Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Wilzin (zinc) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A16AX05

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaWilzin
ATK šifraA16AX05
Tvarzinc
ProizvođačOrphan Europe S.A.R.L.

1.NAZIV GOTOVOG LIJEKA

Wilzin 25 mg tvrde kapsule

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tvrda kapsula sadrži 25 mg cinka (što odgovara 83,92 mg cinkovog acetat dihidrata).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Kapsula s vodeno plavom neprozirnom kapicom i tijelom, s otisnutom oznakom "93-376”.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Liječenje Wilsonove bolesti.

4.2Doziranje i način primjene

Liječenje Wilzinom treba započeti pod nadzorom liječnika s iskustvom u liječenju Wilsonove bolesti (vidjeti dio 4.4). Wilzin je doživotna terapija.

Nema razlike u doziranju simptomatskih i presimptomatskih bolesnika.

Wilzin je dostupan u tvrdim kapsulama od 25 mg ili 50 mg.

Odrasli:

Uobičajena doza je 50 mg 3 puta dnevno s maksimalnom dozom od 50 mg 5 puta dnevno.

Djeca i adolescenti:

Podaci su vrlo ograničeni za djecu mlađu od 6 godina, ali s obzirom da je bolest potpuno penetrantna, profilaktičko liječenje treba razmotriti što je ranije moguće. Preporučena doza je sljedeća:

-od 1 do 6 godina: 25 mg dva puta dnevno

-od 6 do 16 godina ako je tjelesna težina ispod 57 kg: 25 mg tri puta dnevno

-od 16 godina ili ako je tjelesna težina iznad 57 kg: 50 mg tri puta dnevno.

Trudnice:

Doza od 25 mg 3 puta dnevno je obično učinkovita, ali dozu treba prilagoditi prema razini bakra (vidjeti dio 4.4 i dio 4.6).

U svim slučajevima, dozu treba prilagoditi prema terapijskom praćenju (vidjeti dio 4.4.).

Wilzin se mora uzeti n a p razan želudac, n ajmanje 1 sat p rije i-li3 2sata nakon obroka. U slučaju želučane intolerancije, koja se često događa uz jutarnju dozu, ova se doza može odgoditi do sredine jutra, između doručka i ručka. Također je moguće uzeti Wilzin uz malo proteina, poput mesa (vidjeti dio 4.5).

Kod djece koja nisu u stanju progutati kapsule, treba ih otvoriti i njihov sadržajpomiješati u malo vode (u koju može biti dodan šećer ili sirup).

Prilikom p romjene b olesnikove t erapije s k elirajućeg liječenja naterapiju odr žavanja W ilzinom, kelirajuće liječenje treba nastaviti i istovremeno davati kroz 2-3 tjedna jer je toliko vremena potrebno da bi terapija cinkom dovela do maksimalne indukcije metalotioneina i potpune blokade apsorpcije bakra. Primjenu kelirajućeg liječenja i Wilzina treba vremenski odvojiti za najmanje 1 sat.

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Cinkov a cetat di hidrat ne preporučuje se za početnu terapiju simptomatskih bolesnika zbog sporog početka djelovanja. Simptomatske bolesnike mora se početno liječiti kelirajućim agensom; kada je razina bakra ispod praga toksičnosti i bolesnici postanu klinički stabilni, može se razmotriti terapija održavanja Wilzinom.

Međutim, dok se čeka cinkom potaknuta proizvodnja metalotioneina u dvanaesniku te posljedična učinkovita inhibicija apsorpcije bakra, cinkov acetat dihidrat može se inicijalno primijeniti kod simptomatskih bolesnika u kombinaciji s kelirajućim agensom.

Iako rijetko, na početku liječenja može doći do kliničkog pogoršanja, što je također zabilježeno s kelirajućim agensima. Ostaje nejasno da li je to povezano s mobilizacijom zaliha bakra ili prirodnim tijekom bolesti. U ovoj se situaciji preporučuje promjena terapije.

Treba biti oprezan prilikom zamjene kelirajućeg agensa s Wilzinom kod bolesnika s portalnom hipertenzijom, kad su takvi bolesnici dobro i podnose liječenje. Dva su bolesnika u skupini od 16 osoba um rla od de kompenzacije j etre i uz napredovale por talne hi pertenzije na konšto je terapija penicilaminom promijenjena u terapiju cinkom.

Terapijsko praćenje

Cilj liječenja je održati slobodan bakar u plazmi (također poznat kao ne-ceruloplazminski ba kar u plazmi) i spod 250mikrograma/l ( normalno: 100-150 mikrograma/l) te izlučivanje bakra mokraćom ispod 125 mikrograma/24 h (normalno: < 50mikrograma/24 h). Ne-ceruloplazminski bakar u pl azmi računa se tako da se od ukupnog bakra u plazmi oduzme bakar vezan za ceruloplazmin, računajući da svaki miligram ceruloplazmina sadrži 3 mikrograma bakra.

Izlučivanje bakra mokraćom precizan je pokazatelj viška bakra u tijelu jedino kada bolesnici nisu na kelirajućoj terapiji. Razina bakra u mokraći obično je povišena uz kelirajuću terapiju poput penicilamina ili trientina.

Razina bakra u jetri ne može se koristiti za vođenje terapije jer ne razlikuje potencijalno toksičan slobodni bakar od bakra vezanog za metalotionein.

Kod bolesnika koji primaju terapiju, mjerenje cinka u mokraći i/ili plazmi može biti korisna mjera za suradljivost. Vrijednosti cinka u mokraći veće od 2 mg/24 h te cinka u plazmi veće od 1250 mikrograma/l općenito upućuju na primjerenu suradljivost.

Kao kod svih lijekova koji snižavaju bakar, prekomjerno liječenje nosi rizik deficijencije bakra, što je osobito štetno za djecu i trudnice jer je bakar potreban za pravilan rast i mentalni razvoj. Kod ovih skupina bolesnika, razinu bakra u mokraći treba održavati malo iznad gornje granice normalne vrijednosti ili u rasponu visokih normalnih vrijednosti (tj. 40 – 50 mikrograma/24 h).

Laboratorijsko praćenje uključujući hematološki nadzor i određivanje lipoproteina treba također provoditi kako bi se otkrile rane manifestacije deficijencije bakra, poput anemije i/ili leukopenije koje proizlaze iz depresije koštane srži, te smanjenja HDL kolesterola i omjera HDL/ukupni kolesterol.

Kako deficijencija bakra također može uzrokovati mijeloneuropatiju, liječnici trebaju paziti na osjetilne I motoričke simptome I znakove koji potencijalno mogu indicirati početnu neuropatiju ili mijelopatiju u u bolesnika liječenih Wilzinom.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Drugi lijekovi za snižavanje bakra

Provedene su f armakodinamske st udije n a bolesnicima s Wi lsonovomlestib ko oji s u p rimali kombinaciju Wilzina (50 mg tri puta dnevno) s askorbatnom kiselinom (1 g jednom dnevno), penicilaminom (250 mg četiri puta dnevno), i trientinom (250 mg četiri puta dnevno). One nisu pokazale značajan ukupni učinak na ravnotežu bakra iako se mogla primijetiti blaga interakcija cinka

s kelatorima (penicilaminom i trientinom) uz smanjenje izlučivanja bakra stolicom, ali povećanje izlučivanja mokraćom, u usporedbi sa samim cinkom. Ovo je vjerojatno posljedica vezanja cinka kelatorom u određenoj mjeri, s posljedičnim smanjenjem učinka obje djelatne tvari.

Prilikom promjene bolesnikove terapije s kelirajućeg liječenja na terapiju održavanja Wilzinom, kelirajuće liječenje treba nastaviti i istodobno davati kroz 2-3 tjedna jer je toliko vremena potrebno da

bi terapija cinkom dovela do m aksimalne i ndukcije m etalotioneina i pot pune bl okade a psorpcije bakra. Primjenu kelirajućeg liječenja i Wilzina treba vremenski odvojiti za najmanje 1 sat.

Drugi lijekovi

Apsorpciju cinka mogu smanjiti dodaci željeza i kalcija, tetraciklini i tvari koje sadrže fosfor, a cink može smanjiti apsorpciju željeza, tetraciklina i fluorokinolona.

Hrana

Studije istodobne primjene cinka s hranom provedene na zdravim dobrovoljcima pokazale su da mnoge vrste hrane značajno usporavaju apsorpciju cinka (uključujući kruh, tvrdo kuhana jaja, kavu i mlijeko). Tvari u hrani, osobito fitati i vlakna, vežu cink i sprečavaju njegov ulazak u stanice crijeva. Međutim, čini se da proteini najmanje interferiraju.

4.6Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Podaci iz ograničenog broja trudnoća kod bolesnica s Wilsonovom bolesti koje su uzimale cink nisu dali naznake štetnih učinaka cinka na embrij/fetus i majku. Pet spontanih pobačaja i 2 malformacije (mikrocefalija i srčana greška koja se mogla ispraviti) zabilježeno je na 42 trudnoće.

Ispitivanja na životinjama provedene s različitim cinkovim solima ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porod ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).

Iznimno je važno da trudnice s Wilsonovom bolesti nastave svoje liječenje tijekom trudnoće. Odluku koje liječenje koristiti, cink ili kelirajući agens, treba donijeti liječnik. Doza se mora prilagoditi kako bi se garantiralo da fetus neće imati deficijenciju bakra i obavezno je pažljivo praćenje bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Dojenje

Cink se izlučuje u majčino mlijeko te kod dojenog djeteta može doći do deficijencije bakra uzrokovane cinkom. Stoga, treba izbjegavati dojenje tijekom terapije Wilzinom.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima

Nisu provedene studije utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.

4.8Nuspojave

Zabilježene nuspojave navedene su dolje, prema organskom sustavu i učestalosti.

Učestalost je definirana prema sljedećim pravilima: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), v rlo r ijetko ( <1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Unutar svake kategorije učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Organski sustav

Nuspojave

 

 

 

 

Poremećaji krvi i limfnog sustava

manje često:

sideroblastična anemija, leukopenija

 

 

 

Poremećaji probavnog sustava

često:

iritacija želuca

 

 

 

Pretrage

često:

porast amilaze, lipaze i alkalne

 

 

fosfataze u krvi

 

 

 

Anemija m ože b iti m ikro-, nor mo- ili makrocitna te je često povezana s leukopenijom. Pregled koštane srži obično pokazuje karakteristične "prstenaste sideroblaste" (tj. crvene krvne st anice u razvoju koje sadrže paranuklearne mitohondrije prepunjene željezom). Oni mogu biti rani pokazatelj deficijencije bakra i mogu se naglo oporaviti nakon smanjenja doze cinka. Međutim, moraju se razlikovati od hemolitičke anemije do koje često dolazi kada je povišen slobodni bakar u serumu kod nekontrolirane Wilsonove bolesti.

Najčešća nuspojava je iritacija želuca. Ona je obično najgora uz prvu jutarnju dozu i nestaje nakon prvih dana liječenja. Odgađanje prve doze do sredine jutra ili uzimanje doze s malo proteina obično mogu ublažiti simptome.

Nakon nekoliko tjedana liječenja može doći do porasta alkalne fosfataze, amilaze i lipaze u serumu, s vraćanjem njihovih vrijednosti na visoku normalnu razinu unutar prve godine ili prve dvije godine liječenja.

4.9Predoziranje

U literaturi su zabilježena tri slučaja akutnog oralnog predoziranja cinkovim solima (sulfatom ili glukonatom). Kod 35-godišnje žene peti dan nakon ingestije 6 g cinka (40 puta više od preporučene terapijske doze) došlo je do smrtnog ishoda koji je bio pripisan zatajenju bubrega i hemoragičnom pankreatitisu s hiperglikemijskom komom. Ista doza kod adolescenta koji je liječen ispiranjem čitavog crijeva nije dovela do nikakvih simptoma osim povraćanja. Drugi adolescent koji je uzeo 4 g cinka imao je 5 sati nakon toga razinu cinka u serumu od oko 50 mg/l te je samo imao tešku mučninu, povraćanje i vrtoglavicu.

U liječenju predoziranja treba izvršiti ispiranje želuca ili izazvati povraćanje što je brže moguće kako bi se odstranio neapsorbirani cink. Kelirajuću terapiju teškim metalima treba razmotriti ako je razina cinka u plazmi značajno povišena (> 10 mg/l).

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: ostali lijekovi za probavni sustav i metabolizam, ATK oznaka: A16AX05.

Wilsonova bolest (hepatolentikularna degeneracija) je autosomno recesivan metabolički poremećaj jetrenog izlučivanja bakra putem žuči. Nakupljanje bakra u jetri dovodi do hepatocelularnog oštećenja i moguće ciroze. Kad se pređe kapacitet jetre za pohranu bakra, bakar se otpušta u krv te ga preuzimaju druga tkiva, poput mozga, što dovodi do poremećaja motorike i psihijatrijskih manifestacija. Bolesnici se mogu klinički očitovati pretežno jetrenim, neurološkim ili psihijatrijskim simptomima.

Aktivna skupina u cinkovom acetat dihidratu je cinkov kation, koji blokira crijevnu apsorpciju bakra iz hrane te reapsorpciju endogeno izlučenog bakra. Cink potiče proizvodnju metalotioneina u enterocitima, proteina koji veže bakar sprečavajući time njegov prijenos u krv. Vezani bakar se zatim eliminira stolicom nakon deskvamacije stanica crijeva.

Farmakodinamska ispitivanja metabolizma bakra kod bolesnika s Wilsonovom bolesti uključivale su određivanje ukupne ravnoteže bakra i unos radiaktivno označenog bakra. Dnevni raspored uzimanja 150 mg Wilzina raspodijeljenih u tri doze pokazao se učinkovitim u značajnom smanjenju apsorpcije bakra te induciranju negativne ravnoteže bakra.

5.2Farmakokinetička svojstva

S obzirom da cink djeluje tako što utječe na unos bakra na razini stanica crijeva, farmakokinetičke procjene t emeljene na r azini c inka u k rvi ne da ju korisne i nformacije o bioraspoloživosti cinka na mjestu djelovanja.

Cink se ap sorbira u t ankom cr ijevu t e k inetika n jegove ap sorpcijesugerira sklonost zasićenju pri porastu doza. Udio apsorpcije cinka negativno korelira s unosom cinka. Nalazi se u rasponu od 30 do 60% kod uobičajenog unosa putem prehrane (7-15 mg/d) i sm anjuje se n a 7 % p ri f armakološkim dozama od 100 mg/d.

U krvi se oko 80% apsorbiranog cinka raspoređuje u eritrocite, dok se većina preostalog cinka nalazi vezana za albumin i druge proteine plazme. Jetra je glavno mjesto pohrane cinka te je razina cinka u jetri povećana tijekom terapije održavanja cinkom.

Poluvrijeme eliminacije cinka iz plazme kod zdravih ispitanika iznosi oko 1 sat nakon doze od 45 mg. Eliminacija cinka prvenstveno je posljedica izlučivanja stolicom uz relativno malo izlučivanja putem mokraće i znoja. Izlučivanje stolicom najvećim je dijelom posljedica pasaže neapsorbiranog cinka, ali je također posljedica i endogenog crijevnog lučenja.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Provedene s u pr etklinička ispitivanja sa cinkovim acetatom i s dr ugim c inkovim s olima. D ostupni farmakološki i to ksikološk podaci pokazali su velike sličnosti među cinkovim solima i među životinjskim vrstama.

Oralna LD50 je oko 300 mg cinka/kg tjelesne težine (oko 100 do 150 puta viša od terapijske doze kod ljudi). Studije toksičnosti ponavljanih doza utvrdile su da je doza bez zabilježenog učinka (NOEL, od engl. No Observed Effect Level) oko 95mg cinka/kg tjelesne težine (oko 48puta viša od terapijske doze kod ljudi).

Težina dok aza, i zin vitro i in vivo testova, upućuju da cink nema klinički značajnu genotoksičnu aktivnost.

Ispitivanja reproduktivne toksikologije provedene s različitim cinkovim solima nisu pokazale klinički značajne dokaze embriotoksičnosti, fetotoksičnosti ili teratogenosti.

Sa cinkovim acetat dihidratom nisu provedene konvencionalne studije karcinogenosti.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule kukuruzni škrob magnezijev stearat

Ovojnica kapsule

želatina

titanijev dioksid (E171) brilliant blue FCF (E133)

Tinta za označavanje

crni željezov oksid (E172) šelak

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

3 godine.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Nemojte čuvati na temperaturi iznad 25°C.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Bijela HDPE bočica s polipropilenskim i HDPE zatvaračem koja sadrži umetak od pamučne vate. Svaka bočica sadrži 250 kapsula.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje

Nema posebnih zahtjeva.

7.NOSITELJ ODOBRENJA

Orphan Europe SARL

Immeuble “Le Wilson”

70 avenue du Général de Gaulle F-92800 Puteaux

Francuska

8.BROJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

EU/1/04/286/001

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET/DATUM OBNOVE ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

Datum prvog odobrenja: 13. listopad 2004.

Datum posljednje obnove: 13. listopad 2009.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Podrobnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranicama Europske agencije za lijekove (EMEA) http://www.emea.europa.eu

1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA

Wilzin 50 mg tvrde kapsule

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tvrda kapsula sadrži 50 mg cinka (što odgovara 167,84 mg cinkovog acetat dihidrata).

Pomoćne tvari:

Svaka kapsula sadrži 1,75 mg boju sunset yellow FCF (E110)

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Kapsula s narančastom neprozirnom kapicom i tijelom, s otisnutom oznakom "93-377”.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Liječenje Wilsonove bolesti.

4.2 Doziranje i način primjene

Liječenje Wilzinom treba započeti pod nadzorom liječnika s iskustvom u liječenju Wilsonove bolesti (vidjeti dio 4.4). Wilzin je doživotna terapija.

Nema razlike u doziranju simptomatskih i presimptomatskih bolesnicima.

Wilzin je dostupan u tvrdim kapsulama od 25 mg ili 50 mg.

Odrasli:

Uobičajena doza je 50 mg 3 puta dnevno s maksimalnom dozom od 50 mg 5 puta dnevno.

Djeca i adolescenti:

Podaci su vrlo ograničeni za djecu mlađu od 6 godina, ali s obzirom da je bolest potpuno penetrantna, profilaktičko liječenje treba razmotriti što je ranije moguće. Preporučena doza je sljedeća:

-od 1 do 6 godina: 25 mg dva puta dnevno

-od 6 do 16 godina ako je tjelesna težina ispod 57 kg: 25 mg tri puta dnevno

-od 16 godina ili ako je tjelesna težina iznad 57 kg: 50 mg tri puta dnevno.

Trudnice:

Doza od 25 mg 3 puta dnevno je obično učinkovita, ali dozu treba prilagoditi prema razini bakra (vidjeti dio 4.4 i dio 4.6).

U svim slučajevima, dozu treba prilagoditi prema terapijskom praćenju (vidjeti dio 4.4.).

Wilzin se mora uzeti na prazan želudac, najmanje 1 sat prije ili 2-3 sata nakon obroka. U slučaju želučane intolerancije, koja se često događa uz jutarnju dozu, ova se doza može odgoditi do sredine jutra, između doručka i ručka. Također je moguće uzeti Wilzin uz malo proteina, poput mesa (vidjeti dio 4.5).

Kod djece koja nisu u stanju pogutati kapsule, treba ih otvoriti i njihov sadržaj pomiješati u malo vode (u koju može biti dodan šećer ili sirup).

Prilikom promjene bolesnikove terapije s kelirajućeg liječenja na terapiju održavanja Wilzinom, kelirajuće liječenje treba nastaviti i istovremeno davati kroz 2-3 tjedna jer je toliko vremena potrebno da bi terapija cinkom dovela do maksimalne indukcije metalotioneina i potpune blokade apsorpcije bakra. Primjenu kelirajućeg liječenja i Wilzina treba vremenski odvojiti za najmanje 1 sat.

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Cinkov acetat dihidrat ne preporučuje se za početnu terapiju simptomatskih bolesnika zbog sporog početka djelovanja. Simptomatske bolesnike mora se početno liječiti kelirajućim agensom; kad je razina bakra ispod praga toksičnosti i bolesnici postanu klinički stabilni, može se razmotriti terapija održavanja Wilzinom.

Međutim, dok se čeka cinkom potaknuta proizvodnja metalotioneina u dvanaesniku te posljedična učinkovita inhibicija apsorpcije bakra, cinkov acetat dihidrat može se inicijalno primijeniti kod simptomatskih bolesnika u kombinaciji s kelirajućim agensom.

Iako rijetko, na početku liječenja može doći do kliničkog pogoršanja, što je također zabilježeno s kelirajućim agensima. Ostaje nejasno da li je to povezano s mobilizacijom zaliha bakra ili prirodnim tijekom bolesti. U ovoj se situaciji preporučuje promjena terapije.

Treba biti oprezan prilikom zamjene kelirajućeg agensa s Wilzinom kod bolesnika s portalnom hipertenzijom, kad su takvi bolesnici dobro i podnose liječenje. Dva su bolesnika u skupini od 16 osoba umrla od dekompenzacije jetre i uznapredovale portalne hipertenzije nakon što je terapija penicilaminom promijenjena u terapiju cinkom.

Terapijsko praćenje

Cilj liječenja je održati slobodan bakar u plazmi (također poznat kao ne-ceruloplazminski bakar u plazmi) ispod 250 mikrograma/l (normalno: 100-150 mikrograma/l) te izlučivanje bakra mokraćom ispod 125 mikrograma/24 h (normalno: < 50 mikrograma/24 h). Ne-ceruloplazminski bakar u plazmi računa se tako da se od ukupnog bakra u plazmi oduzme bakar vezan za ceruloplazmin, računajući da svaki miligram ceruloplazmina sadrži 3 mikrograma bakra.

Izlučivanje bakra mokraćom precizan je pokazatelj viška bakra u tijelu jedino kada bolesnici nisu na kelirajućoj terapiji. Razina bakra u mokraći obično je povišena uz kelirajuću terapiju poput penicilamina ili trientina.

Razina bakra u jetri ne može se koristiti za vođenje terapije jer ne razlikuje potencijalno toksičan slobodni bakar od bakra vezanog za metalotionein.

Kod bolesnika koji primaju terapiju, mjerenje cinka u mokraći i/ili plazmi može biti korisna mjera za suradljivost. Vrijednosti cinka u mokraći veće od 2 mg/24 h te cinka u plazmi veće od

1250 mikrograma/l općenito upućuju na primjerenu suradljivost.

Kao kod svih lijekova koji snižavaju bakar prekomjerno liječenje nosi rizik deficijencije bakra, što je osobito štetno za djecu i trudnice jer je bakar potreban za pravilan rast i mentalni razvoj. Kod ovih skupina bolesnika, razinu bakra u mokraći treba održavati malo iznad gornje granice normalne vrijednosti ili u rasponu visokih normalnih vrijednosti (tj. 40 – 50 mikrograma/24 h).

Laboratorijsko praćenje, uključujući hematološki nadzor i određivanje lipoproteina treba također provoditi kako bi se otkrile rane manifestacije deficijencije bakra, poput anemije i/ili leukopenije koje proizlaze iz depresije koštane srži, te smanjenja HDL kolesterola i omjera HDL/ukupni kolesterol. Kako deficijencija bakra također može uzrokovati mijeloneuropatiju, liječnici trebaju paziti na osjetilne I motoričke simptome I znakove koji potencijalno mogu indicirati početnu neuropatiju ili mijelopatiju u u bolesnika liječenih Wilzinom.

Ovojnica kapsule sadrži boju sunset yellow FCF (E110), koja može uzrokovati alergijske reakcije.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Drugi lijekovi za snižavanje bakra

Provedene su f armakodinamske st udije n a bolesnicima s Wi lsonovom b olesti koji su primali kombinaciju Wilzina (50 mg tri puta dnevno) s askorbatnom kiselinom (1 g jednom dnevno), penicilaminom (250 mg četiri puta dnevno), i trientinom (250 mg četiri puta dnevno). One nisu pokazale značajan ukupni učinak na ravnotežu bakra iako se mogla primijetiti blaga interakcija cinka

s kelatorima (penicilaminom i trientinom) uz smanjenje izlučivanja bakra stolicom, ali povećanje izlučivanja mokraćom, u usporedbi sa samim cinkom. Ovo je vjerojatno p osljedica v ezanja ci nka kelatorom u određenoj mjeri, s posljedičnim smanjenjem učinka obje djelatne tvari.

Prilikom promjene bolesnikove terapije s kelirajućeg liječenja na terapiju održavanja Wilzinom, kelirajuće liječenje treba nastaviti i istodobno davati kroz 2-3 tjedna jer je toliko vremena potrebno da

bi terapija cinkom dovela do m aksimalne i ndukcije m etalotioneina i pot pune bl okade a psorpcije bakra. Primjenu kelirajućeg liječenja i Wilzina treba vremenski odvojiti za najmanje 1 sat.

Drugi lijekovi

Apsorpciju cinka mogu smanjiti dodaci željeza i kalcija, tetraciklini i tvari koje sadrže fosfor, a cink može smanjiti apsorpciju željeza, tetraciklina, i fluorokinolona.

Hrana

Studije istodobne primjene cinka s hranom provedene na zdravim dobrovoljcima pokazale su da mnoge vrste hrane značajno usporavaju apsorpciju cinka (uključujući kruh, tvrdo kuhana jaja, kavu i mlijeko). Tvari u hrani, osobito fitati i vlakna, vežu cink i sprečavaju njegov ulazak u stanice crijeva. Međutim, čini se da proteini najmanje interferiraju.

4.6 Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Podaci iz ograničenog broja trudnoća kod bolesnica s Wilsonovom bolesti koje su uzimale cink nisu dali naznake štetnih učinaka cinka na embrij/fetus i majku. Pet spontanih pobačaja i 2 malformacije (mikrocefalija i srčana greška koja se mogla ispraviti) zabilježeno je na 42 trudnoće.

Ispitivanja na životinjama provedene s različitim cinkovim solima ne ukazuju na izravne ili neizravne štetne učinke s obzirom na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj, porod ili postnatalni razvoj (vidjeti dio 5.3).

Iznimno je važno da trudnice s Wilsonovom bolesti nastave svoje liječenje tijekom trudnoće. Odluku koje liječenje koristiti, cink ili kelirajući agens, treba donijeti liječnik. Doza se mora prilagoditi kako bi se garantiralo da fetus neće imati deficijenciju bakra i obavezno je pažljivo praćenje bolesnika (vidjeti dio 4.4).

Dojenje

Cink se izlučuje u majčino mlijeko te kod dojenog djeteta može doći do deficijencije bakra uzrokovane cinkom. Stoga, treba izbjegavati dojenje tijekom terapije Wilzinom.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima

Nisu provedene studije utjecaja na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.

4.8 Nuspojave

Zabilježene nuspojave navedene su dolje, prema organskom sustavu i učestalosti.

Učestalost je definirana prema sljedećim pravilima: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Unutar svake kategorije učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

Organski sustav

Nuspojave

 

 

 

 

Poremećaji krvi i limfnog sustava

manje često:

sideroblastična anemija, leukopenija

 

 

 

Poremećaji probavnog sustava

često:

iritacija želuca

 

 

 

Pretrage

često:

porast amilaze, lipaze i alkalne

 

 

fosfataze u krvi

 

 

 

Anemija m ože b iti m ikro-, nor mo- ili makrocitna te je često povezana s leukopenijom. Pregled koštane srži obično pokazuje karakteristične "prstenaste sideroblaste" (tj. crvene krvne stanice u razvoju koje sadrže paranuklearne mitohondrije prepunjene željezom). Oni mogu biti rani pokazatelj deficijencije bakra i mogu se na glo opor aviti na kon s manjenja doz e c inkaeđutim,.M moraju se razlikovati od hemolitičke anemije do koje često dolazi kada je povišen slobodni bakar u serumu kod nekontrolirane Wilsonove bolesti.

Najčešća nuspojava je iritacija želuca. Ona je obično najgora uz prvu jutarnju dozu i nestaje nakon prvih dana liječenja. Odgađanje prve doze do sredine jutra ili uzimanje doze s malo proteina obično mogu ublažiti simptome.

Nakon nekoliko tjedana liječenja može doći do porasta alkalne fosfataze, amilaze i lipaze u serumu, s vraćanjem njihovih vrijednosti na visoku normalnu razinu unutar prve godine ili prve dvije godine liječenja.

4.9 Predoziranje

U literaturi su zabilježena tri slučaja akutnog oralnog predoziranja cinkovim solima (sulfatom ili glukonatom). Kod 35-godišnje žene peti dan nakon ingestije 6g cinka (40 puta više od preporučene terapijske doze) došlo je do smrtnog ishoda koji je bio pripisan zatajenju bubrega i hemoragičnom pankreatitisu s hiperglikemijskom komom. Ista doza kod adolescenta koji je liječen ispiranjem čitavog crijeva nije dovela do nikakvih simptoma osim povraćanja. Drugi adolescent koji je uzeo 4 g cinka imao je 5 sati nakon toga razinu cinka u serumu od oko 50 mg/l te je samo imao tešku mučninu, povraćanje i vrtoglavicu.

U liječenju predoziranja treba izvršiti ispiranje želuca ili izazvati povraćanje što je brže moguće kako bi se odstranio neapsorbirani cink. Kelirajuću terapiju teškim metalima treba razmotriti ako je razina cinka u plazmi značajno povišena (> 10 mg/l).

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: ostali lijekovi za probavni sustav i metabolizam, ATK oznaka: A16AX05.

Wilsonova bolest (hepatolentikularna degeneracija) je autosomno recesivan metabolički poremećaj jetrenog izlučivanja bakra putem žuči. Nakupljanje bakra u jetri dovodi do hepatocelularnog oštećenja

i moguće ciroze. Kada se pređe kapacitet jetre za pohranu bakra, bakar se otpušta u krv te ga preuzimaju druga tkiva, poput mozga, što dovodi do poremećaja motorike i psihijatrijskih manifestacija. Bolesnici se mogu klinički očitovati pretežno jetrenim, neurološkim ili psihijatrijskim simptomima.

Aktivna skupina u cinkovom acetat dihidratu je cinkov kation, koji blokira crijevnu apsorpciju bakra iz hrane te reapsorpciju endogeno izlučenog bakra. Cink potiče proizvodnju m etalotioneina u enterocitima, proteina koji veže bakar sprečavajući time njegov prijenos u krv. Vezani bakar se zatim eliminira stolicom nakon deskvamacije stanica crijeva.

Farmakodinamska i spitivanja p retrage m etabolizma b akra k od bolesnika sonovomWil bol esti uključivale su određivanje ukupne ravnoteže bakra i unos radiaktivno označenog bakra. Dnevni raspored uzimanja 150 m g Wilzinaraspodijeljenih u tri doze pokazao se učinkovitim u značajnom smanjenju apsorpcije bakra te induciranju negativne ravnoteže bakra.

5.2 Farmakokinetička svojstva

S obzirom da cink djeluje tako što utječe na unos bakra na razini stanica crijeva, farmakokinetičke procjene t emeljene na r azini c inka u k rvi ne da ju korisne i nformacije o bioraspoloživosti cinka na mjestu djelovanja.

Cink se apsorbira u tankom crijevu te kinetika njegove apsorpcije sugerira sklonost zasićenju pri porastu doza. Udio apsorpcije cinka negativno korelira s unosom cinka. Nalazi se u rasponu od 30 do 60% kod uobičajenog unosa putem prehrane (7-15 mg/d) i sm anjuje se n a 7 % p ri f armakološkim dozama od 100 mg/d.

U krvi se oko 80% apsorbiranog cinka raspoređuje u eritrocite, dok se većina preostalog cinka nalazi vezana za albumin i druge proteine plazme. Jetra je glavno mjesto pohrane cinka te je razina cinka u jetri povećana tijekom terapije održavanja cinkom.

Poluvrijeme eliminacije cinka iz plazme kod zdravih ispitanika iznosi oko 1 sat nakon doze od 45 mg. Eliminacija cinka prvenstveno je posljedica izlučivanja stolicom uz relativno malo putem mokraće i znoja. Izlučivanje stolicom najvećim je dijelom posljedica pasaže neapsorbiranog cinka, ali je također posljedica i endogenog crijevnog lučenja.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Provedene s u pr etklinička ispitivanja sa ci nkovim acet atom i s dr ugim c inkovim s olima. D ostupni farmakološki i toksikološki podaci pokazali su velike sličnosti među cinkovim solima i među životinjskim vrstama.

Oralna LD50 je oko 300 mg cinka/kg tjelesne težine (oko 100 do 150 puta viša od terapijske doze kod ljudi). Studije toksičnosti ponavljanih doza utvrdile su da je doza bez zabilježenog učinka (NOEL, od engl. No Observed Effect Level) oko 95mg cinka/kg tjelesne težine (oko 48puta viša od terapijske doze kod ljudi).

Težina dok aza, i zin vitro i in vivo testova, upućuju da cink nema klinički značajnu genotoksičnu aktivnost.

Ispitivanja reproduktivne toksikologije provedene s različitim cinkovim solima nisu pokazale klinički značajne dokaze embriotoksičnosti, fetotoksičnosti ili teratogenosti.

Sa cinkovim acetat dihidratom nisu provedene konvencionalne studije karcinogenosti.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule kukuruzni škrob magnezijev stearat

Ovojnica kapsule

želatina

titanijev dioksid (E171) sunset yellow FCF (E110)

Tinta za označavanje

crni željezov oksid (E172) šelak

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Nemojte čuvati na temperaturi iznad 25°C.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Bijela HDPE bočica s polipropilenskim i HDPE zatvaračem koja sadrži umetak od pamučne vate. Svaka bočica sadrži 250 kapsula.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje

Nema posebnih zahtjeva.

7. NOSITELJ ODOBRENJA

Orphan Europe SARL

Immeuble “Le Wilson”

70 avenue du Général de Gaulle F-92800 Puteaux

Francuska

8. BROJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

EU/1/04/286/002

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET/ DATUM OBNOVE ODOBRENJA ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

Datum prvog odobrenja: 13. listopad 2004.

Datum posljednje obnove: 13. listopad 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Podrobnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranicama Europske agencije za lijekove (EMEA) http://www.emea.europa.eu

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept