Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Prialt (ziconotide) – Sažetak opisa svojstava lijeka - N02BG08

Updated on site: 09-Oct-2017

Naziv lijekaPrialt
ATK šifraN02BG08
Tvarziconotide
ProizvođačEisai Ltd

1.NAZIV LIJEKA

Prialt 25 mikrograma/ml otopina za infuziju

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml otopine sadrži 25 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Jedna bočica od 20 ml sadrži 500 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za infuziju (infuzija).

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Zikonotid je indiciran za liječenje teške, kronične boli u odraslih kojima je potrebna intratekalna analgezija.

4.2Doziranje i način primjene

Liječenje zikonotidom trebaju provoditi samo liječnici s iskustvom u intratekalnoj primjeni lijekova.

Doziranje

Odrasli (uključujući osobe u dobi od ≥ 65 godina)

Doziranje zikonotida treba započeti dozom od 2,4 μg/dan i zatim titracijom prilagoditi svakom pojedinom bolesniku prema njegovom analgetičkom odgovoru i nuspojavama. Titraciju u bolesnika treba provoditi u povećanjima doze od ≤ 2,4 μg/dan, do najviše doze od 21,6 μg/dan. Najkraći interval između povećanja doze je 24 sata; iz sigurnosnih razloga, preporučeni interval je 48 sati ili više. Ako je potrebno, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije) radi kontrole nuspojava. Otprilike 75% bolesnika u kojih je odgovor na liječenje zadovoljavajući, treba dozu ≤ 9,6 μg/dan.

Oštećenje bubrega

Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega zikonotid treba primjenjivati s oprezom.

Oštećenje jetre

Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre. U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre zikonotid treba primjenjivati s oprezom.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost zikonotida u djece u dobi od 0 do 18 godina nisu ustanovljene.

Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Intratekalna primjena.

Zikonotid se mora primijeniti kao neprekinuta infuzija kroz intratekalni kateter, uporabom vanjske ili unutarnje implantirane mehaničke infuzijske pumpe koja može isporučiti točan volumen infuzije. Budući da je rizik od meningitisa kao posljedice produljene kateterizacije intratekalnog prostora veći uz vanjski kateterski infuzijski sustav, za dulja razdoblja primjene zikonotida preporučuju se unutarnji sustavi (vidjeti dio 4.4). Vanjski kateterski sustav treba upotrijebiti samo onda kada nije moguće ugraditi unutarnji sustav.

Kad su potrebne male doze zikonotida, npr. kad se započinje titracija, zikonotid se mora prije primjene razrijediti 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekciju bez konzervansa.

Za uputu o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kombinacija s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.5).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Dugotrajna primjena

Iako je zikonotid ispitivan u dugotrajnim, otvorenim kliničkim ispitivanjima djelotvornosti i sigurnosti, kontrolirana ispitivanja trajanja duljeg od 3 tjedna nisu provedena (vidjeti dio 5.1). Mogući lokalni toksični učinci na kralježničnu moždinu pri dugotrajnoj primjeni nisu isključeni, a pretklinički podaci u tom su smislu ograničeni (vidjeti dio 5.3). Stoga je u dugotrajnom liječenju potreban oprez.

Rizik od infekcije

Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Meningitis prouzročen ulaskom organizama duž katetera ili nehotičnom kontaminacijom infuzijskog sustava poznata je komplikacija u primjeni intratekalnih lijekova, osobito putem vanjskih sustava.

Bolesnici i liječnici moraju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa.

Optimalno mjesto za intratekalno uvođenje katetera nije ustanovljeno. Uvođenje vrha katetera niže, npr. u predjelu slabinskog dijela leđa, može smanjiti incidenciju neuroloških nuspojava povezanih sa zikonotidom. Stoga je potrebno pažljivo izabrati mjesto uvođenja katetera kako bi se omogućio odgovarajući pristup nociceptivnim spinalnim segmentima uz istodobno minimalno koncentriranje lijeka na cerebralnim razinama.

Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.5).

Povišenje kreatin kinaze

Povišenje kreatin kinaze, koje je obično asimptomatsko, često je među bolesnicima koji primaju intratekalni zikonotid. Progresivno povišenje kreatin kinaze nije često. Ipak, preporučuje se praćenje kreatin kinaze. U slučaju progresivnog povišenja ili klinički značajnog povišenja povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize, potrebno je razmotriti prekid primjene zikonotida.

Reakcije preosjetljivosti

Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju, nisu opažene tijekom kliničkih ispitivanja i čini se da je imunogeničnost zikonotida primijenjenog intratekalno mala. Ipak, ne može se isključiti mogućnost teških alergijskih reakcija, a zaprimljene su i spontane prijave anafilaktičkih reakcija.

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave, posebice smetenost, česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjivati ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati. Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i poslije početka primjene intratekalnog zikonotida.

U bolesnika s teškom kroničnom boli veća je incidencija samoubojstva i pokušaja samoubojstva nego u općoj populaciji. Zikonotid može uzrokovati ili pogoršati depresiju, s rizikom od samoubojstva u podložnih bolesnika.

Depresija središnjeg živčanog sustava (SŽS)

Tijekom primjene zikonotida bolesnici su pokazivali snižene razine svijesti. Bolesnik obično ostaje pri svijesti i disanje nije deprimirano. Događaj može proći sam od sebe, ali primjenu zikonotida treba prekinuti dok se događaj ne povuče. U tih se bolesnika ne preporučuje ponovno uvođenje zikonotida. Također treba razmisliti o povlačenju istodobno primjenjivanih lijekova depresanata središnjeg živčanog sustava jer oni mogu pridonijeti smanjenju razine budnosti.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nisu provedena posebna klinička ispitivanja interakcija drugih lijekova sa zikonotidom. Međutim, zbog niskih koncentracija zikonotida u plazmi, metabolizma preko ubikvitarnih peptidaza i relativno niskog vezanja na proteine plazme (vidjeti dio 5.2), interakcije na temelju metabolizma ili interakcije u obliku izmještanja s proteina plazme nisu vjerojatne između zikonotida i drugih lijekova.

Nema dostupnih kliničkih podataka o interakciji intratekalnog oblika kemoterapije i intratekalno primijenjenog zikonotida. Zikonotid je kontraindiciran u kombinaciji s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.3).

Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.4).

Ne očekuje se da bi lijekovi koji utječu na specifične peptidaze/proteaze utjecali na koncentraciju zikonotida u plazmi. Na temelju ograničenih kliničkih istraživanja, i inhibitori angiontenzin konvertirajućeg enzima (npr. benazepril, lizinopril i moeksipril) i inhibitori proteaza HIV-a (npr. ritonavir, sakvinavir, indinavir), nemaju očigledan učinak na razinu zikonotida u plazmi.

Zikonotid ne ulazi u interakciju s opioidnim receptorima. Ako se obustavlja primjena opioida kada se uvodi terapija zikonotidom, opioide treba ukidati postupno. Bolesnicima kojima se obustavljaju

intratekalni opioidi, dozu intratekalne infuzije opioida treba postupno smanjivati tijekom nekoliko tjedana i zamijeniti ih farmakološki ekvivalentnom dozom peroralnih opioida. Moguće je intratekalni zikonotid dodavati stabilnim dozama intratekalnog morfina (vidjeti dio 5.1), ali zahtijeva posebnu pozornost jer je u ispitivanju 202, iako je doza zikonotida bila mala, opažena velika stopa neuropsihijatrijskih nuspojava (smetenost/poremećeno mišljenje, paranoidne reakcije i halucinacije te poremećen hod) od kojih su neke bile ozbiljne. Povraćanje i anoreksija te periferni edem također su opaženi kad se intratekalni zikonotid dodavao intratekalnom morfinu. Dodavanje intratekalnog morfina stabilnim dozama intratekalnog zikonotida bolje se podnosi (prijavljen je pruritus) (vidjeti dio 5.1).

Povećana incidencija somnolencije opažena je kada se zikonotid primjenjivao zajedno sa sistemskim baklofenom, klonidinom, bupivakainom ili propofolom pa se stoga u ovom trenutku ne podržava njihova istodobna primjena.

Nema podataka o istodobnoj primjeni djelomičnih opioidnih agonista (npr. buprenorfina) i zikonotida.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni zikonotida u trudnica ograničeni.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Ne preporučuje se koristiti zikonotid tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se zikonotid/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.

Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.

Nužno je odlučiti treba li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja zikonotidom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Specifična ispitivanja u svrhu procjene učinaka zikonotida na plodnost u ljudi nisu provedena. U ispitivanju plodnosti mužjaka i ženki štakora nisu opaženi učinci u mužjaka dok su u ženki opažena smanjenja žutog tijela, mjesta implantacije i broja živih embrija (vidjeti dio 5.3).

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Zikonotid umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Zikonotid može prouzročiti smetenost, somnolenciju i druge neurološke nuspojave; stoga bolesnike treba upozoriti da ne upravljaju vozilima i strojevima ako opaze takvo djelovanje.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Sigurnost primjene zikonotida kao neprekinute intratekalne infuzije procijenjena je u više od

1400 bolesnika koji su sudjelovali u kliničkim ispitivanjima akutne i kronične boli. Trajanje liječenja bilo je u rasponu od jednosatne infuzije u obliku bolusa do neprekinute primjene tijekom više od

6 godina. Medijan vremena izloženosti bio je 43 dana. Doza infuzije iznosila je od 0,03 - 912 μg/dan, s medijanom konačne doze od 7,2 μg/dan.

U kliničkim ispitivanjima nuspojave na primjenu lijeka imalo je 88% bolesnika. Najčešće prijavljene nuspojave iz dugotrajnih kliničkih ispitivanja bile su omaglica (42%), mučnina (30%), nistagmus (23%), stanje smetenosti (25%), poremećen hod (16%), oštećenje pamćenja (13%), zamagljen vid (14%), glavobolja (12%), astenija (13%), povraćanje (11%) i somnolencija (10%). Većina nuspojava bile su blagog do umjerenog intenziteta i s vremenom su nestale.

Tablični popis nuspojava

Stope incidencije nuspojava prijavljenih u kliničkim ispitivanjima intratekalne primjene zikonotida

(kratkotrajna i dugotrajna izloženost) navedene su u tablici, osim kad je naznačeno drugačije. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema padajućoj učestalosti.

Vrlo često (≥ 1/10)

Često (≥ 1/100 i < 1/10)

Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

sepsa, meningitis

 

infestacije

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

anafilaktička

imunološkog

 

 

 

reakcijaa

sustava

 

 

 

 

Poremećaji

 

smanjeni apetit,

 

 

metabolizma i

 

anoreksija

 

 

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

stanje

anksioznost, slušne

delirij, psihotični

 

poremećaji

smetenosti

halucinacije,

poremećaj,

 

 

 

nesanica, agitacija,

suicidalna

 

 

 

dezorijentacija,

ideacija, pokušaj

 

 

 

halucinacije,

suicida, blokada

 

 

 

vidne halucinacije,

misli,

 

 

 

depresija, paranoja,

neuobičajeni

 

 

 

razdražljivost,

snovi, agresivnost

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

depresije, nervoza,

 

 

 

 

afektivna labilnost,

 

 

 

 

promjene

 

 

 

 

mentalnog statusa,

 

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

anksioznosti,

 

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

smetenosti

 

 

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Poremećaji

omaglica,

dizartrija, amnezija,

inkoherencija,

 

živčanog

nistagmus,

disgeuzija, tremor,

gubitak svijesti,

 

sustava

slabljenje

poremećaj

koma, stupor,

 

 

pamćenja,

ravnoteže, ataksija,

konvulzije,

 

 

glavobolja,

afazija, osjećaj

cerebrovaskularni

 

 

somnolencija

žarenja, sedacija,

događaj,

 

 

 

parestezija,

encefalopatija

 

 

 

hipoestezija,

 

 

 

 

smetnje pozornosti,

 

 

 

 

poremećaj govora,

 

 

 

 

arefleksija,

 

 

 

 

poremećena

 

 

 

 

koordinacija,

 

 

 

 

posturalna

 

 

 

 

omaglica,

 

 

 

 

kognitivni

 

 

 

 

poremećaj,

 

 

 

 

hiperestezija,

 

 

 

 

hiporefleksija,

 

 

 

 

ageuzija, snižena

 

 

 

 

razina svijesti,

 

 

 

 

disestezija,

 

 

 

 

parosmija,

 

 

 

 

mentalno oštećenje

 

 

Poremećaji oka

zamagljen vid

diplopija, smetnje

 

 

 

 

vida, fotofobija

 

 

Poremećaji uha

 

vrtoglavica, tinitus

 

 

i labirinta

 

 

 

 

Srčani

 

 

fibrilacija atrija

 

poremećaji

 

 

 

 

Krvožilni

 

ortostatska hipoten

 

 

poremećaji

 

zija, hipotenzija

 

 

Poremećaji

 

dispneja

respiratorni

 

dišnog sustava,

 

 

distres

 

prsišta i

 

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

mučnina,

proljev, suha usta,

dispepsija

 

probavnog

povraćanje

konstipacija,

 

 

sustava

 

pogoršanje

 

 

 

 

mučnine, bol u

 

 

 

 

gornjem dijelu

 

 

 

 

abdomena

 

 

Poremećaji

 

pruritus, pojačano

osip

 

kože i

 

znojenje

 

 

potkožnog tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

bol u udovima,

rabdomioliza,

 

mišićno-

 

mialgija, mišićni

miozitis, bol u

 

koštanog

 

spazam, mišićni

leđima, trzanje

 

sustava i

 

grč, mišićna

mišića, bol u

 

vezivnog tkiva

 

slabost, artralgija,

vratu

 

 

 

periferno oticanje

 

 

 

 

 

 

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Poremećaji

 

retencija urina,

akutno zatajenje

 

bubrega i

 

otežani početak

bubrega

 

mokraćnog

 

mokrenja, dizurija,

 

 

sustava

 

urinarna

 

 

 

 

inkontinencija

 

 

 

 

 

 

 

Opći

poremećaj hoda,

umor, pireksija,

teškoće pri hodu

 

poremećaji i

astenija

letargija, periferni

 

 

reakcije na

 

edem, tresavica,

 

 

mjestu primjene

 

pad, bol u prsištu,

 

 

 

 

osjećaj hladnoće,

 

 

 

 

bol, osjećaj

 

 

 

 

nervoze,

 

 

 

 

pogoršanje bola

 

 

 

 

 

 

 

Pretrage

 

povišena kreatin

abnormalnosti u

 

 

 

fosfokinaza u krvi,

elektrokardiogram

 

 

 

smanjenje tjelesne

u, povišena

 

 

 

težine

aspartat

 

 

 

 

aminotransferaza,

 

 

 

 

povišena kreatin

 

 

 

 

fosfokinaza

 

 

 

 

skeletnih mišića u

 

 

 

 

krvi, povišena

 

 

 

 

tjelesna

 

 

 

 

temperatura

 

a Iz spontanih prijava

 

 

 

Opis izabranih nuspojava

Meningitis

Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Bolesnici i liječnici trebaju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa (vidjeti dio 4.4).

Povišenje kreatin fosfokinaze

Povišenje kreatin fosfokinaze obično je bilo asimptomatsko. Preporučuje se praćenje kreatin fosfokinaze. U slučaju progresivnog ili značajnog povišenja kreatin fosfokinaze povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize potrebno je razmotriti obustavu zikonotida (vidjeti dio 4.4).

Nuspojave središnjeg živčanog sustava

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjiti ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene

lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati. Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i poslije početka primjene intratekalnog zikonotida (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

U ispitivanjima intravenske infuzije, zdravi muški dobrovoljci primili su zikonotid u dozama do 70 000 μg/dan ili 3200 puta većim od najviše preporučene dnevne doze intratekalne infuzije.

Posturalna hipotenzija opažena je u gotovo svih ispitanika koji su primili visoke intravenske doze zikonotida.

Najveća preporučena intratekalna doza iznosi 21,6 μg/dan. U kliničkim ispitivanjima maksimalna namjeravana intratekalna doza zikonotida bila je 912 μg/dan, nakon titracije prema višim vrijednostima u trajanju od 7 dana.

Simptomi

U jednom kliničkom ispitivanju, muškarac koji je bolovao od karcinoma primio je slučajno prekomjernu intratekalnu dozu zikonotida od 744 μg tijekom 24 sata (31 μg/sat) a zatim je nastavio liječenje svojom određenom dozom nakon što je na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) zabilježeno smanjenje od 82 na

2,5 mm. U nekih bolesnika koji su primili intratekalne doze veće od najviše preporučene doze opaženi su pretjerani farmakološki učinci, npr. ataksija, nistagmus, omaglica, stupor, snižena razina svijesti, spazam mišića, stanje smetenosti, sedacija, hipotenzija, afazija, poremećaj govora, mučnina i povraćanje. Nije bilo indikacija za respiratornu depresiju. Većina bolesnika koji su promatrani oporavila se unutar 24 sata nakon prekida primjene lijeka.

Liječenje

U bolesnika koji prime prekomjernu dozu potrebno je primjenjivati opće potporne mjere liječenja sve dok se ne povuku pretjerani farmakološki učinci lijeka.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: analgetici, drugi analgetici i antipiretici, ATK oznaka: N02BG08

Mehanizam djelovanja

Zikonotid je sintetički analog ω-konopeptida, MVIIA nađenog u otrovu morskog puža Conus magus. On je blokator kalcijevih kanala N-tipa (NCCB). Blokatori kalcijevih kanala N-tipa reguliraju otpuštanje neurotransmitera u specifičnoj populaciji neurona odgovornih za spinalni prijenos boli. U vezanju za te neuronalne blokatore kalcijevih kanala N-tipa, zikonotid inhibira o naponu ovisan protok kalcija u primarna nociceptivna aferentna živčana vlakna koja završavaju u površinskim slojevima stražnjeg roga kralježnične moždine. Nadalje, to inhibira njihovo otpuštanje neurotransmitera

(uključujući tvar P) te na taj način kralježničnu signalizaciju bola.

Farmakodinamički učinci

Iako su opaženi statistički značajni odnosi i umjerena korelacija između izloženosti cerebrospinalne tekućine (AUC, Cmax) i izmjerenog kliničkog odgovora 1 sat nakon intratekalne primjene, još nisu ustanovljeni jasno definirani odnosi između doze, koncentracije i odgovora. Mnogi bolesnici u kojih je postignut odgovor ostvare gotovo maksimalnu analgeziju u roku od nekoliko sati nakon primjene

odgovarajuće doze. Međutim, u nekih bolesnika maksimalni učinci mogu biti odgođeni približno

24 sata. S obzirom na pojavu analgezije i nuspojava pri sličnim dozama, preporučeni interval između povećanja doze iznosi 48 sati ili više. Ako je potrebno zbog kontrole nuspojava, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije).

Nuspojave živčanog sustava, osobito omaglica, mučnina i poremećen hod čini se da su u korelaciji s izloženošću cerebrospinalne tekućine, iako točan odnos nije ustanovljen.

Niska izloženost plazme događa se tijekom intratekalne infuzije zbog malih preporučenih brzina intratekalne infuzije a relativno brzog klirensa plazme (vidjeti dio 5.2). Dakle, farmakološki učinci u odnosu na sistemsku izloženost trebali bi biti minimalni.

Medijan doze za postizanje odgovora iznosi približno 6,0 μg/dan, a otprilike 75% bolesnika s odgovorom treba dozu od ≤ 9,6 μg/dan. Da bi se ograničila pojava ozbiljnih nuspojava, preporučuje se maksimalna doza od 21,6 μg/dan. Međutim, u kliničkim je ispitivanjima primijećeno da bolesnici koji podnose doze od 21,6 μg/dan, nakon polagane titracije tijekom 3 do 4 tjedna, obično podnose više doze do 48,0 μg/dan.

Nema dokaza o razvoju farmakološke tolerancije na zikonotid u bolesnika. Međutim, s obzirom na ograničene podatke, razvoj tolerancije se ne može isključiti. Ako se potrebna doza zikonotida neprekidno povećava, a nema poboljšanja ili povećanja nuspojava, treba provjeriti prohodnost intratekalnog katetera.

U ograničenom broju ispitivanja dostupnih u literaturi, istraživani su drugi mogući režimi doziranja uključujući početak doziranja primjenom nižih doza zikonotida i bolusa.

Pokazalo se da se kontinuiranom primjenom nižih doza postiže djelotvornost uz manje nuspojava.

Ispitivanja primjene bolusa pokazuju da doze u obliku bolusa mogu biti od pomoći kako bi se otkrili bolesnici koji mogu imati koristi od dugoročne primjene zikonotida, ali takva primjena može za posljedicu imati više nuspojava nego primjena kontinuiranom infuzijom.

Ta ispitivanja pokazuju da te druge metode primjena zikonotida jesu moguće, međutim, zbog ograničenog broja bolesnika ti rezultati nisu uvjerljivi i zasad nema dovoljno dokaza za konačnu preporuku o primjeni takvih alternativnih režima doziranja.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Provedena su tri placebom kontrolirana ispitivanja s intratekalnim zikonotidom.

U dva kratkotrajna ispitivanja, 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) provedena na

366 bolesnika, dokazana je djelotvornost intratekalnog zikonotida u slučaju teške kronične boli na temelju postotka promjene na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) kao primarne mjere djelotvornosti. Ta su ispitivanja trajala kratko,

5 odnosno 6 dana, i u njima su primijenjene doze povećavane brže i bile su više od onih preporučenih u dijelu 4.2.

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 95-001

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 71)

Placebo (n = 40)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

74,1 (± 13,82)

77,9 (± 13,60)

_

VASPI prije liječenja u mm

 

 

 

(SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

35,7 (± 33,27)

61,0 (± 22,91)

_

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu

51,4 (± 43,63)

18,1 (± 28,28)

< 0,001

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

34 (47,9%)

7 (17,5%)

0,001

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

0,91

 

 

Medijan

0,60

 

 

Raspon

0,074 - 9,36

 

 

aBolesnici s odgovorom definirani

su kao bolesnici koji su:

1) imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u

usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i

3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije.

 

SD – standardna devijacija

 

 

 

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 96-002

 

 

 

 

 

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 169)b

Placebo (n = 86)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

80,1 (± 15,10)

76,9 (± 14,58)

_

VASPI prije liječenja u mm

 

 

 

(SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

54,4 (± 29,30)

71,9 (± 30,93)

_

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu

31,2 (± 38,69)

6,0 (± 42,84)

< 0,001

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

57 (33,7%)

11 (12,8%)

< 0,001

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

1,02

 

 

Medijan

0,50

 

 

Raspon

0,019 - 9,60

 

 

aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su: 1) imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i

3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije. b164 bolesnika dalo je rezultate VASPI za zikonotid na kraju titracije SD – standardna devijacija

Etiologije bola u ispitivanju 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) bile su različite i uključivale su bol kostiju (n = 38) uglavnom zbog metastaza u kostima (n = 34), mijelopatiju (n = 38), od čega je pola bolesnika imalo ozljedu kralježnične moždine s paralizom (n = 19), neuropatiju

(n = 79), radikulopatiju (n = 24), spinalnu bol (n = 91) većinom zbog neuspjelog kirurškog zahvata (n = 82) i bol druge etiologije (n = 82). Neki su bolesnici imali više od jednog uzroka boli. Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je vidljiva u svim skupinama.

Ispitivanje 301 (n = 220) trajalo je dulje (21 dan), uključivalo je oprezniju titraciju prema višim dozama te niže doze intratekalnog zikonotida i uključivalo je populaciju bolesnika u koje se najteže postizao odgovor (refraktorna) u sva tri ispitivanja. U ispitivanju 301 intratekalna terapija s kombinacijama analgetika bila je neuspješna u svih bolesnika i njihovi liječnici smatrali su da je 97% bolesnika refraktorno na postojeća dostupna liječenja. Većina ih je imala bol u kralježnici

(n = 134), a osobito oni s neuspjelim kirurškim zahvatom kralježnice (n = 110); manji je broj imao neuropatiju (n=36). U samo pet bolesnika bol je bila maligna. Primarni ishod bio je postotak promjene u rezultatu VASPI. Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je u ispitivanju 301 manja nego u prethodna dva kratka ispitivanja. Učestalost i težina nuspojava također su bile manje.

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 301

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 112)

Placebo (n = 108)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

80,7 (± 14,98)

80,7 (± 14,91)

-

VASPI prije liječenja u mm (SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

67,9 (± 22,89)

74,1 (± 21,28)

_

VASPI na kraju početne titracije

 

 

 

u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu VASPI

14,7 (± 27,71)

7,2 (± 24,98)

0,0360

na kraju početne titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

18 (16,1%)

13 (12,0%)

0,390

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

0,29

 

 

Medijan

0,25

 

 

Raspon

0,0 - 0,80

 

 

aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u usporedbi s onim prije liječenja.

SD – standardna devijacija

Ispitivanja kombinacije s intratekalnim morfinom

Klinička ispitivanja 201 i 202 pokazuju da kombinacija intratekalnog zikonotida i intratekalnog morfina može učinkovito smanjiti bol te tijekom kontinuiranog razdoblja smanjiti sistemsku primjenu opioida u bolesnika u kojih bol nije bila odgovarajuće kontrolirana primjenom maksimalno podnošljive doze samo intratekalnog zikonotida (medijan 8,7 μg/dan, srednja vrijednost

25,7 μg/dan - ispitivanje 201) ili intratekalnog morfina (ispitivanje 202). Kada se intratekalni zikonotid dodaje stabilnim dozama intratekalnog morfina mogu se, kao i kod započinjanja monoterapije intratekalnog zikonotida, pojaviti psihotične nuspojave (npr. halucinacije, paranoidne reakcije) ili povećanje nuspojava može zahtijevati prekid primjene (vidjeti dio 4.5).

5.2Farmakokinetička svojstva

Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini ispitana je nakon jednosatnih intratekalnih infuzija od 1 do 10 μg zikonotida u bolesnika s kroničnom boli. Ispitivana je također farmakokinetika plazme nakon primjene intravenskih doza (0,3 – 10 μg/kg/24 h). Podaci intratekalne i intravenske farmakokinetike sažeto su prikazani u nastavku.

Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini i u plazmi [srednja vrijednost ± SD (medijan)]

Put primjene

Tekući

Broj

CL (ml/min)

Vd (ml)

t½ (h)

 

matriks

bolesnika

 

 

 

intratekalni

cerebrospinalna

0,38 ± 0,56

155 ± 263

4,6 ± 0,9

 

tekućina

 

(0,26)

(99)

(4,5)

intravenski

plazma

270 ± 44

30 460 ± 6366

1,3 ± 0,3

 

 

 

(260)

(29 320)

(1,3)

CL = klirens; Vd = volumen distribucije; t½ = poluvijek

Apsorpcija

Nakon intratekalne primjene (1 – 10 μg) u trajanju od jednog sata, kumulativna izloženost (AUC; raspon: 83,6 – 608 ng/h/ml) i najviša izloženost (Cmax; raspon: 16,4 – 132 ng/ml) imale su vrijednosti promjenjive i ovisne o dozi, ali činile su se samo približno proporcionalne dozi. Plazmatske koncentracije nakon neprekinute (≥ 48 h) intratekalne infuzije (≤ 21,6 μg/dan) čini se da su relativno niske i u pravilu se ne mogu detektirati (tj. oko 80% uzoraka plazme uzetih od bolesnika s bolovima ne sadrže mjerljivu količinu lijeka; < 0,04 ng/ml). Nije opažena akumulacija zikonotida u plazmi nakon dugotrajne intratekalne primjene (do 9 mjeseci).

Distribucija

Medijan distribucije u volumenu cerebrospinalne tekućine za zikonotid (Vd: 99 ml) nalazi se između volumena cerebrospinalne tekućine u kralježničnoj moždini (približno 75 ml) i ukupnog volumena cerebrospinalne tekućine (približno 130 ml). Čini se da se zikonotid raspodjeljuje uglavnom u cerebrospinalnoj tekućini dok ne dospije u sistemsku cirkulaciju. Kada uđe u sistemsku cirkulaciju, zikonotid se izgleda intenzivnije raspodijeli, plazmatski volumen distribucije iznosi približno 30 l i u ljudi se samo oko 53% veže (nespecifično) na proteine plazme.

Biotransformacija

Zikonotid je peptid koji se sastoji od 25 prirodnih aminokiselina L-konfiguracije, i čini se da se ne metabolizira mjerljivo u cerebrospinalnoj tekućini. Nakon ulaza u sistemsku cirkulaciju, očekuje se da će zikonotid biti prvenstveno osjetljiv na proteolitičko cijepanje od strane različitih ubikvitarnih peptidaza/proteaza prisutnih u većini organa (npr. bubreg, jetra, pluća, mišići itd.) pa stoga razgrađen na fragmente peptida i njihove sastavne pojedinačne slobodne aminokiseline. Očekuje se da će tako nastale slobodne aminokiseline preuzeti stanični prijenosni sustavi te da će postati ili dio normalnog intermedijarnog metabolizma ili supstrati konstitutivnih biosintetskih procesa. Zbog velike raspodjele tih peptidaza ne očekuje se da će oštećenje jetre ili bubrega utjecati na sistemski klirens zikonotida. Biološka aktivnost različitih očekivanih proteolitičkih razgradnih produkata nije procjenjivana. Nije vjerojatno da će razgradni produkti zikonotida imati značajno biološko djelovanje, jer je nađeno da peptidi sastavljeni od pojedinačnih struktura peptidne petlje imaju nekoliko puta manji afinitet vezanja za kalcijeve kanale osjetljive na napon N-tipa nego osnovni spoj (zikonotid).

Eliminacija

Srednja vrijednost klirensa zikonotida (0,38 ml/min) odgovara brzini obnavljanja cerebrospinalne tekućine u odraslih osoba (0,3 - 0,4 ml/min). Stoga se, izgleda, zikonotid uglavnom eliminira iz cerebrospinalne tekućine (srednje t½ = 4,6 h) prijelazom cerebrospinalne tekućine iz središnjeg živčanog sustava preko arahnoidnih resica uz posljedični prijelaz u sistemsku cirkulaciju. Zbog male brzine intratekalne infuzije i relativno brzog klirensa plazme, nakon intratekalne primjene mogu se opaziti vrlo niske cirkulirajuće koncentracije zikonotida u plazmi. Srednja vrijednost poluvijeka (t½) eliminacije plazme iznosi 1,3 sata. Zikonotid je peptid relativno male molekularne težine

(MW = 2639) i filtrira se u bubrežnom glomerulu ali samo se minimalne količine zikonotida (< 1%) nađu u urinu nakon intravenske infuzije. To je zbog toga što gotovo sva filtrirana djelatna tvar prolazi brzu endocitozu i konačno se prenosi natrag u sistemsku cirkulaciju.

Oštećenje jetre i bubrega

Nisu provedena službena ispitivanja procjene utjecaja bubrežne ili jetrene disfunkcije; međutim, s obzirom da su peptidaze prisutne u različitim tjelesnim organima, ne očekuje se da će bubrežna ili jetrena disfunkcija značajno utjecati na sistemsku izloženost zikonotidu.

Druge posebne populacije

Iako su dostupni tek ograničeni podaci, pri intratekalnoj primjeni nije opažen utjecaj rase, visine, težine, spola ili dobi na koncentraciju zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Učinci u nekliničkim ispitivanjima opaženi su samo prilikom izloženosti koje su se smatrale dovoljno višim od maksimalne ljudske izloženosti što pokazuje malo značenje za kliničku primjenu.

U ispitivanjima neprekinute intratekalne infuzije srednjeg trajanja u štakora i pasa, učinci na ponašanje opaženi su pri dozama ≥ 8 puta od najviše preporučene doze kliničke intratekalne infuzije od 21,6 μg/dan (na temelju mg/kg). Ti su učinci bili definirani pretjeranim farmakološkim djelovanjem zikonotida, a ne neurotoksičnim lezijama ili toksičnošću ciljnog organa. Opažanja su uključivala prolazne i reverzibilne neurološke učinke kao što su tremor, nekoordinirani pokreti, hiperaktivnost i hipoaktivnost.

Dugoročne posljedice kontinuiranog bloka kalcijevih kanala N-tipa na funkciju neurona nisu dokazane u pokusnih životinja. Promjene u neurološkoj signalizaciji u pokusnih životinja nisu ispitivane. Zikonotid nije inducirao genske mutacije bakterija i nije bio genotoksičan. Nisu provedena ispitivanja kronične toksičnosti na životinjama kako bi se procijenio karcinogeni potencijal zikonotida. Međutim, zikonotid nije inducirao transformaciju stanica u testu in vitro provedenom na embriju sirijskog hrčka (SHE) i nije pospješio proliferaciju stanica (stvaranje preneoplastičnih lezija) ili apoptozu nakon subkronične intratekalne izloženosti u pasa.

U ispitivanjima plodnosti na štakorima nije bilo učinaka u mužjaka dok su u ženki opažena smanjenja

žutog tijela, mjesta implantacije i broja živih embrija. U štakora nisu opaženi učinci na reprodukciju u

ženki i postnatalni razvoj pri sistemskoj izloženosti do 2300 puta većoj od izloženosti pri najvećoj preporučenoj intratekalnoj dozi u ljudi.

Zikonotid nije bio teratogen u štakora i kunića pri izloženosti < 100 puta većoj od plazmatskih koncentracija u čovjeka.

Ti rezultati ne pokazuju značajan rizik za ljude zbog relativno visokih sistemskih izlaganja potrebnih da bi se takvi učinci pojavili u štakora i kunića.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

metionin natrijev klorid voda za injekcije

kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH)

6.2Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3Rok valjanosti

4 godine

Rok valjanosti u primjeni (razrijeđeni lijek)

Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni iznosi 60 dana pri 37°C.

S mikrobiološkog stajališta, ako je lijek razrijeđen, treba ga odmah prebaciti u infuzijsku pumpu. Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja lijeka u primjeni i uvjeti prije primjene odgovornost su korisnika, i to vrijeme obično ne bi smjelo biti dulje od 24 sata pri temperaturi od 2°C do 8°C, osim kad je razrjeđivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C). Ne zamrzavati. Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Bočice od stakla tipa I s čepovima od butilne gume prevučenim fluoriranim polimerom.

Jedna bočica sadrži 20 ml otopine za infuziju.

Jedna bočica u kutiji.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Ako je potrebno razrjeđivanje, Prialt se mora prije primjene razrijediti u aseptičkim uvjetima s 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije bez konzervansa. Koncentracija otopine primijenjene infuzijskom pumpom ne smije biti manja od 5 μg/ml zikonotida u vanjskoj pumpi, i

25 μg/ml u unutarnjoj pumpi.

Prilikom pripreme i rukovanja otopinom za infuziju i ponovnog punjenja pumpe, potrebno se strogo pridržavati aseptičkog postupka. Bolesnik i zdravstveni djelatnici moraju biti upoznati s rukovanjem vanjskim i unutarnjim infuzijskim sustavima i moraju biti svjesni potrebe nadzora da se ne pojavi infekcija.

Posebne upute za uporabu pumpi mora dostaviti proizvođač.

Prialt se pokazao kemijski i fizikalno kompatibilan s ugradivom pumpom Synchromed i vanjskom pumpom CADD-Micro u prethodno navedenim razinama koncentracija. Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni u trajanju od 14 dana pri temperaturi od 37°C dokazana je u pumpi Synchromed kada pumpa prethodno nije bila izložena lijeku. Stoga se početno punjenje mora zamijeniti nakon 14 dana.

U pumpi Synchromed koja je prethodno bila izložena lijeku, Prialt je bio stabilan 60 dana pri temperaturi od 37°C. U pumpi CADD-Micro dokazana je stabilnost u trajanju od 21 dan na sobnoj temperaturi.

Tehnički podaci dani su samo informativno i ne smiju ograničavati izbor zdravstvenim djelatnicima. Za primjenu Prialta treba upotrijebiti pumpe obilježene oznakom CE, ekvivalentne pumpama Synchromed i CADD-Micro.

Pumpe koje su već bile upotrijebljene za primjenu drugih lijekova, prije punjenja lijekom Prialt moraju se isprati tri puta 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije (bez konzervansa). Uvođenje zraka u spremnik ili uložak pumpe treba smanjiti na najmanju moguću mjeru jer kisik može razgraditi zikonotid.

Prije početka terapije, unutarnju pumpu treba isprati tri puta s 2 ml Prialta u koncentraciji od

25 μg/ml. Koncentracija Prialta u pumpi koja prije nije bila upotrijebljena može se smanjiti zbog adsorpcije na površinama uređaja i/ili razrjeđenja u preostalom prostoru uređaja. Zbog toga, nakon prve primjene lijeka Prialt spremnik treba isprazniti i ponovno napuniti nakon 14 dana. Kasnije, pumpu treba isprazniti i ponovno napuniti svakih 60 dana.

Prije primjene Prialt treba vizualno pregledati zbog moguće prisutnosti čestica i promjene boje.

Otopina se ne smije primijeniti ako je promijenila boju ili je mutna ili su u njoj opažene čestice.

Samo za jednokratnu primjenu. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Ltd.,

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield

Herts

AL10 9SN

Velika Britanija

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/302/004 – 20 ml otopina za infuziju

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 21. veljače 2005.

Datum posljednje obnove: 18. rujna 2014.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Prialt 100 mikrograma/ml otopina za infuziju

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml otopine sadrži 100 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Jedna bočica od 1 ml sadrži 100 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Jedna bočica od 2 ml sadrži 200 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Jedna bočica od 5 ml sadrži 500 μg zikonotida (u obliku zikonotidacetata).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za infuziju (infuzija).

Bistra, bezbojna otopina.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zikonotid je indiciran za liječenje teške, kronične boli u odraslih kojima je potrebna intratekalna analgezija.

4.2 Doziranje i način primjene

Liječenje zikonotidom trebaju provoditi samo liječnici s iskustvom u intratekalnoj primjeni lijekova.

Doziranje

Odrasli (uključujući osobe u dobi od ≥ 65 godina)

Doziranje zikonotida treba započeti dozom od 2,4 μg/dan i zatim titracijom prilagoditi svakom pojedinom bolesniku prema njegovom analgetičkom odgovoru i nuspojavama. Titraciju u bolesnika treba provoditi u povećanjima doze od ≤ 2,4 μg/dan, do najviše doze od 21,6 μg/dan. Najkraći interval između povećanja doze je 24 sata; iz sigurnosnih razloga, preporučeni interval je 48 sati ili više. Ako je potrebno, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije) radi kontrole nuspojava. Otprilike 75% bolesnika u kojih je odgovor na liječenje zadovoljavajući, treba dozu ≤ 9,6 μg/dan.

Oštećenje bubrega

Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega zikonotid treba primjenjivati s oprezom.

Oštećenje jetre

Nisu provedena ispitivanja u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre. U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre zikonotid treba primjenjivati s oprezom.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost zikonotida u djece u dobi od 0 do 18 godina nisu ustanovljene.

Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Intratekalna primjena.

Zikonotid se mora primijeniti kao neprekinuta infuzija kroz intratekalni kateter, uporabom vanjske ili unutarnje implantirane mehaničke infuzijske pumpe koja može isporučiti točan volumen infuzije. Budući da je rizik od meningitisa kao posljedice produljene kateterizacije intratekalnog prostora veći uz vanjski kateterski infuzijski sustav, za dulja razdoblja primjene zikonotida preporučuju se unutarnji sustavi (vidjeti dio 4.4). Vanjski kateterski sustav treba upotrijebiti samo onda kada nije moguće ugraditi unutarnji sustav.

Kad su potrebne male doze zikonotida, npr. kad se započinje titracija, zikonotid se mora prije primjene razrijediti 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekciju bez konzervansa.

Za uputu o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Kombinacija s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.5).

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Dugotrajna primjena

Iako je zikonotid ispitivan u dugotrajnim, otvorenim kliničkim ispitivanjima djelotvornosti i sigurnosti, kontrolirana ispitivanja trajanja duljeg od 3 tjedna nisu provedena (vidjeti dio 5.1). Mogući lokalni toksični učinci na kralježničnu moždinu pri dugotrajnoj primjeni nisu isključeni, a pretklinički podaci u tom su smislu ograničeni (vidjeti dio 5.3). Stoga je u dugotrajnom liječenju potreban oprez.

Rizik od infekcije

Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Meningitis prouzročen ulaskom organizama duž katetera ili nehotičnom kontaminacijom infuzijskog sustava poznata je komplikacija u primjeni intratekalnih lijekova, osobito putem vanjskih sustava.

Bolesnici i liječnici moraju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa.

Optimalno mjesto za intratekalno uvođenje katetera nije ustanovljeno. Uvođenje vrha katetera niže, npr. u predjelu slabinskog dijela leđa može smanjiti incidenciju neuroloških nuspojava povezanih sa zikonotidom. Stoga je potrebno pažljivo izabrati mjesto uvođenja katetera kako bi se omogućio odgovarajući pristup nociceptivnim spinalnim segmentima uz istodobno minimalno koncentriranje lijeka na cerebralnim razinama.

Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.5).

Povišenje kreatin kinaze

Povišenje kreatin kinaze, koje je obično asimptomatsko, često je među bolesnicima koji primaju intratekalni zikonotid. Progresivno povišenje kreatin kinaze nije često. Ipak, preporučuje se praćenje kreatin kinaze. U slučaju progresivnog povišenja ili klinički značajnog povišenja povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize, potrebno je razmotriti prekid primjene zikonotida.

Reakcije preosjetljivosti

Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju, nisu opažene tijekom kliničkih ispitivanja i čini se da je imunogeničnost zikonotida primijenjenog intratekalno mala. Ipak, ne može se isključiti mogućnost teških alergijskih reakcija, a zaprimljene su i spontane prijave anafilaktičkih reakcija.

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave, posebice smetenost, česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjivati ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati. Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i poslije početka primjene intratekalnog zikonotida.

U bolesnika s teškom kroničnom boli veća je incidencija samoubojstva i pokušaja samoubojstva nego u općoj populaciji. Zikonotid može uzrokovati ili pogoršati depresiju s rizikom od samoubojstva u podložnih bolesnika.

Depresija središnjeg živčanog sustava (SŽS)

Tijekom primjene zikonotida bolesnici su pokazivali snižene razine svijesti. Bolesnik obično ostaje pri svijesti i disanje nije deprimirano. Događaj može proći sam od sebe, ali primjenu zikonotida treba prekinuti dok se događaj ne povuče. U tih se bolesnika ne preporučuje ponovno uvođenje zikonotida. Također treba razmisliti o povlačenju istodobno primjenjivanih lijekova depresanata središnjeg živčanog sustava jer oni mogu pridonijeti smanjenju razine budnosti.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nisu provedena posebna klinička ispitivanja interakcija drugih lijekova sa zikonotidom. Međutim, zbog niskih koncentracija zikonotida u plazmi, metabolizma preko ubikvitarnih peptidaza i relativno niskog vezanja na proteine plazme (vidjeti dio 5.2), interakcije na temelju metabolizma ili interakcije u obliku izmještanja s proteina plazme nisu vjerojatne između zikonotida i drugih lijekova.

Nema dostupnih kliničkih podataka o interakciji intratekalnog oblika kemoterapije i intratekalno primijenjenog zikonotida. Zikonotid je kontraindiciran u kombinaciji s intratekalnim oblikom kemoterapije (vidjeti dio 4.3).

Samo je mali broj bolesnika primao sistemsku kemoterapiju i intratekalni zikonotid. Potreban je oprez kad se zikonotid primjenjuje u bolesnika koji primaju sistemsku kemoterapiju (vidjeti dio 4.4).

Ne očekuje se da bi lijekovi koji utječu na specifične peptidaze/proteaze utjecali na koncentraciju zikonotida u plazmi. Na temelju ograničenih kliničkih istraživanja, i inhibitori angiontenzin konvertirajućeg enzima (npr. benazepril, lizinopril i moeksipril) i inhibitori proteaza HIV-a (npr. ritonavir, sakvinavir, indinavir), nemaju očigledan učinak na razinu zikonotida u plazmi.

Zikonotid ne ulazi u interakciju s opioidnim receptorima. Ako se obustavlja primjena opioida kada se uvodi terapija zikonotidom, opioide treba ukidati postupno. Bolesnicima kojima se obustavljaju intratekalni opioidi, dozu intratekalne infuzije opioida treba postupno smanjivati tijekom nekoliko tjedana i zamijeniti ih farmakološki ekvivalentnom dozom peroralnih opioida. Moguće je intratekalni zikonotid dodavati stabilnim dozama intratekalnog morfina (vidjeti dio 5.1), ali zahtijeva posebnu pozornost jer je u ispitivanju 202, iako je doza zikonotida bila mala, opažena velika stopa neuropsihijatrijskih nuspojava (smetenost/poremećeno mišljenje, paranoidne reakcije i halucinacije te poremećen hod) od kojih su neke bile ozbiljne. Povraćanje i anoreksija te periferni edem također su opaženi kad se intratekalni zikonotid dodavao intratekalnom morfinu. Dodavanje intratekalnog morfina stabilnim dozama intratekalnog zikonotida bolje se podnosi (prijavljen je pruritus) (vidjeti dio 5.1).

Povećana incidencija somnolencije opažena je kada se zikonotid primjenjivao zajedno sa sistemskim baklofenom, klonidinom, bupivakainom ili propofolom pa se stoga u ovom trenutku ne podržava njihova istodobna primjena.

Nema podataka o istodobnoj primjeni djelomičnih opioidnih agonista (npr. buprenorfin) i zikonotida.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni zikonotida u trudnica ograničeni.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Ne preporučuje se koristiti zikonotid tijekom trudnoće niti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se zikonotid/metaboliti u majčino mlijeko u ljudi.

Ne može se isključiti rizik za novorođenče/dojenče.

Nužno je odlučiti treba li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja zikonotidom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

Specifična ispitivanja u svrhu procjene učinaka zikonotida na plodnost u ljudi nisu provedena. U ispitivanju plodnosti mužjaka i ženki štakora nisu opaženi učinci u mužjaka dok su u ženki opažena smanjenja žutog tijela, mjesta implantacije i broja živih embrija (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Zikonotid umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Zikonotid može prouzročiti smetenost, somnolenciju i druge neurološke nuspojave; stoga bolesnike treba upozoriti da ne upravljaju vozilima i strojevima ako opaze takvo djelovanje.

4.8 Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Sigurnost primjene zikonotida kao neprekinute intratekalne infuzije procijenjena je u više od

1400 bolesnika koji su sudjelovali u kliničkim ispitivanjima akutne i kronične boli. Trajanje liječenja

bilo je u rasponu od jednosatne infuzije u obliku bolusa do neprekinute primjene tijekom više od

6 godina. Medijan vremena izloženosti bio je 43 dana. Doza infuzije iznosila je od 0,03 - 912 μg/dan, s medijanom konačne doze od 7,2 μg/dan.

U kliničkim ispitivanjima nuspojave na primjenu lijeka imalo je 88% bolesnika. Najčešće prijavljene nuspojave iz dugotrajnih kliničkih ispitivanja bile su omaglica (42%), mučnina (30%), nistagmus (23%), stanje smetenosti (25%), poremećen hod (16%), oštećenje pamćenja (13%), zamagljen vid (14%), glavobolja (12%), astenija (13%), povraćanje (11%) i somnolencija (10%). Većina nuspojava bile su blagog do umjerenog intenziteta i s vremenom su nestale.

Tablični popis nuspojava

Stope incidencije nuspojava prijavljenih u kliničkim ispitivanjima intratekalne primjene zikonotida

(kratkotrajno i dugotrajno izlaganje) navedene su u tablici, osim kad je naznačeno drugačije. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema padajućoj učestalosti.

Vrlo često (≥ 1/10) Često (≥ 1/100 i < 1/10)

Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100) Rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000) Vrlo rijetko (< 1/10 000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

sepsa, meningitis

 

infestacije

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

anafilaktička

imunološkog

 

 

 

reakcijaa

sustava

 

 

 

 

Poremećaji

 

smanjeni apetit,

 

 

metabolizma i

 

anoreksija

 

 

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

stanje

anksioznost, slušne

delirij, psihotični

 

poremećaji

smetenosti

halucinacije,

poremećaj,

 

 

 

nesanica, agitacija,

suicidalna

 

 

 

dezorijentacija,

ideacija, pokušaj

 

 

 

halucinacije,

suicida, blokada

 

 

 

vidne halucinacije,

misli,

 

 

 

depresija, paranoja,

neuobičajeni

 

 

 

razdražljivost,

snovi, agresivnost

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

depresije, nervoza,

 

 

 

 

afektivna labilnost,

 

 

 

 

promjene

 

 

 

 

mentalnog statusa,

 

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

anksioznosti,

 

 

 

 

pogoršanje

 

 

 

 

smetenosti

 

 

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Poremećaji

omaglica,

dizartrija, amnezija,

inkoherencija,

 

živčanog

nistagmus,

disgeuzija, tremor,

gubitak svijesti,

 

sustava

slabljenje

poremećaj

koma, stupor,

 

 

pamćenja,

ravnoteže, ataksija,

konvulzije,

 

 

glavobolja,

afazija, osjećaj

cerebrovaskularni

 

 

somnolencija

žarenja, sedacija,

događaj,

 

 

 

parestezija,

encefalopatija

 

 

 

hipoestezija,

 

 

 

 

smetnje pozornosti,

 

 

 

 

poremećaj govora,

 

 

 

 

arefleksija,

 

 

 

 

poremećena

 

 

 

 

koordinacija,

 

 

 

 

posturalna

 

 

 

 

omaglica,

 

 

 

 

kognitivni

 

 

 

 

poremećaj,

 

 

 

 

hiperestezija,

 

 

 

 

hiporefleksija,

 

 

 

 

ageuzija, snižena

 

 

 

 

razina svijesti,

 

 

 

 

disestezija,

 

 

 

 

parosmija,

 

 

 

 

mentalno oštećenje

 

 

Poremećaji oka

zamagljen vid

diplopija, smetnje

 

 

 

 

vida, fotofobija

 

 

Poremećaji uha

 

vrtoglavica, tinitus

 

 

i labirinta

 

 

 

 

Srčani

 

 

fibrilacija atrija

 

poremećaji

 

 

 

 

Krvožilni

 

ortostatska hipoten

 

 

poremećaji

 

zija, hipotenzija

 

 

Poremećaji

 

dispneja

respiratorni

 

dišnog sustava,

 

 

distres

 

prsišta i

 

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

mučnina,

proljev, suha usta,

dispepsija

 

probavnog

povraćanje

konstipacija,

 

 

sustava

 

pogoršanje

 

 

 

 

mučnine, bol u

 

 

 

 

gornjem dijelu

 

 

 

 

abdomena

 

 

Poremećaji

 

pruritus, pojačano

osip

 

kože i

 

znojenje

 

 

potkožnog tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

bol u udovima,

rabdomioliza,

 

mišićno-

 

mialgija, mišićni

miozitis, bol u

 

koštanog

 

spazam, mišićni

leđima, trzanje

 

sustava i

 

grč, mišićna

mišića, bol u

 

vezivnog tkiva

 

slabost, artralgija,

vratu

 

 

 

periferno oticanje

 

 

 

 

 

 

Organski

Vrlo često

Često

Manje često

Nepoznato

sustav

 

 

 

 

Poremećaji

 

retencija urina,

akutno zatajenje

 

bubrega i

 

otežani početak

bubrega

 

mokraćnog

 

mokrenja, dizurija,

 

 

sustava

 

urinarna

 

 

 

 

inkontinencija

 

 

 

 

 

 

 

Opći

poremećaj hoda,

umor, pireksija,

teškoće pri hodu

 

poremećaji i

astenija

letargija, periferni

 

 

reakcije na

 

edem, tresavica,

 

 

mjestu primjene

 

pad, bol u prsištu,

 

 

 

 

osjećaj hladnoće,

 

 

 

 

bol, osjećaj

 

 

 

 

nervoze,

 

 

 

 

pogoršanje bola

 

 

 

 

 

 

 

Pretrage

 

povišena kreatin

abnormalnosti u

 

 

 

fosfokinaza u krvi,

elektrokardiogram

 

 

 

smanjenje tjelesne

u, povišena

 

 

 

težine

aspartat

 

 

 

 

aminotransferaza,

 

 

 

 

povišena kreatin

 

 

 

 

fosfokinaza

 

 

 

 

skeletnih mišića u

 

 

 

 

krvi, povišena

 

 

 

 

tjelesna

 

 

 

 

temperatura

 

a Iz spontanih prijava

 

 

 

Opis izabranih nuspojava

Meningitis

Primjena lijekova intratekalnim putem uključuje rizik od potencijalno ozbiljnih infekcija kao što je meningitis, koji može biti životno opasan. Bolesnici i liječnici trebaju pozorno pratiti moguću pojavu simptoma i znakova meningitisa (vidjeti dio 4.4).

Povišenje kreatin fosfokinaze

Povišenje kreatin fosfokinaze obično je bilo asimptomatsko. Preporučuje se praćenje

kreatin fosfokinaze. U slučaju progresivnog ili značajnog povišenja kreatin fosfokinaze povezanog s kliničkom slikom miopatije ili rabdomiolize potrebno je razmotriti obustavu zikonotida (vidjeti

dio 4.4).

Nuspojave središnjeg živčanog sustava

Kognitivne i neuropsihijatrijske nuspojave česte su u bolesnika liječenih zikonotidom. Kognitivna oštećenja u pravilu se javljaju nakon nekoliko tjedana liječenja. U bolesnika liječenih zikonotidom zabilježene su epizode akutnih psihijatrijskih poremećaja kao što su halucinacije, paranoidne reakcije, neprijateljsko ponašanje, agresivnost, delirij, psihoza i manične reakcije. Dozu zikonotida treba smanjiti ili obustaviti ako se razviju znakovi ili simptomi kognitivnog oštećenja ili neuropsihijatrijske nuspojave, ali je potrebno uzeti u obzir i druge uzroke koji mogu pridonijeti njihovoj pojavi. Učinci zikonotida na kognitivne sposobnosti obično se povlače unutar 1 do 4 tjedna nakon prekida primjene

lijeka, ali se u nekim slučajevima mogu zadržati. Preporučuje se neuropsihijatrijska procjena bolesnika prije i poslije početka primjene intratekalnog zikonotida (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

U ispitivanjima intravenske infuzije, zdravi muški dobrovoljci primili su zikonotid u dozama do 70 000 μg/dan ili 3200 puta većim od najviše preporučene dnevne doze intratekalne infuzije.

Posturalna hipotenzija opažena je u gotovo svih ispitanika koji su primili visoke intravenske doze zikonotida.

Najveća preporučena intratekalna doza iznosi 21,6 μg/dan. U kliničkim ispitivanjima maksimalna namjeravana intratekalna doza zikonotida bila je 912 μg/dan, nakon titracije prema višim vrijednostima u trajanju od 7 dana.

Simptomi

U jednom kliničkom ispitivanju, muškarac koji je bolovao od karcinoma primio je slučajno prekomjernu intratekalnu dozu zikonotida od 744 μg tijekom 24 sata (31 μg/sat) a zatim je nastavio liječenje svojom određenom dozom nakon što je na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) zabilježeno smanjenje od 82 na

2,5 mm. U nekih bolesnika koji su primili intratekalne doze veće od najviše preporučene doze opaženi su pretjerani farmakološki učinci, npr. ataksija, nistagmus, omaglica, stupor, snižena razina svijesti, spazam mišića, stanje smetenosti, sedacija, hipotenzija, afazija, poremećaj govora, mučnina i povraćanje. Nije bilo indikacija za respiratornu depresiju. Većina bolesnika koji su promatrani oporavila se unutar 24 sata nakon prekida primjene lijeka.

Liječenje

U bolesnika koji prime prekomjernu dozu potrebno je primjenjivati opće potporne mjere liječenja sve dok se ne povuku pretjerani farmakološki učinci lijeka.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: analgetici, drugi analgetici i antipiretici, ATK oznaka: N02BG08

Mehanizam djelovanja

Zikonotid je sintetički analog ω-konopeptida, MVIIA nađenog u otrovu morskog puža Conus magus. On je blokator kalcijevih kanala N-tipa (NCCB). Blokatori kalcijevih kanala N-tipa reguliraju otpuštanje neurotransmitera u specifičnoj populaciji neurona odgovornih za spinalni prijenos boli. U vezanju za te neuronalne blokatore kalcijevih kanala N-tipa, zikonotid inhibira o naponu ovisan protok kalcija u primarna nociceptivna aferentna živčana vlakna koja završavaju u površinskim slojevima stražnjeg roga kralježnične moždine. Nadalje, to inhibira njihovo otpuštanje neurotransmitera (uključujući tvar P) te na taj način kralježničnu signalizaciju bola.

Farmakodinamički učinci

Iako su opaženi statistički značajni odnosi i umjerena korelacija između izloženosti cerebrospinalne tekućine (AUC, Cmax) i izmjerenog kliničkog odgovora 1 sat nakon intratekalne primjene, još nisu ustanovljeni jasno definirani odnosi između doze, koncentracije i odgovora. Mnogi bolesnici u kojih je postignut odgovor ostvare gotovo maksimalnu analgeziju u roku od nekoliko sati nakon primjene

odgovarajuće doze. Međutim, u nekih bolesnika maksimalni učinci mogu biti odgođeni približno

24 sata. S obzirom na pojavu analgezije i nuspojava pri sličnim dozama, preporučeni interval između povećanja doze iznosi 48 sati ili više. Ako je potrebno zbog kontrole nuspojava, dozu se može smanjiti za bilo koju količinu (uključujući zaustavljanje infuzije).

Nuspojave živčanog sustava, osobito omaglica, mučnina i poremećen hod čini se da su u korelaciji s izloženošću cerebrospinalne tekućine, iako točan odnos nije ustanovljen.

Niska izloženost plazme događa se tijekom intratekalne infuzije zbog malih preporučenih brzina intratekalne infuzije a relativno brzog klirensa plazme (vidjeti dio 5.2). Dakle, farmakološki učinci u odnosu na sistemsku izloženost trebali bi biti minimalni.

Medijan doze za postizanje odgovora iznosi približno 6,0 μg/dan, a otprilike 75% bolesnika s odgovorom treba dozu od ≤ 9,6 μg/dan. Da bi se ograničila pojava ozbiljnih nuspojava preporučuje se maksimalna doza od 21,6 μg/dan. Međutim, u kliničkim je ispitivanjima primijećeno da bolesnici koji podnose doze od 21,6 μg/dan, nakon polagane titracije tijekom 3 do 4 tjedna, obično podnose više doze do 48,0 μg/dan.

Nema dokaza o razvoju farmakološke tolerancije na zikonotid u bolesnika. Međutim, s obzirom na ograničene podatke, razvoj tolerancije se ne može isključiti. Ako se potrebna doza zikonotida neprekidno povećava, a nema poboljšanja ili povećanja nuspojava, treba provjeriti prohodnost intratekalnog katetera.

U ograničenom broju ispitivanja dostupnih u literaturi, istraživani su drugi mogući režimi doziranja uključujući početak doziranja primjenom nižih doza zikonotida i bolusa.

Pokazalo se da se kontinuiranom primjenom nižih doza postiže djelotvornost uz manje nuspojava.

Ispitivanja primjene bolusa pokazuju da doze u obliku bolusa mogu biti od pomoći kako bi se otkrili bolesnici koji mogu imati koristi od dugoročne primjene zikonotida, ali takva primjena može za posljedicu imati više nuspojava nego primjena kontinuiranom infuzijom.

Ta ispitivanja pokazuju da te druge metode primjena zikonotida jesu moguće, međutim, zbog ograničenog broja bolesnika ti rezultati nisu uvjerljivi i zasad nema dovoljno dokaza za konačnu preporuku o primjeni takvih alternativnih režima doziranja.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Provedena su tri placebom kontrolirana ispitivanja s intratekalnim zikonotidom.

U dva kratkotrajna ispitivanja, 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) provedena na

366 bolesnika, dokazana je djelotvornost intratekalnog zikonotida u slučaju teške kronične boli na temelju postotka promjene na vizualno analognoj ljestvici za mjerenje intenziteta bola (Visual Analog Scale of Pain Intensity, VASPI) kao primarne mjere djelotvornosti. Ta su ispitivanja trajala kratko,

5 odnosno 6 dana, i u njima su primijenjene doze povećavane brže i bile su više od onih preporučenih u dijelu 4.2.

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 95-001

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 71)

Placebo (n = 40)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

74,1 (± 13,82)

77,9 (± 13,60)

_

VASPI prije liječenja u mm

 

 

 

(SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

35,7 (± 33,27)

61,0 (± 22,91)

_

 

 

 

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu

51,4 (± 43,63)

18,1 (± 28,28)

< 0,001

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

34 (47,9%)

7 (17,5%)

0,001

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

0,91

 

 

Medijan

0,60

 

 

Raspon

0,074 - 9,36

 

 

aBolesnici s odgovorom definirani

su kao bolesnici koji su:

1) imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u

usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i

3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije.

 

SD – standardna devijacija

 

 

 

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 96-002

 

 

 

 

 

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 169)b

Placebo (n = 86)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

80,1 (± 15,10)

76,9 (± 14,58)

_

VASPI prije liječenja u mm

 

 

 

(SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

54,4 (± 29,30)

71,9 (± 30,93)

_

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu

31,2 (± 38,69)

6,0 (± 42,84)

< 0,001

VASPI na kraju početne

 

 

 

titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

57 (33,7%)

11 (12,8%)

< 0,001

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

1,02

 

 

Medijan

0,50

 

 

Raspon

0,019 - 9,60

 

 

aBolesnici s odgovorom definirani su kao bolesnici koji su: 1) imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u usporedbi s onim prije liječenja; 2) primali su stabilnu ili smanjenu dozu opioidnih analgetika; i

3) vrsta opioida im nije promijenjena ako su ih primali prije infuzije. b164 bolesnika dalo je rezultate VASPI za zikonotid na kraju titracije SD – standardna devijacija

Etiologije bola u ispitivanju 95-001 (maligna bol) i 96-002 (nemaligna bol) bile su različite i uključivale su bol kostiju (n = 38) uglavnom zbog metastaza u kostima (n = 34), mijelopatiju (n = 38), od čega je pola bolesnika imalo ozljedu kralježnične moždine s paralizom (n = 19), neuropatiju

(n = 79), radikulopatiju (n = 24), spinalnu bol (n = 91) većinom zbog neuspjelog kirurškog zahvata (n = 82) i bol druge etiologije (n = 82). Neki su bolesnici imali više od jednog uzroka boli. Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je vidljiva u svim skupinama.

Ispitivanje 301 (n = 220) trajalo je dulje (21 dan), uključivalo je oprezniju titraciju prema višim dozama te niže doze intratekalnog zikonotida i uključivalo je populaciju bolesnika u koje se najteže postizao odgovor (refraktorna) u sva tri ispitivanja. U ispitivanju 301 intratekalna terapija s kombinacijama analgetika bila je neuspješna u svih bolesnika i njihovi liječnici smatrali su da je 97% bolesnika refraktorno na postojeća dostupna liječenja. Većina ih je imala bol u kralježnici

(n = 134), a osobito oni s neuspjelim kirurškim zahvatom kralježnice (n = 110); manji je broj imao neuropatiju (n = 36). U samo pet bolesnika bol je bila maligna. Primarni ishod bio je postotak

promjene u rezultatu VASPI. Djelotvornost intratekalnog zikonotida bila je u ispitivanju 301 manja nego u prethodna dva kratka ispitivanja. Učestalost i težina nuspojava također su bile manje.

Rezultati djelotvornosti u ispitivanju 301

 

Podjela u početnom liječenju

 

Parametar

Zikonotid (n = 112)

Placebo (n = 108)

p-vrijednost

Srednja vrijednost rezultata

80,7 (± 14,98)

80,7 (± 14,91)

-

VASPI prije liječenja u mm (SD)

 

 

 

Srednja vrijednost rezultata

67,9 (± 22,89)

74,1 (± 21,28)

_

VASPI na kraju početne titracije

 

 

 

u mm (SD)

 

 

 

% poboljšanja u rezultatu VASPI

14,7 (± 27,71)

7,2 (± 24,98)

0,0360

na kraju početne titracije (SD)

 

 

 

Bolesnici s odgovoroma n (%)

18 (16,1%)

13 (12,0%)

0,390

Doza na kraju titracije (μg/h)

 

 

 

Srednja vrijednost

0,29

 

 

Medijan

0,25

 

 

Raspon

0,0 - 0,80

 

 

aBolesnici s odgovorom bili su definirani kao bolesnici koji su imali pad ≥ 30% u rezultatu VASPI u usporedbi s onim prije liječenja.

SD – standardna devijacija

Ispitivanja kombinacije s intratekalnim morfinom

Klinička ispitivanja 201 i 202 pokazuju da kombinacija intratekalnog zikonotida i intratekalnog morfina može učinkovito smanjiti bol te tijekom kontinuiranog razdoblja smanjiti sistemsku primjenu opioida u bolesnika u kojih bol nije bila odgovarajuće kontrolirana primjenom maksimalno podnošljive doze samo intratekalnog zikonotida (medijan 8,7 μg/dan, srednja vrijednost

25,7 μg/dan - ispitivanje 201) ili intratekalnog morfina (ispitivanje 202). Kada se intratekalni zikonotid dodaje stabilnim dozama intratekalnog morfina mogu se, kao i kod započinjanja monoterapije intratekalnog zikonotida, pojaviti psihotične nuspojave (npr. halucinacije, paranoidne reakcije) ili povećanje nuspojava može zahtijevati prekid primjene (vidjeti dio 4.5).

5.2 Farmakokinetička svojstva

Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini ispitana je nakon jednosatnih intratekalnih infuzija od 1 do 10 μg zikonotida u bolesnika s kroničnom boli. Ispitivana je također farmakokinetika plazme nakon primjene intravenskih doza (0,3 – 10 μg/kg/24 h). Podaci intratekalne i intravenske farmakokinetike sažeto su prikazani u nastavku.

Farmakokinetika zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini i u plazmi [srednja vrijednost ± SD

(medijan)]

Put primjene

Tekući

Broj

CL

Vd (ml)

t½ (h)

 

matriks

bolesnika

(ml/min)

 

 

intratekalni

cerebrospinalna

0,38 ± 0,56

155 ± 263

4,6 ± 0,9

 

tekućina

 

(0,26)

(99)

(4,5)

intravenski

plazma

270 ± 44

30 460 ± 6366

1,3 ± 0,3

 

 

 

(260)

(29 320)

(1,3)

CL = klirens; Vd = volumen distribucije; t½ = poluvijek

Apsorpcija

Nakon intratekalne primjene (1 – 10 μg) u trajanju od jednog sata, kumulativna izloženost (AUC; raspon: 83,6 – 608 ng/h/ml) i najviša izloženost (Cmax; raspon: 16,4 – 132 ng/ml) imale su vrijednosti promjenjive i ovisne o dozi, ali činile su se samo približno proporcionalne dozi. Plazmatske

koncentracije nakon neprekinute (≥ 48 h) intratekalne infuzije (≤ 21,6 μg/dan) čini se da su relativno niske i u pravilu se ne mogu detektirati (tj. oko 80% uzoraka plazme uzetih od bolesnika s bolovima ne sadrže mjerljivu količinu lijeka; < 0,04 ng/ml). Nije opažena akumulacija zikonotida u plazmi nakon dugotrajne intratekalne primjene (do 9 mjeseci).

Distribucija

Medijan distribucije u volumenu cerebrospinalne tekućine za zikonotid (Vd: 99 ml) nalazi se između volumena cerebrospinalne tekućine u kralježničnoj moždini (približno 75 ml) i ukupnog volumena cerebrospinalne tekućine (približno 130 ml). Čini se da se zikonotid raspodjeljuje uglavnom u cerebrospinalnoj tekućini dok ne dospije u sistemsku cirkulaciju. Kada uđe u sistemsku cirkulaciju, zikonotid se izgleda intenzivnije raspodijeli, plazmatski volumen distribucije iznosi približno 30 l i u ljudi se samo oko 53% veže (nespecifično) na proteine plazme.

Biotransformacija

Zikonotid je peptid koji se sastoji od 25 prirodnih aminokiselina L-konfiguracije, i čini se da se ne metabolizira mjerljivo u cerebrospinalnoj tekućini. Nakon ulaza u sistemsku cirkulaciju, očekuje se da da će zikonotid biti prvenstveno osjetljiv na proteolitičko cijepanje od strane različitih ubikvitarnih peptidaza/proteaza prisutnih u većini organa (npr. bubreg, jetra, pluća, mišići itd.) pa stoga razgrađen na fragmente peptida i njihove sastavne pojedinačne slobodne aminokiseline. Očekuje se da će tako nastale slobodne aminokiseline preuzeti stanični prijenosni sustavi te da će postati ili dio normalnog intermedijarnog metabolizma ili supstrati konstitutivnih biosintetskih procesa. Zbog velike raspodjele tih peptidaza ne očekuje se da će oštećenje jetre ili bubrega utjecati na sistemski klirens zikonotida. Biološka aktivnost različitih očekivanih proteolitičkih razgradnih produkata nije procjenjivana. Nije vjerojatno da će razgradni produkti zikonotida imati značajno biološko djelovanje, jer je nađeno da peptidi sastavljeni od pojedinačnih struktura peptidne petlje imaju nekoliko puta manji afinitet vezanja za kalcijeve kanale osjetljive na napon N-tipa nego osnovni spoj (zikonotid).

Eliminacija

Srednja vrijednost klirensa zikonotida (0,38 ml/min) odgovara brzini obnavljanja cerebrospinalne tekućine u odraslih osoba (0,3 - 0,4 ml/min). Stoga se, izgleda, zikonotid uglavnom eliminira iz cerebrospinalne tekućine (srednje t½ = 4,6 h) prijelazom cerebrospinalne tekućine iz središnjeg živčanog sustava preko arahnoidnih resica uz posljedični prijelaz u sistemsku cirkulaciju. Zbog male brzine intratekalne infuzije i relativno brzog klirensa plazme, nakon intratekalne primjene mogu se opaziti vrlo niske cirkulirajuće koncentracije zikonotida u plazmi. Srednja vrijednost poluvijeka (t½) eliminacije plazme iznosi 1,3 sata. Zikonotid je peptid relativno male molekularne težine

(MW = 2639) i filtrira se u bubrežnom glomerulu ali samo minimalne količine zikonotida (< 1%) nađu se u urinu nakon intravenske infuzije. To je zbog toga što gotovo sva filtrirana djelatna tvar prolazi brzu endocitozu i konačno se prenosi natrag u sistemsku cirkulaciju.

Oštećenje jetre i bubrega

Nisu provedena službena ispitivanja procjene utjecaja bubrežne ili jetrene disfunkcije; međutim, s obzirom da su peptidaze prisutne u različitim tjelesnim organima, ne očekuje se da će bubrežna ili jetrena disfunkcija značajno utjecati na sistemsku izloženost zikonotidu.

Druge posebne populacije

Iako su dostupni tek ograničeni podaci, pri intratekalnoj primjeni nije opažen utjecaj rase, visine, težine, spola ili dobi na koncentraciju zikonotida u cerebrospinalnoj tekućini.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Učinci u nekliničkim ispitivanjima opaženi su samo prilikom izloženosti koje su se smatrale dovoljno višim od maksimalne ljudske izloženosti što pokazuje malo značenje za kliničku primjenu.

U ispitivanjima neprekinute intratekalne infuzije srednjeg trajanja u štakora i pasa, učinci na ponašanje opaženi su pri dozama ≥ 8 puta od najviše preporučene doze kliničke intratekalne infuzije od 21,6 μg/dan (na temelju mg/kg). Ti su učinci bili definirani pretjeranim farmakološkim

djelovanjem zikonotida, a ne neurotoksičnim lezijama ili toksičnošću ciljnog organa. Opažanja su uključivala prolazne i reverzibilne neurološke učinke kao što su tremor, nekoordinirani pokreti, hiperaktivnost i hipoaktivnost.

Dugoročne posljedice kontinuiranog bloka kalcijevih kanala N-tipa na funkciju neurona nisu dokazane u pokusnih životinja. U pokusnih životinja nisu ispitivane promjene u neurološkoj signalizaciji. Zikonotid nije inducirao genske mutacije bakterija i nije bio genotoksičan. Nisu provedena ispitivanja kronične toksičnosti na životinjama kako bi se procijenio karcinogeni potencijal zikonotida. Međutim, zikonotid nije inducirao transformaciju stanica u testu in vitro provedenom na embriju sirijskog hrčka (SHE) i nije pospješio proliferaciju stanica (stvaranje preneoplastičnih lezija) ili apoptozu nakon subkronične intratekalne izloženosti u pasa.

U ispitivanjima plodnosti na štakorima nije bilo učinaka u mužjaka, dok su u ženki opažena smanjenja žutog tijela, mjesta implantacije i broja živih embrija. U štakora nisu opaženi učinci na reprodukciju u ženki i postnatalni razvoj pri sistemskoj izloženosti do 2300 puta većoj od izloženosti pri najvećoj preporučenoj intratekalnoj dozi u ljudi.

Zikonotid nije bio teratogen u štakora i kunića pri izloženosti < 100 puta većoj od plazmatskih koncentracija u čovjeka.

Ti rezultati ne pokazuju značajan rizik za ljude zbog relativno visokih sistemskih izlaganja potrebnih da bi se takvi učinci pojavili u štakora i kunića.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

metionin natrijev klorid voda za injekcije

kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH)

6.2 Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3 Rok valjanosti

4 godine

Rok valjanosti u primjeni (razrijeđeni lijek)

Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni iznosi 60 dana pri 37°C.

S mikrobiološkog stajališta, ako je lijek razrijeđen treba ga odmah prebaciti u infuzijsku pumpu. Ako se lijek ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja lijeka u primjeni i uvjeti prije primjene odgovornost su korisnika, i to vrijeme obično ne bi smjelo biti dulje od 24 sata pri temperaturi od 2°C do 8°C, osim kad je razrjeđivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2°C – 8°C). Ne zamrzavati. Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Bočice od stakla tipa I s čepovima od butilne gume prevučenim fluoriranim polimerom.

Jedna bočica sadrži 1, 2 ili 5 ml otopine za infuziju.

Jedna bočica u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Ako je potrebno razrjeđivanje, Prialt se mora prije primjene razrijediti u aseptičkim uvjetima s

0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije bez konzervansa. Koncentracija otopine primijenjene infuzijskom pumpom ne smije biti manja od 5 μg/ml zikonotida u vanjskoj pumpi, i

25 μg/ml u unutarnjoj pumpi.

Prilikom pripreme i rukovanja otopinom za infuziju i ponovnog punjenja pumpe, potrebno se strogo pridržavati aseptičkog postupka. Bolesnik i zdravstveni djelatnici moraju biti upoznati s rukovanjem vanjskim i unutarnjim infuzijskim sustavima i moraju biti svjesni potrebe nadzora da se ne pojavi infekcija.

Posebne upute za uporabu pumpi mora dostaviti proizvođač.

Prialt se pokazao kemijski i fizikalno kompatibilan s ugradivom pumpom Synchromed i vanjskom pumpom CADD-Micro u prethodno navedenim razinama koncentracija. Kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni u trajanju od 14 dana pri temperaturi od 37°C dokazana je u pumpi Synchromed kada pumpa prethodno nije bila izložena lijeku. Stoga se početno punjenje mora zamijeniti nakon

14 dana.

U pumpi Synchromed koja je prethodno bila izložena lijeku, Prialt je bio stabilan 60 dana pri temperaturi od 37°C. U pumpi CADD-Micro dokazana je stabilnost u trajanju od 21 dan na sobnoj temperaturi.

Tehnički podaci dani su samo informativno i ne smiju ograničavati izbor zdravstvenim djelatnicima. Za primjenu Prialta treba upotrijebiti pumpe obilježene oznakom CE, ekvivalentne pumpama Synchromed i CADD-Micro.

Pumpe koje su već bile upotrijebljene za primjenu drugih lijekova, prije punjenja lijekom Prialt moraju se isprati tri puta 0,9%-tnom (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekcije (bez konzervansa). Uvođenje zraka u spremnik ili uložak pumpe treba smanjiti na najmanju moguću mjeru jer kisik može razgraditi zikonotid.

Prije početka terapije, unutarnju pumpu treba isprati tri puta s 2 ml Prialta u koncentraciji od

25 μg/ml. Koncentracija Prialta u pumpi koja prije nije bila upotrijebljena može se smanjiti zbog adsorpcije na površinama uređaja i/ili razrjeđenja u preostalom prostoru uređaja. Zbog toga, nakon prve primjene lijeka Prialt spremnik treba isprazniti i ponovno napuniti nakon 14 dana. Kasnije, pumpu treba isprazniti i ponovno napuniti svakih 60 dana.

Prije primjene Prialt treba vizualno pregledati zbog moguće prisutnosti čestica i promjene boje.

Otopina se ne smije primijeniti ako je promijenila boju ili je mutna ili su u njoj opažene čestice.

Samo za jednokratnu primjenu. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Ltd.

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield

Herts

AL10 9SN

Velika Britanija

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/302/001 – 1 ml otopina za infuziju

EU/1/04/302/002 – 2 ml otopina za infuziju

EU/1/04/302/003 – 5 ml otopina za infuziju

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 21. veljače 2005.

Datum posljednje obnove: 18. rujna 2014.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept