Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
Odaberite jezik stranice

Thalidomide Celgene (Thalidomide Pharmion) (thalidomide) – Sažetak opisa svojstava lijeka - L04AX02

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaThalidomide Celgene (Thalidomide Pharmion)
ATK šifraL04AX02
Tvarthalidomide
ProizvođačCelgene Europe Limited  

1.NAZIV LIJEKA

Thalidomide Celgene 50 mg tvrde kapsule

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna kapsula sadrži 50 mg talidomida.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Bijele neprozirne kapsule s oznakom „Thalidomide Celgene 50 mg”.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Thalidomide Celgene u kombinaciji s melfalanom i prednizonom kao prva linija liječenja bolesnika s neliječenim multiplim mijelomom, u dobi od 65 godina i starijih ili onih nepodobnih za kemoterapijsko liječenje visokim dozama.

Thalidomide Celgene se propisuje i izdaje u skladu s Programom prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene (vidjeti dio 4.4).

4.2Doziranje i način primjene

Liječenje talidomidom mora započeti i pratiti liječnik s iskustvom u primjeni imunomodulatora ili kemoterapeutika koji u potpunosti shvaća rizike liječenja talidomidom i potrebu za nadzorom bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Doziranje

Preporučena doza

Preporučena doza talidomida iznosi 200 mg peroralno na dan.

Potrebno je provesti maksimalan broj od 12 ciklusa liječenja u pojedinačnom trajanju od 6 tjedana (42 dana).

Tablica 1: Početne doze talidomida u kombinaciji s melfalanom i prednizonom

Dob

Apsolutni broj

 

Broj

Talidomida,b

Melfalanc,d,e

Prednizonf

(godine)

neutrofila

 

trombocita

 

 

 

 

(/µl)

 

(/µl)

 

 

 

≤ 75

≥ 1500

I

≥ 100 000

200 mg na

0,25 mg/kg na

2 mg/kg na

 

 

 

 

dan

dan

dan

≤ 75

< 1500 ali

ILI

< 100 000 ali

200 mg na

0,125 mg/kg

2 mg/kg na

 

≥ 1000

 

≥ 50 000

dan

na dan

dan

> 75

≥ 1500

I

≥ 100 000

100 mg na

0,20 mg/kg na

2 mg/kg na

 

 

 

 

dan

dan

dan

> 75

< 1500 ali

ILI

< 100 000 ali

100 mg na

0,10 mg/kg na

2 mg/kg na

 

≥ 1000

 

≥ 50 000

dan

dan

dan

aDoza talidomida primijenjena jedanput na dan prije spavanja od 1. do 42. dana svakog 42-dnevnog ciklusa.

bZbog sedacijskog učinka talidomida, primjena prije spavanja uglavnom poboljšava njegovu podnošljivost.

cDoza melfalana primijenjena jedanput na dan od 1. do 4. dana svakog 42-dnevnog ciklusa.

dDoziranje melfalana: smanjiti dozu za 50 % kod umjerene (klirens kreatinina: ≥ 30 ali < 50 ml/min) ili teške (CrCl: < 30 ml/min) bubrežne insuficijencije.

eMaksimalna dnevna doza melfalana: 24 mg (ispitanici u dobi ≤ 75 godina) ili 20 mg (ispitanici stariji od 75 godina).

fDoza prednizona primijenjena jedanput na dan od 1. do 4. dana svakog 42-dnevnog ciklusa.

Bolesnike je potrebno nadzirati zbog mogućnosti pojave tromboembolijskih događaja, periferne neuropatije, osipa/kožnih reakcija, bradikardije, sinkope, somnolencije, neutropenije i trombocitopenije (vidjeti dijelove 4.4 i 4.8). Može biti potrebna odgoda doze, smanjivanje doze ili prekid liječenja ovisno o rezultatima procjene prema općim kriterijima toksičnosti američkog

Nacionalnog instituta za rak (engl. National Cancer Institute Common Toxicity Criteria, NCI CTC).

Tromboembolijski događaji

Potrebno je primjenjivati tromboprofilaksu tijekom najmanje prvih 5 mjeseci liječenja, posebice u bolesnika s dodatnim čimbenicima rizika za razvoj tromboze. Treba preporučiti primjenu profilaktičkih antitrombotika poput heparina niske molekularne mase ili varfarina. Odluku o primjeni antitrombotskih profilaktičkih mjera potrebno je donijeti nakon pažljive procjene podležećih čimbenika rizika za svakog pojedinog bolesnika (vidjeti dijelove 4.4, 4.5 i 4.8).

Ako bolesnik iskusi bilo kakve tromboembolijske događaje, liječenje se mora prekinuti te započeti standardnu terapiju antikoagulansima. Nakon stabiliziranja bolesnikovog stanja primjenom antikoagulantnog liječenja te zbrinjavanja svih komplikacije tromboembolijskog događaja, može se ponovno započeti liječenje talidomidom u početnoj dozi, ovisno o procjeni odnosa dobrobiti i rizika. Bolesnik mora nastaviti uzimati antikoagulantne lijekove tijekom liječenja talidomidom.

Neutropenija

Potrebno je redovito praćenje broja leukocita i diferencijalne krve slike u skladu s onkološkim smjernicama, a osobito u bolesnika koji su možda skloniji neutropeniji. Može biti potrebna odgoda doze, smanjivanje doze ili prekid liječenja, ovisno o rezultatima procjene prema općim kriterijima toksičnosti američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI CTC).

Trombocitopenija

Potrebno je redovito praćenje broja trombocita u skladu s onkološkim smjernicama. Može biti potrebna odgoda doze, smanjivanje doze ili prekid liječenja, ovisno o rezultatima procjene prema općim kriterijima toksičnosti američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI CTC).

Periferna neuropatija

Promjene doze zbog periferne neuropatije prikazane su u tablici 2.

Tablica 2: Preporučene promjene doze kod neuropatije povezane s Thalidomide Celgeneom kao prvom linijom liječenja multiplog mijeloma

Težina neuropatije

Promjene doze i režima doziranja

Stupanj 1

(parestezije, slabost i/ili gubitak

Nastaviti pratiti bolesnika putem kliničkih

refleksa) bez gubitka funkcije

pregleda. Razmotriti smanjenje doze ako se

 

 

simptomi pogoršaju. Međutim, smanjenje doze

 

 

ne mora nužno biti popraćeno smanjenjem

 

 

simptoma.

Stupanj 2

(utjecaj na funkcioniranje, ali ne i na

Smanjiti dozu ili prekinuti liječenje i nastaviti

svakodnevne aktivnosti)

nadzirati bolesnika putem kliničkih i

 

 

neuroloških pregleda. Ako nema poboljšanja ili

 

 

se neuropatija pogoršava, prekinuti liječenje.

 

 

Ako se neuropatija smanji na stupanj 1 ili stanje

 

 

bude još bolje, može se ponovno započeti

 

 

liječenje pod uvjetom da je odnos dobrobiti i

 

 

rizika povoljan.

Stupanj 3

(utjecaj na svakodnevne aktivnosti)

Prekinuti liječenje

Stupanj 4

(neuropatija koja onesposobljava)

Prekinuti liječenje

Starija populacija

Nisu preporučene posebne prilagodbe doze kod starijih osoba u dobi ≤ 75 godina. Za bolesnike starije od 75 godina, preporučena početna doza talidomida je 100 mg na dan. Početna doza melfalana za osobe starije od 75 godina snižena je s ozbirom na početnu rezervu koštane srži i funkciju bubrega. Preporučena početna doza melfalana je od 0,1 do 0,2 mg/kg na dan sukladno rezervi koštane srži uz dodatno sniženje doze za 50 % kod umjerene (klirens kreatinina: ≥ 30 ali < 50 ml/min) ili teške (CrCl:

< 30 ml/min) bubrežne insuficijencije. Maksimalna dnevna doza melfalana je 20 mg u bolesnika starijih od 75 godina (vidjeti tablicu 1).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Thalidomide Celgene nije službeno proučavan u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre. Nisu dostupne specifične preporuke o doziranju za ove populacije bolesnika. Bolesnike s teškim oštećenjem organa potrebno je pažljivo pratiti zbog mogućih nuspojava.

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene Thalidomide Celgenea u pedijatrijskoj populaciji za liječenje multiplog mijeloma.

Način primjene

Thalidomide Celgene primjenjuje se u pojedinačnoj dozi prije spavanja kako bi se smanjile negativne posljedice somnolencije. Ovaj lijek se može uzeti s hranom ili bez nje.

Pri vađenju kapsule iz blistera preporučuje se pritisnuti samo jedan kraj kapsule, čime se smanjuje rizik od deformacije ili lomljenja kapsule.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na talidomid ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Trudnice (vidjeti dio 4.6).

Žene u reproduktivnoj dobi, osim ako ispunjavaju sve uvjete iz Programa prevencije trudnoće za

Thalidomide Celgene (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

Bolesnici koji ne mogu pratiti ili se ne mogu pridržavati potrebnih mjera kontracepcije (vidjeti dio 4.4).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Teratogeni učinci

Talidomid je snažan humani teratogen koji inducira visoku učestalost teških i po život opasnih prirođenih anomalija. Talidomid ne smiju nikada upotrebljavati trudnice ili žene koje bi mogle zatrudnjeti, osim ako ispunjavaju sve uvjete iz Programa prevencije trudnoće za Thalidomide

Celgene. Uvjete Programa prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene moraju ispuniti svi bolesnici i bolesnice.

Kriteriji za žene koje nisu u reproduktivnoj dobi

Smatra se da je bolesnica ili partnerica bolesnika u reproduktivnoj dobi, osim ako ispunjava barem jedan od sljedećih kriterija:

Dob 50 godina te je prirodno amenoroična tijekom 1 godine*.

Prerano zatajivanje rada jajnika koje je potvrdio ginekolog.

Prethodna obostrana salpingoovarijektomija ili histerektomija.

XY genotip, Turnerov sindrom, ageneza maternice.

*Amenoreja nakon kemoterapije ne isključuje reproduktivni potencijal.

Savjetovanje

Za žene u reproduktivnoj dobi talidomid je kontraindiciran, osim ako se ispune svi sljedeći uvjeti:

Razumije teratogeni rizik za nerođeno dijete.

Shvaća potrebu za učinkovitom kontracepcijom, bez prekida, 4 tjedna prije početka liječenja, tijekom cjelokupnog trajanja liječenja, kao i 4 tjedna nakon završetka liječenja.

Čak i ako žena u reproduktivnoj dobi ima amenoreju, mora se pridržavati svih savjeta za učinkovitu kontracepciju.

Sposobna je pridržavati se mjera učinkovite kontracepcije.

Informirana je i shvaća moguće posljedice trudnoće i potrebu za hitnim savjetovanjem u slučaju rizika od trudnoće.

Uviđa potrebu za početkom liječenja odmah po izdavanju talidomida nakon negativnog testa na trudnoću.

Uviđa potrebu testiranja na trudnoću i pristaje podvrgnuti se testiranju svaka 4 tjedna.

Potvrđuje da razumije rizike i nužne mjere opreza povezane s primjenom talidomida.

S obzirom na činjenicu da se talidomid može naći u spermi, muški bolesnici koji uzimaju talidomid moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

Razumjeti teratogeni rizik u slučaju spolnog odnosa s trudnicom ili ženom u reproduktivnoj dobi.

Shvatiti potrebu za uporabom prezervativa u slučaju spolne aktivnosti s trudnicom ili ženom u reproduktivnoj dobi koja ne upotrebljava učinkovitu kontracepciju.

Propisivač mora osigurati:

da bolesnik udovoljava uvjetima Programa prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene.

da bolesnik potvrdi razumijevanje prethodno navedenih uvjeta.

Kontracepcija

Žene u reproduktivnoj dobi moraju upotrebljavati jednu učinkovitu metodu kontracepcije 4 tjedna prije početka liječenja, tijekom trajanja liječenja i 4 tjedna nakon završetka liječenja talidomidom te čak u slučaju prekida liječenja, osim ako se bolesnik obveže na apsolutnu i neprekidnu apstinenciju koja će se potvrđivati mjesečno. Ako za bolesnika nije utvrđena učinkovita kontracepcija, bolesnika se mora uputiti odgovarajuće osposobljenom zdravstvenom radniku po savjet o kontracepciji kako bi je bolesnik mogao početi upotrebljavati.

Sljedeće metode kontracepcije mogu se smatrati učinkovitima:

supkutani hormonski implantat

intrauterini sustav za otpuštanje levonorgestrela (intrauterini uložak)

depo preparat medroksiprogesteron acetata

podvezivanje jajnika

spolni odnos samo s partnerom koji je podvrgnut vazektomiji; vazektomiju treba potvrditi dvjema negativnim analizama sperme

tablete samog progesterona koje inhibiraju ovulaciju (tj. dezogestrel).

Zbog povećanog rizika od venske tromboembolije u bolesnika s multiplim mijelomom, ne preporučuju se kombinirane peroralne kontracepcijske tablete (vidjeti dio 4.5). Ako bolesnica trenutno koristi kombiniranu oralnu kontracepciju, treba je zamijeniti nekom od prethodno navedenih učinkovitih metoda. Rizik od venske tromboembolije postoji narednih 4-6 tjedana nakon prekida uzimanja kombiniranih oralnih kontraceptiva.

Testiranje na trudnoću

Žene u reproduktivnoj dobi moraju se podvrgnuti testovima na trudnoću pod liječničkim nadzorom, osjetljivosti najmanje 25 mIU/ml, kako je to opisano u nastavku. Ovaj zahtjev uključuje žene u reproduktivnoj dobi koje primjenjuju apsolutnu i neprekidnu apstinenciju.

Prije početka liječenja

Potrebno je napraviti test na trudnoću pod liječničkim nadzorom prilikom konzultacija tijekom kojih se propisuje talidomid ili 3 dana prije posjeta liječniku propisivaču kada bolesnica primjenjuje učinkovitu kontracepciju najmanje 4 tjedna. Test treba potvrditi da bolesnica nije trudna u vrijeme početka liječenja talidomidom.

Praćenje i završetak liječenja

Testove na trudnoću pod liječničkim nadzorom potrebno je ponavljati svaka 4 tjedna, uključujući i razdoblje od 4 tjedna nakon završetka liječenja. Te testove na trudnoću potrebno je napraviti na dan posjeta liječniku prilikom kojeg se propisuje lijek ili 3 dana prije posjeta propisivaču.

Muškarci

S obzirom na činjenicu da se talidomid može naći u spermi, muški bolesnici moraju upotrebljavati prezervative tijekom liječenja i 1 tjedan nakon prekida liječenja i/ili završetka liječenja, ako je njihova partnerica trudna ili je u reproduktivnoj dobi, a ne upotrebljava učinkovitu kontracepciju.

Ograničenja u propisivanju i izdavanju

Za žene u reproduktivnoj dobi, propisivanje Thalidomide Celgenea potrebno je ograničiti na 4 tjedna liječenja, tako da nastavak liječenja zahtijeva novi recept. U idealnom slučaju testiranje na trudnoću trebalo bi obaviti isti dan kada se lijek propisuje i izdaje. Talidomid je potrebno izdati u roku od najviše 7 dana od propisivanja.

Za sve druge bolesnike, recepte za Thalidomide Celgene potrebno je ograničiti na 12 tjedana, tako da nastavak liječenja zahtijeva novi recept.

Dodatne mjere opreza

Bolesnike je potrebno savjetovati da nikada ne daju svoj lijek drugoj osobi te da sve neiskorištene kapsule vrate svom ljekarniku po završetku liječenja.

Bolesnici ne smiju darovati krv ili spermu tijekom terapije te 1 tjedan nakon prekida liječenja talidomidom.

Edukacijski materijali

Kako bi se osiguralo sprječavanje izlaganja fetusa talidomidu i omogućile dodatne važne sigurnosne informacije, nositelj odobrenja će osigurati edukacijski materijal za zdravstvene djelatnike. Program prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene dodatno naglašava upozorenja o teratogenosti talidomida, savjetuje o kontracepciji prije početka terapije i daje smjernice o potrebi za testiranjem na trudnoću. Potpune informacije za bolesnike o teratogenom riziku i mjerama prevencije trudnoće kako je to specificirano u Programu prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene, liječnici moraju dati ženama u reproduktivnoj dobi, a prema potrebi i muškim bolesnicima.

Amenoreja

Primjena talidomida može biti povezana s poremećajima menstrualnog ciklusa, uključujući amenoreju.

Treba pretpostaviti da je amenoreja tijekom liječenja talidomidom povezana s trudnoćom, sve dok se medicinski ne potvrdi da bolesnica nije trudna. Nije razjašnjen točan mehanizam kojim talidomid prouzročuje amenoreju. Prijavljeni događaji javili su se u mlađih žena u predmenopauzi (medijan dobi 36 godina) koje su primale talidomid za indikacije koje se nisu odnosile na multipli mijelom, započeli su unutar 6 mjeseci od početka liječenja i povukli su se nakon završetka liječenja talidomidom. U dokumentiranim slučajevima s procjenom hormonskog statusa, amenoreja je bila povezana sa smanjenom razinom estradiola i povišenim razinama FSH/LH. U dostupnim nalazima protutijela na jajnike bila su negativna, a razina prolaktina bila je unutar normalnog raspona.

Kardiovaskularni poremećaji

Infarkt miokarda

Infarkt miokarda (IM) prijavljen je u bolesnika koji su primali talidomid, posebice u onih s poznatim

čimbenicima rizika. Bolesnike s poznatim čimbenicima rizika za infarkt miokarda, uključujući i prethodnu trombozu, potrebno je pomno nadzirati i poduzeti mjere kako bi se smanjili svi promjenjivi

čimbenici rizika (npr. pušenje, hipertenzija i hiperlipidemija).

Venski i arterijski tromboembolijski događaji

Bolesnici liječeni talidomidom imaju povećani rizik za razvoj venske tromboembolije (poput duboke venske tromboze i plućne embolije) i arterijske tromboembolije (poput infarkta miokarda i cerebrovaskularnog događaja) (vidjeti dio 4.8). Čini se da je rizik najveći tijekom prvih 5 mjeseci terapije. Preporuke za tromboprofilaksu i doziranje/terapiju antikoagulansima nalaze se u dijelu 4.2.

Prethodna anamneza tromboembolijskih događaja ili istodobna primjena lijekova koji potiču eritropoezu ili drugih lijekova poput hormonske nadomjesne terapije, može također povećati tromboembolijski rizik u ovih bolesnika. Stoga je te lijekove nužno primjenjivati s oprezom u bolesnika s multiplim mijelomom koji primaju talidomid u kombinaciji s prednizonom i melfalanom. Točnije, pri koncentracijama hemoglobina iznad 12 g/dl potrebno je prekinuti liječenje lijekovima koji potiču eritropoezu. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem smanjenja svih promjenjivih

čimbenika rizika (npr. pušenje, hipertenzija i hiperlipidemija).

Bolesnicima i liječnicima se savjetuje da obrate pozornost na znakove i simptome tromboembolije. Bolesnike je potrebno savjetovati da potraže liječničku pomoć ako razviju simptome poput nedostatka zraka, bolova u prsima, oticanja ruke ili noge.

Periferna neuropatija

Periferna neuropatija je vrlo česta, potencijalno teška nuspojava liječenja talidomidom koja može rezultirati ireverzibilnim oštećenjem (vidjeti dio 4.8). U ispitivanju faze 3, medijan vremena do pojave neuropatije iznosio je 42,3 tjedna.

Ako se u bolesnika razvije periferna neuropatija, potrebno je pridržavati se uputa o promjenama doze i režima doziranja lijeka koje se nalaze u dijelu 4.2.

Preporučuje se pažljivo praćenje bolesnika zbog moguće pojave simptoma neuropatije. Simptomi uključuju parestezije, dizesteziju, nelagodu, abnormalnu koordinaciju pokreta ili slabost.

Preporučuju se klinički i neurološki pregledi bolesnika prije početka liječenja talidomidom te redovito provođenje rutinskog nadzora tijekom liječenja. Lijekove za koje je poznato da su povezani s neuropatijom potrebno je primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju talidomid (vidjeti dio 4.5).

Talidomid može također potencijalno pogoršati postojeću neuropatiju te se stoga ne smije primjenjivati u bolesnika s kliničkim znakovima ili simptomima periferne neuropatije, osim ako klinička dobrobit nadmašuje rizike.

Sinkopa, bradikardija i atrioventrikularni blok

Bolesnike je potrebno nadzirati zbog moguće pojave sinkope, bradikardije i atrioventrikularnog bloka; možda će biti potrebno smanjenje doze ili prekid liječenja.

Plućna hipertenzija

U bolesnika liječenih talidomidom zabilježeni su slučajevi plućne hipertenzije, neki od njih sa smrtnim ishodom. Prije početka i tijekom terapije talidomidom treba procijeniti bolesnike s obzirom na moguće znakove i simptome podležeće kardiopulmonalne bolesti.

Hematološki poremećaji

Neutropenija

Incidencija neutropenije 3. ili 4. stupnja, prijavljene kao nuspojava, bila je viša u bolesnika s multiplim mijelomom koji su primali MPT (melfalan, prednizon, talidomid) nego u onih koji su primali MP (melfalan, prednizon): 42,7 % naspram 29,5 % (ispitivanje IFM 99-06). Nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet, kao što su febrilna neutropenija i pancitopenija, odnosile su se na talidomid. Bolesnike valja nadzirati, a može biti potrebna odgoda doze, smanjenje doze ili prekid liječenja

(vidjeti dio 4.2).

Trombocitopenija

U bolesnika s multiplim mijelomom koji su primali MPT (melfalan, prednizon, talidomid), prijavljena je trombocitopenija uključujući nuspojave 3. ili 4. stupnja. Bolesnike valja nadzirati, a može biti potrebna odgoda doze, smanjivanje doze ili prekid liječenja (vidjeti dio 4.2). Bolesnicima i liječnicima se savjetuje da paze na znakove i simptome krvarenja uključujući petehiju, epistaksu i gastrointestinalno krvarenje, osobito u slučaju istodobne terapije lijekovima koji bi mogli potaknuti krvarenje (vidjeti dio 4.8).

Poremećaji funkcije jetre

Zabilježeni su poremećaji funkcije jetre, najčešće poremećeni rezultati pretraga funkcije jetre. Između hepatocelularnih i kolestatskih abnormalnosti nije nađen specifični obrazac, a u nekim je slučajevima postojao njihov miješani oblik. Većina nuspojava nastupila je unutar prva 2 mjeseca terapije i nestala je spontano, bez liječenja, nakon prekida terapije talidomidom. Bolesnike treba nadzirati zbog funkcije jetre, osobito u slučaju prethodnog poremećaja funkcije jetre ili istodobnog liječenja lijekovima koji mogu potaknuti disfunkciju jetre (vidjeti dio 4.8).

Kožne reakcije

Ako se u bolesnika bilo kada tijekom liječenja pojavi toksična reakcija na koži, npr. Stevens-Johnsonov sindrom, liječenje je potrebno trajno prekinuti.

Somnolencija

Talidomid često prouzročuje somnolenciju. Bolesnike je potrebno savjetovati da izbjegavaju situacije u kojima somnolencija može biti problem te da potraže liječnički savjet prije uzimanja drugih lijekova za koje je poznato da prouzročuju somnolenciju. Bolesnike je potrebno nadzirati te može biti potrebno smanjenje doze.

Bolesnicima je potrebno objasniti moguća oštećenja mentalnih i/ili tjelesnih sposobnosti koje su potrebne za obavljanje rizičnih zadataka (vidjeti dio 4.7).

Sindrom lize tumora

Bolesnici s rizikom od sindroma lize tumora jesu oni koji imaju veliko opterećenje tumorskom masom prije liječenja. Te bolesnike treba pomno nadzirati i poduzimati odgovarajuće mjere opreza.

Infekcije

Bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave teških infekcija uključujući sepsu i septički šok.

U bolesnika koji su primali talidomid zabilježeni su slučajevi reaktivacije virusa, uključujući ozbiljne slučajeve reaktivacije virusa herpes zostera ili hepatitisa B (HBV).

Neki od slučajeva reaktivacije herpes zostera rezultirali su širenjem herpes zostera, što je zahtijevalo privremeni prekid liječenja talidomidom i odgovarajuće antivirusno liječenje.

Neki slučajevi reaktivacije HBV-a napredovali su u akutno zatajenje funkcije jetre i rezultirali prekidom primjene talidomida. Status s obzirom na virus hepatitisa B treba ustanoviti prije započinjanja liječenja talidomidom. Bolesnicima za koje se testom ustanovi da su pozitivni na infekciju HBV-om, preporučuje se da se posavjetuju s liječnikom specijalistom za liječenje hepatitisa B.

Tijekom cijele terapije bolesnike koji su prije bili zaraženi je potrebno pomno pratiti zbog mogućih znakova i simptoma reaktivacije virusa, uključujući aktivnu infekciju HBV-om.

Akutna mijeloična leukemija (AML) i mijelodisplastični sindromi (MDS)

Statistički značajan porast broja slučajeva akutne mijeloične leukemije i mijelodisplastičnih sindroma opažen je u kliničkom ispitivanju koje je u tijeku, u bolesnika s prethodno neliječenim multiplim mijelomom koji primaju kombinaciju melfalana, prednizona i talidomida (MPT). Rizik se povećava s vremenom pa je nakon dvije godine iznosio oko 2 %, a nakon tri godine oko 4 %. Povećana

incidencija drugih primarnih zloćudnih bolesti opažena je također u bolesnika s novodijagnosticiranim multiplim mijelomom koji su primali lenalidomid. Među invazivnim drugim primarnim zloćudnim bolestima, slučajevi akutne mijeloične leukemije i mijelodisplastičnih sindroma opaženi su u bolesnika koji su primali lenalidomid u kombinaciji s melfalanom ili neposredno nakon visoke doze melfalana i transplantacije autolognih matičnih stanica.

Prije nego što se započne liječenje talidomidom u kombinaciji s melfalanom i prednizonom, valja uzeti u obzir korist postignutu talidomidom i rizik od akutne mijeloične leukemije i mijelodisplastičnih sindroma. Prije i tijekom liječenja, liječnici trebaju pažljivo procijeniti bolesnike standardnim testovima probira na rak i započeti liječenje prema indikaciji.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Ispitivanja provedena u zdravih ispitanika i bolesnika s multiplim mijelomom upućuju na činjenicu da funkcije jetre ili bubrega ne utječu u značajnijem opsegu na talidomid (vidjeti dio 5.2). Međutim, to nije službeno ispitivano u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega ili jetre; stoga je bolesnike s teškim oštećenjem funkcije bubrega ili jetre potrebno pomno nadzirati zbog moguće pojave bilo kakvih nuspojava.

Alergijske reakcije

Prijavljeni su slučajevi alergijskih reakcija/angioedema. Liječenje talidomidom potrebno je prekinuti ako se pojavi kožni osip, a liječenje nastaviti samo nakon odgovarajuće kliničke procjene. Ako se pojavi angioedem, ne smije se nastaviti s uporabom talidomida.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Talidomid je slabi supstrat za izoenzime citokroma P450 pa stoga nisu vjerojatne klinički važne interakcije s lijekovima koji su inhibitori i/ili induktori ovog sustava enzima. Neenzimatska hidroliza talidomida kao primarni mehanizam klirensa, upućuje na to da je potencijal za interakcije lijekova s talidomidom nizak.

Povećanje sedativnih učinaka drugih lijekova

Talidomid ima sedativna svojstva te može povećati sedaciju induciranu anksioliticima, hipnoticima, antipsihoticima, H1 antihistaminicima, derivatima opijata, barbituratima i alkoholom. Potreban je oprez prilikom primjene talidomida u kombinaciji s lijekovima koji prouzročuju omamljenost.

Bradikardijski učinak

Zbog potencijala talidomida da prouzroči bradikardiju potreban je oprez s lijekovima koji imaju isti farmakodinamički učinak, kao što su djelatne tvari za koje je poznato da induciraju aritmiju torsade de pointes, beta blokatori ili antikolinergici.

Lijekovi za koje je poznato da izazivaju perifernu neuropatiju

Lijekove za koje je poznato da su povezani s perifernom neuropatijom (npr. vinkristin i bortezomib) potrebno je primjenjivati s oprezom u bolesnika koji primaju talidomid.

Hormonski kontraceptivi

Talidomid ne stupa u interakcije s hormonskim kontraceptivima. U 10 zdravih žena proučavani su farmakokinetički profili noretindrona i etinil estradiola nakon primjene pojedinačne doze koja sadrži

1,0 mg noretindron acetata i 0,75 mg etinil estradiola. Rezultati su bili slični sa ili bez istodobne primjene talidomida u dozi od 200 mg/dan do razina stanja dinamičke ravnoteže. Međutim,

kombinirani hormonski kontraceptivi ne preporučuju se zbog povećanog rizika od venske tromboembolijske bolesti.

Varfarin

Primjena višekratne doze od 200 mg talidomida dnevno tijekom 4 dana nije imala učinka na međunarodni normalizirani omjer (INR) u zdravih dobrovoljaca. Međutim, zbog povećanog rizika od tromboze u bolesnika s karcinomom i potencijalno ubrzanog metabolizma varfarina u kombinaciji s kortikosteroidima, preporučuje se pomno praćenje vrijednosti INR-a tijekom liječenja kombinacijom talidomida i prednizona kao i tijekom prvih tjedana nakon završetka liječenja.

Digoksin

Talidomid ne stupa u interakcije s digoksinom. U 18 zdravih muških dobrovoljaca, primjena višekratne doze od 200 mg talidomida nije imala očiti učinak na farmakokinetiku pojedinačne doze digoksina. Pored toga, primjena pojedinačne doze od 0,5 mg digoksina nije imala očitog učinka na farmakokinetiku talidomida. Nije poznato hoće li učinak biti drugačiji u bolesnika s multiplim mijelomom.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene u reproduktivnoj dobi/kontracepcija u muškaraca i žena

Žene u reproduktivnoj dobi moraju upotrebljavati jednu učinkovitu metodu kontracepcije 4 tjedna prije početka liječenja, tijekom liječenja i 4 tjedna nakon završetka liječenja talidomidom (vidjeti dio 4.4). Ako žena liječena talidomidom zatrudni, liječenje se mora odmah prekinuti, a bolesnicu uputiti liječniku specijaliziranom ili iskusnom u teratologiji na pregled i savjetovanje.

Budući da se talidomid može naći u spermi, muški bolesnici moraju upotrebljavati prezervative tijekom liječenja i 1 tjedan nakon prekida i/ili prestanka liječenja kada imaju spolne odnose s trudnicom ili ženom u reproduktivnoj dobi koja ne upotrebljava učinkovitu metodu kontracepcije. Ako partnerica bolesnika koji uzima talidomid zatrudni, treba je uputiti liječniku specijaliziranom ili iskusnom u teratologiji na pregled i savjetovanje.

Trudnoća

Talidomid je kontraindiciran tijekom trudnoće te u žena u reproduktivnoj dobi, osim ako su ispunjeni svi uvjeti iz Programa prevencije trudnoće za Thalidomide Celgene (vidjeti dio 4.3).

Talidomid je snažan humani teratogen koji inducira visoku učestalost (približno 30 %) teških i po

život opasnih prirođenih anomalija poput: ektromelije (amelije, fokomelije, hemimelije) gornjih i/ili donjih udova, mikrotije s abnormalnostima vanjskog slušnog hodnika (zatvoren prema srednjem uhu ili se nije razvio), lezija srednjeg i unutarnjeg uha (manje često), lezija oka (anoftalmija, mikroftalmija), urođene bolesti srca, abnormalnosti bubrega. Opisane su također i druge manje učestale abnormalnosti.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se talidomid u majčino mlijeko u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su da se talidomid izlučuje u majčino mlijeko. Stoga dojenje treba prekinuti za vrijeme liječenja talidomidom.

Plodnost

Ispitivanja na kunićima nisu pokazala učinke na pokazatelje plodnosti mužjaka ili ženki iako je u mužjaka opažena degeneracija testisa.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Thalidomide Celgene malo ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Talidomid može prouzročiti umor, omaglicu, somnolenciju i zamućeni vid (vidjeti

dio 4.8). Ako se u bolesnika razviju ove nuspojave, potrebno ih je upozoriti da ne upravljaju vozilima i strojevima ili da ne obavljaju opasne zadatke tijekom liječenja talidomidom.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Očekuje se da će većina bolesnika koja uzima talidomid iskusiti nuspojave. Najčešće opažene nuspojave povezane s uporabom talidomida u kombinaciji s melfalanom i prednizonom su: neutropenija, leukopenija, konstipacija, somnolencija, parestezije, periferna neuropatija, anemija, limfopenija, trombocitopenija, omaglica, dizestezija, tremor i periferni edem.

Pored prethodno opisanih nuspojava, talidomid u kombinaciji s deksametazonom prouzročio je u drugim kliničkim ispitivanjima kao vrlo čestu nuspojavu umor; česte nuspojave kao što su tranzitorna ishemijska ataka, sinkopa, vrtoglavica, hipotenzija, promjene raspoloženja, anksioznost, zamućeni vid, mučnina i dispepsija i manje česte nuspojave poput cerebrovaskularnog inzulta, perforacije divertikula, peritonitisa, ortostatske hipotenzije i bronhitisa.

Klinički važne nuspojave povezane s uporabom talidomida u kombinaciji s melfalanom i prednizonom ili deksametazonom uključuju: duboku vensku trombozu i plućnu emboliju, perifernu neuropatiju, teške kožne reakcije uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, sinkopu, bradikardiju i omaglicu (vidjeti dijelove 4.2, 4.4 i 4.5).

Tablični popis nuspojava

Tablica 3 sadrži samo nuspojave za koje je bilo moguće logički utvrditi uzročnu povezanost s liječenjem talidomidom. Prikazane učestalosti temelje se na zapažanjima tijekom pivotalnog usporednog kliničkog ispitivanja kojim je ispitivan učinak talidomida u kombinaciji s melfalanom i prednizonom u bolesnika s multiplim mijelomom koji nisu bili prethodno liječeni. Pored nuspojava zabilježenih u pivotalnom ispitivanju, nuspojave zabilježene na temelju iskustva nakon stavljanja lijeka na tržište, prikazane su u tablici 3.

Učestalost se definira kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i

< 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Tablica 3: Učestalost nuspojava na talidomid u kombinaciji s melfalanom i prednizonom

Klasifikacija organskih sustava

Sve nuspojave

Infekcije i infestacije

Često

 

pneumonija

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Vrlo često

 

neutropenija

 

leukopenija

 

anemija

 

limfopenija

 

trombocitopenija

Psihijatrijski poremećaji

Često

 

stanje konfuzije

 

depresija

Poremećaji živčanog sustava

Vrlo često

 

periferna neuropatija*

 

tremor

 

omaglica

 

parestezije

 

dizestezija

 

somnolencija

 

Često

 

abnormalna koordinacija

Srčani poremećaji

Često

 

zatajenje srca

 

bradikardija

Krvožilni poremećaji

Često

 

duboka venska tromboza*

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i

Često

sredoprsja

plućna embolija*

 

intersticijska bolest pluća

 

bronhopneumonija

 

dispneja

Poremećaji probavnog sustava

Vrlo često

 

konstipacija

 

Često

 

povraćanje

 

suhoća usta

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često

 

toksične eruptivne promjene na koži

 

osip

 

suha koža

Opći poremećaji i reakcije na mjestu

Vrlo često

primjene

periferni edem

 

Često

 

pireksija

 

astenija

 

opće loše osjećanje

* vidjeti dio 4.8 Opis odabranih nuspojava

 

Dodatne nuspojave u vezi s talidomidom nakon stavljanja lijeka na tržište, a koje nisu primijećene u pivotalnom ispitivanju, uključuju: toksičnu epidermalnu nekrolizu (vidjeti dio 4.4), opstrukciju crijeva, hipotireoidizam, spolnu disfunkciju, sindrom lize tumora (vidjeti dio 4.4), perforacije u probavnom sustavu, alergijske reakcije (preosjetljivost, angioedem/urtikarija) (vidjeti dio 4.4), oštećenje sluha ili gluhoću, zatajenje bubrega, infarkt miokarda (vidjeti dio 4.4), pogoršanje simptoma Parkinsonove bolesti, teške infekcije (npr. smrtonosna sepsa uključujući septički šok) (vidjeti dio 4.4), konvulzije, fibrilaciju atrija, atrioventrikularni blok (vidjeti dio 4.4), poremećaje menstrualnog ciklusa uključujući amenoreju (vidjeti dio 4.4), pankreatitis, gastrointestinalno krvarenje (vidjeti dio 4.4), poremećaje funkcije jetre (vidjeti dio 4.4), sindrom reverzibilne posteriorne encefalopatije (PRES), plućnu hipertenziju (vidjeti dio 4.4) i virusne infekcije, uključujući reaktivaciju virusa herpes zostera i hepatitisa B (vidjeti dio 4.4).

Opis odabranih nuspojava

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Hematološke nuspojave prikazane su u usporedbi s nuspojavama zabilježenim u skupini koja je primala usporedni lijek jer usporedni lijek ima značajan učinak na te poremećaje (tablica 4).

Tablica 4: Usporedba hematoloških poremećaja za melfalan, prednizon (MP) i kombinaciju melfalana, prednizona i talidomida (MPT) u ispitivanju IFM 99-06 (vidjeti dio 5.1)

 

 

n (% bolesnika)

 

MP (n=193)

 

MPT (n=124)

 

 

Stupnjevi 3 i 4*

Neutropenija

57 (29,5)

 

53 (42,7)

Leukopenija

32 (16,6)

 

32 (25,8)

Anemija

28 (14,5)

 

17 (13,7)

Limfopenija

14 (7,3)

15 (12,1)

Trombocitopenija

19 (9,8)

14 (11,3)

* kriteriji SZO

Dodatne nuspojave iz iskustva s talidomidom nakon stavljanja lijeka na tržište, a koje nisu primijećene u pivotalnom ispitivanju, uključuju febrilnu neutropeniju i pancitopeniju.

Teratogenost

Rizik od smrti ploda u maternici ili teških prirođenih anomalija, prvenstveno fokomelije, iznimno je visok. Talidomid se uopće ne smije upotrebljavati tijekom trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

Venski i arterijski tromboembolijski događaji

Povećani rizik od venske tromboembolije (poput duboke venske tromboze i plućne embolije) i arterijske tromboembolije (poput infarkta miokarda i cerebrovaskularnog događaja) prijavljen je u bolesnika liječenih talidomidom (vidjeti dio 4.4).

Periferna neuropatija

Periferna neuropatija je vrlo česta, potencijalno teška nuspojava liječenja talidomidom koja može rezultirati ireverzibilnim oštećenjem (vidjeti dio 4.4). Periferna neuropatija se obično javlja nakon kronične uporabe lijeka tijekom nekoliko mjeseci. No postoje i izvješća o pojavi nakon relativno kratkotrajne uporabe. Incidencija neuropatskih događaja koji su vodili do prekida liječenja, smanjenja doze ili pauze u liječenju povećava se s kumulativnom dozom i trajanjem terapije. Simptomi se mogu pojaviti neko vrijeme nakon što je liječenje talidomidom prekinuto i mogu se povući sporo ili se uopće ne povući.

Sindrom reverzibilne posteriorne encefalopatije (PRES)/Sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije (RPLS)

Prijavljeni su slučajevi sindroma PRES/RPLS. Znakovi i simptomi uključivali su poremećaj vida, glavobolju, napadaje i promijenjen mentalni status, s pridruženom hipertenzijom ili bez nje. Dijagnoza sindroma PRES/RPLS zahtijeva potvrdu snimanjem mozga. U većini prijavljenih slučajeva bili su prepoznati čimbenici rizika za PRES/RPLS uključujući hipertenziju, oštećenje funkcije bubrega i istodobnu primjenu visokih doza kortikosteroida i/ili kemoterapije.

Akutna mijeloična leukemija (AML) i mijelodisplastični sindromi (MDS)

Slučajevi akutne mijeloične leukemije i mijelodisplastičnih sindroma opaženi su u kliničkom ispitivanju koje je u tijeku, u bolesnika s prethodno neliječenim multiplim mijelomom koji primaju kombinaciju melfalana, prednizona i talidomida (vidjeti dio 4.4).

Starija populacija

Profil nuspojava prijavljenih u bolesnika starijih od 75 godina liječenih talidomidom u dozi od 100 mg jedanput na dan bio je sličan profilu nuspojava opaženih u bolesnika u dobi ≤ 75 godina liječenih talidomidom u dozi od 200 mg jedanput na dan (vidjeti tablicu 3). Međutim, u bolesnika starijih od

75 godina postoji potencijalni rizik za veću učestalost ozbiljnih nuspojava.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

U literaturi je prijavljeno osamnaest slučajeva predoziranja koji su se odnosili na doze do 14,4 g. Nisu prijavljeni smrtni slučajevi te su se svi predozirani bolesnici oporavili bez posljedica. Nema specifičnog antidota za predoziranje talidomidom. U slučaju predoziranja potrebno je pratiti vitalne znakove bolesnika te poduzeti odgovarajuće potporne mjere kako bi se stabilizirali krvni tlak i disanje.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: imunosupresivi, ostali imunosupresivi, ATK oznaka: L04AX02.

Talidomid sadrži kiralni centar te se upotrebljava u kliničke svrhe kao racemat (+)-(R)- i (-)-(S)-talidomida. Spektar aktivnosti talidomida nije potpuno rastumačen.

Mehanizam djelovanja

Talidomid pokazuje imunomodulatorne, protuupalne te potencijalno antineoplastične učinke. Podaci iz in vitro ispitivanja i kliničkih ispitivanja upućuju na to da imunomodulatorni, protuupalni i antineoplastični učinci talidomida mogu biti povezani sa supresijom prekomjernog stvaranja

čimbenika nekroze tumora alfa (TNF-), supresijom odabranih adhezivnih molekula stanične površine koje su uključene u migraciju leukocita i antiangiogenu aktivnost. Talidomid je također i nebarbituratni hipnotički sedativ sa središnjim djelovanjem. Nema antibakterijskih učinaka.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Rezultati randomiziranog, otvorenog, multicentričnog ispitivanja faze 3 IFM 99-06 na paralelnim skupinama, pokazali su prednost u preživljenju pri primjeni talidomida u kombinaciji s melfalanom i prednizonom tijekom 12 ciklusa u trajanju od 6 tjedana u liječenju novo dijagnosticiranih bolesnika s multiplim mijelomom. U ispitivanju je raspon dobi bolesnika iznosio 65-75 godina s 41 % (183/447) bolesnika u dobi od 70 godina i starijih. Medijan doze talidomida iznosio je 217 mg i > 40 % bolesnika primilo je 9 ciklusa. Melfalan i prednizon davani su u dozama od 0,25 mg/kg/dan odnosno 2 mg/kg/dan od 1. do 4. dana svakog 6-tjednog ciklusa.

Pored analiza definiranih protokolom, provedeno je ažuriranje ispitivanja IFM 99-06 podacima iz praćenja ispitanika tijekom dodatnih 15 mjeseci. Medijan ukupnog preživljenja iznosio je 51,6 ± 4,5 mjeseci odnosno 33,2 ± 3,2 u skupinama MPT i MP (97,5 %, CI 0,42 do 0,84). Razlika od 18 mjeseci bila je statistički značajna uz smanjenje omjera rizika od smrti u skupini MPT od 0,59, 97,5 %, intervala pouzdanosti od 0,42 do 0,84 i p-vrijednosti od < 0,001 (vidjeti sliku 1).

Slika 1: Ukupno preživljenje uz liječenje

 

 

 

 

 

 

 

0.8

 

 

 

 

 

 

 

0.6

 

 

 

 

 

 

 

Omjer

 

 

 

 

 

 

 

0.4

 

 

 

 

 

 

 

 

Liječenje

O/N+

Vrijeme preživljenja

 

 

 

 

 

Medijan ± se (mjeseci)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

0.2

MP

128/196

33,2 ± 3,2

 

 

 

 

 

 

51,6 ± 4,5

 

 

 

 

 

MP -T

62/125

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrijeme od randomizacije (mjeseci)

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja talidomida u svim podskupinama pedijatrijske populacije za multipli mijelom (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene apsorpcija talidomida je spora. Maksimalne plazmatske koncentracije postižu se 1-5 sati nakon primjene. Istodobna primjena hrane odgađa apsorpciju, ali ne mijenja ukupni opseg apsorpcije.

Distribucija

Vezanje enantiomera (+)-(R) i (-)-(S) za proteine plazme iznosilo je 55 % odnosno 65 %. Talidomid je prisutan u spermi muškaraca u razinama sličnim koncentracijama u plazmi. Stoga zbog poznatih teških teratogenih učinaka lijeka, muški bolesnici moraju upotrebljavati prezervative tijekom liječenja talidomidom i 1 tjedan nakon završetka liječenja ako su njihove partnerice trudne ili u reproduktivnoj dobi, a ne koriste učinkovitu kontracepciju (vidjeti dio 4.4). Dob, spol, funkcija bubrega i biokemijski parametri krvi ne utječu značajno na raspodjelu talidomida.

Biotransformacija

Talidomid se metabolizira gotovo isključivo putem neenzimatske hidrolize. U plazmi, nepromijenjeni talidomid predstavlja 80 % cirkulirajućih komponenti. Nepromijenjeni talidomid bio je manja komponenta (< 3 % doze) u mokraći. Pored talidomida, u plazmi su također prisutni i hidrolitički produkti N-(o-karboksibenzoil) glutarimid i ftaloil izoglutamin koji se stvaraju neenzimatskim procesima, a u mokraći su većinska komponenta. Oksidativni metabolizam ne pridonosi značajno ukupnom metabolizmu talidomida. Prisutan je minimalni jetreni metabolizam talidomida kataliziran citokromom P450. Postoje in vitro podaci koji upućuju na to da prednizon može pobuditi indukciju enzima koja može reducirati sistemsku izloženost istodobno primijenjenih lijekova. Relevantnost ovih podataka in vivo nije poznata.

Eliminacija

Srednja vrijednost poluvremena eliminacije talidomida u plazmi nakon pojedinačne oralne doze između 50 mg i 400 mg iznosila je od 5,5 do 7,3 sata. Nakon primjene pojedinačne oralne doze od 400 mg radioaktivno obilježenog talidomida, ukupna srednja vrijednost količine primijenjene doze do 8. dana iznosila je 93,6 %. Većina radioaktivne doze izlučena je unutar 48 sati nakon primjene doze.

Glavni način izlučivanja bio je mokraćom (> 90 %), dok je izlučivanje stolicom bilo manje zastupljeno.

Postoji linearni odnos između tjelesne težine i procijenjenog klirensa talidomida; u bolesnika s multiplim mijelomom s tjelesnom težinom od 47-133 kg, klirens talidomida bio je u rasponu od približno 6-12 l/h, prikazujući tako porast u klirensu od 0,621 l/h pri porastu tjelesne težine od 10 kg.

Linearnost/nelinearnost

Ukupna sistemska izloženost (AUC) proporcionalna je dozi prilikom uvjeta pojedinačnog doziranja.

Nije uočena farmakokinetika ovisna o vremenu.

Oštećenje funkcije jetre i bubrega

Opseg metabolizma talidomida posredovan sustavom citokroma P450 minimalan je, a nepromijenjeni se talidomid ne izlučuje bubrezima. Mjere funkcije bubrega (CLcr) i funkcije jetre (biokemijske pretrage krvi) upućuju na minimalne učinke funkcije bubrega i jetre na farmakokinetiku talidomida.

Ne očekuje se da će na metabolizam talidomida kao takav utjecati disfunkcija jetre ili bubrega. Podaci od bolesnika u terminalnom stadiju bolesti bubrega upućuju na to da funkcija bubrega ne utječe na farmakokinetiku talidomida. Međutim, imajući u vidu da se farmakološki aktivni metaboliti

eliminiraju mokraćom, preporučuje se pomno praćenje bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega zbog moguće pojave bilo kakvih nuspojava.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

U mužjaka pasa nakon godine dana doziranja primijećeni su reverzibilni čepovi žuči u kanalićima pri ekspozicijama 1,9 puta većim od ekspozicije u ljudi.

Pad broja trombocita zabilježen je u ispitivanjima na miševima i štakorima. Čini se da je potonji događaj povezan s talidomidom i javlja se pri ekspozicijama 2,4 puta većim od ekspozicija u ljudi. Pad broja trombocita nije se očitovao kliničkim znakovima.

U jednogodišnjem ispitivanju na psima primijećene su uvećane i/ili pomodrjele mliječne žlijezde te produljeni reproduktivni ciklusi u ženki pri ekspozicijama jednakim 1,8 puta ili većim od 3,6 puta od ekspozicije u ljudi. Važnost tih nalaza za ljude nije poznata.

Učinak talidomida na funkciju štitne žlijezde procijenjen je u štakora i pasa. Nikakav učinak nije primijećen u pasa; međutim, u štakora je bilo prisutno vidljivo smanjenje ukupnog i slobodnog T4 ovisno o dozi, a koje je bilo dosljednije u ženki.

Nije otkriven mutagen ili genotoksičan učinak prilikom ispitivanja talidomida u seriji standardnih testova genotoksičnosti. Nije bilo dokaza o kancerogenosti pri ekspozicijama od približno 15, 13 odnosno 39 puta većim od procijenjene kliničke AUC pri preporučenoj početnoj dozi u miševa te mužjaka odnosno ženki štakora.

Ispitivanja na životinjama pokazala su razlike u osjetljivosti vrsta na teratogene učinke talidomida.

Talidomid je u ljudi dokazano teratogen.

Ispitivanje na kunićima nije pokazalo učinak na pokazatelje plodnosti u mužjaka ili ženki, iako je u mužjaka opažena degeneracija testisa.

Ispitivanja perinatalne i postnatalne toksičnosti provedena na kunićima uz primjenu talidomida u dozama do 500 mg/kg/dan rezultirala su pobačajima, povećanim brojem mrtvorođene mladunčadi i smanjenom sposobnošću preživljenja mladunčadi u razdoblju sisanja. Mladunčad majki koje su primile talidomid imala je povećanu stopu pobačaja, smanjenu tjelesnu težinu, promjene u procesima učenja i pamćenja, smanjenu plodnost i smanjen indeks gravidnosti.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule

škrob, prethodno geliran magnezijev stearat

Ovojnica kapsule želatina

titanijev dioksid (E171)

Tinta za označivanje

šelak

željezov oksid, crni (E172) propilenglikol

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

5 godina

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

PVC/PCTFE/aluminij blister koji sadrži 14 kapsula.

Veličina pakiranja: 28 kapsula (dva blistera) u kartonskom ovitku.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Kapsule se ne smiju otvarati ni drobiti. Ako prašak talidomida dođe u kontakt s kožom, kožu treba odmah temeljito oprati vodom i sapunom. Ako talidomid dođe u kontakt sa sluznicama, treba ih temeljito isprati vodom.

Po završetku liječenja sve neupotrijebljene kapsule potrebno je vratiti ljekarniku.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Celgene Europe Limited

1 Longwalk Road

Stockley Park

Uxbridge

UB11 1DB

Ujedinjeno Kraljevstvo

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/08/443/001

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/ DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

16. travnja 2008.

Datum posljednje obnove odobrenja:

18. prosinca 2012.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept