Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Vibativ (telavancin) – Sažetak opisa svojstava lijeka - J01XA03

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaVibativ
ATK šifraJ01XA03
Tvartelavancin
ProizvođačTheravance Biopharma Ireland Umited

Ovaj je lijek pod dodatnim praćenjem. Time se omogućuje brzo otkrivanje novih sigurnosnih informacija. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu za ovaj lijek. Za postupak prijavljivanja nuspojava vidjeti dio 4.8.

1.NAZIV LIJEKA

VIBATIV 250 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

VIBATIV 750 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

VIBATIV 250 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Svaka bočica sadrži 250 mg telavancina (u obliku telavancinklorida).

VIBATIV 750 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Svaka bočica sadrži 750 mg telavancina (u obliku telavancinklorida).

Nakon rekonstitucije svaki ml sadrži 15 mg telavancina.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Prašak za koncentrat za otopinu za infuziju.

Bijeli do blijedo ružičasti, kompaktni ili razlomljeni prašak

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

VIBATIV je indiciran za liječenje odraslih osoba s bolničkom upalom pluća koja uključuje upalu pluća povezanu s mehaničkom ventilacijom za koju je utvrđeno ili se sumnja da je uzrokuje meticilin-rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA).

VIBATIV se smije upotrebljavati samo u slučajevima kada je utvrđeno ili se pretpostavlja da niti jedna druga mogućnost nije prikladna (vidjeti dijelove 4.3, 4.4, 4.8 i 5.1).

Treba razmotriti službene smjernice o pravilnoj upotrebi antibakterijskih lijekova.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Odrasli

Preporučena doza je 10 mg/kg, jednom svaka 24 sata, tijekom 7 do 21 dana.

Posebne populacije

Stariji bolesnici

Stariji bolesnici trebaju dobivati dozu telavancina u skladu s njihovom tjelesnom težinom i funkcijom bubrega (pogledajte dijelove 4.3 i 5.2)

Oštećenje funkcije bubrega

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega trebaju dobiti početnu dozu u skladu s izračunatim ili izmjerenim klirensom kreatinina kako je navedeno u tablici u nastavku. Tijekom liječenja doza se treba prilagođavati u skladu s tablicom temeljem izračunatog ili izmjerenog klirensa kreatinina kod bolesnika kod kojih je došlo do klinički značajnih promjena u funkciji bubrega.

Klirens kreatinina* (ml/min)

Režim doziranja

>50

10 mg/kg svakih 24 sata

30-50

7,5 mg/kg svakih 24 sata

*Kako je izračunato pomoću Cockcroft-Gaultove formule

Primjena je kontraindicirana kod bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega ili kod onih kod kojih je klirens kreatinina (CrCl) <30 ml/min uključujući i bolesnike na hemodijalizi (vidjeti dio 4.3).

Oštećenje funkcije jetre

Blago do umjereno oštećenje funkcije jetre (ChildPugh stadij B) (vidjeti dio 5.2) nije dovelo do značajne promjene farmakokinetike telavancina. Zbog toga nije potrebno prilagođavanje doze kada se telavancin primjenjuje kod osoba s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Nema dostupnih podataka za osobe s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij C). Stoga je potreban oprez ako se telavancin daje osobama s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Pretili bolesnici

Pretili bolesnici (defnirani kao oni s indeksom tjelesne mase >30 kg/m2) trebaju dobivati telavancin u smanjenoj dozi od 7,5 mg/kg svaka 24 sata (pogledajte dio 5.2).

Pedijatrijski bolesnici

Sigurnost i djelotvornost lijeka VIBATIV u djece i adolescenata u dobi manjoj od 18 godina još nije ustanovljena. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

VIBATIV se mora rekonstituirati i zatim dodatno razrijediti prije primjene intravenskom infuzijom kroz za to namijenjenu liniju ili putem Y-linije tijekom razdoblja od 60 minuta. Ne smiju se primjenjivati bolus injekcije. Za uputu o rekonstituciji i razrjeđivanju lijeka, vidjeti dio 6.6.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Bolesnici s teškim oštećenjem funkcije bubrega, odnosno s klirensom kreatinina (CrCl) < 30 ml/min uključujući bolesnike na hemodijalizi (vidjeti dio 4.4).

Akutno zatajenje bubrega (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća (vidjeti dio 4.6).

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Oštećenje funkcije bubrega

Klinička su ispitivanja pokazala da je kod bolesnika s već postojećim akutnim zatajenjem bubrega koji primaju telavancin veći rizik od smrtnosti. Smrtnost od svih uzroka bila je 32/73 (44%) u skupini koja je primala telavancin i 16/64 (25%) u skupini koja je primala vankomicin, dok je kod bolesnika bez početnog akutnog zatajenja bubrega ona iznosila 118/678 (17%), odnosno 124/688 (18%). Zbog toga

je primjena telavancina kod bolesnika s već postojećim akutnim zatajenjem bubrega i kod bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Bubrežne nuspojave

U udruženim kliničkim ispitivanjima (bolnička upala pluća i komplicirana infekcija kože i mekog tkiva), bubrežne nuspojave prijavljivane su češće kod bolesnika koji su primali telavancin u usporedbi s onima koji su primali vankomicin (3,8% naspram 2,2%). Bubrežna funkcija (kreatinin u serumu i količina stvaranja urina zbog moguće oligurije/anurije) treba se svakodnevno nadzirati najmanje tijekom prvih 3 do 5 dana liječenja i zatim svakih 48 do 72 sata kod svih bolesnika koji primaju telavancin. Početna doza i prilagođavanje doze tijekom liječenja trebaju se temeljiti na izračunatom ili izmjerenom klirensu kreatinina u skladu s režimom doziranja navedenim u dijelu 4.2. Ako dođe do značajnog smanjenja bubrežne funkcije tijekom liječenja treba se procjeniti korist nastavka primjene telavancina.

Ostali čimbenici koji mogu povećati rizik od nefrotoksičnosti

Moraju se poduzeti mjere opreza prilikom propisivanja lijeka VIBATIV bolesnicima koji istodobno primaju nefrotoksične lijekove, onima s postojećom bolesti bubrega ili s komorbiditetom za kojeg se zna da može predisponirati poremećaj funkcije bubrega (npr. šećerna bolest, kongestivno srčano zatajenje, hipertenzija).

Reakcije povezane s infuzijom

Brze intravenske infuzije antimikrobnih lijekova skupine glikopeptida povezane su s pojavom reakcija nalik na sindrom crvenog čovjeka, uključujući crvenilo uz osjećaj vrućine u gornjem dijelu tijela, urtikariju, svrbež ili osip (vidjeti dio 4.8). Prekidanje ili usporavanje infuzije može dovesti do povlačenja takvih reakcija. Reakcije povezane s infuzijom mogu se ograničiti ako se dnevna doza daje infuzijom u trajanju od 1 sata.

Preosjetljivost

Reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju, prijavljene su uz primjenu telavancina i mogu biti opasne po život. Ako dođe do alergijske reakcije na telavancin prekinite liječenje i uvedite odgovarajuću terapiju.

Reakcije križne preosjetljivosti, uključujući anafilaksiju, prijavljene su kod bolesnika s poznatom alergijskom reakcijom na vankomicin. Moraju se poduzeti mjere opreza prilikom propisivanja telavancina bolesnicima preosjetljivim na vankomicin. Ako dođe do alergijske reakcija na telavancin, prekinite liječenje i uvedite odgovarajuću terapiju.

Produljenje QTc intervala

Kliničko ispitivanje QTc intervala s dozama telavancina od 7,5 i 15 mg/kg naspram pomoćnih tvari lijeka i aktivnog poredbenog lijeka (400 mg moksifloksacin) pokazala je da jedna doza dnevno tijekom 3 dana dovodi do prosječnog povećanja QTc intervala korigiranog za pomoćne tvari lijeka za 4,1 odnosno 4,5 milisekunde u usporedbi s povećanjem od 9,2 milisekunde opažene s upotrebom poredbenog lijeka.

Potreban je oprez kada se telavancin upotrebljava za liječenje bolesnika koji uzimaju lijekove za koje se zna da produljuju QT interval. Osim toga oprez je potreban kada se telavancin upotrebljava za liječenje bolesnika s urođenim sindromom produljenog QT intervala, poznatim produljenim QTc intervalom, nekompenziranim zatajenjem srca ili teškom hipertrofijom lijeve klijetke. Bolesnici s takvim stanjima nisu bili uključeni u klinička ispitivanja telavancina.

Ototoksičnost

Kao i kod ostalih glikopeptida prijavljena je ototoksičnost (gluhoća i tinitus) kod bolesnika liječenih telavancinom (vidjeti dio 4.8). Bolesnike kod kojih su se pojavili znakovi i simptomi oštećenog sluha ili poremećaja unutarnjega uha tijekom liječenja telavancinom mora se pažljivo procijeniti i nadzirati

(vidjeti dio 4.8). Bolesnike koji dobivaju telavancin zajedno s nekim drugim lijekom ili nakon lijeka koji ima poznati ototoksični potencijal treba pažljivo nadzirati i procijeniti korist telavancina ako se sluh pogoršava.

Superinfekcija

Upotreba antibiotika može potaknuti prekomjerni razvoj neosjetljivih mikroorganizama. Ako se superinfekcija pojavi tijekom liječenja moraju se poduzeti odgovarajuće mjere.

Kolitis vezan uz primjenu antibiotika i pseudomembranozni kolitis

Pojava kolitisa vezanog uz primjenu antibiotika i pseudomembranoznog kolitisa prijavljena je uz primjenu gotovi svih antibakterijskih lijekova, uključujući i telavancin (vidjeti dio 4.8) i može varirati u rasponu do blagog do opasnog po život. Stoga se ova dijagnoza mora razmotriti kod bolesnika kod kojih je došlo do pojave dijareje tijekom ili netom nakon liječenja.

Istodobna primjena antibiotika

Telavancin je djelatan samo protiv gram-pozitivnih bakterija (vidjeti dio 5.1 za informacije o antimikrobnom spektru). Ako se sumnja na mješovite infekcije gram-negativnih i/ili određenih vrsta anaerobnih bakterija, VIBATIV se treba primjenjivati uz odgovarajuće antibakterijski(e) lijek(ove).

Posebne skupine bolesnika

Ispitivanja bolničke pneumonije isključila su poznate plućne bolesti ili one na koje se sumnja kao što su granulomske bolesti, rak pluća ili druge maligne metastaze na plućima; cistična fibroza ili aktivna tuberkuloza, upala pluća uzrokovana bakterijom Legionella pneumophila; meningitis, endokarditis ili osteomijelitis; refraktorni šok definiran kao ležeći sistolički krvi tlak <90 mm Hg tijekom >2 sata uz prisutnost hipoperfuzije ili zahtijeva visoke doze simpatomimetičnih tvari. Isključeni su i bolesnici s početnom vrijednosti QTc >500 msek, urođenim sindromom produljenog QT intervala, nekompenziranim srčanim zatajenjem ili abnormalnom razinom K+ ili Mg2+ u krvi koja se ne može korigirati, teškim neurotropeničnim bolesnicima (apsolutni broj neurotrofila u krvi <500/mm3) ili oni kod kojih se očekuje razvoj teške neutropenije zbog prethodne ili planirane kemoterapije, ili koji imaju HIV s brojem CD4 <100/mm3 tijekom zadnjih 6 mjeseci.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

U ispitivanjima na zdravim ispitanicima farmakokinetika telavancina nije se značajno izmijenila uz istovremenu primjenu aztreonama ili piperacilin-tazobaktama. Također, telavancin nije utjecao na farmakokinetiku aztreonama ili piperacilina/tazobaktama. Na temelju njihovih farmakokinetičkih svojstava ne očekuju se interakcije s drugim beta-laktamima, klindamicinom, metronidazolom ili fluorokinolonima.

Kliničkim je ispitivanjima s intravenskim uzimanjem midazolama pokazano da višekratne doze telavancina ne utječu na farmakokinetiku midazolama koji je osjetljivi supstrat za CYP3A4. In vitro eksperimenti pokazuju da telavancin neće imati utjecaj na klirens lijekova koje metabolizira CYP izooblika 1A2, 2C9, 2C19 i 2D6. Budući da se televancin primarno izlučuje nepromijenjen bubrežnim klirensom i da višestruki CYP enzimi mogu metabolizirati telavancin, ne očekuju se bitne interakcije s inhibitorima ili induktorima sustava CYP450.

Iako ne dolazi do interakcije telavancina s koagulacijom do interakcije dolazi s određenim pretragama koje se koriste za praćenje koagulacije (vidjeti u nastavku), kada se testovi provode na uzorcima

uzetima u razdoblju između 0 do 18 sati nakon primjene telavancina bolesnicima koji se liječe jednom svaka 24 sata. Uzorci krvi za pretrage koagulacije trebaju se uzeti što je moguće bliže prije nego što bolesnik primi sljedeću dozu telavancina li se treba obratiti pozornost na upotrebu testova na koje nije utjecao telavancin.

Pretrage koagulacije na koje je telavancin utjecao

Pretrage koagulacije na koje telavancin nije

 

utjecao

Internacionalni normalizirani omjer

Vrijeme zgrušavanja pune krvi (Lee-White)

Aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme

Agregacija trombocita ex vivo

Aktivirano vrijeme zgrušavanja

Kromogeni test faktora Xa

Koagulacija na temelju ispitivanja faktora Xa

Funkcionalni (kromogeni) test faktora X

 

Vrijeme krvarenja

 

D-dimer

 

Produkti razgradnje fibrina

U kliničkim ispitivanjima s telavancinom nije primijećen povećani rizik od krvarenja. Telavancin nema utjecaja na agregaciju trombocita. Nadalje, nije zabilježena hiperkoagulabilnost jer su zdravi ispitanici koji su primali telavancin imali normalne razine D-dimera i produkata razgradnje fibrina.

Telavancin interferira s kvalitativnim pretragama proteina u mokraći pomoću trakica kao i s kvantitativnim metodama boja (npr. crveni pirogalol molibdat). Nema utjecaja na ispitivanje mikroalbuminurije na temelju imunotesta koristeći detekciju neflometrijskom metodom (mutnoća) i može se koristiti za praćenje izlučivanja proteina mokraćom tijekom liječenja telavancinom. Za rutinsko praćenje bubrežne funkcije preporučuje se određivanje koncentracije klirensa kreatinina ili procijenjenog klirensa kreatinina.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Primjena lijeka VIBATIV kontraindicirana je tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.3).

Nema iskustava o upotrebi telavancina u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća žene u reprodukcijskoj dobi mora se utvrditi prije propisivanja doze telavancina. Žene u reprodukcijskoj dobi moraju uzimati učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja.

Dojenje

Nema podataka o tome izlučuje li se telavancin u majčino mlijeko u ljudi. Izlučivanje telavancina u mlijeko nije ispitivano na životinjama. Odluka o nastavku/prekidu dojenja odnosno nastavku/prekidu terapije treba se donijeti uzimajući u obzir prednosti dojenja za dijete i prednosti liječenja telavancinom za ženu.

Plodnost

Pokazalo se da telavancin utječe na količinu i kvalitetu spermija muških štakora (vidjeti dio 5.3) iako nije prijavljen utjecaj na plodnost, parenje i ranu embriogenezu. Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Može doći do pojave omaglice, pospanosti, konfuzije i zamućenja vida te VIBATIV može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima (vidjeti dio 4.8).

4.8 Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

U kliničkim ispitivanjima faze 3 u koja je bilo uključeno 1680 bolesnika (751 za bolničku upalu pluća odnosno 929 za kompliciranu infekciju kože i mekog tkiva) koji su primali dnevnu dozu od 10 mg/kg telavancina, nuspojave je prijavilo 47,3% bolesnika. 5,0% bolesnika koji su primali telavancin prekinulo je liječenje zbog nuspojava.

Najčešće prijavljene nuspojave (koje su se pojavile na >1% bolesnika) bile su: gljivična infekcija, nesanica, disgeuzija, glavobolja, omaglica, mučnina, konstipacija, dijareja, povraćanje, povećanje alanin aminotransferaze, povećanje aspartat aminotransferaze, svrbež, osip, akutno zatajenje bubrega, povećanje razine kreatinina u krvi, promjena mokraće (pjenušava mokraća), umor i zimica.

Tablični prikaz nuspojava

Učestalost nuspojava određena je na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). U svakoj su kategoriji nuspojave predstavljene redoslijedom prema sve manjoj ozbiljnosti.

Infekcije i infestacije

 

Često:

gljivična infekcija

Manje često:

klostridijski kolitis, infekcija mokraćnog sustava

Poremećaji krvi i limfnog sustava

 

Manje često:

anemija, leukopenija, trombocitemija, trombocitopenija, povećan

 

broj eozinofila, povećan broj neutrofila

Poremećaji imunološkog sustava

 

Manje često:

preosjetljivost

Nepoznato*

anafilaksija

Poremećaji metabolizma i prehrane

Manje često:

smanjenje apetita, hiperglikemija, hiperkalemija, hipoglikemija,

 

hipokalemija, hipomagnezijemija

Psihijatrijski poremećaji

 

Često:

nesanica

Manje često:

agitacija, anksioznost, konfuzno stanje, depresija

Poremećaji živčanog sustava

 

Vrlo često:

disgeuzija

Često:

glavobolja, omaglica

Manje često:

ageuzija, migrena, parestezija, parosmija, izrazita pospanost, tremor

Poremećaji oka

 

Manje često:

iritacija očiju, zamućeni vid

Poremećaji uha i labirinta

 

Manje često:

tinitus

Rijetko:

gluhoća

Srčani poremećaji

 

Manje često:

angina pektoris, fibrilacija atrija, bradikardija, kongestivno zatajenje

 

srca, produljen korigirani QT interval na elektrokardiogramu,

 

palpitacije, sinusna tahikardija, supraventrikulske ekstrasistole,

 

ventrikulske ekstrasistole

Krvožilni poremećaji

 

Manje često:

crvenilo uz osjećaj vrućine, hipertenzija, hipotenzija, flebitis

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Manje često:

dispneja, štucanje, kongestija nosa, faringolaringealna bol

Poremećaji probavnog sustava

 

Vrlo često:

mučnina

Često:

konstipacija, dijareja, povraćanje

Manje često:

bol u trbuhu, suha usta, dispepsija, flatulencija, oralna hipoestezija

Poremećaji jetre i žuči

 

Često:

povećanje alanin aminotransferaze, smanjenje aspartat

 

aminotransferaze

Manje često:

hepatitis

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često:

svrbež, osip

Manje često:

eritem, edem lica, hiperhidroza, urtikarija

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva

Manje često:

artralgija, bol u leđima, grčevi mišića, mijalagija

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Često:

akutno zatajenje bubrega, povećanje razine kreatinina u krvi,

 

pjenušava mokraća (pojam niže razine - LLT),

Manje često:

povećana razina ureje u krvi, dizurija, hematurija,

 

mikroalbuminurija, oligurija, polakizurija, oštećenje funkcije

 

bubrega, neuobičajeni miris mokraće

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Često:

umor, zimica

Manje često:

astenija, reakcije na mjestu infuzije, malaksalost, nekardijalna bol u

 

prsištu, periferni edem, bol, vrućica, sindrom crvenog čovjeka

Pretrage

 

Manje često:

povećani internacionalni normalizirani omjer

* na temelju izvještaja nakon stavljanja lijeka u promet. Budući da se ove reakcije dobrovoljno prijavljuju iz populacije čija veličina nije sigurna, nije moguće pouzdano procijeniti njihovu učestalost koja se zbog toga kategorizira kao nepoznata.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Kod zdravih dobrovoljaca koji su primili dozu od 15 mg/kg primijećena je veća incidencija nuspojava telavancina: disgeuzija, mučnina, povraćanje, eritem na mjestu injiciranja, glavobolja, makularni osip i sindrom crvenog čovjeka.

U slučaju predoziranja mora se prekinuti davanje telavancina, a preporučuje se davanje potporne terapije uz održavanje glomerularne filtracije i pažljivo praćenje bubrežne funkcije. Nakon primjene jedne doze telavancina od 7,5 mg/kg kod ispitanika u završnom stadiju bolesti bubrega, približno 5,9% primijenjene doze telavancina pronađeno je u dijaliznoj tekućini 4 sata nakon hemodijalize. Međutim, ne postoje dostupni podaci za primjenu hemodijalize za liječenje predoziranja.

Klirens telavancina kontinuiranom venskom hemofiltracijom (CVVH) ocijenjen je u jednom in vitro ispitivanju. Telavancin je uklonjen postupkom CVVH i klirens telavancina povećan je uz povećanje stupnja ultrafiltriranja. Međutim, klirens telavancina pomoću postupka CVVH nije ocijenjen kliničkim ispitivanjem stoga nije poznato kliničko značenje ovog nalaza i upotreba postupka CVVH.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Antibakterijski lijekovi za sustavnu primjenu, glikopeptidni antibakterijski lijekovi, ATK oznaka: J01XA03

Mehanizam djelovanja

Telavancin pokazuje baktericidnu aktivnost koja ovisi o koncentraciji na osjetljive gram-pozitivne bakterije. Telavancin sprječava biosintezu stanične stijenke vezujući se na završnu fazu prekursora peptodoglikana uključujući lipid II koji sprječava polimerizaciju prekursora u peptidoglikan i posljedična ukrižena povezivanja. Telavancin se također veže na bakterijske membrane i uzrokuje depolarizaciju membranskog potencijala i povećanje propusnosti membrane što dovodi do inhibicije sinteze proteina, RNK i lipida.

Mehanizam rezistencije

S. aureus koji pokazuju visoku razinu rezistencije na glikopeptidne antibakterijske tvari (GRSA) nisu osjetljivi na telavancin. Nema poznate križne rezistencije između telavancina i drugih neglikopetidnih kategorija antibiotika.

Granične vrijednosti

Granične vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) su kako slijedi:

Patogen

MIK (µg/ml)

 

 

S. aureus (uključujući meticilin-rezistentne sojeve)

≤0,12

Mikrobiološka osjetljivost

Prevalencija stečene rezistencije može varirati ovisno o zemljopisnom položaju i tijekom vremena za odabrane vrste, a poželjne su i lokalne informacije o rezistenciji, posebice za liječenje teških infekcija. Po potrebi mora se zatražiti stručni savjet kada je lokalna prevalencija rezistencije takva da je primjenjivost lijeka u barem nekim vrstama infekcija upitna.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Telavancin je pokazao djelotvornost na MSSA i MRSA u dvije randomizirane kontrolirane studije na bolesnicima s bolničkom pneumonijom uključujući i upalu pluća povezanu s mehaničkom

ventilacijom, u koje je uključen 751 bolesnik koji je primao telavancin. Unatoč osjetljivosti in vitro, ne postoji dovoljno kliničkih podataka za ocjenjivanje potencijala djelotvornosti telavancina kod infekcija nastalih uslijed hGISA/GISA.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove je odgodila obvezu podnošenja rezultata ispitivanja telavancina u jednoj ili više podskupina pedijatrijske populacije za bolničku pneumoniju. Vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni.

5.2Farmakokinetička svojstva

Telavancin je pokazao linearnu farmakokinetiku u dozama do 15 mg/kg koje se primjenjuju kao dnevna 60 minutna intravenska infuzija tijekom 7 dana kod zdravih dobrovoljaca. Srednja vrijednost (SD) maksimalne koncentracije telavancina (Cmax) iznosi 108 (26) µg/ml u stanju dinamičke ravnoteže kod jedne dnevne doze od 10 mg/kg koja se daje kao infuzija tijekom razdoblja od 1 h (tmax) i zatim pada na najnižu vrijednost od 8,55 (2,84) µg/ml (C24h ). Srednja vrijednost (SD) AUC0-24 iznosi

780 (125) µg.h/ml. Telavancin ima mali volumen distribucije. U dozi od 10 mg/kg, prosječna srednja vrijednost Vss je bila između 133 (SD 24) ml/kg nakon višekratnog doziranja što odgovara vrijednosti od približno 10 l za osobu težine 75 kg. Ovi podaci pokazuju da se telavancin ne distribuira opsežno.

Telavancin je djelatna tvar s niskim klirensom sa srednjom vrijednosti (SD) CL od 13,1 (2,0) ml/hr/kg kod pojedinaca s normalnom bubrežnom funkcijom što odgovara ukupnom CL od približno 1 l/hr za osobu težine 75 kg. U kombinaciji s malim Vss, to dovodi do t1/2 od približno 8 h.

Distribucija

Prividni volumen distribucije telavancina u stanju dinamičke ravnoteže za zdravu odraslu osobu bila je približno 133 ml/kg.

Vezanje za ljudske proteine plazme je približno 90%, primarno na serumski albumin.

U dozi od 10 mg/kg tijekom 3 uzastopna dana na zdravim ispitanicima koji su podvrgnuti bronhoalveolarnoj lavaži, omjer koncentracije u tekućini koja oblaže plućni epitel/plazmi bila je u rasponu od 0,050 i 0,121 tijekom razdoblja od 4 do 24 sata nakon početka infuzije. Veće koncentracije su opažene u alveolarnim makrofagama s omjerima koji su varirali između 0,360 (nakon 4 h) i 6,67

(nakon 24 h). In vitro ispitivanja su pokazala da je telavancin zadržao punu aktivnost u prisutnosti plućnog surfaktanta.

Biotransformacija

In vitro ispitivanja su pokazala da CYP1A1, 1A2, 2B6, 2C18, 2C19, 2D6, 2E1, 2J2, 3A4, 3A5 i 4F12 mogu metabolizirati telavancin, što dovodi do hidroksilacije na 7, 8 i 9 položaju 2-(decilamino)etil postraničnog lanca telavancina.

U ispitivanju masene bilance na muškim ispitanicima pomoću radiooznačenog telavancina, utvrđena su 3 hidroksilirana metabolita s predominantim metabolitom (THRX-651540) koji je bio odgovoran za <10% radioaktivnosti u urinu i <2% radioaktivnosti u plazmi.

Kod zdravih mlađih odraslih osoba utvrđena su tri hidroksilirana metabolita nakon infuzije telavancina. AUC predominantog metabolita odgovoran je za približno 2-3% AUC-a telavancina.

Eliminacija

Bubrežno izlučivanje najvažniji je put eliminacije telavancina kod ljudi. Kod zdravih mlađih odraslih osoba, nakon infuzije radiooznačenog telavancina, približno 76% primijenjene doze pronađeno je u urinu, a manje od 1% doze pronađeno je u stolici (prikupljenoj tijekom 9 dana), od ukupne radioaktivnosti. Telavancin se uglavnom izlučuje nepromijenjen u količini od približno 82% od

ukupne količine prikupljene tijekom 48 sati u urinu. Poluvrijeme eliminacije kod ispitanika s normalnom bubrežnom funkcijom je približno 8 sati.

Budući da je bubrežno izlučivanje glavni put eliminacije, obavezno je prilagođavanje doze kod bolesnika s klirensom kreatinina od 30-50 ml/min (vidjeti dio 4.2).

Posebne populacije

Starije osobe

Nisu uočene značajne razlike u farmakokinetici telavancina između zdravih starijih i zdravih mlađih osoba. Analiza farmakokinetičkih podataka populacije bolesnika nije pokazala na važan utjecaj dobi na farmakokinetiku. Zbog toga nije potrebno prilagođavanje doze kod starijih bolesnika osim onih kod kojih je klirens kreatinina 30-50 ml/min (vidjeti dijelove 4.2 i 4.3).

Pedijatrijski bolesnici

Farmakokinetika telavancina kod bolesnika mlađih od 18 godina još nije ustanovljena (vidjeti dio 4.2).

Spol

Nisu primijećene klinički značajne razlike vezane uz spol po pitanju farmakokinetike telavancina. Stoga nije potrebno prilagođavati dozu ovisno o spolu.

Bubrežna insuficijencija

Parametri farmakokinetike (srednja vrijednost (SD)) nakon primjene jedne doze od 7,5 mg/kg telavancina kod dobrovoljaca s različitim stupnjevima bubrežne funkcije navedeni su u nastavku.

 

 

Stupanj oštećenja bubrežne funkcije

 

 

Normalno

Blago

Srednje

Teško

ZSBBa

CrCL (ml/min)b

93,8

64,1

40,3

21,0

nije dostupno

 

(10,8)

(9,7)

(7,0)

(6,3)

 

 

Cmax (μg/ml)

70,6

65,9

65,8

71,8

52,1

 

(11,2)

(2,7)

(12,1)

(7,1)

(10,1)

AUCinf ( g h/ml)

 

(93)

(101)

(200)

(120)

(341)

t1/2 (h)

6,90

9,6

10,6

14,5

11,8

 

(0,60)

(2,9)

(2,4)

(1,3)

(2,8)

CL (ml/h/kg)

13,7

12,1

11,1

6,18

8,18

 

(2,1)

(1,9)

(3,3)

(0,63)

(2,65)

aZSBB= Završni stadij bubrežne bolesti koji se održava hemodijalizom

bPočetna srednja vrijednost klirensa kreatinina izračunata prema Cockcroft-Gaultovoj jednadžbi

Učinak bubrežnog oštećenja na farmakokinetiku telavancina procijenjen je u 2 klinička farmakološka ispitivanja na zdravim ispitanicima s normalnom bubrežnom funkcijom i na ispitanicima s blagim do teškim oštećenjem bubrega. Oba ispitivanja dosljedno su pokazala da se površina ispod krivulje (AUC) telavancina, ali ne i maksimalna koncentracija plazme (Cmax) povećavaju kako se smanjuje bubrežna funkcija. Promjene u AUC postaju klinički važne samo kod bolesnika sa umjerenim i teškim oštećenjem bubrega. Stoga se ista doza od 10 mg/kg/24 h može primjenjivati kod bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom ili blagim oštećenjem bubrega. Kako bi se omogućila usporediva izloženost kod bolesnika s umjerenim oštećenjem bubrega doza se treba sniziti na 7,5 mg/kg/24 h.

Preporuke za prilagođavanje doze mogu se pronaći u dijelu 4.2.

Oštećenje jetre

Nakon primjene jedne doze od 10 mg/kg telavancina, farmakokinetika telavancina kod ispitanika s umjerenim oštećenjem jetre (Child-Pugh stadij B) bila je slična onoj uočenoj kod ispitanika s normalnom funkcijom jetre. Nije potrebno prilagođavanje doze kod bolesnika s blagim do umjerenim stupnjevima oštećenja jetre (vidjeti dio 4.2). Farmakokinetika telavancina nije ocijenjena kod teškog oštećenja jetre (Child-Pugh stadij C).

Pretili bolesnici

Populacijska farmakokinetička analiza u zdravih odraslih ispitanika (bez infekcije) pokazala je da početne vrijednosti indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI) utječu na farmakokinetiku telavancina. Izloženost telavancinu povećava se s povećanjem indeksa tjelesne mase; procjenjuje se da

će za svako povećanje vrijednosti BMI od 10 jedinica, izloženost plazme narasti za do 25 %. Potrebno je prilagoditi dozu kod pretilih bolesnika čija je vrijednost BMI >30 kg/m2 (vidjeti dio 4.2).

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Lijek telavancin koji sadrži pomoćnu tvar hidroksipropilbetadeks (HP-β-CD), prouzročio je štetne učinke u ispitivanjima na životinjama pri koncentracijama u plazmi koje su bile u istom rasponu kao i kod kliničke izloženosti i s mogućim značajem za kliničku primjenu.

Jetra, bubrezi, makrofagi i testisi utvrđeni su kao ciljni organi toksičnosti kod životinja.

U jetri, liječenje u trajanju od 13 tjedana ili dulje dovelo je do reverzibilne degeneracije/nekroze hepatocita praćenoj povećanjem AST i ALT u serumu kod štakora i pasa.

Učinci na bubrezima do kojih je došlo nakon najmanje 4 tjedna doziranja i predstavljali su kombinaciju bubrežnog tubularnog oštećenja i vakuolizacije tubularnog epitela. Tubularno oštećenje bilo je karakterizirano degeneracijom i nekrozom proksimalnih tubularnih stanica i povezano s rastom ureje u krvi i kreatinina koji maksimalno dostiže dvostruku kontrolnu vrijednost u najvišim dozama. Tubularno oštećenje je bilo reverzibilno, ali nisu se sve životinje potpuno oporavile 4 tjedna nakon završetka tretmana.

Vakuolizacija tubularnog epitela uobičajeno je opažanje kod životinja tretiranih lijekom telavancinom i s pomoćnom tvari (HP-β-CD). Kod viših doza ili duljeg trajanja tretmana došlo je također do vakuolizacije urotela u mokraćnom mjehuru. Vakuolizacija nije bila povezana s oštećenjem bubrežne funkcije, ali nije bila reverzibilna nakon 4 tjedna oporavka. Smatra se da vakuolizacija predstavlja citoprotektivni događaj i očekuje se njezin oporavak u istom poluvijeku kao što je vrijeme oporavka proksimalnih tubularnih stanica. Prisutnost hidroksipropilbetadeksa u formulaciji pri omjeru 1:10 smanjuje incidenciju i težinu promjena do kojih dolazi uslijed telavancina i ublažava toksičnost telavancina nalik glikopeptidima.

Kod štakora i pasa došlo je do sistemske hipertrofije makrofaga i hiperplazije na brojnim organskim sustavima koji uobičajeno sadrže makrofage. Za makrofage je pokazano da sadrže telavancin i HP-β-CD.

Genotoksičnost je procijenjena sa standardnim in vitro i in vivo baterijama testova. Ispitivanja nisu dala dokaze za genotoksični potencijal telavancina.

Nakon 13 tjedana tretmana primijećena je reverzibilna degeneracija sjemenih kanalića testisa štakora. U ispitivanjima fertiliteta muških štakora pokazalo se smanjenje pokretljivosti spermija i broja spermija u epididimisu kao i povećanje učestalosti abnormalnih spermija nakon 10 tjedana intravenske primjene telavancina. Nije bilo utjecaja ne muški fertilitet. U drugom ispitivanju, 6 tjedana doziranja bilo je povezano sa smanjenjem zametnih stanica testisa u epididimisu, koji je naznaka oštećenja testisa, a opažen je i učinak na kvalitetu i količinu spermija. Oba su učinka bila reverzibilna nakon razdoblja oporavka od 8 tjedana. Potencijalni rizik za ljude nije poznat (vidjeti dio 4.6).

Kod štakora i pasa primijećena je i vakuolizacija tubularnih epitelnih stanica epididimisa, a ovaj nalaz nije se pokazao reverzibilnim nakon razdoblja oporavka od 4 tjedna. Vakuolizacija se smatrala citoprotektivnim događajem što nije povezano s oštećenjem funkcije.

U ispitivanjima embrio-fetalnog razvoja primijećene su malformacije prstiju i udova u štakora, kunića i patuljastih svinja. U ispitivanju embrio-fetalnog razvoja u štakora primijećeno je dilatacija lateralnih komora mozga u skupini koja je primala velike doze. Primijećen je i porast broja mrtvorođene štenadi u ovim pre- i postnatalnim istraživanjima (vidjeti dio 4.3).

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

hidroksipropilbetadeks; omjer telavancina i hidroksipropilbetadeksa je 1:10 (m/m). manitol (E421)

natrijev hidroksid (za podešavanje pH) (E524) kloridna kiselina (za podešavanje pH) (E507)

6.2Inkompatibilnosti

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

6.3Rok valjanosti

Rok valjanosti praška u originalnom pakiranju: 4 godine

Rok valjanosti rekonstituiranog koncentrata: Rekonstituirani koncentrat mora se razrijediti odmah nakon pripreme.

Rok valjanosti razrijeđenog lijeka: Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni rekonstituirane otopine i razrijeđene otopine u vrećicama za infuziju je 24 sata u hladnjaku (2-8°C).

S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba odmah primijeniti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme čuvanja odgovornost je korisnika i ono ne bi smjelo biti dulje od 24 sata na 2-8°C.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Prašak u originalnom pakiranju

Čuvati u hladnjaku (2–8°C). Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije ili razrjeđivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Prozirne bočice od stakla tipa I s gumenim čepom i aluminijsko/plastičnim „flip off“ zatvaračem.

Veličina pakiranja:

VIBATIV 250 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju 1 bočica od 30 ml s 250 mg telavancina

VIBATIV 750 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju 1 bočica od 50 ml sadrži750 mg telavancina

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Prašak se mora rekonstituirati i dobiveni se koncentrat prije upotrebe mora odmah dodatno razrijediti.

Samo za jednokratnu upotrebu.

Priprema rekonstituiranog koncentrata

VIBATIV 250 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Sadržaj bočice koja sadrži 250 mg telavancina mora se rekonstituirati s 15 ml otopine glukoze za injekciju koncentracije 50 mg/ml (5%) ili vode za injekciju ili otopine natrijevog klorida za injekciju koncentracije 9 mg/ml (0,9%) kako bi se dobila koncentracija od približno 15 mg/ml (ukupni volumen je približno 17 ml).

VIBATIV 750 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

Sadržaj bočice koja sadrži 750 mg telavancina mora se rekonstituirati s 45 ml otopine glukoze za injekciju koncentracije 50 mg/ml (5%) ili vode za injekciju ili otopine natrijevog klorida za injekciju koncentracije 9 mg/ml (0,9%) kako bi se dobila koncentracija od približno 15 mg/ml (ukupni volumen je približno 50 ml).

Bacite bočicu ako vakuum ne uvuče otapalo u bočicu.

Za rekonstituciju lijeka VIBATIV mora se primijeniti aseptička tehnika. Nakon dodavanja otopine glukoze za injekciju u koncentraciji 50 mg/ml (5%), vode za injekciju ili otopine natrijevog klorida za injekciju u koncentraciji od 9 mg/ml (0,9%), sadržaj bočice se miješa laganom vrtnjom kako bi se olakšala rekonstitucija.

Vrijeme rekonstitucije nije dulje od 5 minuta za bočicu koja sadrži 250 mg i nije dulje od 10 minuta za bočicu koja sadrži 750 mg.

Miješanje se nastavlja sve dok se sadržaj bočice u potpunosti ne otopi i ako vizualnom kontrolom nema vidljivih čestica.

Izgled rekonstituiranog koncentrata

Rekonstituirani koncentrat lijeka VIBATIV je bistra, bezbojna do blijedo ružičasta otopina. Tijekom rekonstitucije može se pojaviti pjena koja nestaje dok otopina stoji.

Priprema završne razrijeđene otopine za infuziju

Rekonstituirani koncentrat mora se dodatno razrijediti prije primjene.

Sljedeća formula može se primijeniti za izračunavanje volumena rekonstituiranog koncentrata lijeka

VIBATIV potrebnog za pripremu doze:

Doza telavancina (mg) = 10 mg/kg (ili 7,5 mg/kg) x tjelesna težina bolesnika (u kg) Volumen rekonstituiranog koncentrata (ml) = Doza telavancina (mg)/15 (mg/ml)

Za doze od 150 do 800 mg, odgovarajući volumen rekonstituiranog koncentrata mora se dodatno razrijediti u 100 do 250 ml prije infuzije. Doze manje od 150 mg ili veće od 800 mg moraju se dodatno razrijediti u volumenu koji daje završnu otopinu koncentracije od 0,6 do 8 mg/ml.

Odgovarajuća otopina za infuziju uključuje: otopinu glukoze za injekciju koncentracije 50 mg/ml (5%), otopinu natrijevog klorida za injekciju koncentracije 9 mg/ml (0,9%) ili Ringerovu otopinu s laktatom za injekciju. Razrjeđivanje se mora obaviti u aseptičkim uvjetima.

Otopinu prije primjene treba vizualno prekontrolirati sadrži li čestice i je li promijenila boju. Otopina se smije upotrebljavati samo ako je bistra i bez vidljivih čestica.

Zbrinjavanje

Neupotrijebljenu otopinu bacite.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Theravance Biopharma Ireland Limited

Fitzwilliam Hall

Fitzwilliam Place

Dublin 2, Irska

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

VIBATIV 250 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

EU/1/11/705/001

VIBATIV 750 mg prašak za koncentrat za otopinu za infuziju

EU/1/11/705/002

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 2. rujna 2011.

Datum posljednje obnove odobrenja: 26 Svibanj 2016

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljne informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu/

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept