Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Selincro (nalmefene hydrochloride dihydrate) – Sažetak opisa svojstava lijeka - N07BB05

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaSelincro
ATK šifraN07BB05
Tvarnalmefene hydrochloride dihydrate
ProizvođačH. Lundbeck A/S

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava vidjeti dio 4.8.

1.NAZIV LIJEKA

Selincro 18 mg filmom obložene tablete

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Svaka filmom obložena tableta sadrži 18,06 mg nalmefena (u obliku nalmefenklorid dihidrata).

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Svaka filmom obložena tableta sadrži 60,68 mg laktoze.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Filmom obložena tableta (tableta)

Bijela, ovalna, bikonveksna filmom obložena tableta veličine 6,0 x 8,75 mm s ugraviranim “S” na jednoj strani

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Selincro je indiciran za smanjenje konzumacije alkohola u odraslih bolesnika s ovisnošću o alkoholu koji imaju visoku razinu rizika od prekomjernog pijenja (RPP) [vidjeti dio 5.1], bez simptoma fizičkog ustezanja te kojima nije potrebna trenutna detoksikacija.

Selincro se treba propisati samo u kombinaciji s neprekidnom psihosocijalnom potporom, usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola.

Liječenje Selincrom treba započeti samo u bolesnika koji i dalje imaju visoki RPP dva tjedna nakon početne procjene.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Za vrijeme prvog posjeta trebalo bi procijeniti bolesnikov klinički status, ovisnost o alkoholu te razinu konzumacije alkohola (na temelju bolesnikova izvješća). Nakon toga bi trebalo zamoliti bolesnika da bilježi svoju konzumaciju alkohola tijekom približno 2 tjedna.

Pri idućem posjetu može se započeti liječenje Selincrom u bolesnika koji su nastavili imati visoki RPP (vidjeti dio 5.1) tijekom ovog dvotjednog razdoblja, u kombinaciji s psihosocijalnom intervencijom usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola.

Tijekom pivotalnih ispitivanja najveće je poboljšanje opaženo unutar prva 4 tjedna. Bolesnikov odgovor na liječenje i potrebu za nastavkom farmakoterapije treba redovito procjenjivati (na primjer, mjesečno) (vidjeti dio 5.1). Liječnik treba nastaviti procjenjivati bolesnikov napredak u smanjenju konzumacije alkohola, sveukupno funkcioniranje, pridržavanje liječenja i bilo kakve moguće nuspojave. Klinički podaci o uporabi Selincra u randomiziranim kontroliranim uvjetima dostupni su za razdoblje od 6 do 12 mjeseci. Savjetuje se oprez ako se Selincro propisuje dulje od 1 godine.

Selincro treba uzimati prema potrebi: svakoga dana kada bolesnik prepozna rizik od pijenja alkohola, treba uzeti jednu tabletu, po mogućnosti 1-2 sata prije očekivanoga vremena pijenja. Ako je bolesnik počeo piti alkohol bez uzimanja Selincra, treba uzeti jednu tabletu što je prije moguće.

Maksimalna doza Selincra je jedna tableta dnevno. Selincro se može uzeti sa ili bez hrane (vidjeti dio 5.2).

Posebne populacije Stariji (≥65 godina)

Nije preporučena prilagodba doze u ovoj populaciji bolesnika (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje bubrega

Nije preporučena prilagodba doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje jetre

Nije preporučena prilagodba doze u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost Selincra u djece i adolescenata u dobi <18 godina nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka (vidjeti dio 5.1).

Način primjene

Selincro je namijenjen za peroralnu primjenu. Filmom obložene tablete treba progutati cijele.

Filmom obložene tablete se ne smiju razdjeljivati ili lomiti jer nalmefen može prouzročiti osjetljivost kože kada je u izravnom kontaktu s kožom (vidjeti dio 5.3).

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Bolesnici koji uzimaju agoniste opioida (kao što su opioidni analgetici, opioidi za nadomjesno liječenje s agonistima opioida (npr. metadon) ili parcijalni agonisti (npr. buprenorfin)) (vidjeti dio 4.4).

Bolesnici s trenutnom ili nedavnom ovisnošću o opioidima.

Bolesnici s akutnim simptomima ustezanja od opioida.

Bolesnici kod kojih se sumnja na nedavnu uporabu opioida.

Bolesnici s teškim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasifikacija).

Bolesnici s teškim oštećenjem bubrega (eGFR <30 ml/min na 1,73 m2).

Bolesnici s nedavnom anamnezom akutnog sindroma ustezanja od alkohola (uključujući halucinacije, napadaje i delirijum tremens).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Selincro nije namijenjen bolesnicima kojima je cilj liječenja trenutna apstinencija. Smanjenje konzumacije alkohola je prijelazni cilj na putu do apstinencije.

Primjena opioida

U hitnoj situaciji kada se moraju dati opioidi bolesnicima koji uzimaju Selincro, količina opioida potrebna za dobivanje željenih učinaka može biti veća od uobičajene. Bolesnika treba pomno nadzirati

zbog moguće pojave simptoma respiratorne depresije kao rezultata primjene opioida, kao i drugih nuspojava.

Ako su opioidi potrebni u hitnom stanju, doza uvijek mora biti titrirana individualno. Ako su potrebne neuobičajeno velike doze, pomno promatranje je nužno.

Liječenje Selincrom treba privremeno prekinuti tijekom 1 tjedna prije očekivane primjene opioida, na primjer, ako bi se opioidni analgetici mogli primjenjivati tijekom zakazanog kirurškog zahvata. Liječnik koji propisuje lijek treba savjetovati bolesnicima da je važno da obavijeste nadležne zdravstvene djelatnike kada su zadnji put uzeli Selincro, u slučaju da primjena opioida postane nužna.

Potreban je oprez kada se primjenjuju lijekovi koji sadrže opioide (na primjer, lijekovi protiv kašlja, opioidni analgetici) (vidjeti dio 4.5)).

Komorbiditet

Psihijatrijski poremećaji

U kliničkim ispitivanjima prijavljeni su psihijatrijski učinci (vidjeti dio 4.8). Ako bolesnici razviju psihijatrijske simptome koji nisu povezani s početkom liječenja Selincrom, i/ili koji nisu prolazni, liječnik koji propisuje lijek bi trebao razmotriti druge moguće uzroke simptoma te procijeniti potrebu za nastavkom liječenja Selincrom.

Selincro nije ispitivan u bolesnika s nestabilnom psihijatrijskom bolešću. Potreban je oprez pri propisivanju Selincra bolesnicima s trenutnim psihijatrijskim komorbiditetom, kao što je veliki depresivni poremećaj.

Poremećaji povezani s napadajima

Iskustvo s bolesnicima s anamnezom poremećaja povezanih s napadajima, uključujući napadaje povezane s ustezanjem od alkohola, je ograničeno.

Savjetuje se oprez ako se počinje liječenje sa svrhom smanjenja konzumacije alkohola u takvih bolesnika.

Oštećenje bubrega ili jetre

Selincro se opsežno metabolizira putem jetre i izlučuje pretežno u urinu. Stoga je potreban oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre ili blagim ili umjerenim oštećenjem bubrega, na primjer, putem češćeg nadziranja.

Potreban je oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima s povišenim ALAT ili ASAT (>3 puta GGN) jer su ti bolesnici bili isključeni iz programa kliničkog razvoja.

Stariji bolesnici (≥65 godina)

Dostupni su ograničeni klinički podaci o primjeni Selincra u bolesnika s ovisnošću o alkoholu koji su stariji od 65 godina.

Potreban je oprez kada se Selincro propisuje bolesnicima koji su stariji od 65 godina (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2).

Ostali

Savjetuje se oprez kada se Selincro primjenjuje istodobno sa snažnim inhibitorom UGT2B7 (vidjeti dio 4.5).

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim problemima netolerancije galaktoze, nedostatka Lapp laktaze ili loše apsorpcije glukoze-galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nisu provedena in vivo ispitivanja interakcija s drugim lijekovima.

Na temelju in vitro ispitivanja, ne očekuju se klinički značajne interakcije između nalmefena ili njegovih metabolita i istodobno primijenjenih lijekova metaboliziranih najčešćim enzimima CYP450 i UGT ili membranskih prijenosnika. Istodobna primjena lijekova koji su snažni inhibitori enzima UGT2B7 (na primjer, diklofenak, flukonazol, medroksiprogesteron acetat, meklofenamična kiselina) može značajno povećati izloženost nalmefenu. To vjerojatno neće predstavljati problem kod povremene primjene, no, ako se započne dugotrajno istodobno liječenje snažnim inhibitorom UGT2B7, ne može se isključiti mogućnost povećane izloženosti nalmefenu (vidjeti dio 4.4). Obrnuto, istodobna primjena induktora UGT-a (na primjer, deksametazon, fenobarbital, rifampicin, omeprazol) može potencijalno voditi do subterapijskih plazmatskih koncentracija nalmefena.

Ako se Selincro uzima istodobno s agonistima opioida (na primjer, određene vrste lijekova za kašalj i prehladu, određeni lijekovi protiv proljeva i opioidni analgetici), bolesnik možda neće imati koristi od agonista opioida.

Ne postoji klinički značajna farmakokinetička interakcija lijek-lijek između nalmefena i alkohola. Čini se da postoji malo oštećenje kognitivnog i psihomotornog djelovanja nakon primjene nalmefena. Međutim, učinak nalmefena i alkohola u kombinaciji nije premašivao zbroj učinaka svake tvari uzete zasebno.

Istodobna konzumacija alkohola i Selincra ne sprječava intoksicirajuće učinke alkohola.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema podataka ili su podatci o primjeni nalmefena u trudnica ograničeni (manje od 300 ishoda trudnoća).

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Ne preporučuje se koristiti Selincro tijekom trudnoće.

Dojenje

Dostupni farmakodinamički/toksikološki podatci u životinja pokazuju da se nalmefen/metaboliti izlučuju u mlijeko (vidjeti dio 5.3). Nije poznato izlučuje li se nalmefen u majčino mlijeko u ljudi.

Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad.

Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Selincro uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

U ispitivanjima plodnosti kod štakora nisu opaženi učinci nalmefena na plodnost, parenje, trudnoću ili parametre sperme.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Učinci nalmefena na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nisu ispitivani.

Selincro može prouzročiti nuspojave kao što su mučnina, omaglica, nesanica i glavobolja. Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja.

Selincro ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

U kliničkim ispitivanjima nalmefenu je bilo izloženo više od 3000 bolesnika. Sveukupno, čini se da je sigurnosni profil konzistentan kroz sva provedena klinička ispitivanja.

Učestalosti nuspojava u Tablici 1 izračunate su na temelju tri randomizirana, dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u bolesnika s ovisnošću o alkoholu (1144 bolesnika izloženih Selincru prema potrebi i 797 izloženih placebu prema potrebi).

Najčešće nuspojave bile su mučnina, omaglica, nesanica i glavobolja. Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja.

Konfuzno stanje i rijetko, halucinacije i disocijacija, prijavljeni su u kliničkim ispitivanjima. Većina ovih reakcija bila je blaga ili umjerena, povezana s početkom liječenja te kratkog trajanja (nekoliko sati do nekoliko dana). Većina ovih nuspojava prestala je tijekom nastavka liječenja i nije se vratila nakon ponovljene primjene. Iako su ovi događaji bili općenito kratkoga trajanja, mogli bi predstavljati alkoholnu psihozu, sindrom ustezanja od alkohola ili komorbidnu psihijatrijsku bolest.

Tablična lista nuspojava

Učestalosti su definirane kao: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000), ili nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 1 Učestalosti nuspojava

Klasifikacija organskih sustava

Učestalost

Nuspojava

 

 

 

Poremećaji metabolzma i prehrane

Često

Smanjeni apetit

 

 

 

 

Vrlo često

Nesanica

 

 

 

 

Često

Poremećaj spavanja

 

 

 

 

 

Konfuzno stanje

 

 

 

 

 

Nemir

 

 

 

Psihijatrijski poremećaji

 

Smanjeni libido (uključujući

 

gubitak libida)

 

 

 

 

 

 

Nepoznato

Halucinacije (uključujući auditorne

 

 

halucinacije, taktilne halucinacije,

 

 

vizualne halucinacije i somatske

 

 

halucinacije)

 

 

 

 

 

Disocijacija

 

 

 

 

Vrlo često

Omaglica

 

 

 

 

 

Glavobolja

 

 

 

 

Često

Somnolencija

 

 

 

Poremećaji živčanog sustava

 

Tremor

 

 

 

 

 

Poremećaj pažnje

 

 

 

 

 

Parestezije

 

 

 

 

 

Hipoestezija

 

 

 

Srčani poremećaji

Često

Tahikardija

 

 

 

Palpitacije

 

 

 

 

 

 

Vrlo često

Mučnina

 

 

 

Poremećaji probavnog sustava

Često

Povraćanje

 

 

 

 

 

Suha usta

 

 

 

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često

Hiperhidroza

 

 

 

Poremećaji mišićno-koštanog

Često

Mišićni spazmi

sustava i vezivnog tkiva

 

 

 

 

 

 

Često

Umor

 

 

 

Opći poremećaji i reakcije na

 

Astenija

mjestu primjene

 

Malaksalost

 

 

 

 

 

Abnormalno osjećanje

 

 

 

Pretrage

Često

Smanjena tjelesna težina

 

 

 

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

U ispitivanju na bolesnicima s dijagnosticiranim patološkim kockanjem, ispitivane su doze nalmefena do 90 mg/dan tijekom 16 tjedana. U ispitivanju na bolesnicima s intersticijskim cistitisom, 20 bolesnika primalo je 108 mg/dan nalmefena tijekom više od 2 godine. Prijavljeno je uzimanje pojedinačne doze od 450 mg nalmefena bez promjena u krvnom tlaku, srčanom ritmu, brzini disanja ili tjelesnoj temperaturi.

Nisu opaženi neuobičajeni obrasci nuspojava u ovim okolnostima, ali je iskustvo ograničeno.

Zbrinjavanje predoziranja treba biti opservacijsko i simptomatsko.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Ostali lijekovi živčanog sustava, lijekovi za liječenje ovisnosti o alkoholu; ATK oznaka: N07BB05

Mehanizam djelovanja

Nalmefen je modulator opioidnog sustava s posebnim profilom receptora μ, δ, i κ.

-In vitro ispitivanja pokazala su da je nalmefen selektivni ligand opiodnog receptora s antagonističkim djelovanjem na receptore μ i δ i djelomičnim agonističkim djelovanjem na receptor κ.

-In vivo ispitivanja pokazala su da nalmefen smanjuje konzumaciju alkohola, moguće moduliranjem kortiko-mezolimbičkih funkcija.

Podaci iz nekliničkih ispitivanja, kliničkih ispitivanja i literature ne upućuju na bilo kakav oblik ovisnosti ili zlouporabe Selincra.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Djelotvornost Selincra u smanjenju konzumacije alkohola u bolesnika s ovisnošću o alkoholu (DSM- IV) procijenjena je u dva ispitivanja djelotvornosti. Bolesnici s delirijumom tremens, halucinacijama, napadajima, značajnim psihijatrijskim komorbiditetom ili značajnim abnormalnostima funkcije jetre u anamnezi, kao i oni sa značajnim fizičkim simptomima ustezanja u vrijeme probira ili randomizacije bili su isključeni. Većina (80%) uključenih bolesnika imala je visoki ili vrlo visoki RPP (konzumacija alkohola >60 g/dan za muškarce i >40 g/dan za žene prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za RPP konzumiranja alkohola) pri probiru, 65% od njih zadržalo je visoki ili vrlo visoki RPP između probira i randomizacije.

Oba ispitivanja bila su randomizirana, dvostruko slijepa, paralelnih skupina i placebom kontrolirana, i nakon 6 mjeseci liječenja bolesnici koji su primali Selincro bili su ponovno randomizirani da prime ili placebo ili Selincro u jednomjesečnom završnom razdoblju. Djelotvornost Selincra bila je također procijenjena u randomiziranom, dvostruko slijepom, placebom kontroliranom jednogodišnjem ispitivanju paralelnih skupina. Sveukupno, ispitivanja su uključila 1941 bolesnika, od kojih je 1144 bilo liječeno s 18 mg Selincra prema potrebi.

Pri početnom posjetu procjenjivani su bolesnikov klinički status, socijalna situacija i obrazac konzumacije alkohola (na temelju bolesnikova izvješća). Pri randomizacijskom posjetu, koji se dogodio 1 do 2 tjedna kasnije, ponovno je procijenjen RPP i započeto je liječenje Selincrom, u kombinaciji s psihosocijalnom intervencijom (BRENDA), usmjerenom na pridržavanje liječenja i smanjenje konzumacije alkohola. Selincro se propisivao prema potrebi, što je rezultiralo time da su bolesnici prosječno uzimali Selincro približno polovinu dana.

Djelotvornost Selincra mjerena je pomoću dva koprimarna ishoda: promjena u mjesečnom broju dana teškog prekomjernog pijenja alkohola (DTPP) od početnih vrijednosti do 6. mjeseca i promjena

dnevne ukupne konzumacije alkohola (UKA) od početnih vrijednosti do 6. mjeseca. DTPP je definiran kao dan s konzumacijom ≥60 g čistog alkohola za muškarce i ≥40 g za žene.

Značajno smanjenje broja DTPP-a i UKA-a javilo se u nekih bolesnika u razdoblju između početnog posjeta (probir) i randomizacije zbog nefarmakoloških učinaka.

U ispitivanjima 1 (n=579) i 2 (n=655), 18%, odnosno, 33% od ukupne populacije je značajno smanjilo konzumaciju alkohola u razdoblju između probira i randomizacije. Od bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri početnim vrijednostima, 35% bolesnika iskusilo je poboljšanje zbog nefarmakoloških učinaka u razdoblju između početnog posjeta (probir) i randomizacije. Ovi su bolesnici u trenutku randomizacije konzumirali toliko male količine alkohola da je bilo malo mjesta za daljnja poboljšanja (floor effect). Stoga su bolesnici koji su zadržali visok ili vrlo visok RPP u trenutku randomizacije post hoc definirani kao ciljana populacija. U toj post hoc populaciji, učinci liječenja bili su veći nego u ukupnoj populaciji.

Klinička djelotvornost i klinički značaj Selincra analizirani su u bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri probiru i randomizaciji. Pri početnim vrijednostima bolesnici su imali prosječno 23 DTPP-a mjesečno (11% bolesnika imalo je manje od 14 DTPP-a mjesečno) i konzumiralo je

106 g/dan. Većina ovih bolesnika imala je nisku (55% imalo je rezultat od 0-13) ili srednju (36% imalo je rezultat od 14-21) ovisnost o alkoholu prema skali ovisnosti o alkoholu.

Post-hoc analiza djelotvornosti u bolesnika koji su zadržali visok ili vrlo visok RPP u trenutku randomizacije

U ispitivanju 1, omjer bolesnika koji su odustali bio je veći u skupini koja je primala Selincro nego u skupini koja je primala placebo (50% naspram 32%). U skupini koja je primala Selincro (n=171) bilo je 23 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 23 dana/mjesec pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala placebo (n=167). Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, broj DTPP-a bio je 9 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=85) i 14 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=114). U skupini koja je primala Selincro (n=171) UKA je bila 102 g/dan pri početnim vrijednostima i 99 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=167) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili ispitivanje i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, UKA je bila 40 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=85) i 57 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=114).

U ispitivanju 2, omjer bolesnika koji su odustali bio je veći u skupini koja je primala Selincro nego u skupini koja je primala placebo (30% naspram 28%). U skupini koja je primala Selincro (n=148) bilo je 23 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 22 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=155) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o učinkovitosti u 6. mjesecu, broj DTPP-a bio je 10 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=103) i 12 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=111). U skupini koja je primala Selincro (n=148) UKA je bila 113 g/dan pri početnim vrijednostima i 108 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=155). Kod bolesnika koji su nastavili ispitivanje i pružili podatke o djelotvornosti u 6. mjesecu, UKA je bila 44 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=103) i

52 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=111).

Analiza odgovora na liječenje iz udruženih podataka iz dvaju ispitivanja prikazana je u Tablici 2.

Tablica 2 Rezultati udruženih analiza odgovora u bolesnika s visokim ili vrlo visokim RPP-om pri probiru i randomizaciji

Odgovora

Placebo

Nalmefen

Omjer šansi (95% CI)

p-

 

 

 

 

vrijednost

 

 

 

 

 

UKA R70b

19,9%

25,4%

1,44 (0,97; 2,13)

0,067

0-4 DTPPc

16,8%

22,3%

1,54 (1,02; 2,35)

0,040

aAnaliza tretira bolesnike koji su odustali kao one koji nisu odgovorili na liječenje

b≥70% smanjenje od početne vrijednosti u UKA u 6. mjesecu (28-dnevno razdoblje)

c 0 do 4 DTPP-a/mjesec u 6. mjesecu (28-dnevno razdoblje)

Dostupni su ograničeni podaci za Selincro u jednomjesečnom završnom razdoblju.

Jednogodišnje ispitivanje

Ovo ispitivanje uključilo je ukupno 665 bolesnika. 52% bolesnika imalo je visoki ili vrlo visoki RPP pri početnim vrijednostima; od njih, 52% (koji predstavljaju 27% ukupne populacije) je nastavilo imati visoki ili vrlo visoki RPP u trenutku randomizacije. U ovoj post-hoc ciljanoj populaciji je odustalo više bolesnika koji su primali nalmefen (45%) u usporedbi s onima koji su primali placebo (31%). U skupini koja je primala Selincro (n=141) bilo je 19 dana/mjesec DTPP-a pri početnim vrijednostima i 19 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n=42) pri početnim vrijednostima. Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti nakon 1 godine, broj DTPP-a bio je 5 dana/mjesec u skupini koja je primala Selincro (n=78) i 10 dana/mjesec u skupini koja je primala placebo (n= 29). UKA je bila 100 g/dan pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala Selincro (n=141) i 101 g/dan pri početnim vrijednostima u skupini koja je primala placebo (n=42). Kod bolesnika koji su nastavili s ispitivanjem i pružili podatke o djelotvornosti nakon 1 godine, UKA je bila 24 g/dan u skupini koja je primala Selincro (n=78) i 47 g/dan u skupini koja je primala placebo (n=29).

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove je izuzela obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Selincro u svim podskupinama pedijatrijske populacije za liječenje ovisnosti od alkohola (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Nalmefen se brzo apsorbira nakon oralne primjene pojedinačne doze od 18,06 mg, s vršnim koncentracijama (Cmax) od 16,5 ng/ml nakon približno 1,5 sati i pri izloženosti (AUC) od 131 ng*h/ml. Apsolutna oralna bioraspoloživost nalmefena je 41%. Uzimanje hrane s visokim udjelom masti povećava ukupnu izloženost (AUC) za 30%, a vršne koncentracije (Cmax) za 50%; vrijeme do vršnih koncentracija (tmax) odgođeno je za 30 min (tmax je 1,5 sati). Smatra se da ova promjena vjerojatno nije od kliničke važnosti.

Distribucija

Prosječni dio nalmefena koji se veže na proteine plazme je približno 30%. Procijenjeni volumen distribucije(Vd/F) je približno 3200 l.

Podaci o zapunjenosti dobiveni u PET ispitivanju nakon pojedinačnog i ponovljenog dnevnog doziranja s 18,06 mg nalmefena pokazuju 94% do 100% zapunjenosti receptora unutar 3 sata nakon doziranja, što upućuje na to da nalmefen lako prolazi krvno-moždanu barijeru.

Biotransformacija

Nakon oralne primjene nalmefen prolazi kroz opsežni, brzi metabolizam do glavnog metabolita nalmefen 3-O-glukuronida, s tim da je enzim UGT2B7 primarno odgovoran za ovu pretvorbu, dok enzimi UGT1A3 i UGT1A8 doprinose manje. Mali dio nalmefena pretvara se sulfatizacijom u nalmefen 3-O-sulfat i u nornalmefen pomoću CYP3A4/5. Nornalmefen se dalje pretvara u nornalmefen 3-O-glukuronid i nornalmefen 3-O-sulfat. Smatra se da metaboliti ne doprinose značajnim farmakološkim učincima na opioidne receptore u ljudi, osim nalmefen 3-O-sulfata, koji ima snagu usporedivu s nalmefenom. Međutim, nalmefen 3-O-sulfat je prisutan u koncentracijama manjim od 10% od nalmefena te se stoga smatra da nije vjerojatno da će značajnije doprinijeti farmakološkom učinku nalmefena.

Eliminacija

Metabolizam putem konjugacije glukuronida je primarni mehanizam klirensa nalmefena, pri čemu je renalno izlučivanje glavni put eliminacije nalmefena i njegovih metabolita. U urinu se izlučuje 54% ukupne doze u obliku nalmefen 3-O-glukuronida, dok su nalmefen i njegovi drugi metaboliti prisutni u urinu u količanama manjim od 3% svaki.

Oralni klirens nalmefena (CL/F) procijenjen je na 169 l/h, a poluvijek je procijenjen na 12,5 sati. Na temelju podataka o distribuciji, metabolizmu i izlučivanju, čini se da nalmefen ima visoki omjer jetrene ekstrakcije.

Linearnost/nelinearnost

Nalmefen pokazuje linearni farmakokinetički profil neovisan o dozi u doznim intervalima od

18,06 mg do 72,24 mg, s povećanjem od 4,4 puta u Cmax i povećanjem od 4,3 puta u AUC0-tau (pri ili blizu stanja dinamičke ravnoteže).

Nalmefen ne pokazuje znatne farmakokinetičke razlike između spolova, između mladih i starijih ili između etničkih skupina.

Međutim, čini se da veličina tijela utječe na klirens nalmefena u manjem stupnju (klirens se povećava s porastom veličine tijela), ali se smatra da nije vjerojatno da je to od kliničke važnosti.

Oštećenje bubrega

Primjena jedne oralne doze nalmefena od 18,06 mg kod bolesnika s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, klasificirano primjenom procijenjene stope glomerularne filtracije, rezultirala je povećanom izloženošću nalmefenu u odnosu na zdrave ispitanike. Za bolesnike s blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, AUC za nalmefen bio je viši 1,1 puta, 1,4 puta odnosno 2,4 puta. Nadalje, Cmax i poluživot eliminacije za nalmefen bio je do 1,6 puta viši u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega. Nisu opažene klinički relevantne promjene u tmax za bilo koju od skupina. Za neaktivni glavni metabolit nalmefen 3-O-glukuronid, AUC i Cmax bili su do 5,1 puta odnosno 1,8 puta viši u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Oštećenje jetre

Primjenom pojedinačne doze nalmefena od 18,06 mg kod bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetre povećala se izloženost u odnosu na zdrave ispitanike. U bolesnika s blagim oštećenjem jetre izloženost se povećala 1,5 puta, a oralni klirens se smanjio za približno 35%. U bolesnika s umjerenim oštećenjem jetre izloženost se povećala 2,9 puta za AUC i 1,7 puta za Cmax, dok se oralni klirens smanjio za približno 60%. Nisu opažene klinički relevantne promjene u tmax ili poluvijeku eliminacije za bilo koju od skupina.

Nisu dostupni farmakokinetički podaci nakon peroralne primjene nalmefena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Starije osobe

Nije provedeno posebno ispitivanje s oralnim doziranjem u bolesnika ≥65 godina. Ispitivanje s intravenskom primjenom upućuje na to da nije bilo relevantnih promjena u farmakokinetici u starijih osoba u usporedbi s drugim odraslim osobama (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Pokazalo se da nalmefen ima potencijal za senzitizaciju kože testom lokalnog limfnog čvora u miševa nakon topikalne primjene.

Ispitivanja na životinjama nisu upućivala na izravne štetne učinke na plodnost, trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porođaj ili postnatalni razvoj.

U ispitivanju toksičnosti na embrio-fetalni razvoj kod kunića, opaženi su učinci u smislu smanjene tjelesne težine fetusa i odgođene osifikacije, ali bez većih abnormalnosti. AUC pri razini na kojoj se ne uočava štetni učinak (engl. no observed adverse effect level, NOAEL) za ove učinke bio je ispod razine ljudske izloženosti pri preporučenim kliničkim dozama.

Opaženo je povećanje broja mrtvorođene mladunčadi i smanjenje postnatalne životne aktivnosti u pre- postnatalnim ispitivanjima toksičnosti u štakora. Smatra se da je to neizravni učinak povezan s toksičnošću gravidnih ženki.

Ispitivanja na štakorima pokazala su da se nalmefen ili njegovi metaboliti izlučuju u mlijeko.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti ili kancerogenog potencijala.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Jezgra tablete

celuloza, mikrokristalična laktoza, bezvodna krospovidon, vrsta A magnezijev stearat

Ovojnica tablete hipromeloza makrogol 400

titanijev dioksid (E171)

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo

6.3Rok valjanosti

3 godine

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Prozirni PVC/PVdC- aluminij blisteri u kartonskim kutijama.

Veličine pakiranja od 7, 14, 28, 42, 49 i 98 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

H. Lundbeck A/S

Ottiliavej 9

DK-2500 Valby

Danska

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

EU/1/12/815/001 7 tableta

EU/1/12/815/002 14 tableta

EU/1/12/815/003 28 tableta

EU/1/12/815/004 42 tablete

EU/1/12/815/005 98 tableta

EU/1/12/815/006 49 tableta

EU/1/12/815/007 14 tableta, kartonski ovitak oblika novčanika

EU/1/12/815/008 28 tableta, kartonski ovitak oblika novčanika

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 25. veljače 2013.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu .

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept