Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Neofordex (dexamethasone) – Sažetak opisa svojstava lijeka - H02AB02

Updated on site: 08-Oct-2017

Naziv lijekaNeofordex
ATK šifraH02AB02
Tvardexamethasone
ProizvođačLaboratoires CTRS 

1.NAZIV LIJEKA

Neofordex 40 mg tablete

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Svaka tableta sadrži deksametazonacetat u količini koja odgovara 40 mg deksametazona.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom: Svaka tableta sadrži 98,1 mg laktoze (u obliku hidrata). Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Tableta

Bijela, duguljasta (11 mm × 5,5 mm) tableta s razdjelnim urezom na jednoj strani. Tableta se može razdijeliti za primjenu doze od 20 mg (vidjeti dio 4.2).

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Neofordex je indiciran u odraslih osoba za liječenje simptomatskog multiplog mijeloma u kombinaciji s drugim lijekovima.

4.2Doziranje i način primjene

Liječenje se treba započeti i provoditi pod nadzorom liječnika s iskustvom u liječenju multiplog mijeloma.

Doziranje

Doza i učestalost primjene ovise o terapijskom protokolu i povezanom(im) liječenju(ima). Pri primjeni lijeka Neofordex treba se pridržavati uputa za primjenu deksametazona kako je opisano u Sažetku opisa svojstava lijeka povezanog(ih) liječenja. Ako to nije primjenjivo, treba se pridržavati lokalnih ili međunarodnih protokola i smjernica za liječenje. Propisivači trebaju pažljivo ocijeniti koja će se doza deksametazona primjenjivati uzimajući u obzir uvjete i status bolesti bolesnika.

Uobičajeno doziranje deksametazona iznosi 40 mg jednom na dan primjene.

Po završetku liječenja deksametazonom, doza se treba postepeno smanjivati sve do potpunog završetka terapije.

Starije osobe

Dnevna se doza može, u starijih i/ili krhkih bolesnika, smanjiti na 20 mg deksametazona, u skladu s primjerenim režimom liječenja.

Oštećenje funkcije jetre ili bubrežna insuficijencija

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre ili bubrežnom insuficijencijom zahtijevaju odgovarajuće praćenje; doza za bolesnike s oštećenjem funkcije jetre treba se pažljivo odrediti jer ne postoje podaci za ovu populaciju bolesnika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene lijeka Neofordex u pedijatrijskoj populaciji u indikaciji multiplog mijeloma.

Način primjene

Peroralna primjena.

Kako bi se smanjili izgledi za nesanicu, preporučuje se uzimanje tableta ujutro.

Tablete je do primjene potrebno čuvati u blister pakiranju. Pojedinačne tablete u neotvorenom pakiranju trebalo bi odvajati od blistera korištenjem perforacije, npr. za upotrebu u organizatorima za lijekove s pretincima.

Tablets se mogu razlomiti na dvije jednake polovice pomoću razdjelnog ureza kako bi se dobila doza od 20 mg. Zbog mogućnosti da se poremeti stabilnost polovica tableta ako se one pohrane nakon razlamanja, polovice tableta koje se ne uzmu odmah moraju se zbrinuti u skladu s lokalnim propisima za zaštitu okoliša (vidi također 6.4).

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Aktivne virusne bolesti (posebice virusni hepatitis, herpes, varicela, herpes zoster).

Nekontrolirane psihoze.

Ako se Neofordex primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima, dodatne kontraindikacije pročitajte u sažetcima opisa svojstava lijeka tih lijekova.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neofordex je snažni glukokortikoid. To treba imati na umu prilikom praćenja bolesnika. Koristi od liječenja deksametazonom trebaju se pažljivo i kontinuirano odmjeravati u odnosu na stvarne i potencijalne rizike.

Rizik od infekcije

Liječenje velikom dozom deksametazona povećava rizik od razvoja ozbiljnih infekcija, posebice zbog bakterije, kvasaca i/ili parazita. Takve infekcije mogu također uzrokovati mikroorganizmi koji rijetko uzrokuju bolest u normalnim okolnostima (oportunistične infekcije). Znakovi dobivanja infekcije mogu biti maskirani terapijom deksametazona.

Prije početka terapije potrebno je ukloniti svaki izvor infekcije, posebice tuberkuloze. Bolesnici se trebaju pažljivo pratiti tijekom liječenja kako bi se uočilo javljanje infekcija. Posebice je česta upala pluća. Bolesnici se moraju obavijestiti o svim znakovima i simptomima upale pluća, te ih se mora savjetovati da potraže liječničku pomoć ukoliko se pojavi infekcija. U slučaju aktivne infektivne bolesti, odgovarajuće protuinfektivno liječenje mora se dodati liječenju lijekom Neofordex.

U slučaju ranije tuberkuloze sa značajnim radiološkim posljedicama ili ako nije sigurno je li završena cijela kura 6-mjesečnog liječenja rifampicinom, potrebno je provesti profilaktično liječenje protiv tuberkuloze.

Postoji rizik od ozbiljne strongiloidijaze. Prije početka liječenja deksametazonom u bolesnika iz endemskih područja (tropskih i subtropskih regija, južne Europe) potrebno je provesti pregled stolice, te ako je potrebno i eradikaciju parazita.

Određene virusne bolesti (varicela, ospice) mogu se pogoršati u bolesnika koji primaju liječenje glukokortikoidom ili koji su primili liječenje glukokortikoidom tijekom prethodna 3 mjeseca. Bolesnici moraju izbjegavati kontakt s osobama oboljelima od vodenih kozica ili ospica. Riziku su posebno izloženi imunokompromitirani bolesnici koji prethodno nisu imali vodene kozice ili ospice. Ako su takve osobe došle u kontakt s osobama oboljelima od vodenih kozica ili ospica, potrebno je započeti primjereno preventivno liječenje intravenoznim normalnim imunoglobulinom ili pasivnu imunizaciju varicela zoster imunoglobulinom (VZIG). Bolesnicima izloženima virusu potrebno je savjetovati da odmah potraže liječničku pomoć.

Neofordex se ne smije primjenjivati sa živim atenuiranim cjepivima (vidjeti dio 4.5). Najčešće je moguće provoditi cijepljenja neaktivnim cjepivima. No, imunosni odgovor te stoga i učinak cjepiva mogu biti umanjeni snažnim dozama glukokortikoida.

Deksametazon može smanjiti reakciju kože na alergološkom testiranju. Također može utjecati na nitro blue tetrazoinum test (NBT) na bakterijske infekcije te uzrokovati lažno negativne rezultate.

Psihijatrijski poremećaji

Potrebno je upozoriti bolesnike i/ili skrbnike da u slučaju terapije sistemskim steroidima mogu nastupiti ozbiljne psihijatrijske nuspojave (vidjeti dio 4.8). Simptomi se obično pojavljuju u roku od nekoliko dana ili tjedana nakon početka liječenja. Rizici mogu biti veći s većim dozama (vidjeti također dio 4.5 za farmakokinetičke interakcije koje mogu povećati rizik od nuspojava), iako razine doza ne dozvoljavaju predviđanja o nastupanju, ozbiljnosti tipa ili trajanju reakcija. Većina se reakcija povuče nakon smanjivanja ili ustezanja doze, iako specifično liječenje može biti potrebno. Potrebno je potaknuti bolesnike/skrbnike da potraže savjet liječnika ako dođe do razvoja zabrinjavajućih psiholoških simptoma, posebice ako se sumnja na depresivno raspoloženje ili suicidalna razmišljanja. Potrebno je upozoriti bolesnike/skrbnike na moguće psihijatrijske poremećaje koji mogu nastupiti tijekom ili neposredno nakon smanjivanja/ustezanja doze sistemskih steroida, iako takve reakcije nisu često prijavljivane.

Posebna se pozornost treba obratiti prilikom razmatranja primjene sistemskih kortikosteroida u bolesnika s postojećim ozbiljnim afektivnim poremećajima ili anamnezom istih u njih samih ili rodbine prvog reda. To uključuje depresivne ili manično depresivne bolesti i ranije steroidne psihoze.

Nesanica se može smanjiti primjenom lijeka Neofordex ujutro.

Poremećaji probavnog sustava

Liječenje aktivne gastrične ili duodenalne ulceracije treba započeti prije početka terapije kortikosteroidima. Potrebno je razmotriti odgovarajuću profilaksu za bolesnike s anamnezom ili faktorima rizika za gastričnu ili duodenalnu ulceraciju, krvarenje ili perforaciju. Bolesnike treba pratiti klinički, uključujući i endoskopijom.

Poremećaji oka

Sistemsko liječenje glukokortikoidima može izazvati korioretinopatiju koja može rezultirati oštećenim vidom, uključujući gubitak vida.

Produljena primjena kortikosteroida može prouzročiti subkapsularne katarakte, glaukom s mogućim oštećenjem optičkih živaca, te može pojačati nastanak sekundarnih okularnih infekcija zbog gljivica ili virusa. Potrebno je obratiti posebnu pozornost pri liječenju bolesnika s glaukomom (ili obiteljskom anamnezom glaukoma) kao i prilikom liječenja bolesnika s očnim herpes simpleksom, jer je moguća perforacija rožnice.

Tendinitis

Kortikosteroidi mogu potaknuti razvoj tendinitisa i, u iznimnim slučajevima, rupturu zahvaćene tetive. Taj se rizik povećava istovremenom primjenom fluorokinolona i u bolesnika koji primaju dijalizu sa sekundarnim hiperparatiroidizmom ili nakon transplantacije bubrega.

Starije osobe

Uobičajene nuspojave na sistemske kortikosteroide mogu se povezati s ozbiljnijim posljedicama u starijoj dobi, posebice s osteoporozom, hipertenzijom, hipokalemijom, dijabetesom, sumnjom na infekciju i stanjivanjem kože. Kako bi se izbjegle reakcije opasne po život potreban je strogi klinički nadzor.

Praćenje

Primjena kortikosteroida zahtjeva odgovarajuće praćenje u bolesnika s ulcerativnim kolitisom (zbog rizika od perforacije), nedavnim intestinalnim anastomozama, divertikulitisom, nedavnim infarktom miokarda (rizikom od rupture slobodne stjenke lijevog ventrikula), dijabetes melitusom (ili obiteljskom anamnezom), renalnom insuficijencijom, oštećenjem jetre, osteoporozom i mijastenijom gravis.

Dugoročno liječenje

Zbog hiperglikemijskog učinka kortikosteroida i njihove stimulacije katabolizma proteina s negativnom ravnotežom nitrogena tijekom liječenja treba se pridržavati prehrane koja je siromašna jednostavnim šećerima i bogata proteinima.

Uobičajeno je zadržavanje vode i natrija, te može rezultirati hipertenzijom. Unos natrija se mora smanjiti, a krvni se tlak mora pratiti. Posebna se pozornost mora obratiti prilikom liječenja bolesnika s oštećenjem bubrega, hipertenzijom ili kongestivnim zatajenjem srca.

Tijekom liječenja potrebno je pratiti razine kalija. Nadopunu kalija treba naročito davati ako postoji rizik od srčane aritmije ili ako se istodobno primjenjuju hipokalemijski lijekovi.

Terapija glukokortikoidima može smanjiti djelovanje liječenja protiv dijabetesa i antihipetenzivnog liječenja. Možda će biti potrebno pojačati dozu inzulina, peroralnog antidijabetika i antihipertenzivnih lijekova.

Ovisno o trajanju liječenja može doći do oštećenja metabolizma kalcija. Razine kalcija i vitamina D trebaju se pratiti. U bolesnika za koje još nisu propisani bisfosfonati za liječene koštanih bolesti povezanih s multiplom mjelomom, treba razmotriti primjenu bisfosfonata, posebno ako su prisutni faktori rizika od osteoporoze.

Netolerancija na laktozu

Neofordex sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim problemima netolerancije na galaktozu, deficijencije Lapp laktaze ili malapsorbcije glukoze-galaktoze ne smiju uzimati ovaj lijek.

Primjena u kombinaciji s drugim liječenjem(ima) za multipli mijelom

Ako se Neofordex primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima moraju se pročitati Sažetci opisa svojstava lijekova tih drugih lijekova prije početka liječenja lijekom Neofordex.

Ako se Neofordex koristi u kombinaciji s poznatim teratogenima (primjerice talidomid, lenalidomid, pomalidomid, pleriksafor), posebna se pozornost mora obratiti na test na trudnoću te je potrebno pridržavanje zahtjeva za prevenciju (vidjeti dio 4.6).

Venski i arterijski tromboembolijski događaji

U bolesnika oboljelih od multiplog mijeloma, kombinacija deksametazona s talidomidom i njegovim analozima povezana je s povećanim rizikom od venske tromboembolije (predominatno duboke venske tromboze i pulmonalne embolije) kao i arterijske tromboembolije (predominatno infarkta miokarda i cerebrovaskularnog događaja) (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).

Slijedom navedenog, treba pažljivo pratiti bolesnike s poznatim faktorima rizika od tromboembolije (uključujući raniju trombozu). Potrebno je poduzeti radnje kako bi se pokušalo minimizirati sve modificirajuće faktore rizika (primjerice pušenje, hipertenziju i hiperlipidemiju). Istovremena primjena eritropoetskih lijekova može također povećati rizik od tromboembolije u ovih bolesnika. Stoga, eritropoetski lijekovi ili drugi lijekovi mogu povećati rizik od tromboze, poput hormonske zamjenske terapije, trebaju se oprezno primjenjivati u bolesnika oboljelih od multipla mijeloma koji primaju deksametazon s talidomidom i njegovim analozima. Koncentracija hemoglobina veća od 12 g/dl treba rezultirati prekidom primjene eritropoetskih lijekova.

Bolesnicima i liječnicima se savjetuje da budu na oprezu kako bi uočili znakove i simptome tromboembolije. Bolesnicima se treba preporučiti da potraže liječničku pomoć ako se razviju simptomi poput nedostatka zraka, boli u prsima, oticanja ruku ili nogu. Treba preporučiti profilaktično antitrombotsko liječenje, posebice u bolesnika s dodatnim faktorima rizika od tromboze. Odluka o poduzimanju antitrombotskih profilaktičkih mjera treba biti pažljivo donijeta nakon detaljne ocjene prikrivenih faktora rizika bolesnika.

Ako se u bolesnika pojave bilo kakvi tromboembolijski događaji, liječenje se mora prekinuti, te je potrebno započeti standardnu antikoagulacijsku terapiju. Nakon što se bolesnik stabilizira antikoagulacijskim liječenjem te je uspostavljana kontrola nad svim komplikacijama tromboembolijskog događaja, može se

ponovno započeti liječenje deksametazonom i talidomidom ili njegovim analozima u izvornoj dozi ovisno o ocjeni omjera koristi i rizika. Bolesnik mora nastaviti antikoagulacijsku terapiju tijekom cijelog tijeka liječenja deksametazonom i talidomidom ili njegovim analozima.

Neutropenija i trombocitopenija

Kombinacija deksametazona s lenalidomidom u bolesnika oboljelih od multiplog mijeloma povezana je s većom incidencijom neutropenije stupnja 4 (5,1% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 0,6% u bolesnika liječenih placebom/deksametazonom; vidjeti dio 4.8). Epizode febrilne neutropenije stupnja 4 nisu često uočene (0,6% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 0,0% u bolesnika liječenih placebom/deksametazonom; vidjeti dio 4.8). Neutropenija je bila najviše prijavljivana hematološka nuspojava stupnja 3 ili 4 u bolesnika s recidivirajućim/refraktornim multiplim mijelomom liječenim kombinacijom deksametazona s pomalidomidom. Bolesnike je potrebno nadzirati zbog hematoloških nuspojava, posebno neutropenije. Bolesnicima se treba savjetovati da odmah prijave febrilne epizode. Može biti potrebno smanjenje doze lenalidomida ili pomalidomida. U slučaju neutropenije, liječnik treba razmotriti primjenu faktora rasta kao mjere zbrinjavanja bolesnika.

Kombinacija deksametazona s lenalidomidom u bolesnika oboljelih od multiplog mijeloma povezuje se s većom incidencijom trombocitopenije stupnja 3 i stupnja 4 (9,9%, odnosno 1,4% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 2,3% i 0,0% u bolesnika liječenih placebom/ deksametazonom) (vidjeti dio 4.8). Trombocitopenija je također često prijavljivana u bolesnika s recidivnim/refraktornim multiplim mijelomom liječenim kombinacijom deksametazonom s pomalidomidom. Bolesnicima i liječnicima se savjetuje da budu na oprezu zbog znakova i simptoma krvarenja, uključujući petehije i epitakse, posebice u slučaju istodobne primjene liječenja za koju se sumnja da uzrokuje krvarenje. Može biti potrebno smanjenje doze lenalidomida ili pomalidomida.

Kako bi se pratile citopenije treba napraviti potpunu krvnu sliku, uključujući i broj bijelih krvnih stanica s diferencijalnim brojem, broj trombocita, hemoglobin i hematokrit, na početku liječenja, svaki tjedan tijekom prvih 8 tjedana liječenja deksametazonom/lenalidomidom, te nakon toga svaki mjesec.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Prije primjene lijeka Neofordex u kombinaciji s bilo kojim drugim lijekom potrebno je pročitati Sažetak opisa svojstava tog lijeka.

Farmakodinamičke interakcije

Sljedeće se kombinacije trebaju izbjegavati zbog sigurnosnih razloga:

s acetilsalicilatnom kiselinom, pri dozama ≥ 1 g po dozi ili 3 g na dan, zbog povećanog rizika od krvarenja. Pri dozama ≥ 500 mg po dozi ili < 3 g na dan potrebno je poduzeti mjere opreza zbog povećanog rizika od krvarenja, ulceracija i gastrointestinalne perforacije. No, moguća je antitrombotska profilaksa s niskom dozom acetilsalicilatne kiseline.

s živim atenuiranim cjepivima, zbog rizika od s cjepivom povezanom bolesti s rizikom od smrti.

Sljedeće kombinacije zahtijevaju mjere opreza zbog sigurnosnih razloga:

s hipokalemijskim lijekovima: hipokalemijski diuretici, kao monoterapija ili u kombinaciji, laksativi, tetrakosaktid, intravenski amfotericin B, zbog povećanog rizika od hipokalemije. Razine kalija treba pratiti i ispraviti prema potrebi. Nadalje, amfotericin B nosi sa sobom rizik od povećanja srca i zatajenja srca u slučaju istodobne primjene.

s digitalisom, budući da hipokalemija pojačava toksično djelovanje digitalisa. Svaku hipokalemiju treba ispraviti a bolesnike treba klinički pratiti, razinu elektrolita i elektrokardiogram.

s lijekovima koji predstavljaju rizik od Torsades de Pointes, zbog povišenog rizika od ventrikularne aritmije. Svaku hipokalemiju treba ispraviti, a bolesnike treba klinički pratiti, razinu elektrolita i elektrokardiogram.

s eritropoetskim lijekovima ili drugim lijekovima koji mogu povećati rizik od tromboze, poput hormonske zamjenske terapije, u bolesnika koji primaju talidomid ili njegove analoge zajedno s lijekom Neofordex (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8).

s nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID-ima), zbog povišenog rizika od gastrointestinalne ulceracije.

s hipoglikemijskim lijekovima, budući da deksametazon može povisiti glikemijske razine i umanjiti toleranciju glukoze s mogućnošću ketoacidoze. Bolesnici moraju biti svjesni ovog rizika te se samostalno praćenje vrijednosti krvi i razina mora intenzivirati, posebice tijekom početka liječenja. Možda će biti potrebna prilagodba doziranja lijekova protiv dijabetesa tijekom i nakon liječenja deksametazonom.

s antihipertenzivnim lijekovima, zbog smanjivanja njihovog djelovanja (zadržavanje vode i natrija). Doza antihipertenzivnog liječenja možda će se morati prilagoditi tijekom liječenja deksametazonom.

s fluorokinolonima, zbog mogućeg povećanog rizika od tendonitisa i, u iznimnim slučajevima, rupture zahvaćene tetive, posebice nakon dugotrajnog liječenja.

s metotreksatom, zbog povećanog rizika od hematološke toksičnosti.

Farmakokinetičke interakcije

Učinci drugih lijekova na deksametazon

Deksametazon se metabolizira putem citokroma P450 3A4 (CYP3A4), a prenosi putem P-glikoproteina (P-gp, također poznatog pod nazivom MDR1). Istodobna primjena deksametazona s induktorima ili inhibitorima CYP3A4 ili P-gp-a može rezultirati sniženim odnosno povećanim koncentracijama deksametazona u plazmi.

Sljedeće kombinacije zahtijevaju mjere opreza zbog promjena u farmakokinetici deksametazona:

lijekovi koji mogu smanjiti koncentraciju deksametazona u plazmi:

aminoglutetimid, zbog smanjenja djelotvornosti deksametazona kroz povećanje njegovog hepatičkog metabolizma.

antikonvulzanti koji su induktori enzima jetre: karbamazepin, fosfenitoin, fenobarbital, fenitoin, primidon, zbog snižavanja razina deksametazona u plazmi, te time i njegove djelotvornosti.

rifampicin, zbog smanjivanja koncentracija deksametazona u plazmi i djelotvornosti povećanjem njegovog hepatičkog metabolizma.

topikalni gastrointestinalni lijekovi, antacidi i aktivni ugljen, kao i kolestiramin, zbog smanjivanja intestinalne apsorpcije deksametazona. Takve lijekove i Neofordex treba primjenjivati s razmakom od najmanje dva sata.

efedrin, zbog smanjenja razina deksametazona u plazmi povećanjem metaboličkog klirensa.

lijekovi koji mogu povećati koncentraciju deksametazona u plazmi:

aprepitant i fosaprepitant, zbog povećanja koncentracija deksametazona u plazmi smanjivanjem njegovog hepatičkog metabolizma.

klaritromicin, eritromicin, telitromicin, itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, vorikonazol, nelfinavir, ritonavir: povišena koncentracija deksametazona u plazmi zbog smanjenja njegovog hepatičkog metabolizma ovim inhibitorima enzima.

Učinci deksametazona na druge lijekove

Deksametazon je umjereni induktor CYP3A4 i P-gp. Istovremena primjena deksametazona s tvarima koje se metaboliziraju putem CYP3A4 ili transportiraju putem P-gp-a može rezultirati povećanjem klirensa i smanjivanjem koncentracija sljedećih tvari u plazmi:

oralnih kontraceptiva, budući da se ne može isključiti mogućnost smanjivanja djelotvornosti oralnih kontracpetiva tijekom liječenja. Ispitivanja interakcija s oralnim kontkontraceptivima nisu provedena. Moraju se poduzeti učinkovite mjere za izbjegavanje trudnoće (vidjeti dio 4.6). Može doći i do smanjenja djelotvornosti hormonske zamjenske terapije.

oralnih antikoagulansa, zbog mogućeg djelovanja kortikosteroida na metabolizam oralnih antikoagulansa i na koagulacijske faktore, kao i na hemoragijski rizik (sluznica probavnog trakta, vaskularna osjetljivost) same terapije deksametazonom u velikim dozama ili razdoblja liječenja dulja od 10 dana. Ako je kombinacija potrebna, praćenje se treba intenzivirati a parametre koagulacije treba kontrolirati nakon tjedan dana, te zatim svaki drugi tjedan liječenja kao i po završetku liječenja.

docetaksela i ciklofosfamida, zbog smanjivanja njihovih razina u plazmi indukcijom CYP3A i P-gp.

lapatiniba, zbog povišene hepatotoksičnosti lapatiniba vjerojatno zbog indukcije metabolizma CYP3A4.

ciklosporina, zbog smanjivanja bioraspoloživosti i razina ciklosporina u plazmi. Ciklosporin može također povisiti unos deksametazona u stanicu. Nadalje, prijavljene su konvulzije kod istodobne primjene deksametazona i ciklosporina. Potrebno je izbjegavati istodobnu primjenu deksametazona i ciklosporina.

midazolama, zbog snižavanja razina midazolama u plazmi indukcijom CYP3A4. Djelotvornost midazolama može biti smanjena.

ivermektina, zbog smanjivanja razina ivermektina u plazmi. Eradikacija parazita mora se uspješno završiti prije primjene deksametazona (vidjeti dio 4.4).

rifabutina, zbog smanjivanja razina rifabutina u plazmi indukcijom intestinalnog i hepatičkog CYP3A4.

indinavira, zbog značajnog smanjivanja razina indinavira u plazmi indukcijom intestinalnog CYP3A4.

eritromicina, zbog pojačanog metabolizma eritromicina u bolesnika koji nisu nosioci alela CYP3A5*1 nakon liječenja deksametazonom.

izoniazida, jer glukokortikoidi mogu sniziti koncentracije izoniazida u plazmi, vjerojatno zbog stimulacije hepatičkog metabolizma izoniazida i smanjenja metabolizma glukokortikoida.

prazikvantela, zbog smanjenja koncentracija prazikvantela u plazmi zbog povećanja njegovog hepatičkog metabolizma deksametazonom, praćeno rizikom od neuspješnog liječenja. Liječenja s dva lijeka moraju se provodi s razmakom od najmanje jednog tjedna.

Ponovljena, dnevna primjena deksametazona također vodi do smanjenja razine deksametazona u plazmi zbog indukcije CYP3A4 i P-gp. Nije potrebna prilagodba doze u liječenju multiplog mijeloma.

Deksametazon nema klinički značajnu farmakokinetičku interakciju s talidomidom, lenalidomidom, pomalidomidom, bortezomibom, vinkristinom ili doksorubicinom.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene trebaju izbjegavati trudnoću tijekom liječenja lijekom Neofordex. Deksametazon može uzrokovati kongenitalne malformacije (vidjeti dio 5.3). Deksametazon se može koristiti s poznatim teratogenima (primjerice talidomidom, lenalidomidom, pomalidomidom, pleriksaforom) ili sa citotoksičnim tvarima koje su kontraindicirane u trudnoći. Bolesnice koje primaju Neofordex u kombinaciji s lijekovima koji sadrže talidomid, lenalidomid ili pomalidomid trebaju se pridržavati programa za prevenciju trudnoće tih lijekova. Prije početka bilo kakve kombinacije liječenja, za više informacija potrebno je pročitati sve relevantne Sažetke opisa svojstava lijekova.

Kontracepcija u muškaraca i žena

Žene reproduktivne dobi i njihovi muški partneri trebaju poduzeti odgovarajuće kontracepcijske mjere. Posebice, moraju se pridržavati zahtjeva programa za prevenciju trudnoće za kombinirano liječenje talidomidom ili njegovim analozima. Djelotvornost oralnih kontraceptiva može se smanjiti tijekom liječenja deksametazonom (vidjeti dio 4.5).

Trudnoća

Na temelju iskustva u ljudi, postoje naznake da deksametazon uzrokuje kongenitalne malformacije, posebice zaostajanja u intrauterinom rastu ploda, a rijetko i neonatalnu adrenalnu insuficijenciju, ako se primjenjuje tijekom trudnoće.

Ispitivanja provedena na životinjama dokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Neofordex se ne smije koristiti tijekom trudnoće osim ako kliničko stanje žene ne zahtjeva liječenje deksametazonom.

Dojenje

Glukokortikoidi se izlučuju u ljudskom mlijeku a njihov učinak je dokazan u dojene novorođenčadi/djece liječenih žena.

Potrebno je donijeti odluku o prekidu dojenja ili prekidu/apstinenciji terapije lijekom Neofordex, pri čemu se mora uzeti u obzir korist od dojenja za dijete i korist od terapije za ženu.

Plodnost

Ispitivanja provedena u životinja pokazala su smanjenje u plodnosti ženki (vidjeti dio 5.3). Nema dostupnih podataka o plodnosti u muškaraca.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Neofordex umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Deksametazon može uzrokovati konfuzna stanja, halucinacije, omaglicu, somnolenciju, umor, sinkopu i zamućeni vid (vidjeti dio 4.8). Ako su zahvaćeni, bolesnicima se treba savjetovati da ne upravljaju vozilima, ne koriste strojeve ili ne provode opasne zadatke tijekom liječenja deksametazonom.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave lijeka Neofordex odgovaraju predvidljivom sigurnosnom profilu glukokortikoida. Vrlo su česte hiperglikemija, insomnija, mišićna bol i slabost, astenija, umor, edem i povećanje tjelesne težine. Manje česte no ozbiljne nuspojave uključuju: upalu pluća i druge infekcije te psihijatrijske poremećaje (vidjeti dio 4.4). U kombinaciji s talidomidom ili njegovim analozima najozbiljnija nuspojava su bili venski tromboembolijski događaji, predominantno duboka venska tromboza i plućna embolija, te mijelosupresija, posebice neutropenija i trombocitopenija (vidjeti dio 4.4).

Incidencija predvidivih nuspojava, uključujući adrenalnu atrofiju, korelira s dozom, određivanjem trenutka primjene i trajanja liječenja (vidjeti dio 4.4).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave uočene u bolesnika liječenih deksametazonom navedene su u daljnjem tekstu prema klasifikaciji organskih sustava i učestalosti. Podaci su prikupljeni iz povijesnog iskustva i kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika oboljelih od multiplog mijeloma u kojih se deksametazon primjenjivao kao monoterapija ili u kombinaciji s placebom. Učestalosti se definiraju kao: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Klasifikacija

Nuspojave

organskog sustava

 

Infekcije i infestacije

Često: pneumonija, herpes zoster, infekcija gornjeg dišnog trakta,

 

infekcija donjeg dišnog trakta, oralna kandidijaza, oralna gljivična

 

infekcija, infekcija urinarnog trakta, herpes simpleks, infekcija

 

uzrokovana kandidom;

 

Nepoznato: infekcija, sepsa.

Poremećaji krvi i limfnog

Često: neutropenija, anemija, trombocitopenija, limfopenija,

sustava

leukopenija, leukocitoza;

 

Manje često: febrilna neutropenija, pankitopenija, koagulopatija.

Endokrini poremećaji

Često: Cushingov sindrom;

 

Manje često: hipotiroidizam;

 

Nepoznato: adrenalna atrofija, sindrom ustezanja steroida,

 

adrenalna insuficijencija, hirsutizam, neredovitost mjesečnice.

Poremećaji metabolizma i

Vrlo često: hiperglikemija;

prehrane

Često: hipokalemija, dijabetes melitus, anoreksija, pojačani ili

 

smanjeni apetit, hipoalbuminemija, zadržavanje tekućine,

 

hiperuricemija;

 

Manje često dehidracija, hipokalcemija, hipomagnezemija;

 

Nepoznato: narušena tolerancija glukoze, zadržavanje natrija,

 

metabolička alkaloza.

Psihijatrijski poremećaji

Vrlo često: insomnija;

 

Često: depresija, anksioznost, agresija, konfuzno stanje,

 

razdražljivost, nervoza, promjena raspoloženja, agitacija, euforično

 

raspoloženje;

 

Manje često: promjene raspoloženja, halucinacije;

 

Nepoznato: manija, psihoza, bihevijoralan poremećaj.

Poremećaji živčanog sustava

Često: periferna neuropatija, omaglica, psihomotorička

 

hiperaktivnost, poremećaj u pažnji, oštećenje pomćenja, tremor,

 

parestezija, glavobolja, ageuzija, disgeusija, somnolencija, letargija,

 

oštećena ravnoteža, disfonija;

 

Manje često: cerebrovaskularni inzult, prolazni cerebralni

 

ishemijski napadaj, amnezija, poremećena koordinacija, ataksija,

 

sinkopa;

 

Nepoznato: konvulzije.

Poremećaji oka

Često: zamućeni vid, katarakta;

 

Manje često: konjunktivitis, povećana lakrimacija;

 

Nepoznato: korioretinopatija, glaukom.

Poremećaji uha i labirinta

Često: vrtoglavica.

Srčani poremećaji

Često: fibrilacija atrija, supraventrikularne ekstrasistole,

 

tahikardija, palpitacije;

 

Manje često: ishemija miokarda, bradikardija;

 

Nepoznato: kongestivno zatajenje srca.

Krvožilni poremećaji

Često: venske tromboembolijske reakcije, predominantno duboka

 

venska tromboza i plućna embolija, hipertenzija, hipotenzija,

 

navale crvenila, povišeni krvni tlak, povišeni dijastolički krvni tlak;

 

Nepoznato: purpura, stvaranje modrica.

Poremećaji dišnog sustava,

Često: bronhitis, kašalj, dispneja, faringolaringalna bol,

prsišta i sredoprsja

promuklost, štucavica.

Poremećaji probavnog sustava

Vrlo često: zatvor;

 

Često: povraćanje, proljev, mučnina, dispepsija, stomatitis,

 

gastritis, bol u abdomenu, suha usta, distenzija u abdomenu,

 

nadutost;

 

Nepoznato: pankreatitis, gastrointestinalna perforacija,

 

gastrointestinalno krvarenje, gastrointestinalni ulkus.

Poremećaji jetre i žuči

Često: abnormalni testovi funkcije jetre, povišena alanin

 

aminotransferaza.

Poremećaji kože i potkožnog

Često: osip, eritem, hiperhidroza, pruritus, suha koža, alopecija;

tkiva

Manje često: urtikarija;

 

Nepoznato: atrofija kože, akne.

Poremećaji mišićno-koštanog

Vrlo često: slabost mišića, mišićni grčevi;

sustava i vezivnog tkiva

Često: miopatija, mišićno-koštana bol, artralgija, bol u

 

ekstremitetu;

 

Nepoznato: patološka fraktura, osteonekroza, osteoporoza, ruptura

 

tetive.

Poremećaji bubrega i

Često: polakiurija;

mokraćnog sustava

Manje često: zatajenje bubrega.

Opći poremećaji i reakcije na

Vrlo često: umor, astenija, edem (uključujući periferni i facijalni

mjestu primjene

edem);

 

Često: bol, upala sluznice, pireksija, zimica, opća slabost;

 

Nepoznato: oštećeno zacjeljivanje.

Pretrage

Često: smanjenje tjelesne težine, povećanje tjelesne težine.

Opis odabranih nuspojava

Prije primjene lijeka Neofordex u kombinaciji s bilo kojim drugim lijekom, potrebno je pročitati Sažetak opisa svojstava tog lijeka.

Stopa incidencije određenih nuspojava varira ovisno o kombiniranom liječenju koje se koristi.

Kombinacija lenalidomida s deksametazonom u bolesnika s recidivirajućim ili refraktornim multiplim mjelomom povezuje se s povišenom incidencijom neutropenije stupnja 4 (5,1% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 0,6% u bolesnika liječenih placebom/deksametazonom). Epizode febrilne neutropenije stupnja 4 rijetko su opažene (0,6% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 0,0% u bolesnika liječenih placebom/deksametazonom). Slična incidencija neutropenije visokog stupnja prijavljena je u novodijagnosticiranih bolesnika liječenih kombinacijom lenalidomida i deksametazona.

Neutropenija se pojavila u 45,3 % bolesnika s recidivirajućim i refraktornim multiplim mijelomom koji su primili nisku dozu deksametazona s pomalidomidom (Pom + LD-Dex) te u 19,5 % bolesnika koji su primili visoku dozu deksametazona (HD-Dex). Neutropenija je bila stupnja 3 ili 4 u 41,7 % bolesnika koji su primili Pom + LD-Dex, u usporedbi s 14,8 % koji su primili HD-Dex. U bolesnika liječenih kombinacijom Pom+LD- Dex neutropenija je rijetko bila ozbiljna (2,0 % bolesnika), nije dovela do prekida liječenja i bila je povezana s prekidima u liječenju u 21,0 % bolesnika te smanjenjem doze u 7,7 % bolesnika. Febrilnu neutropeniju (FN) doživjelo je 6,7 % bolesnika koji su primili Pom + LD-Dex i nijedan od onih koji su primili HD-Dex. Za sve slučajeve zabilježeni su stupanj 3 ili 4. U 4,0 % bolesnika zabilježena je ozbiljna FN. FN je bila povezana s prekidima u doziranju u 3,7 % bolesnika i smanjenjem doze u 1,3 % bolesnika te bez prekida liječenja.

Kombinacija lenalidomida s deksametazonom u bolesnika s recidivirajućim ili refraktornim multiplim mijelomom povezuje se s većom incidencijom trombocitopenije stupnja 3 i stupnja 4 (9,9% odnosno 1,4% u bolesnika liječenih lenalidomidom/deksametazonom u usporedbi s 2,3% i 0,0% u bolesnika liječenih placebom/ deksametazonom). Slična incidencija trombocitopenije visokog stupnja prijavljena je u novodijagnosticiranih bolesnika liječenih kombinacijom lenalidomida i deksametazona. Trombocitopenija se pojavila u 27,0 % bolesnika s recidivirajućim i refraktornim multiplim mijelomom koji su primili Pom + LD- Dex i 26,8 % bolesnika koji su primili HD-Dex. Trombocitopenija je bila stupnja 3 ili 4 u 20,7 % bolesnika koji su primili Pom + LD-Dex te 24,2 % bolesnika koji su primili HD-Dex. U 1,7 % bolesnika koji su liječeni kombinacijom Pom + LD-Dex trombocitopenija je bila ozbiljna, dovela je do smanjenja doze u 6,3 % bolesnika, do prekida u doziranju u 8 % bolesnika te prekida liječenja u 0,7 % bolesnika.

Kombinacija lenalidomida, talidomida ili pomalidomida s deksametazonom povezuje se s povećanim rizikom od duboke venske tromboze i plućne embolije u bolesnika s multiplom mijelomom (vidjeti dio 4.5). Istodobna primjena eritropoetskih lijekova ili duboka venska tromboza u anamnezi može također povećati rizik od tromboze u ovih bolesnika.

Periferne neuropatijske reakcije niskog stupnja, predominatno parestezija stupnja 1, mogu se uočiti u slučaju monoterapije deksametazonom u do 34% novodijagnosticiranih bolesnika oboljelih od multiplog mijeloma. Međutim, i incidencija i ozbiljnost periferne neuropatije povećavaju se s istodobnom primjenom bortezomiba ili talidomida. U jednom ispitivanju, 10,7% bolesnika liječenih talidomidom i deksametazonom doživjelo je neuropatske reakcije stupnja 3/4, u usporedbi s 0,9% bolesnika liječenih samo deksametazonom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave.Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Akutna toksičnost deksametazona je slaba, a toksičan učinak rijetko je uočen nakon akutnog predoziranja. Ne postoji protuotrov a liječenje je simptomatično.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: kortikosteroidi za sistemsku primjenu, glukokortikoidi, ATK oznaka: H02AB02

Mehanizam djelovanja

Deksametazon je sintetski glukokortikoid; kombinira snažan protuupalni učinak sa blagim mineralokortikoidnim djelovanjem. Pri visokim dozama (primjerice 40 mg) smanjuje imunološki odgovor.

Dokazano je da deksametazon inducira smrt stanica multiplog mijeloma (apoptoza) putem snižavanja aktivnosti nuklearnog faktora-κB i aktiviranjem kaspaze-9 otpuštanjem drugog aktivatora kaspaze dobivenog iz mitohondrija (Smac; faktora koji promiče apoptozu). Produljeno izlaganje bilo je potrebno kako bi se postigle maksimalne razine apoptotskih markera zajedno s povećanom aktivacijom kaspaze-3 i fragmentacijom DNK. Deksametazon također snižava razinu protuapoptotskih gena i povećava razine IκB-α proteina.

Apoptotska aktivnost deksametazona pojačava se kombinacijom s talidomidom ili njegovim analozima i s inhibitorom proteazoma (primjerice bortezomibom).

Multipli mijelom je progresivna rijetka hematološka bolest. Karakterizirana je prekomjernim brojem abnormalnih stanica plazme u koštanoj srži i prekomjernom proizvodnjom samo intaktnog monoklonskog imunoglobulina (IgG, IgA, IgD, or IgE) ili Bence-Jones proteina (slobodni monoklonski κ i λ lagani lanaci imunoglobulina).

Klinička djelotvornost i sigurnost

Ispitivanja kliničke djelotvornosti i sigurnosti koristeći Neofordex u liječenju multiplog mijeloma nisu provedena.

Djelotvornost i sigurnost kombiniranog liječenja deksametazonom za multipli mijelom potvrđeni su u brojnim kliničkim ispitivanjima u novodijagnosticiranih bolesnika i u bolesnika s recidivirajućom ili refraktornom bolesti. Populacija bolesnika koja je sudjelovala u ispitivanju uključivala je širok dobni raspon, kao i bolesnike smatrane pogodnima ili nepogodnima za autolognu transplantaciju matičnih stanica. Ispitan je deksametazon za oralnu primjenu u velikoj dozi (40 mg ili 20 mg) u terapiji multiplog mijeloma u kombinaciji s kemoterapijom u VAD režimu (vinkristin, adriamicin/doksorubicin i deksametazon) ili povezan s novim agensima, uključujući talidomid i njegove analoge kao i inhibitore proteazoma. U kontroliranim ispitivanjima, kombinirano liječenje deksametazonom konstantno je pokazivalo bolje ishode u smislu preživljenja i odgovora od deksametazona kao samostalnog agensa.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Neofordex u svim podskupinama pedijatrijske populacije oboljele od multiplog mijeloma (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene lijeka Neofordex, vršne razine deksametazona u plazmi postignute su u medijanu od tri sata. Bioraspoloživost deksametazona je otprilike 80%. Postoji linearan odnos između primijenjenih i bioraspoloživih doza.

Deksametazon se prenosi P-glikoproteinom (također poznatim pod nazivom MDR1). Drugi MDR prijenosnici mogu također imati ulogu u prijenosu deksametazona.

Distribucija

Deksametazon vežu proteini u plazmi, i to prvenstveno albumin, do otprilike 80%, ovisno o primijenjenoj dozi. U slučaju vrlo jakih doza većina deksametazona cirkulira nevezana u krvi. Volumen distribucije iznosi otprilike 1 l/kg. Deksametazon prolazi kroz krvno-moždanu barijeru i placentalnu barijeru i ulazi u mlijeko iz dojki.

Biotransformacija

Manji dio primijenjenog deksametazona izlučuje se nepromijenjen putem bubrega. Veći dio je hidrogeniziran ili hidroksiliran u ljudi, pri čemu su glavni metaboliti hidroksi-6-deksametazon i dihidro-20-deksametazon. 30 do 40% su konjugirani u glukuronsku kiselinu ili podvrgnuti sulfataciji u ljudskoj jetri te, u ovom obliku, izlučeni u urinu. Deksametazon je metaboliziran putem citokroma P450 3A4 (CYP3A4). Ostali izoenzimi citokroma P450 mogu također imati ulogu u biotransformaciji deksametazona.

Eliminacija

Poluvijek deksametazona u plazmi iznosi otprilike 250 minuta.

Specifične grupe bolesnika

Nema dostupnih podataka o biotransformaciji deksametazona u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre.

Pušenje nema utjecaja na farmakokinetiku deksametazona. Nisu utvrđene razlike u farmakokinetici deksametazona između osoba europskog i azijskog (indonezijskog i japanskog) porijekla.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Glukokortikoidi imaju samo slabu akutnu toksičnost. Nema dostupnih podataka o kroničnoj toksičnosti i karcinogenosti. Nalazi genotoksičnosti dokazali su se artefaktualnim. U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti u miševa, štakora, hrčaka, zečeva i pasa, deksametazon je uzrokovao embrio-fetalne malformacije poput povećanja u rascjepu nepca i promjene kostura; smanjenja timusa, slezene i adrenalne težine; abnormalnosti pluća, jetre i bubrega; i inhibiciji rasta. Ocjena postnatalnog razvoja životinja koje su liječene prenatalno dokazala je smanjenu podnošljivost glukoze i osjetljivost na inzulin, promjene u ponašanju i smanjenje mase mozga i tjelesne težine. U muškaraca, plodnost može biti smanjena apoptozom zametne stanice i spermatogenskim promjenama. Podaci o plodnosti u žena su kontradiktorni.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Laktoza hidrat

Mikrokristalična celuloza

Magnezijev stearat

Koloidni bezvodni silicijev dioksid

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

2 godine.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Tablete je potrebno čuvati u blister pakiranju do primjene. Pojedinačne tablete u neotvorenom pakiranju trebalo bi odvajati od blistera korištenjem performacije, npr. za upotrebu u organizatorima za lijekove s pretincima. Prepolovljene tablete koje se ne uzmu odmah moraju se zbrinuti (vidjeti dio 6.6).

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

10 x 1 tableta u perforiranom OPA/aluminij/PVC-aluminij blisteru djeljivom na jedinične doze. Veličina pakiranja od 10 tableta.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje lijeka

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima. Savjetujte bolesnike da ne bacaju neiskorištene tablete u kućni otpad ili otpadne vode.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Laboratoires CTRS 63, rue de l’Est

92100 Boulogne-Billancourt Francuska

Email: ctrs@ctrs.fr

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/15/1053/001

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 16. ožujka 2016

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskim stranicama Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept