Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Privigen (human normal immunoglobulin (IVIg)) – Sažetak opisa svojstava lijeka - J06BA02

Updated on site: 09-Oct-2017

Naziv lijekaPrivigen
ATK šifraJ06BA02
Tvarhuman normal immunoglobulin (IVIg)
ProizvođačCSL Behring GmbH

1.NAZIV GOTOVOG LIJEKA

Privigen 100 mg/ml otopina za infuziju

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Ljudski normalni imunoglobulin (i.v.Ig)*

Jedan ml sadrži:

Ljudski normalni imunoglobulin 100 mg

(čistoće najmanje 98% IgG)

Svaka bočica od 25 ml otopine sadrži: 2,5 g ljudskog normalnog imunoglobulina Svaka bočica od 50 ml otopine sadrži: 5 g ljudskog normalnog imunoglobulina Svaka bočica od 100 ml otopine sadrži: 10 g ljudskog normalnog imunoglobulina Svaka bočica od 200 ml otopine sadrži: 20 g ljudskog normalnog imunoglobulina Svaka bočica od 400 ml otopine sadrži: 40 g ljudskog normalnog imunoglobulina

Raspodjela podrazreda IgG (približne vrijednosti):

IgG1 ……………….. 67,8%

IgG2 ……………….. 28,7%

IgG3 …………………. 2,3%

IgG4 …………………. 1,2%

Maksimalan sadržaj IgA je 25 mikrograma/ml.

*Lijek je proizveden iz plazme ljudskih davatelja.

Pomoćne tvari s poznatim učinkom:

Privigen sadrži približno 250 mmol/l (raspon: 210 do 290) L-prolina.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za infuziju.

Otopina je bistra ili blago opalescentna, bezbojna do blijedo žute boje.

Privigen je izotoničan, s približnom osmolalnošću od 320 mOsmol/kg.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Nadomjesno liječenje odraslih, djece i adolescenata (0-18 godina) kod:

Sindroma primarne imunodeficijencije (PID) sa smanjenim stvaranjem protutijela (vidjeti dio 4.4).

Hipogamaglobulinemije i rekurentne bakterijske infekcije u bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom, u kojih profilaktičko liječenje antibioticima nije imalo učinka.

Hipogamaglobulinemija i rekurentne bakterijske infekcije u bolesnika u plato fazi multiplog mijeloma koji nisu reagirali na pneumokoknu imunizaciju.

Hipogamaglobulinemija u bolesnika nakon alogeničnog presađivanja krvotvornih matičnih stanica.

Prirođeni AIDS s rekurentim bakterijskim infekcijama.

Imunomodulacija u odraslih,djece i adolescenata (0-18 godina) kod:

Primarne imunotrombocitopenije (ITP) u bolesnika s visokim rizikom od krvarenja ili prije operativnog zahvata u svrhu korekcije broja trombocita.

Guillain-Barréovog sindroma.

Kawasakijeve bolesti.

Kronične upalne demijelinizirajuće polineuropatije (KUDP). Postoje ograničena iskustva u primjeni intravenskih imunoglobulina u djece s KUDP.

4.2Doziranje i način primjene

Nadomjesno liječenje treba započeti i nadzirati liječnik s iskustvom u liječenju imunodeficijencija.

Doziranje

Doza i režim doziranja ovise o indikaciji.

Kod zamjenske terapije, moguća je potreba individualiziranja doze za svakog bolesnika ovisno o farmakokinetičkom i kliničkom odgovoru. Sljedeći načini doziranja preporučaju se kao smjernice.

Nadomjesna terapija kod sindroma primarne imunodeficijencije (PID)

Režimom doziranja se treba postići najniža IgG razina (izmjereno prije svake infuzije) od najmanje

5-6 g/l. Za uspostavljanje ravnoteže, potrebno je 3 do 6 mjeseci od početka liječenja. Preporučena početna doza iznosi 0,4-0,8 g/kg tjelesne težine (TT) jednokratno, a zatim svaka 3 do 4 tjedna treba primijeniti dozu od najmanje 0,2 g/kg TT.

Doza potrebna za postizanje najniže razine od 5-6 g/l iznosi 0,2-0,8 g/kg tjelesne težine/mjesec. Nakon postizanja stanja dinamičke ravnoteže interval doziranja varira od 3 do 4 tjedna.

Najniže razine potrebno je mjeriti i procijeniti ovisno o kliničkom odgovoru bolesnika. Ovisno o kliničkom odgovoru (npr. stopa infekcije) može se razmotriti prilagodba doze i/ili intervala doziranja s ciljem postizanja viših najnižih koncentracija IgG.

Hipogamaglobulinemije i rekurentne bakterijske infekcije u bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom, u kojih profilaktičko liječenje antibioticima nije imalo učinka; hipogamaglobulinemija i rekuentne bakterijske infekcije u bolesnika u plato fazi multiplog mijeloma koji nisu reagirali na pnemokoknu imunizaciju; prirođeni AIDS s rekurentim bakterijskim infekcijama

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg TT svaka 3-4 tjedna.

Hipogamaglobulinemija u bolesnika nakon alogeničnog presađivanja krvotvornih matičnih stanica

Preporučena doza je 0,2-0,4 g/kg TT svaka 3-4 tjedna. Najniže koncentracije imunoglobulina moraju biti održavane iznad 5 g/l.

Primarna imunotrombocitopenija (ITP)

Postoje dva rasporeda liječenja:

0,8-1 g/kg TT 1. dana; ova se doza može ponoviti jednom unutar 3 dana

0,4 g/kg TT dnevno tijekom 2 do 5 dana.

Liječenje se može ponoviti u slučaju relapsa bolesti.

Guillain-Barréov sindrom

0,4 g/kg TT/dan tijekom 5 dana.

Kawasakijeva bolest

Ukupnu dozu od 1,6 do 2,0 g/kg TT treba primijeniti u podijeljenim dozama kroz 2 do 5 dana ili primijeniti jednokratnu dozu od 2,0 g/kg TT.

Bolesnici istodobno trebaju primati i acetilsalicilatnu kiselinu.

Kronična upalna demijelinizirajuća polineuropatija (KUDP)*

Preporučena početna doza je 2 g/kg TT podijeljena tijekom 2 do 5 uzastopnih dana nakon čega slijedi doza održavanja od 1 g/kg TT tijekom 1 do 2 uzastopna dana svaka 3 tjedna.

Preporuke za doziranje sažete su u sljedećoj tablici:

Indikacija

Doza

Učestalost ubrizgavanja

 

 

 

Nadomjesno liječenje kod primarrne

početna doza:

 

imunodeficijencije (PID)

0,4 - 0,8 g/kg TT

 

 

 

 

 

nakon toga:

svaka 3 do 4 tjedna za postizanje

 

0,2 - 0,8 g/kg TT

najniže IgG razine od najmanje 5-

 

 

6 g/l

 

 

 

Nadomjesno liječenje sekundarnih

0,2 - 0,4 g/kg TT

svaka 3 do 4 tjedna za postizanje

imunodeficijencija

 

najniže IgG razine od najmanje 5-

 

 

6 g/l

 

 

 

Prirođeni AIDS

0,2 - 0,4 g/kg TT

svaka 3 do 4 tjedna

 

 

 

Hipogamaglobulinemija (< 4 g/l) u

0,2 - 0,4 g/kg TT

svaka 3 do 4 tjedna za postizanje

bolesnika nakon alogeničnog presađivanja

 

najniže IgG razine iznad 5 g/l.

krvotvornih matičnih stanica

 

 

 

 

 

Imunomodulacija:

 

 

 

 

 

Primarna imunotrombocitopenija (ITP)

0,8 - 1 g/kg TT

prvi dan, može se ponoviti još

 

ili

jednom unutar 3 dana

 

 

 

0,4 g/kg TT/dan

tijekom 2 do 5 dana

 

 

 

 

Guillain-Barréov sindrom

0,4 g/kg TT/dan

tijekom 5 dana

 

 

 

Kawasakijeva bolest

1,6 - 2 g/kg TT

u podijeljenim dozama tijekom 2

 

ili

do 5 dana u kombinaciji s

 

acetilsalicilatnom kiselinom

 

 

 

 

 

 

2 g/kg TT

u jednoj dozi u kombinaciji s

 

 

acetilsalicilatnom kiselinom

Kronična upalna demijelinizirajuća

početna doza:

u podijeljenim dozama kroz 2 - 5

polineuropatija (KUDP)*

2 g/kg TT

dana

 

doza održavanja:

svaka 3 tjedna kroz 1 - 2 dana

 

1 g/kg TT

 

*Doza se temelji na dozi korištenoj u kliničkim ispitivanjima provedenim s lijekom Privigen. Na liječniku je da odluči želi li nastaviti liječenje dulje od 24 tjedna na temelju bolesnikova odgovora i održavanja postignutog odgovora na dulje vrijeme. Doziranje i intervale doziranja će možda trebati prilagoditi individualnom tijeku bolesti.

Pedijatrijska populacija

Doziranje u djece i adolescenata (0-18 godina) ne razlikuje se od onog za odrasle osobe jer je doziranje za svaku indikaciju određeno tjelesnom težinom i prilagođeno je kliničkom ishodu prethodno navedenih stanja.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Ljudski normalni imunoglobulin primjenjuje se intravenski infuzijom početne brzine 0,3 ml/kg TT/sat u trajanju oko 30 minuta. U slučaju dobrog podnošenja (vidjeti dio 4.4), primijenjena doza postupno se može povećati na najviše 4,8 ml/kg TT/sat.

U PID bolesnika koji su dobro podnijeli brzinu infuzije od 4,8 ml/kg TT/sat, brzina infuzije se može postupno povećati na najviše 7,2 ml/kg TT/sat.

Ako se želi, Privigen se može razrijediti s otopinom 5%-tne glukoze za dobivanje konačne koncentracije od 50 mg/ml (5%). Za upute vidjeti dio 6.6.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 (vidjeti također dio

4.4).

Preosjetljivost na ljudske imunoglobuline, osobito kod bolesnika s anti-IgA protutijelima. Bolesnici s hiperprolinemijom.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Pojedine teške nuspojave mogu biti povezane s brzinom infuzije. Nužno je pridržavati se preporučene brzine infuzije navedene u dijelu 4.2. Bolesnike se mora pomno pratiti i pažljivo nadzirati kako bi se uočili eventualni simptomi tijekom razdoblja primjene infuzije.

Određene nuspojave mogu se pojaviti češće:

-u slučaju velike brzine infuzije,

-u bolesnika s hipogamaglobulinemijom ili agamaglobulinemijom, sa ili bez nedostatka IgA

-u bolesnika koji prvi put primaju ljudski normalni imunoglobulin ili, rijetko, pri promjeni ljudskog normalnog imunoglobulina, ili kada je prošao duži vremenski interval od prethodne infuzije.

Potencijalne komplikacije često se mogu izbjeći osiguravanjem da bolesnici:

-nisu osjetljivi na ljudski normalni imunoglobulin, polaganom infuzijom lijeka na početku primjene (0,3 ml/kg TT/sat);

-budu pažljivo nadzirani u svrhu uočavanja eventualnih simptoma tijekom razdoblja primjene infuzije. Posebice bolesnike koji prvi put primaju ljudski normalni imunoglobulin, bolesnike koji su do tada primali drugi pripravak i.v.Ig ili kada je prošao dugi interval od prethodne infuzije. U ovim slučajevima bolesnike treba nadzirati tijekom primanja prve infuzije i jedan sat nakom primanja prve infuzije, a u svrhu otkrivanja mogućih nuspojava. Sve ostale bolesnike treba nadzirati barem 20 minuta nakon primjene.

U slučaju neželjenih reakcija, potrebno je ili smanjiti brzinu infuzije ili u potpunosti obustaviti infuziju. Odgovarajuće liječenje ovisi o prirodi i težini nuspojava.

U slučaju šoka, potrebno je provesti standardno liječenje šoka.

U svih pacijenata, primjena i.v.Ig terapije zahtijeva:

-odgovarajuću hidrataciju prije početka infuzije i.v.Ig-a

-kontrolu diureze

-praćenje razine kreatinina u serumu

-izbjegavanje istodobne primjene diuretika Henleove petlje.

Za bolesnike sa šećernom bolešću čije stanje zahtijeva razrjeđivanje Privigena na niže koncentracije, potrebno je uzeti u obzir prisutnost glukoze u preporučenom otapalu.

Preosjetljivost

Prave reakcije preosjetljivosti su rijetke. Mogu se pojaviti u bolesnika s anti-IgA protutijelima.

Intravenski globulini nisu indicirani kod bolesnika sa selektivnim nedostatkom IgA, kada je nedostatak IgA jedini poremećaj.

U rijetkim slučajevima, ljudski normalni imunoglobulini mogu uzrokovati pad krvnog tlaka s anafilaktoidnom reakcijom, čak i u bolesnika koji su već podnosili liječenje ljudskim normalnim imunoglobulinom.

Hemolitička anemija

i.v.Ig lijekovi mogu sadržavati protutijela na krvne grupe koja mogu reagirati kao hemolizini i in vivo dovesti do oblaganja eritrocita imunoglobulinom uzrokujući tako pozitivnu direktnu antiglobulinsku reakciju (Coombsov test) i rijetko hemolizu. Hemolitička anemija se može razviti nakon i.v.Ig terapije zbog olakšane sekvestracije eritrocita.

Opisani su izolirani slučajevi disfunkcije/zatajenja bubrega povezanog s hemolizom ili diseminirane intravaskularne koagulacije i smrti.

Slijedeći su čimbenici rizika povezani s razvojem hemolize: visoke doze, bez obzira daju li se kao pojedinačna doza ili podijeljena u nekoliko doza; krvna grupa različita od 0; podležeće upalno stanje.

Budući da je ovaj događaj često prijavljivan u skupini bolesnika koji nisu krvna grupa 0, koji primaju visoke doze za ne-PID indikacije, preporučuje se pojačan nadzor. Hemoliza je rijetko uočena u bolesnika koji su primali nadomjesnu terapiju za PID.

Primatelje i.v.Ig terapije nužno je pratiti kako bi se uočili klinički znakovi i simptomi hemolize Ako se znakovi i/ili simptomi hemolize razviju za vrijeme ili nakon infuzije i.v.Ig-om, prestanak liječenja i.v.Ig-om bi trebao biti uzet u obzir od strane nadležnog liječnika (vidjeti dio 4.8).

Sindrom aseptičnog meningitisa (AMS)

Sindrom aseptičnog meningitisa prijavljen je u vezi s liječenjem i.v.Ig-om.

Prekid liječenja i.v.Ig-om uzrokovao je remisiju AMS-a unutar nekoliko dana bez posljedica. Sindrom obično počinje unutar nekoliko sati do dva dana nakon liječenja i.v.Ig-om. Pleocitoza do nekoliko tisuća stanica po mm3, pretežno granulocitne loze, i povišene razine proteina do nekoliko stotina mg/dl su često prisutni u cerebrospinalnoj tekućini.

AMS se može javiti učestalije kod liječenja višim dozama i.v.Ig-a (2 g/kg).

Tromboembolije

Postoje klinički podaci koji potvrđuju povezanost i.v.Ig primjene i tromboembolijskih događaja kao što su infarkt miokarda, cerebralni krvožilni događaj (uključujući i moždani udar), plućna embolija i duboka venska tromboza za koje se smatra da su povezani s relativnim povećanjem viskoznosti krvi zbog visokog dotoka imunoglobulina u rizičnih bolesnika. Potreban je oprez u propisivanju i primjeni infuzije i.v.Ig-a u pretilih bolesnika i u bolesnika s postojećim čimbenicima rizika za trombotične događaje (poodmakla životna dob, hipertenzija, šećerna bolest, anamneza krvožilnih bolesti ili trombotičnih epizoda, bolesnici sa stečenim ili nasljednim trombofiličnim poremećajem, bolesnici s produljenim razdobljima imobilizacije, bolesnici s teškom hipovolemijom te bolesnici s bolestima koje povećavaju viskoznost krvi).

U bolesnika s rizikom za tromboembolijske događaje i.v.IG lijekove potrebno je primijeniti minimalnom provedivom brzinom infuzije i provedivom dozom.

Akutno zatajenje bubrega

U bolesnika koji primaju terapiju i.v.Ig-om zabilježeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega. U većini slučajeva identificirani su čimbenici rizika kao što su postojeća bubrežna insuficijencija, šećerna bolest, hipovolemija, prekomjerna težina, istodobna terapija nefrotoksičnim lijekovima ili dob iznad 65 godina.

U slučaju oštećenja bubrežne funkcije treba razmotriti prekid i.v.Ig terapije. Iako su ovi izvještaji o disfunkciji bubrega i akutnom zatajenju bubrega bili povezani s uporabom mnogih odobrenih i.v.Ig lijekova koji sadržavaju razne pomoćne tvari kao što su saharoza, glukoza i maltoza, oni koji sadržavaju saharozu kao stabilizator odgovorni su za neproporcionalni udio u ukupnom broju slučajeva. Stoga, u rizičnih bolesnika treba razmotriti primjenu i.v.Ig lijekova koji ne sadrže saharozu. Privigen ne sadrži saharozu, maltozu ili glukozu.

U bolesnika pod rizikom za akutno zatajenje bubrega i.v.Ig lijekove treba primijeniti minimalnom provedivom brzinom infuzije i dozom.

Akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom

Prilikom liječenja s i.v.Ig lijekovima, uključujući Privigen, vrlo rijetko se pojavljuje nekardiogeni plućni edem. Akutnu ozljedu pluća povezanu s transfuzijom karakterizira teški repiratorni distres,

plućni edem, hipoksemija, normalna funkcija lijeve klijetke i vrućica. Simptomi se obično javljaju unutar 1 do 6 sati nakon liječenja.

Bolesnike pratiti u slučaju plućnih nuspojava. Akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom zbrinjava se terapijom kisikom s odgovarajućom mehaničkom ventilacijom.

Interferencije sa serološkim testiranjem

Nakon injiciranja imunoglobulina zabilježen je prolazan porast različitih pasivno prenesenih protutijela u bolesnikovu krv što može uzrokovati lažno pozitivne rezultate seroloških testiranja.

Pasivan prijenos protutijela protiv eritrocitnih antigena npr. A, B i D mogu interferirati s nekim serološkim testovima za protutijela eritrocita, primjerice s direktnim antiglobulinskim testom (DAT, direktni Coombsov test).

Prenosivi agensi

Privigen se dobiva iz ljudske plazme. Standardne mjere za sprječavanje infekcija koje su posljedica uporabe lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme uključuju odabir davatelja, ispitivanje prisutnosti specifičnih markera infekcije u pojedinačnim donacijama i sveukupnoj prikupljenoj plazmi te uvođenje djelotvornih proizvodnih postupaka kojima se inaktiviraju/odstranjuju virusi. Usprkos tome, pri primjeni lijekova proizvedenih iz ljudske krvi ili plazme, ne može se potpuno isključiti mogućnost prijenosa infektivnih agensa. To se također odnosi na nepoznate viruse ili novootkrivene viruse i druge patogene.

Navedene mjere smatraju se učinkovitima za viruse s ovojnicom kao što su virus humane imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV) i za viruse bez ovojnice kao što su virus hepatitisa A (HAV) i parvovirus B19.

Postoje ohrabrujuća klinička iskustva o tome kako se imunoglobulinima ne prenosi hepatitis A ili parvovirus B19, a također se pretpostavlja da protutijela pridonose obrani od virusa.

Preporučuje se pri svakoj primjeni Privigenom zabilježiti naziv i broj serije lijeka, u svrhu praćenja povezanosti između bolesnika i serije lijeka.

Sadržaj natrija

Privigen u osnovi ne sadrži natrij.

Pedijatrijska populacija

Iako su dostupni ograničeni podaci, očekuje se da se ista upozorenja, mjere opreza i čimbenici rizika odnose na pedijatrijsku populaciju. U postmarketinškim izvješćima uočeno je da su indikacije koje zahtijevaju visoke doze i.v.Ig-om u djece, posebice kod Kawasakijeve bolesti, povezane s većom stopom prijavljenih hemolitičkih reakcija u usporedbi s drugim indikacijama za i.v.Ig-om u djece.

4.5Interakcija s drugim lijekovima i drugi oblici interakcije

Cjepiva koja sadrže žive atenuirane viruse

Primjena imunoglobulina može umanjiti djelotvornost cjepiva koja sadrže žive atenuirane viruse kao što su to morbili, rubela, parotitis i varičela u razdoblju od najmanje 6 tjedana do 3 mjeseca.

Nakon primjene ovog lijeka mora proći vremenski interval od 3 mjeseca prije cijepljenja s cjepivima koja sadrže žive atenuirane viruse. U slučaju morbila, to umanjivanje djelotvornosti cjepiva može potrajati do jedne godine. Prema tome, bolesnicima koji se cijepe protiv morbila treba provjeriti status protutijela.

Pedijatrijska populacija

Iako su dostupni ograničeni podaci, očekuju se interakcije jednake onima navedenima za odraslu populaciju.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Sigurnost primjene ovog lijeka u trudnoći nije ustanovljena kontroliranim kliničkim ispitivanjima i prema tome može se primijeniti samo uz oprez trudnicama i dojiljama. Pokazano je da i.v.Ig lijekovi prolaze posteljicu, i to povećano nakon trećeg tromjesečja. Prema kliničkim iskustvima s primjenom imunoglobulina ne treba očekivati štetne učinke tijekom trudnoće na fetus ili na novorođenče. Eksperimentalna ispitivanja pomoćne tvari L-prolina životinjskog porijekla nisu pokazala nikakvu direktnu ili indirektnu toksičnost na trudnoću, embrionalni ili fetalni razvoj.

Dojenje

Imunoglobulini se izlučuju u majčino mlijeko i mogu pridonijeti zaštiti novorođenčeta od patogena koji u organizam ulaze preko sluznica.

Plodnost

Prema kliničkim iskustvima s primjenom imunoglobulina ne treba očekivati štetne učinke na plodnost.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Neke nuspojave povezane s lijekom Privigen mogu utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Bolesnici koji razviju nuspojave tijekom liječenja bi trebali pričekati dok se te nuspojave ne povuku prije nego upravljaju vozilima ili rade sa stojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave kao što su zimica, glavobolja, omaglica, vrućica, povraćanje, alergijske reakcije, mučnina, artralgija, niski krvni tlak te umjerena bol u donjem dijelu leđa mogu se pojaviti u povezanosti s intravenskom primjenom ljudskog imunoglobulina, uključujući Privigen.

Rijetko se događa da normalni ljudski imunoglobulini uključujući Privigen izazivaju nagli pad krvnog tlaka i, u izoliranim slučajevima, anafilaktički šok, čak kada u bolesnika nije zabilježena preosjetljivost na taj lijek pri prijašnjim primjenama.

Kod primjene normalnog ljudskog imunoglobulina uključujući Privigen zabilježene su slučajevi reverzibilnog aseptičkog meningitisa i rijetki slučajevi prolaznih kožnih reakcija.

Reverzibilne hemolitičke reakcije tijekom imunomodulatornog liječenja opažene su u bolesnika, naročito onih koji nisu krvna grupa 0. Rijetko se kod primjene visoke doze i.v.Ig-a uključujući

Privigen razvije hemolitička anemija koja zahtijeva transfuziju (vidjeti dio 4.4).

Opaženo je povećanje razine serumskog kreatinina i/ili akutno zatajenje bubrega.

Vrlo rijetko: Akutne ozljede pluća povezane s transfuzijom i tromboembolijske reakcije kao što su infarkt miokarda, moždani udar, plućna embolija i duboka venska tromboza.

Tablični popis nuspojava

Provedeno je pet kliničkih ispitivanja s lijekom Privigen, dva u bolesnika s PID-om, dva u bolesnika s ITP-om te jedno kod bolesnika s KUDP-om. U pivotalnom ispitivanju PID-a bilo je uključeno 80 bolesnika koji su se liječili Privigenom. Od njih, 72 su dovršili 12-mjesečno liječenje. U nastavku ispitivanja PID-a bilo je uključeno 55 bolesnika koji su se liječili Privigenom. Dva ispitivanja ITP- a provedena su na 57 bolesnika. KUDP ispitivanje provedeno je na 28 bolesnika.

Većina nuspojava lijeka uočenih u 4 kliničke studije su bile blage do umjerene.

Tablica u nastavku pokazuje pregled nuspojava zabilježenih u 5 kliničkih ispitivanja kategoriziranih prema MedDRA klasifikaciji organskih sustava, razini preporučenog pojma i učestalosti.

Za određivanje učestalosti nuspojava korištena je sljedeća podjela: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i

<1/10), manje često (≥/1000 i <1/100) rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000). Za spontane postmarketinške nuspojave, učestalost izvještavanja je kategorizirana kao nepoznata. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema učestalosti.

Klasifikacija organskih

Nuspojava lijeka

Učestalost

sustava prema

 

 

MEDRA-i

 

 

Infekcije i infestacije

Aseptički memingitis

Manje često

Poremećaji krvi i limfnog

Anemija, leukopenija, hemoliza (uključujući

Često

sustava

hemolitičku anemiju), anizocitoza (uključujući

 

 

mikrocitozu)

 

 

Trombocitoza

Manje često

 

 

 

 

Tromboembolijski događaji

Nepoznato

 

 

 

Poremećaji imunološkog

Preosjetljivost

Često

sustava

Anafilaktički šok

Nepoznato

Poremećaji živčanog

Glavobolja (uključujući sinusnu glavobolju,

Vrlo često

sustava

migrena, nelagoda u glavi)

 

 

Omaglica (uključujući vrtoglavicu)

Često

 

 

 

 

Somnolencija, tremor, dizestezija

Manje često

 

 

 

Srčani poremećaji

Palpitacije (uključujući tahikardiju)

Često

Krvožilni poremećaji

Hipertenzija (povišeni krvni tlak, proceduralna

Često

 

hipertenzija, povišeni dijastolički krvni tlak), navala

 

 

crvenila (uključujući valunge, hiperemiju, noćno

 

 

znojenje), hipotenzija (uključujući sniženi krvni

 

 

tlak)

 

 

Periferni krvožilni poremećaj (uključujući

Manje često

 

vaskulitis)

 

 

Akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom

Nepoznato

Poremećaji dišnog sustava,

Dispneja (uključujući bol u prsištu, nelagodu u

Često

prsišta i sredoprsja

prsištu, bolno disanje)

 

Poremećaji probavnog

Mučnina, povraćanje, dijareja

Vrlo često

sustava

Bol u abdomenu (uključujući bol u gornjem dijelu

Često

 

abdomena, nelagodu u želucu, bol u donjem dijelu

 

 

abdomena, osjetljivost abdomena na dodir)

 

Poremećaji jetre i žuči

Hiperbilirubinemija (uključujući povišeni

Često

 

konjugirani bilirubin, povišeni nekonjugirani

 

 

bilirubin u krvi, povišeni bilirubin u krvi)

 

Poremećaji kože i

Poremećaj kože (uključujući osip, pruritus,

Vrlo često

potkožnog tkiva

urtikariju)

 

Poremećaji mišićno-

Mialgija (uključujući grčeve mišića, mišićno-

Često

koštanog i vezivnog tkiva

koštanu ukočenost, mišićno-koštanu bol)

 

Poremećaji bubrega i

Proteinurija (uključujući povišeni kreatinin u krvi)

Manje često

mokraćnog sustava

Akutno zatajenje bubrega

Nepoznato

Opći poremećaji i

Bol (uključujući bol u leđima, bol u ekstremitetima,

Vrlo često

reakcije na mjestu

artralgiju, bol u vratu, bol u licu), pireksija

 

primjene

(uključujući zimicu, povišenu tjelesnu temperaturu,

 

 

hipertermiju), bolest nalik gripi (uključujući

 

 

nazofaringitis, gripu, faringolaringealnu bol,

 

 

stvaranje mjehurića na sluznici orofarinksa, stezanje

 

 

u grlu)

 

 

Umor, astenija (uključujući mišićnu slabost), bol na

Često

 

mjestu injekcije (infuzije)

 

Pretrage

Pozitivni Coombsov direktni test,( pozitivni

Često

 

Coombsov test), sniženi hemoglobin (uključujući

 

 

sniženi hematokrit, sniženi haptoglobin), povišena

 

 

alanin aminotransferaza, povišena razina laktat

 

 

dehidrogenaze u krvi, povišena aspartat

 

 

aminotransferaza

 

Za sigurnost s obzirom na prenosive agense i dodatne pojedinosti o čimbenicima rizika vidjeti dio 4.4.

Pedijatrijska populacija

U kliničkim ispitivanjima Privigena kod pedijatrijskih bolesnika nije bilo razlike u učestalosti, prirodi i težini nuspojava između djece i odraslih. U postmarketinškim izvješćima uočeno je da je udio slučajeva hemolize u odnosu na sve slučajeve koji se događaju kod djece blago povišen u odnosu na odrasle osobe. Proučite dio 4.4 za pojedinosti o čimbenicima rizika i praćenju preporuka.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Predoziranje može dovesti do preopterećenja tekućinom i hiperviskoznosti, osobito u rizičnih bolesnika, uključujući bolesnike starije životne dobi ili bolesnike s oštećenjem bubrega.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: imuni serumi i imunoglobulini: imunoglobulini, normalni ljudski, za intravaskularnu primjenu, ATK oznaka: J06BA02.

Ljudski normalni imunoglobulin sadrži uglavnom imunoglobulin G (IgG) sa širokim spektrom protutijela protiv infektivnih agensa.

Normalni ljudski imunoglobulin sadrži IgG protutijela koja su prisutna u normalnoj populaciji. Obično je pripremljen iz sveukupno prikupljene plazme od najmanje 1000 davatelja. Distribucija podrazreda imunoglobulina G proporcionalna je onoj u nativnoj ljudskoj plazmi. Odgovarajuće doze ovog lijeka mogu povratiti abnormalno niske vrijednosti imunoglobulina G u normalni raspon vrijednosti. Mehanizam djelovanja u indikacijama osim onih za nadomjesnu terapiju još nije u potpunosti razjašnjen, ali uključuje imunomodulatorni učinak.

Sigurnost i djelotvornost Privigena procijenjena je u 5 prospektivna, otvorena, multicentrična ispitivanja jedne skupine ispitanika provedena u Europi (ITP, PID i KUDP ispitivanja) i SAD-u (PID ispitivanja).

U pivotalno ispitivanje PID-a uključeno je ukupno 80 bolesnika u dobi između 3 i 69 godina.

Devetnaestero djece (3 do 11 godina), 12 adolescenata (u dobi od 12 do 16 godina) i 49 odraslih bolesnika liječeni su Privigenom tijekom 12 mjeseci. Primijenjeno je 1038 infuzija, 272 (kod 16 bolesnika) u 3-tjednom rasporedu i 766 (kod 64 bolesnika) u 4-tjednom rasporedu. Medijani doza primijenjenih prema 3-tjednom i 4-tjednom rasporedu bili su gotovo identični (428,3 naspram 440,6 mg IgG/kg TT.U nastavku ispitivanja PID-a uključena su ukupno 55 bolesnika u dobi između 4 i 81 godine. Trinaestoro djece (3 do 11 godina), 8 adolescenata (u dobi od 12 do 15 godina) i 34 odrasla bolesnika liječeni su Privigenom tijekom 29 mjeseci. Primijenjeno je 771 infuzija, a medijan primijenjene doze iznosio je 492,3 mg IgG/kg TT.

U pivotalnom ispitivanju ITP-a ukupno je 57 bolesnika u dobi između 15 i 69 godina liječeno s dvije infuzije Privigena i ukupno 114 infuzija. Strogo se pridržavalo dogovorene doze od 1 g/kg TT po infuziji za sve bolesnike (medijan 2 g IgG/kg TT).

U drugom ITP ispitivanju 57 je bolesnika (broj trombocita na početku ispitivanja ≤30x109/1) u dobi između 18 i 65 godina liječeno Privigenom u dozi od 1 g/kg TT. Treći dan bolesnici su mogli primiti drugu dozu od 1 g/kg TT, a za bolesnike s brojem trombocita od <50 x 109/1 treći dan je druga doza bila obavezna.

Sveukupno, kod 42 ispitanika (74%) broj trombocita porastao je bar jednom na ≥50x109/1 unutar 6 dana nakon prve infuzije, što je bilo unutar predviđenog raspona. Druga doza kod ispitanika s brojem trombocita ≥50x109/1 nakon prve doze pružila je relevantnu dodatnu korist u smislu većeg i dužeg rasta broja trombocita u usporedbi s pojedinačnom dozom. Kod bolesnika s brojem trombocita <50x109/1 nakon prve doze, 30% ih je pokazalo odgovor trombocita od ≥50x109/1 nakon obavezne druge doze.

U ispitivanju KUDP, multicentričnom otvorenom ispitivanju (PRIMA - Privigen impact on mobility and autonomy study), bolesnici (koji su prethodno primali i.v.Ig ili ne) liječeni su početnom dozom

Privigena od 2 g/kg TT davanoj tijekom 2-5 dana nakon čega slijedi šest doza održavanja od 1 g/kg TT tijekom 1 do 2 dana svaka tri tjedna. Prethodno liječeni bolesnici bili su povučeni iz liječenja i.v.Ig-om sve dok se nije dokazalo pogoršanje prije početka liječenja Privigenom. Na prilagođenoj ljestvici INCAT (engl. Inflammatory Neuropathy Cause and Treatment [Uzrok i liječenje upalne neuropatije]) od 10 točaka poboljšanje od barem 1 točke od početka liječenja do 25. tjedna uočeno je u

17 od 28 bolesnika. Stopa odgovora na ljestvici INCAT iznosila je 60,7% (interval pouzdanosti 95% [42,41; 76,4]). Devet bolesnika odgovorilo je nakon primanja početne indukcijske doze, a 16 bolesnika odgovorilo je do 10. tjedna.

Snaga mišića mjerena rezultatom MRC (engl. Medical Research Council [Vijeće za medicinska istraživanja]) poboljšala se u svih bolesnika za 6,9 bodova (interval pouzdanosti 95% [4,11; 9,75], u prethodno liječenih bolesnika za 6,1 bodova (interval pouzdanosti 95% [2,72; 9,44] te u neliječenih bolesnika za 7,7 bodova (interval pouzdanosti 95% [2,89; 12,44]). Stopa bolesnika koji su odgovorili na liječenje prema MRC, odnosno porast od barem tri boda iznosio je 84,8% što je slično u prethodno liječenih (81,5% [58,95; 100,00]) i neliječenih bolesnika (86,7% [69,46; 100,00]).

U bolesnika koji su definirani kao oni koji prema ljestvici INCAT ne reagiraju na liječenje, snaga mišića poboljšala se za 5,5 bodova (interval pouzdanosti 95% [0,6; 10,2] u usporedbi s INCAT bolesnicima koji su odgovorili na liječenje (7,4 bodova (95% interval pouzdanosti [4,0; 11,7])

Pedijatrijska populacija

Nisu uočene razlike u farmakodinamičkim svojstvima između odraslih osoba i djece u ispitivanjima.

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Ljudski normalni imunoglobulin je odmah i u potpunosti bioraspoloživ u cirkulaciji primatelja nakon intravenske primjene.

Distribucija

Relativno se brzo raspodjeljuje između plazme i ekstravaskularne tekućine. Ravnoteža između intra- i ekstravaskularnih odjeljaka se postiže nakon približno tri do pet dana.

Eliminacija

Farmakokinetički parametri za Privigen utvrđeni su u kliničkom ispitivanju u PID bolesnika (vidjeti dio 5.1). 25 bolesnika (u dobi od 13 do 69 godina) sudjelovalo je u ocjeni farmakokinetike (PK). U ovom ispitivanju pokazano je da je medijan poluvijeka Privigena u bolesnika s PID-om bio je 36,6 dana. U nastavku ovog ispitivanja 13 PID bolesnika (u dobi od 3 do 65 godina) sudjelovalo je u PK

podispitivanju. Rezultati ovog ispitivanja pokazuju da je medijan poluvijeka Privigena 31,1 dan (vidjeti tablicu dolje). Poluvijek može varirati od bolesnika do bolesnika, osobito u PID-u.

Farmakokinetički parametri Privigena u PID bolesnika

Parametar

Pivotalno ispitivanje

Produžetak ispitivanja (N = 13)

 

(N = 25) ZLB03_002CR

 

ZLB05_006CR

 

Medijan (Raspon)

 

Medijan (Raspon)

 

 

 

 

Cmax (najviše, g/l)

23,4 (10,4-34,6)

 

26,3 (20,9-32,9)

Cmin (najniže, g/l)

10,2 (5,8-14,7)

12,3

(10,4-18,8) (3-tjedni raspored)

 

 

9,4

(7,3-13,2) (4-tjedni raspored)

t½ (dana)

36,6 (20,6-96,6)

 

31,1 (14,6-43,6)

C max, maksimalna koncentracija u serumu, Cmin, najmanja (minimalna razina) koncentracija u serumu, t½, poluvijek eliminacije

IgG i IgG-kompleksi se razgrađuju u stanicama retikuloendotelnog sustava.

Pedijatrijska populacija

Nisu uočene razlike u farmakokinetičkim parametrima između odraslih osoba i djece oboljele od PID-a u ispitivanju. Nema podataka o farmakokinetičkim svojstvima u pedijatrijskih bolesnika s

KUDP-om.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Imunoglobulini su normalni sastavni dio ljudskog tijela. L-prolin je fiziološka, neesencijalna amino kiselina.

Sigurnost Privigena procijenjena je u nekoliko pretkliničkih ispitivanja, s posebnim osvrtom na pomoćnu tvar L-prolin. Neka objavljena ispitivanja o hiperprolinemiji pokazala su da dugoročne, visoke doze L-prolina imaju utjecaj na razvoj mozga u vrlo mladih štakora. Međutim, u ispitivanjima gdje je doziranje osmišljeno kao odraz kliničke indikacije za Privigen nije uočen utjecaj na razvoj mozga. Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju sigurnosne farmakologije i toksikoloških ispitivanja.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

L-prolin

voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima, sredstvima za razrjeđivanje ili otapalima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3Rok valjanosti

3 godine

Stabilnost nakon prvog otvaranja:

Nakon otvaranja bočice njen sadržaj treba odmah upotrijebiti. S obzirom da otopina ne sadrži konzervanse, Privigen treba odmah primijeniti infuzijom.

Stabilnost nakon razrjeđivanja:

Ako je lijek razrijeđen na niže koncentracije (vidjeti dio 6.6), preporučuje se primjena neposredno nakon razrjeđivanja. Stabilnost Privigena nakon razrjeđivanja s otopinom 5%-tne glukoze na konačnu koncentraciju od 50 mg/ml (5%) dokazana je tijekom 10 dana na 30° C, međutim aspekt mikrobiološke kontaminacije nije proučavan.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

Ne zamrzavati.

Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka i nakon razrjeđivanja vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

25 ml otopine u jednoj bočici (staklo tipa I), s čepom (elastomer), zaštitnim zatvaračem (aluminij), „flip-off“ diskom (plastika) te naljepnicom s ugrađenim držačem.

50 ili 100 ml otopine u jednoj bočici (staklo tipa I ili II), s čepom (elastomer), zaštitnim zatvaračem

(aluminij), „flip-off“ diskom (plastika) te naljepnicom s ugrađenim držačem.

200 ili 400 ml otopine u jednoj bočici (staklo tipa II), s čepom (elastomer), zaštitnim zatvaračem

(aluminij), „flip-off“ diskom (plastika) te naljepnicom s ugrađenim držačem.

Veličine pakiranja:

1 bočica (2,5 g/25 ml, 5 g/50 ml, 10 g/100 ml, 20 ml g/200 ml ili 40 g/400 ml), 3 bočice (10 g/100 ml ili 20 g/200 ml).

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Privigen se isporučuje kao otopina spremna za uporabu u bočicama za jednokratnu uporabu. Prije primjene lijek treba postići sobnu temperaturu (25°C). Za primjenu Privigena treba koristiti ventilirani sustav za infuziju. Dozvoljeno je ispiranje cijevi za infuziju fiziološkom otopinom ili 5%-tnom otopinom glukoze. Uvijek probušiti čep na sredini, unutar označenog područja.

Otopina treba biti bistra ili blago opalescentna te bezbojna ili blijedo žuta. Ne koristiti otopine koje su mutne ili sadrže talog.

Ako se lijek želi razrijediti, potrebno je koristiti otopinu 5%-tne glukoze. Za dobivanje otopine imunoglobulina od 50 mg/ml (5%) potrebno je razrijediti Privigen 100 mg/ml (10%) s jednakim volumenom 5% -tne otopine glukoze. Tijekom razrjeđivanja Privigena potrebno je strogo pridržavanje aseptičke tehnike.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

CSL Behring GmbH

Emil-von-Behring-Strasse 76

D-35041 Marburg

Njemačka

8.BROJEVI ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/08/446/001

EU/1/08/446/002

EU/1/08/446/003

EU/1/08/446/004

EU/1/08/446/005

EU/1/08/446/006

EU/1/08/446/007

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA

/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 25. travnja 2008.

Datum prve obnove: 13. ožujka 2013.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept