Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Sialanar (glycopyrronium bromide) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A03AB02

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaSialanar
ATK šifraA03AB02
Tvarglycopyrronium bromide
ProizvođačProveca Limited

1.NAZIV LIJEKA

Sialanar 320 mikrograma/ml oralna otopina

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml sadrži 400 mikrograma glikopironijeva bromida, što odgovara 320 mikrograma glikopironija.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Oralna otopina.

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1.Terapijske indikacije

Simptomatsko liječenje teške sijaloreje (kroničnog patološkog slinjenja) u djece i adolescenata u dobi od 3 i više godina s kroničnim neurološkim poremećajima.

4.2.Doziranje i način primjene

Sialanar moraju propisivati liječnici s iskustvom u liječenju pedijatrijskih bolesnika s neurološkim poremećajima.

Doziranje

S obzirom na nepostojanje podataka o dugoročnoj sigurnosti, Sialanar se preporučuje za kratkotrajnu intermitentnu uporabu (vidjeti dio 4.4.)

Pedijatrijska populacija – djeca i adolescenti u dobi od 3 i više godina

Raspored doziranja za glikopironij temelji se na tjelesnoj težini djeteta; započinje se s otprilike

12,8 mikrograma/kg po svakoj dozi (što odgovara 16 mikrograma/kg po dozi glikopironijeva bromida), tri puta dnevno uz povećanje doza kako je prikazano u tablici 1. u nastavku, svakih 7 dana. Potrebno je nastaviti s titracijom doze do postizanja ravnoteže djelotvornosti i nuspojava te je povećavati ili smanjivati kako je potrebno, do najveće pojedinačne doze od 64 mikrograma glikopironija po kilogramu tjelesne težine ili 6 ml (1,9 mg glikopironija, što odgovara 2,4 mg glikopironijeva bromida) tri puta dnevno, ovisno o tome koja je od tih vrijednosti manja. Titracije doze valja provoditi u dogovoru s njegovateljem kako bi se ocijenili djelotvornost i nuspojave, sve do postizanja prihvatljive doze održavanja.

Neželjeni učinci mogu se umanjiti primjenom najniže djelotvorne doze potrebne za kontroliranje simptoma. Važno je da njegovatelj prije primjene lijeka provjeri volumen doze u štrcaljki. Najveći volumen najviše doze iznosi 6 ml. U slučaju da nakon povećanja doze dođe do poznate antikolinergičke nuspojave, potrebno je smanjiti dozu na prethodnu nižu dozu i pratiti nuspojavu. Ako nuspojava ne nestane, potrebno je prekinuti liječenje. U slučaju konstipacije, retencije urina ili upale pluća potrebno je prekinuti liječenje i obratiti se liječniku koji je propisao lijek.

Kod provođenja svake prilagodbe doze valja imati na umu da mala djeca mogu biti podložnija nastanku nuspojava.

Nakon razdoblja titracije potrebno je pratiti djetetovu sijaloreju, zajedno s njegovateljem i u razmacima od najviše 3 mjeseca, kako bi se ocijenile promjene djelotvornosti i/ili podnošljivosti tijekom vremena i po potrebi provela prilagodba doze.

U tablici 1. prikazana je doza u ml otopine koja se daje za svaki raspon tjelesne težine kod svakog povećanja doze.

Tablica 1. Tablica doziranja za djecu i adolescente s normalnom funkcijom bubrega.

Tjelesna

1. razina

2. razina

3. razina

4. razina

5. razina

težina

doze

doze

doze

doze

doze

Kg

(~12,8 µg/kg)

(~25,6 µg/kg)

(~38,4 µg/kg) 1

(~51,2 µg/kg)

(~64 µg/kg) 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ml

ml

ml

ml

ml

13-17

0,6

1,2

1,8

2,4

18-22

0,8

1,6

2,4

3,2

23-27

28-32

1,2

2,4

3,6

4,8

6*

33-37

1,4

2,8

4,2

5,6

38-42

1,6

3,2

4,8

6*

43-47

1,8

3,6

5,4

≥48

6*

1 odnosi se na µg/kg glikopironija

*Najveća pojedinačna doza u ovom rasponu tjelesne težine

Pedijatrijska populacija – djeca mlađa od 3 godine

Ne preporučuje se uporaba Sialanara u djece mlađe od 3 godine za simptomatsko liječenje sijaloreje (kroničnog patološkog slinjenja) (vidjeti dio 4.4).

Odrasla populacija

Sialanar je indiciran samo za pedijatrijsku populaciju. Ne postoji dovoljno dokaza iz kliničkih ispitivanja o primjeni glikopironija u odrasloj populaciji s patološkim slinjenjem.

Starija populacija

Sialanar je indiciran samo za pedijatrijsku populaciju. Starije osobe imaju dulje poluvrijeme eliminacije i smanjeni klirens lijeka te ne postoji dovoljno podataka koji bi podupirali djelotvornost kratkoročne primjene. Zbog toga se Sialanar ne smije koristiti u bolesnika starijih od 65 godina.

Oštećenje jetre

Nisu provedena klinička ispitivanja u bolesnika s oštećenjem jetre. Glikopironij se uklanja iz sistemske cirkulacije pretežno bubrežnim izlučivanjem; ne smatra se da oštećenje jetre dovodi do klinički značajnog povećanja u sistemskoj izloženosti glikopironiju.

Oštećenje funkcije bubrega

Teško oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dio 4.3.).

Doze pri blagom do umjerenom oštećenju funkcije bubrega (eGFR <90 - ≥30 ml/min/1,73m2) potrebno je smanjiti za 30 % (vidjeti tablicu 2.).

Tablica 2. Tablica doziranja za djecu i adolescente s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega.

Tjelesna

1. razina

2. razina

3. razina

4. razina

5. razina

težina

doze

doze

doze

doze

doze

Kg

(~8,8 µg/kg) 1

(~17,6 µg/kg)

(~27,2 µg/kg)

(~36 µg/kg) 1

(~44,8 µg/kg) 1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ml

ml

ml

ml

ml

13-17

0,4

0,8

1,2

1,7

2,1

18-22

0,6

1,1

1,7

2,2

2,8

23-27

0,7

1,4

2,1

2,8

3,5

28-32

0,8

1,7

2,5

3,4

4,2

33-37

2,9

3,9

4,2

38-42

1,1

2,2

3,4

4,2

4,2

43-47

1,2

2,5

3,8

4,2

4,2

≥48

2,8

4,2

4,2

4,2

1 odnosi se na µg/kg glikopironija

Način primjene

Samo za peroralnu primjenu.

Kod istovremenog uzimanja s hranom dolazi do značajnog smanjenja sistemske izloženosti lijeku.

Lijek treba uzimati najmanje jedan sat prije ili najmanje dva sata nakon uzimanja obroka, ili uvijek u isto vrijeme s obzirom na unos hrane. Valja izbjegavati hranu koja sadrži velike količine masnoće. Ako je istovremeno uzimanje s hranom nužno zbog specifičnih potreba djeteta, lijek je potrebno dosljedno uzimati tijekom unosa hrane.

Ako se koriste, potrebno je isprati nazogastrične sonde/sonde za hranjenje s 10 ml vode neposredno nakon doziranja.

Vidjeti dio 6.6. za upute za uporabu.

4.3.Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Trudnoća i dojenje.

Glaukom.

Retencija urina.

Teško oštećenje funkcije bubrega (eGFR <30 ml/min/1,73m2), uključujući bolesnike s terminalnom bolesti bubrega koji trebaju dijalizu.

Bolesnici s anamnezom opstrukcije crijeva, ulceroznog kolitisa, paralitičkog ileusa, stenoze pilorusa i mijastenije gravis.

Istodobno liječenje (vidjeti dio 4.5.):

kalijevim kloridom u krutom oralnom obliku; antikolinergicima.

4.4.Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Antikolinergički učinci

Antikolinergički učinci kao što je retencija urina, konstipacija i pregrijavanje zbog inhibicije znojenja može ovisiti o dozi i teško ga je procijeniti u djeteta s teškoćama. Liječnici i njegovatelji moraju provoditi nadzor uz pridržavanje niže navedenih uputa za postupanje:

Postupanje kod pojave značajnih antikolinergičkih nuspojava

Njegovatelj treba zaustaviti liječenje i savjetovati se s liječnikom koji je propisao lijek u slučaju sljedećeg:

konstipacije

retencije urina

upale pluća

alergijskih reakcija

pireksije

vrlo toplog vremena

promjena u ponašanju

Nakon ocjene događaja, liječnik koji je propisao lijek odlučit će treba li liječenje ostati prekinuto ili ga treba nastaviti uz nižu dozu.

Nepostojanje podataka o sigurnosti dugotrajne primjene

Objavljeni podaci o sigurnosti nisu dostupni za liječenje dulje od 24 tjedna. S obzirom na dostupne ograničene podatke o sigurnosti dugotrajne primjene i na nesigurnosti u pogledu potencijalnih rizika od kancerogenosti, ukupno trajanje liječenja treba biti što kraće. Ako je potrebno kontinuirano liječenje (npr. u palijativnom okviru) ili ako se liječenje intermitentno ponavlja (npr. u nepalijativnom okviru liječenja kronične bolesti), valja pažljivo razmotriti koristi i rizike za svaki slučaj pojedinačno i pažljivo nadzirati liječenje.

Blaga do umjerena sijaloreja

S obzirom na nisku vjerojatnost koristi lijeka i poznati profil nuspojava, Sialanar se ne smije davati djeci koja imaju blagu do umjerenu sijaloreju.

Srčani poremećaji

Glikopironij se mora primjenjivati uz oprez u bolesnika s akutnim infarktom miokarda, visokim tlakom, koronarnom bolesti arterija, srčanom aritmijom i stanjima koja karakterizira tahikardija (uključujući tireotoksikozu, srčanu insuficijenciju, kirurški zahvat na srcu) jer njegovom primjenom može doći do porasta srčane frekvencije, krvnog tlaka i poremećaja srčanog ritma. Njegovatelja je potrebno savjetovati da izmjeri brzinu pulsa ako mu se čini da djetetu nije dobro te da prijavi vrlo brzu ili vrlo sporu srčanu frekvenciju.

Poremećaji probavnog sustava

Antimuskarinici kao što je glikopironij moraju se primjenjivati uz oprez u bolesnika s bolešću gastroezofagealnog refluksa, od prije postojećom konstipacijom i proljevom.

Poremećaji zuba

Budući da smanjeno slinjenje može dovesti do povećanja rizika od karijesa i bolesti parodonta, važno je da bolesnici provode primjerenu svakodnevnu zubnu higijenu i idu na redovite kontrole dentalnog zdravlja.

Poremećaji dišnog sustava

Glikopironij može dovesti do povećanja gustoće izlučevina, što može povećati rizik od infekcija dišnog sustava i upale pluća. U slučaju upale pluća valja obustaviti primjenu glikopironija.

Nuspojave u SŽS-u

U kliničkim ispitivanjima zabilježeni su pojačani učinci na središnji živčani sustav, uključujući: razdražljivost; omamljenost; nemir; prekomjernu aktivnost; kratkotrajnost pažnje; frustraciju;

promjene raspoloženja; bijesne ispade ili eksplozivne reakcije; pretjeranu osjetljivost; ozbiljnost ili tugu; česte epizode plača; plašljivost. Potrebno je pratiti promjene u ponašanju.

Glikopironij zbog svojeg kvaternog naboja ima ograničenu sposobnost prolaska kroz krvno-moždanu barijeru, iako opseg tog prolaska nije poznat. Potreban je oprez u djece s oštećenom krvno-moždanom barijerom, kao što su djeca s intraventrikularnim shuntom, tumorom mozga ili encefalitisom.

Djeca mlađa od 3 godine

Budući da su podaci o djelotvornosti i sigurnosti glikopironija za ovu dobnu skupinu vrlo ograničeni, ne preporučuje se primjena Sianalara u djece mlađe od 3 godine.

Rast i razvoj

Učinci glikopironija na reproduktivni sustav nisu ispitani.

Iako u kliničkim ispitivanjima nisu uočeni kratkoročni ili dugoročni učinci glikopironija na razvoj ili rast živčanog sustava, nisu provedena istraživanja posvećena upravo tim pitanjima.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po najvećoj dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5.Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nisu provedena ispitivanja interakcija.

Pedijatrijska populacija

Dostupni su ograničeni podaci koji se odnose na interakcije s drugim lijekovima u pedijatrijskoj populaciji.

Podaci o interakciji s lijekovima navedeni u nastavku vrijede za glikopironij.

Kontraindikacije koje nastaju istodobnom primjenom

Kontraindicirana je istodobna primjena sljedećih lijekova (vidjeti dio 4.3.):

Kalijev klorid u krutom oralnom obliku: glikopironij može povećati rizik od oštećenja gornjeg dijela probavnog sustava povezanog s krutim oralnim formulacijama natrijeva klorida zbog povećanog vremena prolaska kroz probavni sustav, što stvara visoku, lokaliziranu koncentraciju iona kalija.

Uočena je povezanost s krvarenjem u gornjem dijelu probavnog sustava i ulceracijom, stenozom, puknućem i opstrukcijom tankog crijeva.

Antikolinergici: istodobna primjena antikolinergika može dovesti do povećanja rizika od antikolinergičkih nuspojava. Antikolinergici mogu usporiti gastrointestinalnu apsorpciju drugih antikolinergika za peroralnu primjenu te povećati rizik od antikolinergičkih nuspojava.

Istodobna primjena kojoj je potrebno pristupiti s oprezom

Istodobnoj primjeni sljedećih lijekova potrebno je pristupiti s oprezom:

Spazmolitici: glikopironij može djelovati kao antagonist farmakološkog djelovanja gastrointestinalnih prokinetičkih djelatnih tvari kao što su domperidon i metoklopramid.

Topiramat: glikopironij može pojačati učinke oligohidroze i hipertermije povezane s primjenom topiramata, osobito u pedijatrijskih bolesnika;

Antihistaminici sa sedativnim učinkom: mogu imati aditivne antikolinergičke učinke. Možda će biti potrebno smanjiti dozu antikolinergika i/ili antihistaminika;

Neuroleptici/antipsihotici: može biti pojačano djelovanje djelatnih tvari kao što su fenotiazini, klozapin i haloperidol. Možda će biti potrebno smanjiti dozu antikolinergika i/ili neuroleptika/antipsihotika;

Sredstva za opuštanje mišićno-koštanog sustava: uporaba antikolinergika nakon primjene botulinum toksina može pojačati sistemske antikolinergičke učinke;

Triciklički antidepresivi i inhibitori monoaminooksidaze: mogu imati aditivne antikolinergičke učinke. Možda će biti potrebno smanjiti dozu antikolinergika i/ili tricikličkih antidepresiva i inhibitora monoaminooksidaze.

Opioidi: djelatne tvari kao što su petidin i kodein mogu dovesti do aditivnih nuspojava u središnjem

živčanom sustavu i probavnom sustavu te povećati rizik od teške konstipacije ili paralitičkog ileusa te depresije središnjeg živčanog sustava. Ako nije moguće izbjeći istodobnu primjenu, potrebno je pratiti bolesnike zbog moguće pojave pretjerane ili produljene depresije središnjeg živčanog sustava i konstipacije;

Kortikosteroidi: kod topikalne, inhalacijske, peroralne ili intravenske primjene steroida može doći do pojave glaukoma uzrokovanog steroidima. Istodobna primjena može dovesti do povišenog intraokularnog tlaka putem mehanizma otvorenog ili zatvorenog kuta;

Ostalo

Lijekovi s antikolinergičkim svojstvima (npr. antihistaminici, antidepresivi) mogu uzrokovati kumulativne parasimpatolitičke učinke, uključujući suhoću usta, retenciju urina, konstipaciju i konfuziju, te povećani rizik od sindroma intoksikacije antikolinergicima.

4.6.Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene u reproduktivnoj dobi

Ako je to potrebno, prije liječenja žena u reproduktivnoj dobi potrebno je razmotriti korištenje učinkovite kontracepcije.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni Sialanara u trudnica. Ocjena reproduktivnih mjera ishoda za glikopironij je ograničena (vidjeti dio 5.3.). Glikopironij je kontraindiciran u trudnoći (vidjeti dio 4.3.).

Dojenje

Nije utvrđena sigurnost primjene Sialanara tijekom dojenja. Primjena tijekom dojenja je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3.).

Plodnost

Ne postoje podaci o učincima Sialanara na plodnost u muškaraca ili žena. Reproduktivna sposobnost u štakora kod kojih je primijenjen glikopironij pokazuje pad stope začeća i stope preživljavanja kod prestanka sisanja. Ne postoji dovoljno javno dostupnih podataka za odgovarajuću procjenu učinaka na reproduktivni sustav u mlađih odraslih (vidjeti dio 5.3.).

4.7.Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Sialanar umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Antikolinergički učinci glikopironija mogu uzrokovati zamagljen vid, omaglicu ili druge učinke koji mogu narušiti bolesnikovu sposobnost da obavlja poslove koji zahtijevaju određene vještine, kao što su upravljanje vozilima, vožnja bicikla i rad sa strojevima. Neželjeno djelovanje povećava se s povećanjem doze.

4.8.Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Nuspojave su uobičajene kod primjene glikopironija zbog njegovih poznatih farmakodinamičkih antikolinergičkih učinaka. Potrebno je naći ravnotežu između djelotvornosti lijeka i nuspojava te redovito pratiti i, ako je to potrebno, prilagođavati dozu. Najčešće antikolinergičke nuspojave u ispitivanjima kontroliranima placebom (vidjeti dio 5.1.) odnose se na probavni sustav i uključivale su suhoću usta, konstipaciju, proljev i povraćanje; sve su se nuspojave pojavljivale po stopi od ≥15 %.

Sigurnosni profil dodatno karakteriziraju ostali simptomi povezani s antikolinergičkim učincima po stopi od ≥15 %, uključujući retenciju urina, navalu crvenila i začepljenost nosa.

Nuspojave su učestalije kod viših doza i produljene primjene.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave prijavljene u literaturi za ispitivanja u kojima se glikopironij koristio za sijaloreju u pedijatrijskoj populaciji (uključujući 2 placebom kontrolirana ispitivanja, nekontrolirano ispitivanje sigurnosti u kojima se glikopironij koristio tijekom razdoblja od 6 mjeseci i 3 potporna ispitivanja s podacima o štetnim događajima u ciljane populacije) navedene su prema klasifikaciji organskih sustava MedDRA (tablica 3.). Za svaki su organski sustav nuspojave razvrstane po učestalosti, pri čemu su najučestalije nuspojave navedene prve. Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti. Osim toga, odgovarajuća kategorija učestalosti za svaku nuspojavu određuje se na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje

često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Tablica 3. Popis učestalosti nuspojava

Nuspojave

Kategorija učestalosti

Infekcije i infestacije

 

Infekcije gornjeg dišnog sustava

Često

Upala pluća

Često

Infekcija mokraćnog sustava

Često

Psihijatrijski poremećaji

 

Razdražljivost

Vrlo često

Agitacija

Često

Omamljenost

Često

Nemir

Nepoznato

Prekomjerna aktivnost

Nepoznato

Kratkotrajnost pažnje

Nepoznato

Frustracija

Nepoznato

Promjene raspoloženja

Nepoznato

Temper tantrum

Nepoznato

Intermitentni eksplozivni poremećaj

Nepoznato

Osjetljivost, sramežljivost i poremećaj socijalne

Nepoznato

povučenosti karakterističan za djetinjstvo ili

 

adolescentsku dob

 

Osjećaj tuge

Nepoznato

Plač

Nepoznato

Strah

Nepoznato

Poremećaji živčanog sustava

 

Glavobolja

Manje često

Nesanica

Nepoznato

Poremećaji oka

 

Midrijaza

Rijetko

Nistagmus

Rijetko

Glaukom zatvorenog kuta

Nepoznato

Fotofobija

Nepoznato

Suhoća očiju

Nepoznato

Srčani poremećaji

 

Navala crvenila

Vrlo često

Prolazna bradikardija

Nepoznato

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

 

Kongestija nosa

Vrlo često

Epistaksa

Često

Smanjeno izlučivanje bronhijalnih žlijezda

Vrlo često

Nuspojave

Kategorija učestalosti

Sinusitis

Nepoznato

Poremećaji probavnog sustava

 

Suha usta

Vrlo često

Konstipacija

Vrlo često

Proljev

Vrlo često

Povraćanje

Vrlo često

Halitoza

Rijetko

Ezofagealna kandidijaza

Rijetko

Poremećaj gastrointestinalnog motiliteta

Rijetko

Pseudoopstrukcija

Rijetko

Mučnina

Nepoznato

Poremećaji kože i potkožnog tkiva:

 

Osip

Često

Suha koža

Nepoznato

Inhibicija znojenja

Nepoznato

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

 

Retencija urina

Vrlo često

Nagon na mokrenje

Nepoznato

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

 

Pireksija

Često

Dehidracija

Manje često

Žeđ za toplog vremena

Manje često

Angioedem

Nepoznato

Alergijske reakcije

Nepoznato

Opis odabranih nuspojava

Retencija urina

Zadržavanje mokraće je poznata nuspojava povezana s antikolinergičkim lijekovima (15 %). Liječenje glikopironijem treba obustaviti dok ne nestane nuspojava retencije urina.

Upala pluća

Upala pluća je poznata nuspojava povezana s antikolinergičkim lijekovima (7,9 %). Liječenje glikopironijem treba obustaviti dok ne nestane nuspojava upale pluća.

Konstipacija

Konstipacija je poznata nuspojava povezana s antikolinergičkim lijekovima (30 %). Liječenje glikopironijem treba obustaviti dok ne nestane konstipacija.

Središnji živčani sustav

Iako glikopironij ima ograničenu sposobnost prolaska kroz krvno-moždanu barijeru, u kliničkim su ispitivanjima zabilježeni pojačani učinci na središnji živčani sustav (23 %). O takvim učincima valja razgovarati s njegovateljem tijekom procjene liječenja i razmotriti mogućnost smanjenja doze.

Srčani poremećaji

Poznato je da glikopironij ima učinak na frekvenciju srca i krvni tlak kod primjene doza koje se koriste tijekom anestezije iako u kliničkim ispitivanjima provedenima na djeci s kroničnim slinjenjem nije utvrđen taj učinak. Tijekom ocjenjivanja podnošljivosti valja razmotriti učinak na krvožilni sustav.

Hematologija i kemija

Uočen je pad od >10 % u odnosu na uobičajeni raspon referentnih vrijednosti kod početne vrijednosti za apsolutni broj neutrofila (11,2 %) i crvenih krvnih stanica (11,1 %) te povećanje od >10 % u odnosu na normalni raspon referentnih vrijednosti kod početne vrijednosti za broj monocita (16,7 %) i

apsolutni broj monocita (11,2 %). Uočeni su padovi od >10 % u odnosu na normalan raspon referentnih vrijednosti kod početne vrijednosti za koncentracije ugljikova dioksida (15,1 %), bikarbonata (13,3 %) i kreatinina (10,7 %).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9.Predoziranje

Simptomi

Predoziranje glikopironijem može dovesti do antikolinergičkog sindroma zbog sprječavanja kolinergičkog prijenosa živčanih impulsa na lokacijama muskarinskih receptora. Kliničke manifestacije uzrokovane su učincima na središnji živčani sustav, učincima na periferni živčani sustav ili oboje. Najčešće manifestacije obuhvaćaju navalu crvenila, suhoću kože i sluznica, midrijazu s gubitkom akomodacije oka, promjene u mentalnom stanju i vrućicu. Ostale manifestacije obuhvaćaju sinusnu tahikardiju, smanjene zvukove iz crijeva, funkcionalni ileus, retenciju urina, hipertenziju, drhtanje i mioklonične trzaje.

Liječenje

Bolesnici koji pokazuju simptome antikolinergičke toksičnosti trebaju otići u najbližu ustanovu koja pruža hitnu medicinsku skrb s naprednim sustavom za održavanje života. Ne preporučuje se da se prije odlaska u bolnicu primjenjuje gastrointestinalna dekontaminacija aktivnim ugljenom zbog mogućnosti nastanka somnolencije i napadaja, a time i rizika od plućne aspiracije. Bolničko osoblje može dati bolesniku aktivni ugljen ako mu je na primjeren način zaštitilo dišne putove. Fizostigminsalicilat se preporučuje u slučaju ubrzanog rada srca uz narušenost hemodinamičkog stanja, intraktabilni napadaj, tešku agitaciju ili psihozu.

Bolesnici i/ili roditelji/njegovatelji trebaju dobiti savjete kako bi se zajamčilo da je svaki put primijenjena točna doza u svrhu sprječavanja nastanka štetnih posljedica antikolinergičkih reakcija na glikopironij uočenih kod pogrešaka u doziranju ili predoziranja.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1.Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za funkcionalne gastrointestinalne poremećaje, sintetički antikolinergici, kvaterni amonijevi spojevi. ATK oznaka: A03AB02.

Glikopironij je kvaterni amonijev antimuskarinik s perifernim učincima sličnima učincima atropina.

Antimuskarinici su kompetitivni inhibitori djelovanja acetilkolina na muskarinskim receptorima na lokacijama autonomnih efektora inerviranih parasimpatičkim (kolinergičkim postganglijskim) živcima. Također djeluju kao inhibitori acetilkolina u slučajevima kada glatki mišići nemaju kolinergičku inervaciju.

Slinjenje je prvenstveno posredovano parasimpatičkom inervacijom žlijezda slinovnica. Glikopironij kompetitivno djeluje kao inhibitor kolinergičkih muskarinskih receptora u žlijezdama slinovnicama i drugim perifernim tkivima, čime neizravno smanjuje slinjenje. Glikopironij nema značajno djelovanje na kolinergičke poticaje na nikotinske acetilkolinske receptore, na strukture inervirane postganglijskim kolinergičkim neuronima i na glatke mišiće koji reagiraju na acetilkolin, ali nemaju kolinergičku inervaciju.

Periferni antimuskarinski učinci koji nastaju povećanjem doze jesu sljedeći: smanjena proizvodnja izlučevina iz žlijezda slinovnica, bronhijalnih i znojnih žlijezda, širenje zjenica (midrijaza) i paraliza akomodacije (cikloplegija), ubrzani rad srca, inhibicija mikturicije i smanjenje gastrointestinalnog tonusa, inhibicija lučenja želučane kiseline.

Podaci o djelotvornosti iz placebom kontroliranih ispitivanja obuhvaćaju bolesnike kod kojih je liječenje trajalo 8 tjedana. Za razdoblje duže od 8 tjedana ne postoje podaci iz ispitivanja kontroliranih placebom ili lijekom usporedbe.

Zeller et al. 2012.a ocijenili su djelotvornost oralne otopine glikopironijeva bromida (1 mg/5 ml) u rješavanju problema slinjenja povezanog s cerebralnom paralizom i ostalim neurološkim stanjima. Trideset osam bolesnika od dobi od 3 do 23 godine tjelesne mase najmanje 12,2 kg koji su patili od teškog slinjenja (vlažna odjeća 5–7 dana u tjednu) nasumično je raspoređeno u skupine podvrgnute liječenju glikopironijem u trajanju od osam tjedana (n = 20), 20-100 μg/kg (ne više od ukupno 3 mg) tri puta dnevno ili u odgovarajuću placebo skupinu (n = 18). Prva četiri tjedna bila su razdoblja pojedinačne titracije u fiksnim koracima, ovisno o postignutom odgovoru, nakon čega je uslijedila terapija održavanja u trajanju od 4 tjedna. Primarna mjera ishoda u pogledu djelotvornosti bila je stopa odgovora, koja je definirana kao postotak koji pokazuje poboljšanje od ≥3 boda na izmijenjenoj Teacherovoj ljestvici slinjenja (engl. modified Teacher’s Drooling Scale, mTDS). Primarna populacijska analiza izmijenjena je kako bi obuhvaćala samo bolesnike u dobi od 3 do 16 godina, čime je dobivena brojka od 19 bolesnika u skupini koja je primala oralnu otopinu glikopirolata i 17 u skupini koja je primala placebo. Stopa odgovora definirana je kao poboljšanje od najmanje 3 boda na izmijenjenoj mTDS ljestvici slinjenja

Stopa odgovora u 8. tjednu

Poboljšanje od najmanje 3 boda na

Prosječna poboljšanja na mTDS-u

 

mTDS-u

 

Glikopironij

14 od 19 bolesnika (73,7 %)

3,94 boda

 

 

(SD: 1,95; 95 %; CI: 2,97–4,91)

Placebo

3 od 17 bolesnika (17,6 %)

0,71 boda

 

 

(SD: 2,14; 95 % CI: -0,43-1,84)

p-vrijednost

p = 0,0011

p <0,0001

Nadalje, 84 % liječnika i 100 % roditelja/njegovatelja smatra glikopirolat korisnim u odnosu na 41 % , odnosno 56 %, za placebo (p≤0,014). Najčešće prijavljene nuspojave koje su nastale tijekom liječenja (glikopirolat u odnosu na placebo) bile su suha usta, konstipacija, povraćanje i začepljenost nosa.

Sigurnost i djelotvornost glikopironija ispitivane su u okviru otvorenog ispitivanja bez kontrolne skupine u trajanju od 24 tjedna koje je obuhvaćalo djecu u dobi od 3 do 18 godina. U

24. tjednu/izlaznom posjetu kod 52,3 % (interval pouzdanosti od 95 %, 43,7 – 60,9) bolesnika (n=130) zabilježeno je smanjenje od najmanje tri boda na mTDS ljestvici u odnosu na početne vrijednosti, zbog čega su svrstani u skupinu koja je postigla odgovor na oralnu otopinu glikopirolata. Profil nuspojava bio je u skladu onom uočenom kod antikolinergika (vidi dijelove 4.4. i 4.8.).

5.2.Farmakokinetička svojstva

Srednja apsolutna oralna bioraspoloživost glikopironija kod usporedbe jedne oralne doze od 50 µg/kg i jedne intravenske doze od 5 µg/kg bila je niska i iznosila je oko 3 % (raspon 1,3 – 13,3 %) u djece u dobi od 7 do 14 godina kod kojih je izvedena intraokularna operacija (n = 6) zbog niske topljivosti lijeka u lipidima. Podaci iz oskudnog uzorkovanja farmakokinetičkih svojstava u djece ukazuju na farmakokinetiku lijeka proporcionalnu dozi.

Bioraspoloživost oralnog glikopironija u djece bila je između one u odraslih osoba u uvjetima sitosti i natašte. Kod istovremenog uzimanja s hranom dolazi do značajnog smanjenja sistemske izloženosti glikopironiju.

U odraslih osoba zabilježena je brza distribucija glikopironija nakon jedne intravenske doze od

6 µg/kg; poluvijek distribucije iznosio je 2,2 ± 1,3 minute. Nakon primjene glikopironija 3H više od 90 % radioaktivnog označavanja nestalo je iz plazme u 5 minuta, a gotovo 100 % u roku od 30 minuta, što odražava brzu distribuciju. Analize populacijskih farmakokinetičkih podataka za zdrave odrasle osobe i djecu koja pate od kroničnog umjerenog do teškog slinjenja povezanog s cerebralnom paralizom koji su primili glikopironij (način primjene i doze nisu utvrđeni) nisu pokazale linearnu farmakokinetiku lijeka.

Volumen distribucije, 0,64 ± 0,29 l/kg u odraslih osoba, sličan je onoj ukupne količine vode u organizmu. Volumen distribucije donekle je veći u pedijatrijskih bolesnika i nalazi se u rasponu od 1,31 do 1,83 l/kg.

Pokazalo se da farmakokinetika glikopironija u biti ne ovisi o dobi djece u dobnoj skupini između 0,19 i 14 godina koja su intravenski primila jednu dozu od 5 µg/kg. U većine pedijatrijskih bolesnika zabilježena je troeksponencijalna krivulja za glikopironij u plazmi u odnosu na vremenske odsječke; kod odraslih je većinom zabilježena bieksponencijalna krivulja. Umjerene promjene u volumenu distribucije (Vss) i klirensu (Cl) uočene su kod djece u dobi od 1 do 3 godine, što vodi do statistički značajno kraćeg poluvijeka eliminacije (t½, z) nego što je onaj uočen u mlađih (<1 godine starosti;

p = 0,037) ili starijim (>3 godine starosti; p = 0,042) skupinama.

U ispitivanju provedenom na zdravim odraslim osobama jedna doza glikopironijevog bromida od 2000 µg dovela je do AUC-a od 2,39 µgh/l (natašte). AUC0-6 h od 8,64 µgh/l uočen je nakon intravenske primjene 6 µg/kg glikopironija.

Na temelju teoretskih fizikalno-kemijskih razmatranja, očekuje se da će kvaterni amonijev spoj glikopironij imati nisku središnju bioraspoloživost; u cerebrospinalnom likvoru kirurških pacijenata pod anestezijom ili pacijentica koje su podvrgnute carskom rezu nakon intravenske doze od 6 –

8 µg/kg nije bilo mjerljivih vrijednosti glikopironija. U pedijatrijskih bolesnika intravenska doza glikopironija od 5 µg/kg ima nisku središnju bioraspoloživost, osim u slučajevima u kojima je oštećena krvno-moždana barijera (primjerice, kod infekcije shunta).

Glavni je put eliminacije glikopironija bubrežno izlučivanje, prvenstveno kao neizmijenjenog lijeka. Oko 65 % intravenske doze bubrežno se izlučuje unutar prva 24 sata. Mali dio (~5 %) eliminira se putem žuči.

Čini se da poluvijek eliminacije glikopironija ovisi o načinu primjene i iznosi 0,83 ± 0,27 sati nakon intravenske primjene, 75 minuta nakon intramuskularne primjene te oko 2,5 - 4 sata nakon oralne primjene (otopine), iako su se te vrijednosti znatno mijenjale. Činjenica da su potonja dva poluvijeka, posebice onaj kod oralne primjene, dulji nego kod intravenske primjene vjerojatno odražava složenu apsorpciju i distribuciju glikopironija svakim od tih dvaju putova. Moguće je da produljena apsorpcija nakon oralne primjene znači bržu eliminaciju nego apsorpciju (pojava poznata kao flip-flop kinetika, kod koje vrijedi odnos Ka < Ke).

Ukupni klirens lijeka iz tijela nakon intravenske doze relativno je visok, i iznosi 0,54 ± 0,14 l/h/kg i 1,14 ± 0,31 l/h/kg. Budući da te vrijednosti premašuju brzinu glomerularne filtracije te se čini da se više od 50 % doze izlučuje urinom u nepromijenjenom stanju, vjerojatno je da bubrežna eliminacija glikopironija obuhvaća glomerularnu filtraciju i izlučivanje proksimalnim tubulima putem osnovnog mehanizma izlučivanja.

Srednje povećanje ukupne sistemske izloženosti (AUClast) za najviše 1,4 puta uočeno je u odraslih ispitanika s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (GFR ≥30 ml/min/1,73m2) te do za 2,2 puta u ispitanika s teškim oštećenjem funkcije bubrega ili sa završnim stadijem bolesti bubrega (procijenjeni GFR <30 ml/min/1,73m2). Smanjenje doze od 30 % (vidjeti tablicu 2.) potrebno je za bolesnike s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega. Glikopironij je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega.

Osnovne značajke (dob, težina, spol i rasa) ne utječu na farmakokinetička svojstva glikopironija.

Ne očekuje se da će oštećena funkcija jetre utjecati na farmakokinetička svojstva glikopironija jer se većina lijeka uklanja putem bubrega.

Kod istovremenog uzimanja s hranom dolazi do značajnog smanjenja sistemske izloženosti glikopironiju (vidjeti dio 4.2.).

5.3.Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nema nekliničkih podataka za Sialanar, uključujući iz ispitivanja genotoksičnosti i kancerogenosti koja nisu provedena.

Ograničeni neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije ili toksičnosti ponovljenih doza.

Toksičnost jednokratne doze glikopironija ispitana je u raznim ispitivanjima, iako su dostupni samo ograničeni eksperimentalni podaci. Nakon oralne primjene prijavljene su visoke vrijednosti LD50 od 550 mg/kg u miševa i iznad 1000 mg/kg u štakora. U štakora kojima su dane visoke doze (1500-2000 mg/kg) prije smrti uslijed respiratornog zatajenja uočeni su tremor, kloničke i toničke konvulzije i otežano disanje.

Kronična peroralna primjena glikopironija u pasa pri dozama od 4, 16 i 64 mg/kg u trajanju do najviše 27 tjedana uzrokovala je midrijazu, cikloplegiju, kserostomiju, povraćanje, povremeno suzenje, crvenilo bjeloočnice i curenje nosa.

Budući da nisu dostupni podaci o izloženosti iz ispitivanja toksičnosti ponovljenih doza i da na mladim životinjama nisu provedena ispitivanja glikopironija, nije moguće ekstrapolirati margina sigurne primjene na pedijatrijsku populaciju.

Podaci o reproduktivnim mjerama ishoda za glikopironij vrlo su oskudni. U ženki štakora kojima je dan glikopironij uočeno je smanjenje žutog tijela. U mužjaka štakora nisu uočeni učinci na plodnost. Reproduktivna sposobnost u štakora kod kojih je primijenjen glikopironij pokazuje pad stope začeća i stope preživljavanja kod prestanka sisanja. Značaj nekliničkih rezultata za ljude nije jasan, a zbog manjka podataka o lijeku koji se odnose na ljude glikopironij je kontraindiciran u trudnica. Ne postoji dovoljno javno dostupnih podataka da bi se prikladno ocijenili učinci na reproduktivni sustav mladih odraslih, a sigurnost tijekom ljudske trudnoće nije utvrđena.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1.Popis pomoćnih tvari

natrijev benzoat (E211)

aroma maline (sadrži propilenglikol E1520) sukraloza (E955)

citratna kiselina (E330) pročišćena voda

6.2.Inkompatibilnosti

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

6.3.Rok valjanosti

2 godine

2 mjeseci nakon prvog otvaranja

6.4.Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

6.5.Vrsta i sadržaj spremnika

Staklena boca boje jantara sa zatvaračem sigurnim za djecu s evidencijom otvaranja od polietilena visoke gustoće i zaštitnim pokrovom od ekspandiranog polietilena niske gustoće. Boca sadrži 250 ml oralne otopine.

Pakiranje sadrži jednu bocu, jednu oralnu štrcaljku od polietilena niske gustoće od 8 ml (graduiranu po 0,1 ml) i jedan nastavak za štrcaljku.

6.6.Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Upute za uporabu

Umetnite nastavak za štrcaljku u grlo boce. Umetnite kraj oralne štrcaljke u otvor nastavka za štrcaljku i učvrstite. Okrenite bocu naopako. Nježno povucite klip do potrebne razine (vidjeti tablice 1. i 2. za točnu dozu). Postavite bocu u uspravni položaj. Uklonite oralnu štrcaljku. Postavite oralnu štrcaljku u djetetova usta i polako pritisnite klip kako biste lagano ispustili lijek. Ako dijete prima lijek putem sonde za hranjenje, nakon što primijenite lijek isperite sondu s 10 ml vode.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Proveca Limited

Daresbury Innovation Centre

Keckwick Lane

Daresbury

Halton

Cheshire

WA4 4FS

Ujedinjena Kraljevina

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/16/1135/001

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 15. rujna 2016.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

MM/GGGG

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept