Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Vectibix (panitumumab) – Sažetak opisa svojstava lijeka - L01XC08

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaVectibix
ATK šifraL01XC08
Tvarpanitumumab
ProizvođačAmgen Europe B.V.

1.NAZIV LIJEKA

Vectibix 20 mg/ml koncentrat za otopinu za infuziju.

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml koncentrata sadrži 20 mg panitumumaba.

Jedna bočica za jednokratnu primjenu sadrži ili 100 mg panitumumaba u 5 ml ili 400 mg panitumumaba u 20 ml.

Kad je lijek pripremljen prema uputama navedenim u dijelu 6.6, konačna koncentracija panitumumaba ne smije biti viša od 10 mg/ml.

Panitumumab je potpuno humano monoklonsko IgG2 protutijelo dobiveno u staničnoj liniji sisavaca (CHO) tehnologijom rekombinantne DNK.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Jedan ml koncentrata sadrži 0,150 mmol natrija, što odgovara 3,45 mg natrija.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Koncentrat za otopinu za infuziju (sterilni koncentrat).

Bezbojna otopina koja može sadržavati poluprozirne do bijele, vidljive amorfne proteinske čestice panitumumaba.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Vectibix je indiciran za liječenje odraslih bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom (mKRK) s divljim tipom gena RAS:

u prvoj liniji liječenja u kombinaciji s kemoterapijskim protokolom FOLFOX ili FOLFIRI.

u drugoj liniji liječenja u kombinaciji s kemoterapijskim protokolom FOLFIRI kod bolesnika koji su u prvoj liniji liječenja primili kemoterapiju temeljenu na fluoropirimidinima (isključujući irinotekan).

kao monoterapija nakon neuspjeha kemoterapijskih protokola koji sadrže fluoropirimidin, oksaliplatin i irinotekan.

4.2Doziranje i način primjene

Liječenje lijekom Vectibix mora biti pod nadzorom liječnika koji ima iskustva u primjeni antitumorskih lijekova. Prije početka liječenja lijekom Vectibix potrebno je potvrditi status divljeg tipa RAS gena (KRAS i

NRAS). Mutacijski status mora se odrediti u iskusnom laboratoriju korištenjem provjerene metode testiranja za detekciju mutacija KRAS gena (egzoni 2, 3 i 4) i NRAS (egzoni 2, 3 i 4).

Doziranje

Preporučena doza lijeka Vectibix iznosi 6 mg/kg tjelesne težine primijenjena jednom svaka dva tjedna. Prije infuzije Vectibix mora biti razrijeđen s 0,9% (9 mg/ml) otopine natrijeva klorida za injekciju do konačne koncentracije koja ne smije prelaziti 10 mg/ml (za upute za pripremu, vidjeti dio 6.6).

U slučajevima teških (≥ stupnja 3) dermatoloških reakcija može biti neophodna prilagodba doze lijeka Vectibix (vidjeti dio 4.4).

Posebne populacije

Sigurnost i djelotvornost lijeka Vectibix nije ispitivana kod bolesnika s bubrežnim ili jetrenim oštećenjem.

Nema kliničkih podataka koji govore u prilog potrebe prilagodbe doze kod starijih bolesnika.

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene lijeka Vectibix u pedijatrijskoj populaciji u indikaciji liječenja kolorektalnog karcinoma.

Način primjene

Vectibix se mora primijeniti intravenskom infuzijom pomoću infuzijske pumpe, upotrebljavajući 0,2 ili 0,22 mikrometarski filter s niskim afinitetom vezanja proteina, perifernim putem ili putem uvedenog katetera. Preporučeno vrijeme trajanja infuzije je oko 60 minuta. Ukoliko se prva infuzija dobro tolerirala, sljedeće se infuzije mogu primijeniti tijekom 30 do 60 minuta. Doze iznad 1000 mg moraju biti primijenjene u infuziji tijekom približno 90 minuta (za upute za uporabu, vidjeti dio 6.6).

Infuzijska linija mora se isprati otopinom natrijevog klorida prije i nakon primjene lijeka Vectibix kako bi se izbjeglo miješanje s drugim lijekovima ili intravenskim otopinama.

U slučajevima reakcija povezanih s infuzijom može biti neophodno smanjenje brzine infuzije lijeka Vectibix (vidjeti dio 4.4).

Vectibix se ne smije primjenjivati u obliku brzih intravenskih ili bolus injekcija.

Za uputu o razrjeđivanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

4.3Kontraindikacije

Vectibix je kontraindiciran kod bolesnika s anamnezom teške ili po život opasne reakcije preosjetljivosti na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnici s intersticijskim pneumonitisom ili plućnom fibrozom (vidjeti dio 4.4).

Kombinacija lijeka Vectibix i kemoterapije koja sadrži oksaliplatin kontraindicirana je kod bolesnika s mKRK-om s mutiranim RAS ili kod bolesnika s mKRK-om kod kojih status RAS nije poznat (vidjeti dio 4.4).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Dermatološke reakcije i toksičnost za meka tkiva

Dermatološke reakcije vezane uz farmakološki učinak koji je uočen pri liječenju inhibitorima receptora epidermalnog čimbenika rasta (EGFR) primijećene su kod gotovo svih bolesnika (približno 90%) liječenih lijekom Vectibix. Teške kožne reakcije (NCI-CTC stupanj 3) bile su prijavljene u 34%, a životno opasne kožne reakcije (NCI-CTC stupanj 4) u < 1% bolesnika koji su primali lijek Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom (n = 1536) (vidjeti dio 4.8). Ako bolesnici razviju dermatološke reakcije stupnja ≥ 3 ili višeg (CTCAE v 4.0), ili koje se smatraju nepodnošljivima, preporučuje se sljedeća prilagodba doze:

Pojava kožnih

Primjena lijeka

Ishod

Prilagodba doze

simptoma:

Vectibix

 

 

≥ stupanj 31

 

 

 

Prva pojava

Izostaviti 1 ili 2

Poboljšan (< stupnja 3)

Nastaviti infuziju sa 100%

 

doze

 

početne doze

 

 

Bez poboljšanja

Prekinuti liječenje

Kod druge pojave

Izostaviti 1 ili 2

Poboljšan (< stupnja 3)

Nastaviti infuziju s 80%

 

doze

 

početne doze

 

 

Bez poboljšanja

Prekinuti liječenje

Kod treće pojave

Izostaviti 1 ili 2

Poboljšan (< stupnja 3)

Nastaviti infuziju sa 60%

 

doze

 

početne doze

 

 

Bez poboljšanja

Prekinuti liječenje

Kod četvrte pojave

Prekinuti liječenje

-

-

 

 

 

 

1 veći ili jednak stupnju 3 se definira kao težak ili opasan po život

U kliničkim ispitivanjima, nakon pojave teških dermatoloških reakcija (uključujući stomatitis) prijavljene su infektivne komplikacije, među kojima sepsa i nekrotizirajući fasciitis, koje su u rijetkim slučajevima dovele do smrti, te lokalni apscesi koji su zahtijevali inciziju i drenažu. Bolesnike s teškim dermatološkim reakcijama ili toksičnošću za meka tkiva ili one kojima su se za vrijeme primanja lijeka Vectibix reakcije pogoršale, mora se pratiti zbog razvoja upalnih ili infekcijskih posljedica (uključujući celulitis i nekrotizirajući fasciitis) i odmah započeti odgovarajuće liječenje. Kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix opažene su komplikacije u obliku infekcija opasnih po život i sa smrtnim ishodom, uključujući nekrotizirajući fasciitis i sepsu. U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix prijavljeni su rijetki slučajevi Stevens-Johnsonovog sindroma i toksične epidermalne nekrolize. Privremeno ili trajno prekinite primjenu lijeka Vectibix u slučaju dermatološke toksičnosti ili toksičnosti za meka tkiva, povezanih s teškim ili životno opasnim upalnim ili infektivnim komplikacijama.

Liječenje kožnih reakcija mora se temeljiti na težini reakcije i može uključivati sredstvo za ovlaživanje kože, sredstvo za zaštitu od sunca (SPF > 15 UVA i UVB) i topikalne steroidne kreme (ne jače od 1% hidrokortizona), koji se nanose na zahvaćeno područje i/ili oralne antibiotike. Također, bolesnicima koji razviju osip/dermatološku toksičnost se preporučuje da koriste sredstva za zaštitu od sunca i kape te ograniče izlaganje suncu, jer sunčevo svjetlo može dovesti do egzacerbacije kožnih reakcija.

Proaktivno liječenje kože koje uključuje primjenu sredstava za ovlaživanje kože, sredstva za zaštitu od sunca (SPF >15 UVA i UVB), topikalnih steroidnih krema (ne jačih od 1% hidrokortizona) i oralnih antibiotika (npr. doksiciklina) može biti korisno u liječenju dermatoloških reakcija. Bolesnicima se može savjetovati da nanose sredstva za ovlaživanje kože i sredstva za zaštitu od sunca na područje lica, ruku, stopala, vrata, leđa i prsa svakog jutra tijekom liječenja te da primjenjuju topikalne steroide na područje lica, ruku, stopala, vrata, leđa i prsa svake večeri tijekom liječenja.

Plućne komplikacije

Bolesnici s anamnestičkim podacima ili dokazanim intersticijskim pneumonitisom ili plućnom fibrozom nisu uključivani u klinička ispitivanja. Prijavljeni su slučajevi intersticijske plućne bolesti, sa smrtnim ili bez smrtnog ishoda, uglavnom u japanskoj populaciji. U slučaju akutne pojave ili pogoršanja plućnih simptoma, terapija lijekom Vectibix mora se prekinuti i hitno istražiti uzroke tih simptoma. Ako je dijagnosticirana intersticijska plućna bolest liječenje lijekom Vectibix treba trajno prekinuti i bolesnike treba primjereno liječiti. Kod bolesnika s anamnestičkim podacima o intersticijskom pneumonitisu ili plućnoj fibrozi, mora se razmotriti korist terapije s panitumumabom nasuprot riziku od plućnih komplikacija.

Poremećaji elektrolita

U nekih je bolesnika primijećen progresivan pad razine magnezija u serumu, koji je doveo do teške (stupanj 4) hipomagnezijemije. Bolesnike se mora periodički kontrolirati zbog hipomagnezijemije i pridružene hipokalcijemije prije početka liječenja lijekom Vectibix i periodički od tada sve do 8 tjedana nakon završetka terapije (vidjeti dio 4.8). Preporučuje se odgovarajuća nadoknada magnezija.

Također su primijećeni ostali poremećaji elektrolita, uključujući hipokalijemiju. Preporučuje se promatranje kako je gore navedeno i nadoknada tih elektrolita u slučaju potrebe.

Reakcije povezane s infuzijom

U kliničkim ispitivanjima monoterapije i kombiniranog liječenja mKRK-a (n = 2588), reakcije povezane s infuzijom (koje se javljaju unutar 24 sata od infuzije) prijavljene su u oko 4% bolesnika liječenih lijekom Vectibix, od kojih su < 1% bile teške (NCI-CTC stupanj 3 i stupanj 4).

U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet prijavljene su ozbiljne reakcije povezane s infuzijom, uključujući rijetka post marketinška izvješća sa smrtnim ishodom. Ako se pojavi teška ili po život opasna reakcija preosjetljivosti za vrijeme ili u bilo kojem trenutku nakon primjene infuzije (npr. prisutnost bronhospazma, angioedema, hipotenzije, potrebe za parenteralnim liječenjem ili anafilaksije), primjena lijeka Vectibix mora se trajno prekinuti (vidjeti dijelove 4.3 i 4.8).

Kod bolesnika koji iskuse blagu ili umjerenu (CTCAE v 4.0 stupnjevi 1 i 2) reakciju povezanu s infuzijom, brzina infuzije mora biti smanjena tijekom trajanja te infuzije. Preporučuje se održavanje male brzine infuzije u svim sljedećim primjenama.

Prijavljene su reakcije preosjetljivosti koje su se pojavile više od 24 sata nakon infuzije, uključujući i fatalni slučaj angioedema koji se pojavio više od 24 sata nakon infuzije. Bolesnike se mora upozoriti na mogućnost pojave kasnih reakcija i uputiti ih da se obrate svom liječniku u slučaju pojave simptoma reakcije preosjetljivosti.

Akutno zatajenje bubrega

Akutno zatajenje bubrega primijećeno je kod bolesnika koji razviju teški proljev i dehidraciju. Bolesnicima koji dobiju jaki proljev potrebno je savjetovati da se hitno obrate zdravstvenom djelatniku.

Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom koja sadrži irinotekan, bolus 5-fluorouracila i leukovorin (IFL)

Bolesnici koji primaju Vectibix u kombinaciji s IFL protokolom [bolus 5-fluorouracila (500 mg/m2), leukovorin (20 mg/m2) i irinotekan (125 mg/m2)] imaju visoku učestalost jakih proljeva (vidjeti dio 4.8). Stoga se primjena lijeka Vectibix u kombinaciji s IFL protokolom mora izbjegavati (vidjeti dio 4.5).

Vectibix u kombinaciji s bevacizumabom i drugim kemoterapijskim protokolima

U randomiziranom, otvorenom, multicentričnom ispitivanju na 1053 bolesnika praćena je djelotvornost kemoterapijskih protokola koji uključuju bevacizumab i oksaliplatin ili irinotekan u kombinaciji sa ili bez lijeka Vectibix u prvoj liniji liječenja bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom. Skraćeno vrijeme preživljenja bez progresije bolesti i povećana smrtnost primijećeni su kod bolesnika koji su primali Vectibix u kombinaciji s bevacizumabom i kemoterapijom. Veća učestalost plućne embolije, infekcija (pretežno dermatološkog porijekla), proljeva, poremećaja elektrolita, mučnine, povraćanja i dehidracije također je primijećena u skupini bolesnika koji su primali lijek Vectibix u kombinaciji s bevacizumabom i kemoterapijom. Dodatna analiza podataka o djelotvornosti prema statusu KRAS gena nije identificirala podskupinu bolesnika koji bi imali korist od lijeka Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom na bazi oksaliplatina ili irinotekana i bevacizumaba. Trend skraćenog vremena preživljenja primijećen je ako se Vectibix primijenjuje kod podskupine bolesnika s divljim tipom KRAS gena u skupini koja je primala bevacizumab i oksaliplatin i trend skraćenog vremena preživljenja primijećen je kod skupine koja je primala

bevacizumab i irinotekan uz Vectibix bez obzira na mutacijski status KRAS gena. Zbog navedenog, Vectibix se ne smije primjenjivati u kombinaciji s kemoterapijskim protokolom koji sadrži bevacizumab (vidjeti

dio 4.5 i 5.1).

Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom na bazi oksaliplatina kod bolesnika s mKRK-om s mutiranim RAS ili nepoznatim mutacijskim statusom RAS.

Kombinacija lijeka Vectibix s kemoterapijom koja sadrži oksaliplatin kontraindicirana je kod bolesnika koji imaju mKRK s mutiranim RAS ili kod bolesnika koji imaju mKRK s nepoznatim statusom RAS (vidjeti dio 4.3 i 5.1).

U primarnoj analizi ispitivanja (n = 1183, 656 bolesnika s tumorom s divljim tipom KRAS gena (egzon 2) i 440 bolesnika s tumorom s mutiranim KRAS genom) ocjenjivanjem primjene panitumumaba u kombinaciji s infuzijom 5-fluorouracila, leukovorina i oksaliplatina (FOLFOX) u usporedbi s primjenom samo kemoterapije FOLFOX-a u prvoj liniji terapije mKRK-a, primijećeno je skraćeno vrijeme preživljenja bez progresije bolesti (PFS) i ukupno vrijeme preživljenja (OS) kod bolesnika s tumorima s mutiranim KRAS genom koji su primali panitumumab i FOLFOX (n = 221) naspram primjene FOLFOX-a (n = 219).

U istom ispitivanju, unaprijed definirana retrospektivna analiza podskupine od 641 ispitanika, od ukupno 656 ispitanika, s tumorima s divljim tipom KRAS gena (egzon 2) iz tog ispitivanja identificirala je dodatne mutacije gena RAS (KRAS [egzoni 3 i 4] ili NRAS [egzoni 2, 3 i 4]) kod 16% (n = 108) ispitanika. Kod ispitanika s tumorima s mutiranim RAS koji su primali panitumumab i FOLFOX (n = 51) uočeno je kraće preživljenje bez progresije bolesti (PFS) i kraće ukupno preživljenje (OS) u usporedbi s primjenom samo terapije FOLFOX (n = 57).

Mutacijski status RAS mora se odrediti korištenjem validirane metode testiranja u iskusnom laboratoriju (vidjeti dio 4.2). Ako se Vectibix planira uzimati u kombinaciji s FOLFOX, tada se preporučuje odrediti mutacijski status u laboratoriju koji sudjeluje u eksternom programu osiguranja kakvoće RAS (RAS External Quality Assurance program) ili status divljeg tipa treba potvrditi ponovljenim testom.

Okularna toksičnost

Ozbiljni slučajevi keratitisa i ulceroznog keratitisa prijavljeni su u rijetkim slučajevima u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Bolesnici sa znacima i simptomima koji upućuju na keratitis, kao što su akutna ili pogoršavajuća: upala oka, lakrimacija, osjetljivost na svjetlo, zamagljen vid, bol u oku i/ili crveno oko, moraju se odmah uputiti specijalistu oftalmologu.

Ako je dijagnoza ulceroznog keratitisa potvrđena, liječenje lijekom Vectibix mora se privremeno ili trajno prekinuti. Ukoliko je keratitis dijagnosticiran, moraju se pažljivo razmotriti koristi i rizici nastavka liječenja.

Vectibix se mora primjenjivati s oprezom kod bolesnika s anamnezom keratitisa, ulceroznog keratitisa ili jakom suhoćom oka. Primjena kontaktnih leća također je faktor rizika za keratitis i ulceraciju.

Bolesnici s izvedbenim statusom ECOG 2 liječeni lijekom Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom

Kod bolesnika s izvedbenim statusom ECOG 2 preporuča se procjena koristi i rizika prije započinjanja liječenja mKRK-a lijekom Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom. Kod bolesnika s izvedbenim statusom ECOG 2 nije zabilježen pozitivan omjer koristi i rizika.

Stariji bolesnici

Kod starijih bolesnika (dob ≥ 65 godina) liječenih lijekom Vectibix u monoterapiji nisu opažene ukupne razlike u sigurnosti ili djelotvornosti. No, kod starijih bolesnika liječenih lijekom Vectibix u kombinaciji s kemoterapijskim protokolom FOLFIRI ili FOLFOX prijavljen je povećan broj ozbiljnih nuspojava u usporedbi s liječenjem samo kemoterapijom (vidjeti dio 4.8).

Ostale mjere opreza

Ovaj lijek sadrži 0,150 mmol natrija (odnosno 3,45 mg natrija) po ml koncentrata. O tome treba voditi računa u bolesnika s ograničenjem unosa natrija.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Podaci iz ispitivanja interakcija lijeka Vectibix i irinotekana kod bolesnika s mKRK-om ukazuju na to da farmakokinetika irinotekana i njegovog aktivnog metabolita, SN-38, nije izmijenjena istodobnom primjenom ovih dvaju lijekova. Rezultati ispitivanja križne reaktivnosti pokazali su da protokoli koji sadrže irinotekan (IFL ili FOLFIRI) nemaju učinak na farmakokinetiku panitumumaba.

Vectibix ne smije biti primijenjen u kombinaciji s kemoterapijom IFL ili s kemoterapijom koja sadrži bevacizumab. Visoka incidencija teških proljeva bila je primijećena pri primjeni panitumumaba u kombinaciji s kemoterapijom IFL-om (vidjeti dio 4.4), a povećana toksičnost i smrtnost primijećeni su kad je panitumumab bio kombiniran s bevacizumabom i kemoterapijom (vidjeti dio 4.4 i 5.1).

Kombinacija lijeka Vectibix s kemoterapijom koja sadrži oksaliplatin kontraindicirana je kod bolesnika s mKRK-om s mutiranim RAS ili kod bolesnika s mKRK-om s nepoznatim statusom RAS. Skraćeno vrijeme preživljenja bez progresije bolesti i ukupno vrijeme preživljenja bilo je primijećeno u kliničkom ispitivanju kod bolesnika s tumorima s mutiranim RAS koji su primali panitumumab i FOLFOX (vidjeti dio 4.4 i 5.1).

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka o primjeni lijeka Vectibix u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. EGFR je bio impliciran u kontroli prenatalnog razvoja i može biti neophodan za normalnu organogenezu, proliferaciju i diferencijaciju tijekom razvoja embrija. Stoga, Vectibix može uzrokovati oštećenje ploda kada se primjenjuje kod trudnica.

Poznato je da ljudski IgG prolazi kroz placentarnu barijeru te stoga i panitumumab može biti prenesen s majke na plod. Žene reproduktivne dobi moraju koristiti odgovarajuću kontracepciju tijekom liječenja lijekom Vectibix i tijekom 2 mjeseca od primitka zadnje doze lijeka. Ako se Vectibix primjenjuje tijekom trudnoće ili ako bolesnica zatrudni tijekom primjene ovoga lijeka, mora biti upoznata s mogućim rizikom od gubitka trudnoće te mogućim štetnim učincima na razvoj ploda.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se panitumumab u majčino mlijeko. Budući da se ljudski IgG izlučuje u majčino mlijeko, panitumumab bi se također mogao izlučivati. Nisu poznate mogućnosti apsorpcije i štetnost za dojenče nakon ingestije. Preporučuje se da žene ne doje tijekom liječenja lijekom Vectibix, kao i 2 mjeseca nakon primjene zadnje doze lijeka.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama pokazala su reverzibilni učinak na menstrualni ciklus i smanjenu plodnost ženki majmuna (vidjeti dio 5.3). Panitumumab bi mogao utjecati na mogućnost da žena zatrudni.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Ukoliko bolesnici dožive simptome povezane s liječenjem, koji utječu na vid i/ili sposobnost koncentracije i reagiranja, preporučuje im se da ne voze niti rade sa strojevima dok se simptomi ne povuku.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Na temelju analize svih bolesnika u kliničkom ispitivanju s mKRK-om koji su primali Vectibix kao monoterapiju i u kombinaciji s kemoterapijom (n = 2588) najčešće prijavljene nuspojave su kožne reakcije koje se pojavljuju u 93% bolesnika. Te su reakcije povezane s farmakološkim učincima lijeka Vectibix, i većinom su blage do umjerene, 25% ih je teških (stupanj 3 NCI-CTC) i < 1% opasnih po život (stupanj 4 NCI-CTC). Za kliničko liječenje kožnih reakcija, uključujući preporuke za modifikaciju doze, vidjeti

dio 4.4.

Vrlo često prijavljivane nuspojave, koje su se javile u ≥ 20% bolesnika, bile su poremećaji probavnog sustava [proljev (50%), mučnina (41%), povraćanje (27%), konstipacija (23%) i bol u abdomenu (23%)], opći poremećaji [umor (37%), pireksija (20%)], poremećaji metabolizma i prehrane [anoreksija (27%)], infekcije i infestacije [paronihija (20%)], i poremećaji kože i potkožnog tkiva [osip (45%), akneiformni dermatitis (39%), svrbež (35%), eritem (30%) i suha koža (22%)].

Tablični sažetak nuspojava

Podaci u tablici ispod opisuju nuspojave prijavljene u kliničkim ispitivanjima kod bolesnika s mKRK-om koji su primali panitumumab u monoterapiji ili u kombinaciji s kemoterapijom (n = 2588) i spontano prijavljene nuspojave. Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

 

 

Nuspojave

 

 

 

 

 

 

 

 

MedDRA

Vrlo često

Često

Manje često

Rijetko

Nepoznata

klasifikacija

(≥ 1/10)

(≥ 1/100 i < 1/10)

(≥ 1/1000 i

(≥ 1/10 000 i

učestalost*

organskih

 

 

< 1/100)

< 1/1000)

 

sustava

 

 

 

 

 

Infekcije i

Paronihija1

Pustularni osip

Infekcija oka

 

 

infestacije

 

Celulitis1

Infekcija očnog

 

 

 

 

Infekcija mokraćnog

kapka

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Folikulitis

 

 

 

 

 

Lokalizirana infekcija

 

 

 

Poremećaji krvi

Anemija

Leukopenija

 

 

 

i limfnog

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

Preosjetljivost1

 

Anafilaktička

 

imunološkog

 

 

 

reakcija1

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

Hipokalijemija

Hipokalcijemija

 

 

 

metabolizma i

Anoreksija

Dehidracija

 

 

 

prehrane

Hipomagnezijemij

Hiperglikemija

 

 

 

 

a

Hipofosfatemija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Psihijatrijski

Nesanica

Anksioznost

 

 

 

poremećaji

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

Glavobolja

 

 

 

živčanog

 

Omaglica

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

Konjunktivitis

Blefaritis

Iritacija očnog

Ulcerozni

 

 

 

Rast trepavica

kapka

keratitis1

 

 

 

Pojačana lakrimacija

Keratitis1

 

 

 

 

Hiperemija oka

 

 

 

 

 

Suhoća oka

 

 

 

 

 

Svrbež oka

 

 

 

 

 

Iritacija oka

 

 

 

 

 

Nuspojave

 

 

 

 

 

 

 

 

MedDRA

Vrlo često

Često

Manje često

Rijetko

Nepoznata

klasifikacija

(≥ 1/10)

(≥ 1/100 i < 1/10)

(≥ 1/1000 i

(≥ 1/10 000 i

učestalost*

organskih

 

 

< 1/100)

< 1/1000)

 

sustava

 

 

 

 

 

Srčani

 

Tahikardija

Cijanoza

 

 

poremećaji

 

 

 

 

 

Krvožilni

 

Duboka venska

 

 

 

poremećaji

 

tromboza

 

 

 

 

 

Hipotenzija

 

 

 

 

 

Hipertenzija

 

 

 

 

 

Navale crvenila

 

 

 

Poremećaji

Dispneja

Plućna embolija

Bronhospazam

 

Intersticijska

dišnog sustava,

Kašalj

Epistaksa

Suhoća nosa

 

bolest pluća3

prsišta i

 

 

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

 

 

Poremećaji

Proljev1

Rektalno krvarenje

Raspucane usne

 

 

probavnog

Mučnina

Suha usta

Suhe usne

 

 

sustava

Povraćanje

Dispepsija

 

 

 

 

Bol u abdomenu

Aftozni stomatitis

 

 

 

 

Stomatitis

Heilitis

 

 

 

 

Konstipacija

Gastroezofagealna

 

 

 

 

 

refluksna bolest

 

 

 

Poremećaji

Akneiformni

Sindrom

Angioedem1

Nekroza kože1

 

kože i

dermatitis

palmoplantarne

Hirzutizam

Stevens-

 

potkožnog tkiva

Osip1,2

eritrodisestezije

Urasli nokat

Johnsonov

 

 

 

 

 

 

 

Eritem

Ulceracije kože

Oniholiza

sindrom1

 

 

Svrbež

Krusta

 

Toksična

 

 

Suha koža

Hipertrihoza

 

 

 

 

epidermalna

 

 

Fisure kože

Onihoklazija

 

 

 

 

nekroliza1

 

 

Akne

Poremećaji noktiju

 

 

 

 

 

 

 

Alopecija

Hiperhidroza

 

 

 

 

 

Dermatitis

 

 

 

Poremećaji

Bol u leđima

Bol u ekstremitetima

 

 

 

mišićno-

 

 

 

 

 

koštanog

 

 

 

 

 

sustava i

 

 

 

 

 

vezivnog tkiva

 

 

 

 

 

Opći

Umor

Bol u prsištu

Reakcije povezane

 

 

poremećaji i

Pireksija

Bol

s infuzijom1

 

 

reakcije na

Astenija

Zimica

 

 

 

mjestu primjene

Upala sluznice

 

 

 

 

 

Periferni edem

 

 

 

 

Pretrage

Smanjenje

Snižena razina

 

 

 

 

tjelesne težine

magnezija u krvi

 

 

 

1Vidjeti dolje navedeni dio „Opis odabranih nuspojava“

2Osip uključuje uobičajene oblike kožne toksičnosti, ljuštenje kože, eksfolijativni osip, papularni osip, pruritični osip, eritematozni osip, generalizirani osip, makularni osip, makulo-papularni osip, kožne lezije

3Vidjeti dio 4.4 Plućne komplikacije

* Učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka

Sigurnosni profil lijeka Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom sastoji se od prijavljenih nuspojava lijeka

Vectibix (u monoterapiji) i toksičnosti pratećih kemoterapijskih protokola. Nisu zabilježene nove toksičnosti ili pogoršanja prethodno poznatih toksičnosti u mjeri većoj od očekivanih aditivnih učinaka. Kožne reakcije bile su najučestalije nuspojave kod bolesnika koji su primali panitumumab u kombinaciji s kemoterapijom.

Ostale toksičnosti koje su primijećene s većom učestalošću u odnosu na monoterapiju uključivale su hipomagnezijemiju, proljev i stomatitis. Ove su toksičnosti nerijetko dovele do prekida liječenja lijekom Vectibix ili kemoterapijom.

Opis odabranih nuspojava

Poremećaji probavnog sustava

Prijavljivani proljev uglavnom je bio blage do umjerene težine. Teški je proljev bio (NCI-CTC stupanj 3 i 4) prijavljen u 2% bolesnika liječenih lijekom Vectibix u monoterapiji i u 17% bolesnika liječenih lijekom Vectibix u kombinaciji s kemoterapijom.

Prijavljeni su slučajevi akutnog zatajenja bubrega kod bolesnika koji su razvili proljev i dehidraciju (vidjeti dio 4.4).

Reakcije povezane s infuzijom

U kliničkim ispitivanjima monoterapije i kombinirane terapije mKRK-a (n = 2588) reakcije povezane s infuzijom (koje se javljaju unutar 24 sata od bilo koje infuzije), koje mogu uključivati simptome/znakove kao što su zimica, vrućica ili dispneja, zabilježene su u 4% bolesnika liječenih lijekom Vectibix, od kojih je < 1% bilo teških (NCI-CTC stupanj 3 i stupanj 4).

Tijekom kliničkog ispitivanja zabilježen je smrtni slučaj povezan s angioedemom koji se dogodio kod bolesnika s rekurentnim i metastatskim karcinomom pločastih stanica glave i vrata koji je bio liječen lijekom Vectibix. Smrtni događaj dogodio se nakon ponovnog izlaganja lijeku, koji je uslijedio nakon prethodne epizode angioedema. Obje epizode pojavile su se više od 24 sata po primjeni lijeka (vidjeti dijelove 4.3

i 4.4). U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet prijavljene su reakcije preosjetljivosti koje su se pojavile više od 24 sata nakon primjene infuzije.

Za kliničko liječenje reakcija povezanih s infuzijom, vidjeti dio 4.4.

Poremećaji kože i potkožnoga tkiva

Kožni osip najčešće se pojavljuje na licu, gornjem dijelu prsišta i leđima, no može se proširiti i na ekstremitete. Posljedično, uz razvoj teških kožnih reakcija i reakcija potkožnog tkiva, bile su prijavljene infekcijske komplikacije, uključujući sepsu, koja je u rijetkim slučajevima dovela do smrti, celulitis i stvaranje lokalnih apscesa koji su zahtijevali inciziju i drenažu. Medijan vremena do pojave prvih simptoma dermatološke reakcije bio je 10 dana, a medijan vremena povlačenja nakon posljednje doze lijeka Vectibix iznosilo je 28 dana.

Paronihijalna upala bila je povezana s oticanjem bočnih nabora noktiju na prstima ruku i nogu.

Poznato je da su dermatološke reakcije (uključujući učinke na noktima), uočene kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix ili drugim inhibitorima EGFR, povezane s farmakološkim učincima terapije.

Tijekom svih kliničkih ispitivanja kožne reakcije su se pojavljivale u 93% bolesnika liječenih lijekom Vectibix u monoterapiji ili u kombinaciji s kemoterapijom (n = 2588). Ovi događaji obuhvaćaju pretežno osip i akneiformni dermatitis i uglavnom su bili blagi do umjereni. Teške (NCI-CTC stupanj 3) kožne reakcije bile su zabilježene u 34%, a po život opasne (NCI-CTC stupanj 4) u < 1% bolesnika koji su primali Vecibix u kombinaciji s kemoterapijom (n = 1536). Kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix opažene su komplikacije u obliku infekcija opasnih po život i sa smrtnim ishodom, uključujući nekrotizirajući fasciitis i sepsu (vidjeti dio 4.4).

Za kliničko liječenje dermatoloških reakcija, uključujući preporuke za modifikaciju doze, vidjeti dio 4.4.

U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su rijetki slučajevi nekroze kože, Stevens- Johnsonovog sindroma i toksične epidermalne nekrolize (vidjeti dio 4.4).

Okularna toksičnost

Slučajevi keratitisa, koji nisu ocijenjeni ozbiljnima, primijećeni su u 0,2 do 0,7% bolesnika u kliničkim ispitivanjima. U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet, ozbiljni slučajevi keratitisa i ulceroznog keratitisa rijetko su prijavljivani (vidjeti dio 4.4).

Ostale posebne populacije

Kod starijih bolesnika (dob ≥ 65 godina) liječenih lijekom Vectibix u monoterapiji nisu opažene ukupne razlike u sigurnosti ili učinkovitosti. No, prijavljen je povećan broj ozbiljnih nuspojava kod starijih bolesnika kod kojih je lijek Vectibix primijenjen u kombinaciji s kemoterapijskim protokolom FOLFIRI (45% naspram 37%) ili FOLFOX (52% naspram 37%) kemoterapijskim protokolom u usporedbi s liječenjem samo kemoterapijom (vidjeti dio 4.4.). Najveći porast učestalosti ozbiljnih štetnih događaja bio je za proljev kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix u kombinaciji ili s protokolima FOLFOX ili s FOLFIRI te dehidracija i plućna embolija kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix u kombinaciji s protokolom FOLFIRI.

Sigurnost primjene lijeka Vectibix nije ispitana kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Doze do 9 mg/kg ispitane su u kliničkim ispitivanjima. Bilo je izvješća o predoziranju u slučajevima kada su primjenjivane otprilike dvostruko veće doze od onih preporučenih (12 mg/kg). Primijećeni štetni događaji uključivali su kožnu toksičnost, proljev, dehidraciju i umor, a ti su simptomi bili u skladu sa sigurnosnim profilom preporučene doze.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antineoplastici, monoklonska protutijela, ATK oznaka: L01XC08

Mehanizam djelovanja

Panitumumab je rekombinantno, potpuno humano monoklonsko protutijelo IgG2, koje se veže s visokim afinitetom i specifičnošću za ljudski EGFR. EGFR je transmembranski glikoprotein koji pripada podskupini receptora tirozin-kinaza tipa I u koju se ubrajaju EGFR (HER1/c-ErbB-1), HER2, HER3 i HER 4. EGFR stimulira rast stanica u normalnim epitelnim tkivima, uključujući kožu i folikul dlake te je eksprimiran na stanicama različitih vrsta tumora.

Panitumumab se veže na EGFR domenu za vezanje liganda i inhibira autofosforilaciju receptora koju potiču svi poznati ligandi EGFR-a. Vezivanje panitumumaba na EGFR rezultira internalizacijom receptora, inhibicijom rasta stanica, poticanjem apopotoze i smanjenom produkcijom interleukina 8 i vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (VEGF).

KRAS (Kirsten rat sarkoma 2 viral oncogene homologue) i NRAS (Neuroblastoma RAS viral oncogene homologue) visoko su srodni članovi skupine onkogena RAS. Geni KRAS i NRAS kodiraju male GTP-vezujuće proteine koji su uključeni u prijenos signala kroz stanicu. Različiti stimulativni poticaji,

uključujući i one koji potječu od EGFR, aktiviraju KRAS i NRAS, koji posljedično aktiviraju druge unutarstanične proteine kako bi potaknuli diobu i preživljenje stanica te angiogenezu.

Aktivirajuće mutacije u genima RAS česte su u brojnim ljudskim tumorima i sudjeluju u onkogenezi i progresiji tumora.

Farmakodinamički učinci

Testovi in vitro i ispitivanja in vivo na životinjama pokazala su da panitumumab inhibira rast i preživljenje tumorskih stanica koje eksprimiraju EGFR. Antitumorski učinci panitumumaba nisu primijećeni u ljudi u ksenograftima tumora koji nisu eksprimirali EGFR. Dodatak panitumumaba zračenju, kemoterapiji ili ostaloj ciljanoj terapiji u ispitivanjima na životinjama doveo je do pojačanog antitumorskog učinka u usporedbi sa zračenjem, kemoterapijom ili ciljnom terapijom bez njega.

Poznato je da su dermatološke reakcije (uključujući učinke na nokte) opažene kod bolesnika liječenih lijekom Vectibix ili drugim inhibitorima EGFR-a povezane s farmakološkim učincima terapije (unakrsna referenca na dio 4.2. i 4.8).

Imunogenost

Kao i kod svih terapijskih proteina, i kod panitumumaba postoji potencijal za imunogenost. Podaci o stvaranju anti-panitumumab protutijela potvrđeni su uporabom dvaju različitih probirnih imunotestova za detekciju vežućih anti-panitumumab protutijela (testom ELISA, koji otkriva protutijela s visokim afinitetom i testom Biosensor Immunoassay, koji otkriva protutijela s visokim i niskim afinitetom). Kod bolesnika čiji su se serumi pokazali pozitivnima u bilo kojim od navedenih imunotestova probira, bio je proveden biološki test in vitro za detekciju neutralizirajućih protutijela.

Kao monoterapija:

Incidencija vežućih protutijela (isključujući bolesnike pozitivne prije primjene prve doze i prolazno pozitivne bolesnike) bila je < 1%, detektiranih kiselinsko-disocirajućim testom ELISA i 3,8% detektirano testom Biacore;

Incidencija neutralizirajućih protutijela (isključujući bolesnike pozitivne prije primjene prve doze i prolazno pozitivne bolesnike) bila je < 1%;

Uspoređujući s bolesnicima koji nisu razvili protutijela nije primijećena veza između prisutnosti protutijela na panitumumab i farmakokinetike te djelotvornosti i sigurnosti lijeka.

U kombinaciji s kemoterapijom temeljenoj na irinotekanu ili oksaliplatinu:

Incidencija vežućih protutijela (isključujući bolesnike pozitivne prije primjene prve doze) bila je 1%, detektiranih kiselinsko-disocirajućim testom ELISA i < 1% detektirano testom Biacore;

Incidencija neutralizirajućih protutijela (isključujući bolesnike pozitivne prije primjene prve doze) bila je < 1%;

Nije utvrđena promjena sigurnosnog profila kod bolesnika koji su bili pozitivni na protutijela na Vectibix.

Otkrivanje formiranja protutijela ovisno je o osjetljivosti i specifičnosti testa. Na uočenu incidenciju pozitivnog testa na protutijela može utjecati nekoliko čimbenika uključujući metodologiju testa, postupanje s uzorcima, vrijeme uzimanja uzoraka, istodobno primijenjeni lijekovi i osnovna bolest pa stoga usporedba pojavnosti protutijela u odnosu na druge lijekove može biti pogrešna.

Klinička djelotvornost u monoterapiji

Djelotvornost lijeka Vectibix u monoterapiji kod bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom (mKRK) kod kojih je bolest napredovala tijekom ili nakon prethodne kemoterapije promatrana je u otvorenom ispitivanju s jednom skupinom (585 bolesnika) i u dva randomizirana kontrolirana ispitivanja naspram najbolje potporne terapije (463 bolesnika) i naspram cetuksimaba (1010 bolesnika).

Višenacionalno, randomizirano, kontrolirano ispitivanje provedeno je kod 463 bolesnika s metastatskim karcinomom kolona ili rektuma s eksprimiranim EGFR nakon potvrđenog neuspjeha liječenja protokolima koji su sadržavali oksaliplatin ili irinotekan. Bolesnici su randomizirani u omjeru 1 : 1 na one koji primaju Vectibix u dozi od 6 mg/kg jednom svaka dva tjedna uz najbolju potpornu terapiju (ne uključujući kemoterapiju) (NPT) i na one kojima je pružena samo najbolja potporna terapija. Bolesnici su liječeni do trenutka napredovanja bolesti ili do neprihvatljive toksičnosti. Bolesnici s progresijom bolesti koji su primali samo najbolju potpornu terapiju prešli su na liječenje u sklopu srodnog ispitivanja u kojem su primali Vectibix u dozi od 6 mg/kg jednom svaka dva tjedna.

Primarni ishod bilo je preživljenje bez progresije (PFS, engl. progression free survival). Učinjena je retrospektivna analiza ispitivanja s obzirom na status divljeg tipa KRAS gena (egzon 2) prema mutiranom KRAS genu (egzon 2). U uzorcima tumora dobivenih primarnom resekcijom kolorektalnog karcinoma ispitivano je pojavljivanje sedam najčešćih aktivirajućih mutacija unutar kodona 12 i 13 gena KRAS. Od 427 (92%) bolesnika u kojih je ispitivan status KRAS gena , njih 184 imalo je mutacije. Rezultati analize djelotvornosti nakon prilagodbe za moguću sustavnu pogrešku zbog neplaniranih pregleda prikazani su u tablici ispod. Nije bilo razlike u ukupnom preživljenju (OS, engl. overall survival) između dvije skupine.

 

Populacija s divljim tipom gena

Populacija s mutiranim genom

 

KRAS (egzon 2)

KRAS (egzon 2)

 

Vectibix i NPT

NPT

Vectibix i

 

NPT

 

(n = 124)

(n = 119)

NPT

 

(n = 100)

 

 

 

(n = 84)

 

 

Stopa objektivnog odgovora

17%

0%

0%

 

0%

(ORR) n (%)

 

 

 

 

 

Stopa odgovora (prema

22%

 

0%

procjeni ispitivača)a (95% CI)

(14,32)

 

(0,4)

Stabilna bolest

34%

12%

12%

 

8%

Preživljenje bez progresije

 

 

 

 

 

bolesti (PFS)

 

 

 

 

 

Omjer hazarda (95% CI)

0,49 (0,37, 0,65), p < 0,0001

1,07 (0,77, 1,48), p = 0,6880

Medijan (tjedni)

16,0

8,0

8,0

 

8,0

CI = interval pouzdanosti

a Kod bolesnika koji su prešli na panitumumab nakon progresije bolesti uz samo NPT (95% CI)

U eksplorativnoj analizi prikupljenih uzoraka tumora iz ovog ispitivanja, 11 od 72 bolesnika (15%) s tumorima s divljim tipom RAS koji su primali panitumumab imali su objektivan odgovor u usporedbi sa samo 1 od 95 ispitanika (1%) s tumorom s mutiranim RAS statusom. K tome, liječenje panitumumabom bilo je povezano s poboljšanjem preživljenja bez progresije bolesti u usporedbi s najboljom potpornom skrbi u bolesnika s tumorima s divljim tipom RAS (HR = 0,38 [95% CI: 0,27, 0,56]), no ne i u bolesnika s tumorima s mutiranim RAS (HR = 0,98 [95% CI: 0,73, 1,31]).

Djelotvornost lijeka Vectibix je također procijenjena u otvorenom ispitivanju u bolesnika s mKRK-om s divljim tipom gena KRAS (egzon 2). Ukupno je 1010 bolesnika refraktornih na kemoterapiju bilo randomizirano 1:1 za primjenu lijeka Vectibix ili cetuksimaba, kako bi se ispitalo da Vectibix nije inferioran u odnosu na cetuksimab. Primarni ishod bio je OS. Sekundarni ishodi su uključivali PFS i stopu objektivnog odgovora (ORR).

Rezultati djelotvornosti ispitivanja su prikazani u tablici ispod.

Populacija s divljim tipom

 

Vectibix

 

Cetuksimab

gena KRAS (egzon 2)

 

(n = 499)

 

(n = 500)

Ukupno preživljenje

 

 

 

 

 

 

Medijan (mjeseci) (95% CI)

 

10,4 (9,4, 11,6)

 

10,0 (9,3, 11,0)

Omjer hazarda (95% CI)

 

 

0,97 (0,84, 1,11)

Preživljenje bez progresije bolesti

 

 

 

 

 

 

Medijan (mjeseci) (95% CI)

 

4,1 (3,2, 4,8)

 

4,4 (3,2, 4,8)

Omjer hazarda (95% CI)

 

 

1,00 (0,88, 1,14)

Ukupna stopa odgovora

 

 

 

 

 

 

n (%) (95% CI)

 

22% (18%, 26%)

 

20% (16%, 24%)

Omjer šansi (OR) (95% CI)

 

 

1,15 (0,83, 1,58)

Sveukupno, profil sigurnosti panitumumaba bio je sličan onome cetuksimaba, osobito u odnosu na kožnu toksičnost. Međutim, infuzijske reakcije bile su učestalije uz cetuksimab (13% naspram 3%), ali poremećaji elektrolita bili su učestaliji uz panitumumab, osobito hipomagnezijemija (29% naspram 19%).

Klinička djelotvornost u kombinaciji s kemoterapijom

Među bolesnicima s mKRK-om s divljim tipom RAS, preživljenje bez progresije bolesti, ukupno preživljenje i stopa objektivnog odgovora bili su poboljšani u ispitanika koji su dobivali panitumumab i kemoterapiju (FOLFOX ili FOLFIRI) u usporedbi s onima koji su dobivali samo kemoterapiju. Nije bilo vjerojatno da bi bolesnici s dodatnim mutacijama gena RAS, izvan egzona 2 gena KRAS, imali koristi od dodavanja panitumumaba FOLFIRI-ju, te je u takvih bolesnika primijećen štetan učinak prilikom dodavanja panitumumaba FOLFOX-u. Pronađeno je da su mutacije egzona 15 gena BRAF prognostički čimbenik lošijeg ishoda. Mutacije BRAF nisu bile pokazatelj ishoda liječenja panitumumabom u kombinaciji s FOLFOX-om, ili FOLFIRI-jem.

Prva linija liječenja u kombinaciji s FOLFOX-om

Djelotvornost lijeka Vectibix u kombinaciji s oksaliplatinom, 5-fluorouracilom (5-FU) i leukovorinom (FOLFOX) ocijenjena je u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju na 1183 bolesnika s mKRK-om u kojem je PFS bio primarni ishod ispitivanja. Drugi ključni ishodi ispitivanja uključivali su OS, ORR, vrijeme do odgovora, vrijeme do progresije (TTP, engl. time to progression) i trajanje odgovora. Ispitivanje je prospektivno analizirano prema tumorskom statusu KRAS gena (egzon 2), koji je bilo moguće procijeniti u 93% bolesnika.

Provedena je unaprijed definirana retrospektivna analiza podskupine od 641 bolesnika od ukupno 656 bolesnika s mKRK-om s divljim tipom KRAS gena (egzon 2). Uzorci tumora bolesnika sa statusom divljeg tipa gena KRAS u egzonu 2 (kodoni 12/13) ispitani su na dodatne mutacije gena RAS, za KRAS na egzonu 3 (kodoni 61) i egzonu 4 (kodoni 117/146) i gen NRAS na egzonu 2 (kodoni 12/13), egzonu 3 (kodon 61) i egzonu 4 (kodoni 117/146) te gena BRAF na egzonu 15 (kodon 600). Incidencija tih dodatnih mutacija RAS u populaciji s divljim tipom na egzonu 2 gena KRAS iznosila je približno 16%.

Sljedeća tablica prikazuje rezultate kod bolesnika s mKRK-om s divljim tipom RAS i s mKRK-om s mutiranim RAS.

 

Vectibix i

FOLFOX

Razlika (mjeseci)

Omjer hazarda

 

FOLFOX

(mjeseci)

 

(95% CI)

 

(mjeseci)

Medijan (95%

 

 

 

Medijan (95% CI)

CI)

 

 

Populacija s divljim tipom RAS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PFS

10,1

7,9

2,2

0,72

 

(9,3, 12,0)

(7,2,

9,3)

 

(0,58, 0,90)

OS

26,0

20,2

5,8

0,78

 

(21,7,

30,4)

(17,7,

23,1)

 

(0,62, 0,99)

Populacija s mutiranim RAS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PFS

7,3

8,7

-1,4

1,31

 

(6,3,

7,9)

(7,6,

9,4)

 

(1,07, 1,60)

OS

15,6

19,2

-3,6

1,25

 

(13,4,

17,9)

(16,7,

21,8)

 

(1,02, 1,55)

Kasnije su identificirane dodatne mutacije (n = 7) na egzonima 3 KRAS i NRAS (kodon 59). Eksplorativna analiza pokazala je rezultate slične ovima u prethodnoj tablici.

Liječenje u kombinaciji s FOLFIRI-jem

Djelotvornost lijeka Vectibix u drugoj liniji liječenja u kombinaciji s irinotekanom, 5-fluorouracilom (5 FU) i leukovorinom (FOLFIRI) ocijenjena je u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju na 1186 bolesnika s mKRK-om u kojem su primarni ishodi ispitivanja bili OS i PFS. Drugi ključni ishodi ispitivanja uključivali su ORR, vrijeme do odgovora, TTP te trajanje odgovora. Učinjena je prospektivna analiza ispitivanja prema statusu gena KRAS (egzon 2) za tumor, koji je bilo moguće procijeniti u 91% bolesnika.

Provedena je unaprijed definirana retrospektivna analiza podskupine od 586 bolesnika od ukupno 597 bolesnika s mKRK-om s divljim tipom KRAS (egzon 2) u kojoj su uzorci tumora tih bolesnika testirani na dodatne mutacije RAS i BRAF kako je prethodno opisano. RAS/BRAF su utvrđeni u 85% (1014 od 1186 randomiziranih bolesnika). Incidencija dodatnih mutacija RAS (egzoni 3, 4 KRAS i egzoni 2, 3, 4 NRAS) u populaciji s divljim tipom KRAS (egzon 2) bila je približno 19%. Incidencija mutacije na egzonu 15 BRAF u populaciji s divljim tipom KRAS (egzon 2) bila je približno 8%. Rezultati djelotvornosti u bolesnika s mKRK-om s divljim tipom RAS i mKRK-om s mutiranim RAS prikazani su u sljedećoj tablici.

 

Vectibix i FOLFIRI

FOLFIRI

Omjer hazarda

 

(mjeseci)

(mjeseci)

(95% CI)

 

medijan (95% CI)

medijan (95% CI)

 

Populacija s divljim tipom RAS

 

 

 

 

 

 

 

 

PFS

6,4

4,6

0,70

 

(5,5;

7,4)

(3,7;

5,6)

(0,54; 0,91)

OS

16,2

13,9 (11,9; 16,0)

0,81

 

(14,5;

19,7)

 

 

(0,63; 1,02)

Populacija s mutiranim RAS

 

 

 

 

 

 

 

 

PFS

4,8

4,0

0,86

 

(3,7;

5,5)

(3,6;

5,5)

(0,70; 1,05)

OS

11,8

11,1

0,91

 

(10,4;

13,1)

(10,2;

12,4)

(0,76; 1,10)

Djelotvornost lijeka Vectibix u prvoj liniji liječenja u kombinaciji s FOLFIRI-jem ocijenjena je u ispitivanju s jednom skupinom od 154 bolesnika u kojem je primarni ishod ispitivanja bila stopa objektivnog odgovora

(ORR). Drugi ključni ishodi ispitivanja uključivali su PFS, vrijeme do odgovora, TTP te trajanje odgovora.

Provedena je unaprijed definirana retrospektivna analiza podskupine od 143 bolesnika od ukupno 154 bolesnika s mKRK s divljim tipom gena KRAS (egzon 2) gdje su uzorci tumora tih bolesnika testirani na dodatne RAS mutacije. Incidencija tih dodatnih RAS mutacija (egzoni 3, 4 gena KRAS i egzoni 2, 3 ,4 gena NRAS) u populaciji s divljim tipom gena KRAS (egzon 2) bila je približno 10%.

Rezultati primarne analize u bolesnika s mKRK s divljim tipom RAS i mKRK s mutiranim tipom RAS prikazani su u tablici ispod.

 

Panitumumab + FOLFIRI

 

 

Divlji tip RAS (n = 69)

Mutirani tip RAS (n = 74)

ORR (%)

(95% CI)

(46; 71)

(30;

53)

Medijan PFS (mjeseci)

11,2

7,3

(95% CI)

(7,6; 14,8)

(5,8;

7,5)

Medijan trajanja odgovora (mjeseci)

13,0

5,8

(95% CI)

(9,3; 15,7)

(3,9;

7,8)

Medijan TTP (mjeseci)

13,2

7,3

(95% CI)

(7,8; 17,0)

(6,1;

7,6)

Prva linija liječenja u kombinaciji s bevacizumabom i kemoterapijom temeljenoj na oksaliplatinu ili irinotekanu

U randomiziranom, otvorenom, kontroliranom kliničkom ispitivanju, kemoterapija (oksaliplatin ili irinotekan) i bevacizumab bili su primijenjeni sa i bez panitumumaba u prvoj liniji liječenja bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom (n = 1053 [n = 823 u skupini s oksaliplatinom, n = 230 u skupini s irinotekanom]). Liječenje panitumumabom bilo je prekinuto u skupini koja ga je primala, zbog primijećenog statistički značajnog smanjenja preživljenja bez progresije bolesti na interim analizi.

Glavni cilj ispitivanja bila je usporedba preživljenja bez progresije bolesti u skupini koja je primala oksaliplatin. U konačnoj analizi, omjer hazarda za preživljenje bez progresije bolesti iznosio je 1,27 (95% CI: 1,06, 1,52). Medijan preživljenja bez progresije bolesti iznosio je 10,0 (95% CI: 8,9, 11,0), u skupini s panitumumabom, odnosno 11,4 (95% CI: 10,5, 11,9) mjeseca u skupini bez panitumumaba. U skupini bolesnika koji su primali panitumumab bila je povećana smrtnost. Omjer hazarda za ukupno

preživljenje iznosio je 1,43 (95% CI: 1,11, 1,83). Medijan ukupnog preživljenja u skupini s panitumumabom iznosio je 19,4 (95% CI: 18,4, 20,8) te 24,5 (95% CI: 20,4, 24,5) u skupini bez panitumumaba.

Dodatna analiza podataka djelotvornosti prema statusu KRAS gena (egzon 2) nije identificirala podskupinu bolesnika koji bi imali korist u primjeni panitumumaba u kombinaciji s kemoterapijom temeljenoj na oksaliplatinu ili irinotekanu s bevacizumabom. Za podskupinu s divljim tipom KRAS u skupini koja je primala oksaliplatin omjer hazarda za preživljenje bez progresije bolesti iznosio je 1,36 s 95% CI: 1,04-1,77. Za podskupinu s mutiranim tipom KRAS omjer hazarda za preživljenje bez progresije bolesti iznosio je 1,25 s 95% CI: 0,91-1,71. Za podskupinu s divljim tipom KRAS u skupini koja je primala oksaliplatin primijećen je trend ukupnog preživljenja u korist kontrolne skupine (omjer hazarda = 1,89; 95% CI: 1,30, 2,75). Trend lošijeg preživljenja pri primjeni panitimumaba primijećen je također i u skupini s irinotekanom neovisno o statusu mutacija gena KRAS. Ukupno gledajući, liječenje panitumumabom u kombinaciji s kemoterapijom i bevacizumabom povezano je s nepovoljnim profilom koristi i rizika, neovisno o mutacijskom statusu gena KRAS u tumoru.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Vectibix u svim podskupinama pedijatrijske populacije s kolorektalnim karcinomom (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

5.2Farmakokinetička svojstva

Vectibix primijenjen u monoterapiji ili u kombinaciji s kemoterapijom pokazuje nelinearnu farmakokinetiku.

Pri jednokratnoj primjeni panitumumaba u obliku 1-satne infuzije površina ispod krivulje koncentracija-vrijeme (AUC) porasla je više nego dozno-proporcionalno a klirens (CL) panitumumaba smanjio se s 30,6 na 4,6 ml/dan/kg kako se doza povećavala s 0,75 na 9 mg/kg. Međutim, pri dozama većim od 2 mg/kg, AUC panitumumaba se povećava približno proporcionalno dozi.

Prateći preporučene dozne protokole (6 mg/kg jednom svaka 2 tjedna kao 1-satna infuzija), koncentracije panitumumaba dosezale su stanje dinamičke ravnoteže nakon treće infuzije, sa srednjom vrijednošću

(± standardna devijacija [SD]) vršne i najniže koncentracije 213 ± 59, odnosno 39 ± 14 mcg/ml. Srednja vrijednost (± SD) AUC0-tau i vrijednost CL iznosile su 1306 ± 374 mcg•dan/ml, odnosno

4,9 ± 1,4 ml/kg/dan. Poluvrijeme eliminacije iznosilo je približno 7,5 dana (raspon: 3,6 do 10,9 dana).

Kako bi se utvrdili mogući učinci određenih popratnih čimbenika na farmakokinetiku panitumumaba izvršeno je populacijsko farmakokinetičko ispitivanje. Prema rezultatima, dob (21-88), spol, rasa, funkcija jetre, funkcija bubrega, kemoterapeutici i intenzitet membranskog bojanja za EGFR (1+, 2+, 3+) na tumorskim stanicama nisu imali vidljivih učinaka na farmakokinetiku panitumumaba.

Nisu provedena klinička ispitivanja kako bi se ispitala farmakokinetika panitumumaba kod bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nuspojave zapažene u životinja pri razinama ekspozicije sličnim razinama kliničke ekspozicije i s mogućom relevantnošću za kliničku primjenu bile su sljedeće:

Kožni osip i proljev bili su značajni nalazi u ispitivanjima toksičnosti ponavljanih doza u trajanju do 26 tjedana u cynomolgus majmuna. Pojava simptoma poklapala se s dozama koje odgovaraju preporučenim dozama u ljudi i pri prestanku primjene panitumumaba simptomi su se povlačili. Smatra se da su opaženi kožni osip i proljev kod majmuna posljedica farmakološkog djelovanja panitumumaba te su u skladu s toksičnošću drugih anti-EGFR inhibitora.

Ispitivanja kojima bi se utvrdio mutageni i karcinogeni potencijal panitumumaba nisu provedena.

Provedena ispitivanja na životinjama s obzirom na embrio-fetalni razvoj su nedostatna jer tijekom ispitivanja nije praćena koncentracija lijeka u fetusa. Primijećeno je da panitumumab izaziva fetalni pobačaj i/ili fetalnu smrt u cynomolgus majmuna kad je lijek primjenjivan u razdoblju organogeneze te u dozama koje odgovaraju preporučenim dozama u ljudi.

Formalna ispitivanja fertilnosti mužjaka nisu provedena, međutim, mikroskopsko proučavanje muških reproduktivnih organa tijekom ispitivanja toksičnosti ponavljanih doza u cynomolgus majmuna pri dozama do 5 puta većim od doza u ljudi u mg/kg, nisu pokazale promjene u odnosu na kontrolne mužjake. Ispitivanja fertilnosti u ženki cynomolgus majmuna pokazala su da panitumumab može uzrokovati produljen menstruacijski ciklus i/ili amenoreju te smanjenu stopu trudnoće, što je primijećeno pri svim promatranim dozama.

Nisu provedena nikakva pre- i postnatalna razvojna ispitivanja na životinjama s panitumumabom. Sve bolesnike se mora upozoriti na mogući rizik panitumumaba na pre- i postnatalni razvoj prije započinjanja liječenja lijekom Vectibix.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

natrijev klorid natrijev acetat trihidrat

acetatna kiselina, ledena (za podešavanje pH) voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3Rok valjanosti

Bočica

3 godine.

Razrijeđena otopina

Vectibix ne sadrži nikakve antimikrobne konzervanse ili bakteriostatska sredstva. Lijek treba primijeniti odmah nakon razrjeđenja. Ako se ne primijeni odmah, vrijeme čuvanja i uvjeti čuvanja prije primjene odgovornost su korisnika i normalno ne bi smjeli biti duži od 24 sata na temperaturi od 2°C – 8°C.

Razrijeđenu otopinu ne smije se zamrzavati.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati u hladnjaku (2 C – 8 C). Ne zamrzavati.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjete čuvanja nakon razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Staklena bočica tipa I s elastomernim čepom, aluminijskim prstenom i plastičnom „flip-off“ kapicom. Jedna bočica sadrži: 100 mg panitumumaba u 5 ml, ili 400 mg panitumumaba u 20 ml koncentrata za otopinu za infuziju.

Pakiranje sadrži 1 bočicu.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Vectibix je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Vectibix mora razrijediti zdravstveni djelatnik s 0,9% (9 mg/ml) otopinom natrijeva klorida za injekciju koristeći se aseptičkom tehnikom. Bočicu nemojte tresti niti snažno mućkati. Prije primjene, Vectibix se mora vizualno pregledati. Otopina treba biti bezbojna i može sadržavati vidljive prozirne do bijele, amorfne, proteinske čestice (koje će se ukloniti linijskim filterom). Nemojte primjenjivati Vectibix ako ne izgleda kako je gore opisano. Koristeći samo hipodermalnu iglu od 21 G ili manjeg promjera, izvucite potrebnu količinu lijeka Vectibix za dozu od 6 mg/kg. Nemojte koristiti naprave za izvlačenje lijeka bez igle (npr. nastavci za bočicu) kako biste izvukli sadržaj bočice. Razrijedite u ukupnom volumenu od 100 ml. Konačna koncentracija otopine ne smije biti veća od 10 mg/ml.

Doze veće od 1000 mg moraju se razrijediti u 150 ml 0,9% (9 mg/ml) otopine natrijeva klorida za injekciju (vidjeti dio 4.2). Razrijeđenu otopinu mora se miješati nježnim okretanjem, ne tresti.

Bacite bočicu i svu preostalu tekućinu u bočici nakon jednokratne primjene.

Nisu primijećene inkompatibilnosti između lijeka Vectibix i 0,9% (9 mg/ml) otopine natrijeva klorida za injekciju u vrećicama od polivinilklorida ili poliolefina.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Amgen Europe B.V.

Minervum 7061

NL-4817 ZK Breda

Nizozemska

8.BROJEVI ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/07/423/001

EU/1/07/423/003

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 3. prosinac 2007.

Datum posljednje obnove: 15. siječanj 2015.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept