonost hipoglikemiji traže posebno strog nadzor te prema potrebi i prilagodbu doze. Oni obuhvaćaju:

-promjenu područja injiciranja,

-poboljšanu osjetljivost na inzulin (npr. uklanjanjem čimbenika stresa),

-povećanu ili dugotrajnu tjelesnu aktivnost na koju bolesnik nije navikao,

-interkurentnu bolest (npr. povraćanje, proljev),

-nedostatan unos hrane,

-propuštanje obroka,

-konzumaciju alkohola,

-neke nekompenzirane endokrine poremećaje (npr. kod hipotireoze i insuficijencije adenohipofize ili kore nadbubrežne žlijezde),

-istodobno liječenje određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5).

Interkurentna bolest

Kod interkurentne bolesti potreban je pojačan nadzor metabolizma. U mnogim slučajevima indicirane su pretrage mokraće na ketone, a često je potrebno prilagoditi dozu inzulina. Potreba za inzulinom često je povećana. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 moraju nastaviti redovito uzimati barem male količine ugljikohidrata, čak i kad nisu u stanju jesti ili jedu vrlo malo, ili kad povraćaju i sl., a nikada ne smiju sasvim izostaviti inzulin.

Stvaranje protutijela na inzulin

Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. U rijetkim slučajevima, prisustvo tih protutijela na inzulin može uvjetovati prilagodbu doze inzulina kako bi se umanjila sklonost hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji (vidjeti dio 5.1).

Medikacijske pogreške

Prijavljene su medikacijske pogreške slučajne primjene drugih inzulina, osobito kratkodjelujućih inzulina, umjesto inzulina glargina. Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene inzulina glargina i drugih inzulina.

Kombinacija lijeka LUSDUNA i pioglitazona

Prijavljeni su slučajevi zatajenja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali čimbenike rizika za razvoj zatajenja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka LUSDUNA. U slučaju primjene ove kombinacije, potrebno je nadzirati bolesnike zbog moguće pojave znakova i simptoma zatajenja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom treba se prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Brojne tvari utječu na metabolizam glukoze i mogu zahtijevati prilagodbu doze inzulina glargina.

Tvari koje mogu pojačati učinak na snižavanje razine glukoze u krvi i povećati sklonost hipoglikemiji obuhvaćaju oralne antidijabetike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze (MAO), pentoksifilin, propoksifen, salicilate, analoge somatostatina i sulfonamidne antibiotike.

Tvari koje mogu smanjiti učinak na snižavanje razine glukoze u krvi obuhvaćaju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, estrogene i progestagene, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke lijekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitnjače, atipične antipsihotike (npr. klozapin i olanzapin) te inhibitore proteaze.

Beta blokatori, klonidin, soli litija odnosno alkohol mogu ili pojačati ili oslabiti učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje ponekad može uslijediti hiperglikemija.

Osim toga, pod utjecajem simpatolitika, poput beta blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina, znakovi adrenergičke proturegulacije mogu oslabjeti ili potpuno izostati.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema dostupnih kliničkih podataka o trudnicama izloženima inzulinu glarginu u kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Opsežni podaci (više od 1000 trudnoća) ukazuju da inzulin glargin nema specifične štetne učinke na trudnoću niti ne uzrokuje specifične malformacije i da nema feto/neonatalni toksični učinak. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.

Može se razmotriti primjena lijeka LUSDUNA tijekom trudnoće, ako je to klinički potrebno.

Neophodno je da bolesnice s postojećom ili gestacijskom šećernom bolešću održavaju dobru metaboličku kontrolu tijekom trudnoće, kako bi se spriječili štetni ishodi povezani s hiperglikemijom. Potrebe za inzulinom mogu se smanjiti tijekom prvog tromjesečja, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Neposredno nakon poroda potreba za inzulinom naglo pada (povećan rizik od hipoglikemije). Vrlo je važno pomno kontrolirati razinu glukoze.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se inzulin glargin u majčino mlijeko. Budući da je inzulin glargin peptid i da se u ljudskom probavnom sustavu probavlja u aminokiseline, ne očekuje se da će progutan inzulin glargin imati metabolički učinak u dojene novorođenčadi/dojenčadi.

Dojiljama će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne štetne učinke na plodnost.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, primjerice, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, upravljanje vozilom ili rad sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li preporučljivo u takvim okolnostima upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Hipoglikemija (vrlo često), koja je općenito najčešća nuspojava inzulinske terapije, može nastupiti ako je doza inzulina previsoka u odnosu na potrebu za inzulinom (vidjeti dio 4.4).

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave povezane s primjenom lijeka u kliničkim ispitivanjima navedene su prema MedDRA preporučenom pojmu prema klasifikaciji organskih sustava i u padajućem nizu prema učestalosti (vrlo često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko: < 1/10 000).

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

MedDRA

Vrlo često

Često

Manje

Rijetko

Vrlo

klasifikacija

 

 

često

 

rijetko

organskih

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji imunološkog sustava

 

 

 

 

 

 

 

 

alergijske

 

 

 

 

 

reakcije

 

Poremećaji metabolizma i prehrane

 

 

 

 

 

hipoglikemija

 

 

 

 

Poremećaji živčanog sustava

 

 

 

 

 

 

 

 

 

disgeuzija

Poremećaji oka

 

 

 

 

 

 

 

 

 

oštećenje

 

 

 

 

 

vida

 

 

 

 

 

retinopatija

 

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

 

 

 

 

 

 

lipohipertrofija

lipoatrofija

 

 

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

 

 

 

 

 

 

 

 

mialgija

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

 

 

 

 

 

reakcije na

 

 

 

 

 

mjestu

 

edem

 

 

 

injiciranja

 

 

 

Opis odabranih nuspojava

 

 

 

 

Poremećaji metabolizma i prehrane

Teški napadaji hipoglikemije, posebno ako se ponavljaju, mogu uzrokovati neurološka oštećenja. Produljene ili teške epizode hipoglikemije mogu biti opasne po život.

U mnogih bolesnika znakovima i simptomima neuroglikopenije prethode znakovi adrenergičke proturegulacije. Općenito, što je veći i brži pad razine glukoze u krvi, to je izraženiji fenomen proturegulacije i njegovi simptomi (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji imunološkog sustava

Neposredne alergijske reakcije na inzulin su rijetke. Takve reakcije na inzulin (uključujući inzulin glargin) ili na pomoćne tvari mogu, primjerice, biti povezane s generaliziranim kožnim reakcijama, angioedemom, bronhospazmom, hipotenzijom i šokom te mogu biti po život opasne.

Poremećaji oka

Izražena promjena u regulaciji glikemije može uzrokovati privremeni poremećaj vida zbog privremene promjene napetosti i refrakcijskog indeksa leće.

Dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od progresije dijabetičke retinopatije. No, intenziviranje inzulinske terapije praćeno naglim poboljšanjem regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije. U bolesnika s proliferativnom retinopatijom, osobito ako nije liječena fotokoagulacijom, teške epizode hipoglikemije mogu rezultirati prolaznom amaurozom.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Reakcije na mjestu injiciranja uključuju crvenilo, bol, svrbež, urtikariju, oticanje ili upalu. Većina blagih reakcija na inzulin na mjestu injiciranja obično se povlači u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

U rijetkim slučajevima inzulin može uzrokovati retenciju natrija i edem, pogotovo ako je ranija slaba regulacija metabolizma poboljšana intenziviranom inzulinskom terapijom.

Pedijatrijska populacija

Općenito, sigurnosni je profil u djece i adolescenata (≤ 18 godina) sličan sigurnosnom profilu u odraslih.

Prijave nuspojava nakon stavljanja lijeka u promet uključivale su relativno češće reakcije na mjestu injiciranja (bol na mjestu injiciranja, reakcija na mjestu injiciranja) i kožne reakcije (osip, urtikarija) u djece i adolescenata (≤ 18 godina) nego u odraslih.

Nema dostupnih podataka iz kliničkih ispitivanja o sigurnosti primjene u djece mlađe od 2 godine.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Simptomi

Predoziranje inzulinom može uzrokovati tešku, a katkada i dugotrajnu te po život opasnu hipoglikemiju.

Liječenje

Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti peroralnim uzimanjem ugljikohidrata. Možda će biti potrebne prilagodbe doze lijeka, rasporeda obroka ili tjelesne aktivnosti.

Teže epizode popraćene komom, napadajem ili neurološkim oštećenjem mogu se liječiti intramuskularnom/supkutanom primjenom glukagona ili intravenskom primjenom koncentrirane glukoze. Možda će biti potrebno održavati unos ugljikohidrata i nadzirati bolesnika jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovno pojaviti.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti; inzulini i analozi za injiciranje, dugog djelovanja. ATK oznaka: A10AE04.

LUSDUNA je biosličan lijek. Detaljnije informacije dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Mehanizam djelovanja

Inzulin glargin analog je ljudskog inzulina oblikovan tako da mu je topljivost pri neutralnom pH mala. Potpuno je topljiv u kiselom mediju kakav je LUSDUNA otopina za injekciju (pH 4). Nakon injekcije u potkožno tkivo, kisela se otopina neutralizira i stvaraju se mikroprecipitati iz kojih se neprestano otpuštaju male količine inzulina glargina, što osigurava ravnomjerni, predvidljivi profil koncentracija/vrijeme, bez vršnih koncentracija i s produljenim djelovanjem.

Inzulin glargin se metabolizira u 2 aktivna metabolita, M1 i M2 (vidjeti dio 5.2).

Vezanje za inzulinski receptor: Ispitivanja in vitro ukazuju na to da je afinitet inzulina glargina i njegovih metabolita M1 i M2 za ljudski inzulinski receptor sličan afinitetu ljudskog inzulina.

Vezanje za IGF-1 receptor: Afinitet inzulina glargina za ljudski IGF-1 receptor približno je 5 do 8 puta veći nego afinitet ljudskog inzulina (ali približno 70 do 80 puta manji nego afinitet IGF-1 proteina), dok se metaboliti M1 i M2 vezuju za IGF-1 receptor s nešto manjim afinitetom nego ljudski inzulin.

Ukupna terapijska koncentracija inzulina (inzulina glargina i metabolita) nađena u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 bila je značajno niža od koncentracije potrebne za dostizanje polovice maksimalnog zasićenja IGF-1 receptora i posljedičnu aktivaciju mitogeno-proliferativnog puta koji se inicira putem IGF-1 receptora. Fiziološke koncentracije endogenog IGF-1 proteina mogu aktivirati mitogeno-proliferativni put; međutim, terapijske koncentracije koje se postižu pri terapiji inzulinom, uključujući i terapiju lijekom LUSDUNA, su znatno niže od farmakoloških koncentracija potrebnih za aktivaciju IGF-1 metaboličkog puta.

Farmakodinamički učinci

Primarno djelovanje inzulina, uključujući inzulin glargin, jest regulacija metabolizma glukoze. Inzulin i njegovi analozi snižavaju razinu glukoze u krvi potičući periferni unos glukoze, posebice u skeletnu muskulaturu i masno tkivo, te inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Inzulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i povećava sintezu proteina.

U kliničkim farmakološkim ispitivanjima pokazalo se da su intravenski primijenjen inzulin glargin i ljudski inzulin ekvipotentni kada se daju u istim dozama. Kao i kod svih inzulina, na trajanje djelovanja inzulina glargina mogu utjecati tjelesna aktivnost i drugi čimbenici.

U ispitivanjima pomoću euglikemijske spone (engl. euglycaemic clamp studies) u zdravih ispitanika odnosno bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, početak djelovanja supkutano primijenjenog inzulina glargina bio je sporiji u odnosu na ljudski NPH inzulin, dok mu je profil učinka bio ravnomjeran, bez vršnih koncentracija, a trajanje učinka produljeno.

Sljedeći grafikon prikazuje rezultate jednog ispitivanja provedenog u bolesnika:

Slika 1: Profil djelovanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1

Brzina iskorištenja glukoze* (mg/kg/min)

 

 

 

 

 

 

 

 

Inzulin glargin

 

 

 

 

 

NPH inzulin

 

 

Kraj razdoblja

 

 

 

promatranja

 

 

 

 

 

 

 

Vrijeme (h) nakon s.c. injekcije

 

*određena kao količina infundirane glukoze potrebna za održavanje stalne razine glukoze u plazmi (srednja vrijednost/sat)

Dulje djelovanje supkutano primijenjenog inzulina glargina izravno je povezano sa sporijom apsorpcijom, što podupire primjenu lijeka jedanput na dan. Trajanje djelovanja inzulina i inzulinskih analoga, poput inzulina glargina, može se značajno razlikovati između različitih osoba, odnosno kod iste osobe.

U kliničkom su ispitivanju simptomi hipoglikemije odnosno odgovori proturegulacijskih hormona bili podjednaki nakon intravenske primjene inzulina glargina odnosno ljudskog inzulina i u zdravih dobrovoljaca i u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1.

U kliničkim je ispitivanjima učestalost protutijela koja uzrokuju križne reakcije s ljudskim inzulinom i inzulinom glarginom bila podjednaka u skupinama liječenima NPH inzulinom i onima liječenima inzulinom glarginom.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Učinci inzulina glargina (primijenjenog jedanput na dan) na dijabetičku retinopatiju ocijenjeni su u 5-godišnjem otvorenom kliničkom ispitivanju kontroliranom NPH inzulinom (NPH primijenjen dvaput na dan) u 1024 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, u kojih je progresija retinopatije za 3 ili više stupnjeva na ljestvici ETDRS (engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study) bila ispitana fotografiranjem fundusa. Nije opažena značajna razlika u progresiji dijabetičke retinopatije kad se inzulin glargin uspoređivao s NPH inzulinom.

Ispitivanje ORIGIN (smanjenje ishoda uz početnu intervenciju inzulinom glarginom; engl. Outcome Reduction with Initial Glargine INtervention) bilo je multicentrično, randomizirano ispitivanje faktorijalnog dizajna 2x2, provedeno u 12 537 ispitanika s visokim kardiovaskularnim rizikom i poremećajem razine glukoze natašte ili narušenom tolerancijom glukoze (12% ispitanika) ili šećernom bolešću tipa 2 liječenom ≤ 1 oralnim antidijabetikom (88% ispitanika). Ispitanici su bili randomizirani

(1:1) da primaju inzulin glargin (n=6264), titriran kako bi se postigla razina glukoze u plazmi natašte od ≤ 95 mg/dl (5,3 mmol/l), ili standardno liječenje (n=6273).

Prvi koprimarni ishod djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave smrti zbog kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara, a drugi koprimarni ishod djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave bilo kojeg događaja povezanoga s prvim koprimarnim ishodom ili do postupka revaskularizacije (koronarnih, karotidnih ili perifernih krvnih žila) ili hospitalizacije zbog zatajenja srca.

Sekundarne mjere ishoda uključivale su smrtnost zbog bilo kojega uzroka i kompozitni mikrovaskularni ishod.

Inzulin glargin nije promijenio relativan rizik od kardiovaskularne bolesti i kardiovaskularne smrtnosti u usporedbi sa standardnim liječenjem. Nisu primijećene razlike između inzulina glargina i standardnog liječenja za dva koprimarna ishoda; za bilo koju mjeru ishoda koja je sastavnica navedenih ishoda; ili za smrtnost zbog bilo kojeg uzroka niti za kompozitni mikrovaskularni ishod.

Srednja vrijednost doze inzulina glargina na kraju ispitivanja bila je 0,42 jedinice/kg. Sudionici su na početku ispitivanja imali medijan vrijednosti HbA1c od 6,4%, dok se medijan vrijednosti HbA1c tijekom liječenja kretao u rasponu od 5,9 do 6,4% u skupini koja je primala inzulin glargin te od

6,2 do 6,6% u skupini koja je primala standardno liječenje tijekom čitavoga razdoblja praćenja. Stopa teške hipoglikemije (broj pogođenih sudionika na 100 sudionik-godina izloženosti) iznosila je

1,05 u skupini koja je primala inzulin glargin i 0,30 u skupini koja je primala standardno liječenje, dok su stope potvrđene hipoglikemije koja se nije smatrala teškom iznosila 7,71 u skupini koja je primala inzulin glargin te 2,44 u skupini koja je primala standardno liječenje. Tijekom ovog 6-godišnjeg ispitivanja, u 42% ispitanika u skupini koja je primala inzulin glargin nije zabilježen niti jedan događaj hipoglikemije.

Pri posljednjem posjetu tijekom liječenja zabilježena je srednja vrijednost povećanja tjelesne težine od 1,4 kg u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala inzulin glargin te srednja vrijednost smanjenja od 0,8 kg u skupini koja je primala standardno liječenje.

Pedijatrijska populacija

U randomiziranom, kontroliranom kliničkom ispitivanju, pedijatrijski bolesnici (u dobi od

6 do 15 godina) sa šećernom bolešću tipa 1 (n=349) bili su tijekom 28 tjedana liječeni bazal-bolus inzulinskim režimom, u kojemu se prije svakog obroka primjenjivao običan ljudski inzulin. Inzulin glargin primjenjivao se jedanput na dan prije odlaska na spavanje, dok se ljudski NPH inzulin primjenjivao jedanput ili dvaput na dan. Opaženi su podjednaki učinci na glikirani hemoglobin te incidenciju simptomatske hipoglikemije u obje liječene skupine, ali se razina glukoze u plazmi natašte više smanjila u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala inzulin glargin nego u onoj koja je primala NPH inzulin. Isto tako, u skupini koja je primala inzulin glargin bilo je manje slučajeva teške hipoglikemije. Sto četrdeset i tri (143) bolesnika liječena inzulinom glarginom u ovom ispitivanju nastavila su liječenje inzulinom glarginom u nekontroliranom produžetku ispitivanja sa srednjom vrijednošću trajanja praćenja od 2 godine. Tijekom tog produljenog liječenja inzulinom glarginom nisu otkriveni novi sigurnosni signali.

Provedeno je i ukriženo ispitivanje, u kojemu se uspoređivala primjena inzulina glargina plus inzulin lispro s primjenom NPH inzulina plus obični ljudski inzulin (svako liječenje primjenjivalo se

16 tjedana, nasumičnim redoslijedom) u 26 adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1 u dobi od

12 do 18 godina. Kao u prethodno opisanom pedijatrijskom ispitivanju, smanjenje razine glukoze u plazmi natašte u odnosu na početnu vrijednost bilo je veće u skupini koja je primala inzulin glargin nego u skupini koja je primala NPH inzulin. Promjene u koncentraciji HbA1c u odnosu na početne vrijednosti bile su podjednake u obje terapijske skupine; međutim, razine glukoze u krvi zabilježene tijekom noći bile su značajno više u skupini koja je primala inzulin glargin/inzulin lispro nego u skupini koja je primala NPH/obični inzulin, uz srednju vrijednost nadira od 5,4 mmol/l naspram

4,1 mmol/l. Sukladno tome, incidencija noćne hipoglikemije iznosila je 32% u skupini koja je primala inzulin glargin/lispro, naspram 52% u skupini koja je primala NPH/obični inzulin.

Provedeno je 24-tjedno ispitivanje s paralelnim skupinama koje je obuhvatilo 125 djece sa šećernom bolešću tipa 1 u dobi od 2 do 6 godina, u kojemu se uspoređivalo djelovanje inzulina glargina primijenjenog jedanput na dan ujutro u odnosu na NPH inzulin primijenjen jedanput ili dvaput na dan kao bazalni inzulin. Obje skupine primale su bolus inzulin prije obroka.

Primarni cilj ispitivanja – dokazati da inzulin glargin nije inferioran u odnosu na NPH inzulin u svim slučajevima hipoglikemije – nije postignut, a zabilježen je trend povećanja broja događaja hipoglikemije u skupini koja je primala inzulin glargin [omjer inzulin glargin: NPH inzulin

(95% CI) = 1,18 (0,97 – 1,44)]. Varijabilnosti u vrijednostima glikiranog hemoglobina i glukoze bile su usporedive u obje liječene skupine. U ovom ispitivanju nisu otkriveni novi sigurnosni signali.

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Nakon supkutane injekcije inzulina glargina, koncentracije inzulina u serumu zdravih ispitanika i bolesnika sa šećernom bolešću ukazivale su na sporiju i značajno dulju apsorpciju te na izostanak vršne koncentracije u usporedbi s ljudskim NPH inzulinom. Koncentracije su stoga bile sukladne vremenskom profilu farmakodinamičke aktivnosti inzulina glargina. Prethodna Slika 1 prikazuje profil djelovanja inzulina glargina i NPH inzulina kroz vrijeme.

Inzulin glargin injiciran jedanput na dan postići će stanje dinamičke ravnoteže 2 – 4 dana nakon prve doze.

Biotransformacija

Nakon supkutane injekcije u bolesnika sa šećernom bolešću, inzulin glargin se brzo metabolizira na karboksilnim krajevima beta lanca, pri čemu nastaju dva aktivna metabolita: M1 (21A-Gly-inzulin) i M2 (21A-Gly-des-30B-Thr-inzulin). Glavni cirkulirajući metabolit u plazmi je M1. Izloženost metabolitu M1 raste s primijenjenom dozom inzulina glargina.

Farmakokinetički i farmakodinamički nalazi pokazuju da se učinak supkutane injekcije inzulina glargina uglavnom temelji na izloženosti metabolitu M1. U najvećeg broja ispitanika inzulin glargin i metabolit M2 nisu se mogli detektirati, a kada su i detektirali, njihova je koncentracija bila neovisna o primijenjenoj dozi inzulina glargina.

Eliminacija

Kod intravenske primjene, poluvijek eliminacije inzulina glargina i ljudskog inzulina bio je usporediv.

Posebne populacije

U kliničkim ispitivanjima, analize podskupina prema dobi i spolu nisu ukazale na razlike u sigurnosti i djelotvornosti u bolesnika liječenih inzulinom glarginom u odnosu na cjelokupnu populaciju ispitanika.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika u djece u dobi od 2 do manje od 6 godina sa šećernom bolešću tipa 1 ocijenjena je u jednom kliničkom ispitivanju (vidjeti dio 5.1). Mjerenje najniže vrijednosti inzulina glargina i njegovih glavnih metabolita (M1 i M2) u djece liječene inzulinom glarginom otkrilo je da su obrasci koncentracija u plazmi podjednaki kao u odraslih te nije bilo dokaza o kumulaciji inzulina glargina ni njegovih metabolita pri kroničnoj primjeni.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenog potencijala i reproduktivne toksičnosti.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

cinkov klorid metakrezol glicerol

kloridna kiselina (za prilagodbu pH) natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

6.3Rok valjanosti

2 godine.

Rok valjanosti nakon vađenja brizgalice iz hladnjaka

Lijek se može čuvati najviše 28 dana na temperaturi do 30°C, zaštićen od izvora izravne topline i izravne svjetlosti. Brizgalice u uporabi ne smiju se odlagati u hladnjak. Nakon svake injekcije zatvarač brizgalice mora se vratiti na brizgalicu radi zaštite od svjetlosti.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Prije uporabe

Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C).

Ne zamrzavati niti stavljati neposredno uz zamrzivač ili rashladni uložak. Napunjenu brizgalicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Tijekom uporabe

Uvjete čuvanja nakon vađenja lijeka iz hladnjaka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Uložak (bezbojno staklo tipa I) s klipom (bromobutilna guma) i aluminijskim kombiniranim zatvaračem opremljenim dvoslojnom ravnom pločicom od bromobutilne gume i poliizoprenske gume, koji sadrži 3 ml otopine.

Uložak je ugrađen u brizgalicu za jednokratnu uporabu.

Pakiranja od 1 ili 5 brizgalica i višestruka pakiranja koja sadrže 10 (2 pakiranja s 5) brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Igle nisu uključene u pakiranje.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Prije prve uporabe, brizgalica se mora čuvati na sobnoj temperaturi 1 – 2 sata kako bi se ugrijala. Prije uporabe pregledajte uložak. Smije se koristiti samo ako je otopina bistra, bezbojna, vodenaste konzistencije i bez vidljivih krutih čestica. Budući da je LUSDUNA otopina, nije ju potrebno resuspendirati prije uporabe.

LUSDUNA se ne smije miješati s drugim inzulinima niti razrjeđivati. Miješanjem ili razrjeđivanjem može se promijeniti profil trajanja učinka/načina djelovanja lijeka, a miješanje može uzrokovati precipitaciju.

Prazne brizgalice nikada se ne smiju ponovno upotrijebiti i moraju se zbrinuti sukladno propisima.

Kako bi se spriječio mogući prijenos bolesti, svaku brizgalicu smije koristiti samo jedan bolesnik.

Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene inzulina glargina i drugih inzulina (vidjeti dio 4.4).

Prije uporabe brizgalice Nexvue moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su priložene u pakiranju lijeka.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Merck Sharp & Dohme Limited

Hertford Road

Hoddesdon

Hertfordshire EN11 9BU

Ujedinjeno Kraljevstvo

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/16/1162/001

EU/1/16/1162/002

EU/1/16/1162/003

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept