Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Zonegran (zonisamide) – Sažetak opisa svojstava lijeka - N03AX15

Updated on site: 11-Oct-2017

Naziv lijekaZonegran
ATK šifraN03AX15
Tvarzonisamide
ProizvođačEisai Ltd

1.NAZIV LIJEKA

Zonegran 25 mg tvrde kapsule

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tvrda kapsula sadrži 25 mg zonisamida.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Jedna tvrda kapsula sadrži 0,75 mg hidrogeniranog biljnog ulja (sojinog).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Bijelo neprozirno tijelo i bijela neprozirna kapica s otisnutim logom i oznakom “ZONEGRAN 25” u crnoj boji.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg i 100 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran tvrde kapsule primjenjuju se peroralno.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

Zonegran sadrži hidrogenirano biljno ulje (sojino). Bolesnici ne smiju uzimati ovaj lijek ako su alergični na kikiriki ili soju.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku

liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid

liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući

učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

 

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja

tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4. Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega.

Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu

primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule

celuloza, mikrokristalična hidrogenirano biljno ulje (sojino) natrijev laurilsulfat

Ovojnica kapsule želatina

titanijev dioksid (E171) šelak

propilenglikol kalijev hidroksid

željezov oksid, crni (E172)

6.2Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3Rok valjanosti

3 godine

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 30 °C.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

PVC/PVDC/aluminij blisteri, pakiranja s 14, 28, 56 i 84 tvrdih kapsula. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/001

EU/1/04/307/005

EU/1/04/307/002

EU/1/04/307/013

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10. ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 50 mg tvrde kapsule

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tvrda kapsula sadrži 50 mg zonisamida.

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Jedna tvrda kapsula sadrži 1,5 mg hidrogeniranog biljnog ulja (sojinog).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Bijelo neprozirno tijelo i siva neprozirna kapica s otisnutim logom i oznakom “ZONEGRAN 50” u crnoj boji.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg i 100 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran tvrde kapsule primjenjuju se peroralno.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

Zonegran sadrži hidrogenirano biljno ulje (sojino). Bolesnici ne smiju uzimati ovaj lijek ako su alergični na kikiriki ili soju.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku

liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid

liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i

 

 

 

prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući

učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

 

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

 

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja

tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4. Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega.

Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu

primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule

celuloza, mikrokristalična hidrogenirano biljno ulje (sojino) natrijev laurilsulfat

Ovojnica kapsule želatina

titanijev dioksid (E171) šelak

propilenglikol kalijev hidroksid

željezov oksid, crni (E172)

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 30 °C.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

PVC/PVDC/aluminij blisteri, pakiranja s 14, 28, 56 i 84 tvrdih kapsula. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/010

EU/1/04/307/009

EU/1/04/307/003

EU/1/04/307/012

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10.ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 100 mg tvrde kapsule

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna tvrda kapsula sadrži 100 mg zonisamida.

Pomoćne tvari: 0,002 mg boje sunset yellow FCF (E110) i 0,147 mg boje allura red AC (E129).

Pomoćna tvar s poznatim učinkom

Jedna tvrda kapsula sadrži 3 mg hidrogeniranog biljnog ulja (sojinog).

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Tvrda kapsula.

Bijelo neprozirno tijelo i crvena neprozirna kapica s otisnutim logom i oznakom “ZONEGRAN 100” u crnoj boji.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama kapsula Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg i 100 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran tvrde kapsule primjenjuju se peroralno.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

Zonegran sadrži hidrogenirano biljno ulje (sojino). Bolesnici ne smiju uzimati ovaj lijek ako su alergični na kikiriki ili soju.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku

liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid

liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Pomoćne tvari

Zonegran 100 mg tvrde kapsule sadrže žutu boju pod nazivom sunset yellow FCF (E110) i crvenu boju pod nazivom allura red AC (E129), koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu

dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4. Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega.

Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens

nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su

ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

Sadržaj kapsule

celuloza, mikrokristalična hidrogenirano biljno ulje (sojino) natrijev laurilsulfat

Ovojnica kapsule želatina

titanijev dioksid (E171) bojilo allura red AC (E129)

bojilo sunset yellow FCF (E110) šelak

propilenglikol kalijev hidroksid

željezov oksid, crni (E172)

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Ne čuvati na temperaturi iznad 30 °C.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

PVC/PVDC/aluminij blisteri, pakiranja s 28, 56, 84, 98 i 196 tvrdih kapsula.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/006

EU/1/04/307/004

EU/1/04/307/011

EU/1/04/307/007

EU/1/04/307/008

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10. ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 25 mg raspadljive tablete za usta

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna raspadljiva tableta za usta sadrži 25 mg zonisamida.

Pomoćna tvar: 0,75 mg aspartama (E951) po raspadljivoj tableti za usta.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Raspadljiva tableta za usta.

Zonegran 25 mg raspadljive tablete za usta bijele su do bjelkaste boje, okrugle, s utisnutom oznakom za jačinu tablete (“25”).

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg, 100 mg i 300 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran raspadljive tablete za usta primjenjuju se peroralno.

Zonegran raspadljivu tabletu treba staviti u usta, i to na jezik, gdje će se pod utjecajem sline brzo raspasti. Netaknutu raspadljivu tabletu teško je izvaditi iz usta. Budući da je raspadljiva tableta za usta osjetljiva na vlagu, treba je uzeti odmah čim se otvori blister. Može se uzimati sa ili bez tekućine.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni

lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz

primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili

povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Pomoćne tvari

Zonegran raspadljive tablete za usta sadrže sladilo nazvano aspartam (E951), koje je izvor fenilalanina i može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu

dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Zonegran raspadljive tablete za usta bioekvivalentne su tvrdim kapsulama zonisamida, slične brzine i opsega apsorpcije. Zonegran raspadljive tablete za usta mogu se primjenjivati kao alternativa Zonegran tvrdim kapsulama.

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4.

Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega. Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u

bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

riblja želatina manitol (E421) aspartam (E951) aroma naranče

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva čuvanje na određenoj temperaturi.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Hladno oblikovani aluminijski blisteri (AAB) koji se sastoje od laminirane osnovne folije od aluminija i polimera te pokrovne folije od aluminija, polimera i papira u pakiranjima od 14 ili 28 raspadljivih tableta za usta po kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Nakon otvaranja blistera: raspadljiva tableta za usta osjetljiva je na vlagu pa je treba uzeti odmah čim se otvori blister.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/014

EU/1/04/307/015

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10. ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 50 mg raspadljive tablete za usta

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna raspadljiva tableta za usta sadrži 50 mg zonisamida.

Pomoćna tvar: 1,5 mg aspartama (E951) po raspadljivoj tableti za usta.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Raspadljiva tableta za usta.

Zonegran 50 mg raspadljive tablete za usta bijele su do bjelkaste boje, okrugle, s utisnutom oznakom za jačinu tablete (“50”).

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg, 100 mg i 300 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran raspadljive tablete za usta primjenjuju se peroralno.

Zonegran raspadljivu tabletu treba staviti u usta, i to na jezik, gdje će se pod utjecajem sline brzo raspasti. Netaknutu raspadljivu tabletu teško je izvaditi iz usta. Budući da je raspadljiva tableta za usta osjetljiva na vlagu, treba je uzeti odmah čim se otvori blister. Može se uzimati sa ili bez tekućine.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni

lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz

primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili

povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Pomoćne tvari

Zonegran raspadljive tablete za usta sadrže sladilo nazvano aspartam (E951), koje je izvor fenilalanina i može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu

dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Zonegran raspadljive tablete za usta bioekvivalentne su tvrdim kapsulama zonisamida, slične brzine i opsega apsorpcije. Zonegran raspadljive tablete za usta mogu se primjenjivati kao alternativa Zonegran tvrdim kapsulama.

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4.

Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega. Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u

bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

riblja želatina manitol (E421) aspartam (E951) aroma naranče

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva čuvanje na određenoj temperaturi.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Hladno oblikovani aluminijski blisteri (AAB) koji se sastoje od laminirane osnovne folije od aluminija i polimera te pokrovne folije od aluminija, polimera i papira u pakiranjima od 14 ili 28 raspadljivih tableta za usta po kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Nakon otvaranja blistera: raspadljiva tableta za usta osjetljiva je na vlagu pa je treba uzeti odmah čim se otvori blister.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/016

EU/1/04/307/017

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10. ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 100 mg raspadljive tablete za usta

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna raspadljiva tableta za usta sadrži 100 mg zonisamida.

Pomoćna tvar: 3 mg aspartama (E951) po raspadljivoj tableti za usta.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Raspadljiva tableta za usta.

Zonegran 100 mg raspadljive tablete za usta bijele su do bjelkaste boje, okrugle, s utisnutom oznakom za jačinu tablete (“100”).

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg, 100 mg i 300 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran raspadljive tablete za usta primjenjuju se peroralno.

Zonegran raspadljivu tabletu treba staviti u usta, i to na jezik, gdje će se pod utjecajem sline brzo raspasti. Netaknutu raspadljivu tabletu teško je izvaditi iz usta. Budući da je raspadljiva tableta za usta osjetljiva na vlagu, treba je uzeti odmah čim se otvori blister. Može se uzimati sa ili bez tekućine.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni

lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz

primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili

povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Pomoćne tvari

Zonegran raspadljive tablete za usta sadrže sladilo nazvano aspartam (E951), koje je izvor fenilalanina i može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i

 

 

 

prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog

 

 

poremećaj disanja

sustava, prsišta i

 

 

 

sredoprsja

 

 

 

Poremećaji probavnog

 

konstipacija,

bol u trbuhu

sustava

 

proljev,

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

mučnina,

 

 

 

povraćanje

 

Poremećaji jetre i žuči

 

 

akutni kolecistitis

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Poremećaji kože i

 

osip

pruritus,

potkožnog tkiva

 

 

ekhimoza

Opći poremećaji i

 

umor,

 

reakcije na mjestu

 

pireksija,

 

primjene

 

razdražljivost

 

Pretrage

sniženi

smanjena težina,

poremećeni rezultati

 

bikarbonati

povišena kreatinin fosfokinaza u

analize mokraće

 

 

krvi,

 

 

 

povišena alanin aminotransferaza,

 

 

 

povišena aspartat

 

 

 

aminotransferaza

 

† MedDRA verzija 13.1

 

 

 

Dodatni podaci o posebnim populacijama

Stariji bolesnici

Objedinjena analiza sigurnosnih podataka za 95 starijih ispitanika pokazala je relativno veću učestalost prijava o perifernom edemu i pruritusu u usporedbi s odraslom populacijom.

Analiza podataka nakon stavljanja lijeka u promet pokazuje da je u bolesnika u dobi od 65 godina ili starijih, u usporedbi s općom populacijom, zabilježena veća učestalost sljedećih događaja: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i lijekom izazvani sindrom preosjetljivosti (DIHS).

Pedijatrijska populacija

Profil štetnih događaja za zonisamid u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 6 do 17 godina bio je u placebom kontroliranim ispitivanjima sličan onome u odraslih. Među 465 ispitanika u bazi podataka o sigurnosti primjene u pedijatrijskih ispitanika (uključujući dodatnih 67 ispitanika iz faze produžetka kontroliranog kliničkog ispitivanja), bilo je 7 smrtnih slučajeva (1,5%; 14,6/1000 osoba-godina), i to 2 slučaja epileptičkog statusa od kojih je jedan bio povezan s teškim gubitkom težine (10% unutar 3 mjeseca) u jednog ispitanika s tjelesnom težinom manjom od prosječne i posljedičnom nemogućnošću uzimanja lijeka; 1 slučaj ozljede glave/hematoma i 4 smrtna slučaja u ispitanika s prethodno postojećim funkcionalnim neurološkim deficitima različitih uzroka (2 slučaja sepse/zatajenja organa prouzročenih upalom pluća, 1 slučaj iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (SUDEP) i 1 ozljeda glave). Ukupno 70,4% pedijatrijskih ispitanika koji su primali zonisamid u kontroliranom ispitivanju ili u njegovu otvorenom produžetku imali su barem jedno mjerenje bikarbonata ispod

22 mmol/l, što je zahtijevalo liječenje. Niske razine bikarbonata u mjerenjima dugo su se održale (medijan 188 dana).

Objedinjena analiza podataka sigurnosti primjene za 420 pedijatrijskih bolesnika (183 ispitanika u dobi od 6 do 11 godina i 237 ispitanika u dobi od 12 do 16 godina s prosječnim trajanjem izloženosti od približno 12 mjeseci) pokazala je relativno češće zabilježenu upalu pluća, dehidraciju, smanjeno znojenje, nepravilne rezultate pretraga funkcije jetre, upalu srednjeg uha, faringitis, sinusitis i infekciju gornjih dišnih putova, kašalj, epistaksu i rinitis, bol u trbuhu, povraćanje, osip i ekcem te vrućicu u usporedbi s odraslom populacijom (osobito u ispitanika mlađih od 12 godina), a nisku incidenciju amnezije, povećanog kreatinina, limfadenopatije i trombocitopenije. Incidencija smanjenja tjelesne težine od 10% ili više iznosila je 10,7% (vidjeti dio 4.4). U nekim slučajevima gubitka težine postojalo je kašnjenje u prijelazu na sljedeći Tannerov stupanj te u sazrijevanju kostiju.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od

100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja Zonegranom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali mu se nakon pet dana povratila svijest i nije imao posljedica.

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje Zonegranom. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima također modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. Međutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do

24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg

karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

Tablica 6

Rezultati djelotvornosti za monoterapijsko ispitivanje 310

 

 

 

Zonisamid

Karbamazepin

 

 

 

n (ITT populacija)

 

 

 

 

 

 

 

Šest mjeseci bez napadaja

 

 

Razlika

CI 95%

 

 

 

 

 

 

PP populacija*

 

79,4%

83,7%

-4,5%

-12,2%; 3,1%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

69,4%

74,7%

-6,1%

-13,6%; 1,4%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

71,7%

75,7%

-4,0%

-11,7%; 3,7%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

52,9%

68,9%

-15,9%

-37,5%; 5,6%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvanaest mjeseci bez napadaja

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PP populacija

 

67,6%

74,7%

-7,9%

-17,2%; 1,5%

 

 

 

 

 

 

ITT populacija

 

55,9%

62,3%

-7,7%

-16,1%; 0,7%

 

 

 

 

 

< 4 napadaja tijekom početnog

57,4%

64,7%

-7,2%

-15,7%; 1,3%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

> 4 napadaja tijekom početnog

44,1%

48,9%

-4,8%

-26,9%; 17,4%

razdoblja od 3 mjeseca

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podvrsta napadaja (bez napadaja

 

 

 

 

6 mjeseci - PP populacija)

 

 

 

 

svi parcijalni

 

76,4%

86,0%

-9,6%

-19,2%; 0,0%

 

 

 

 

 

jednostavni parcijalni

72,3%

75,0%

-2,7%

-20,0%; 14,7%

 

 

 

 

 

kompleksni parcijalni

76,9%

93,0%

-16,1%

-26,3%; -5,9%

 

 

 

 

 

svi generalizirani toničko-klonički

78,9%

81,6%

-2,8%

-11,5%; 6,0%

 

 

 

 

 

sekundarni toničko-klonički

77,4%

80,0%

-2,6%

-12,4%; 7,1%

 

 

 

 

 

generalizirani toničko-klonički

85,7%

92,0%

-6,3%

-23,1%; 10,5%

 

 

 

 

 

 

PP = populacija koja je završila ispitivanje prema planu ispitivanja (engl. per protocol); ITT = populacija predviđena za liječenje (engl. intent-to-treat)

*Primarni ishod

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih bolesnika

U odraslih bolesnika djelotvornost Zonegrana dokazana je u 4 dvostruko slijepa, placebom kontrolirana ispitivanja u trajanju do 24 tjedna, uz dozu jedanput ili dvaput na dan. Ova ispitivanja pokazuju da je medijan smanjenja učestalosti parcijalnih napadaja povezan s dozom Zonegrana uz održanu djelotvornost pri dozama od 300 do 500 mg na dan.

Pedijatrijska populacija

Dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u adolescenata i pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina)

U pedijatrijskih bolesnika (u dobi od 6 i više godina), djelotvornost zonisamida dokazana je u dvostruko slijepom, placebom kontroliranom ispitivanju koje je uključilo 207 ispitanika, a trajanje liječenja iznosilo je do 24 tjedna. Smanjenje od 50% ili više u odnosu na početnu učestalost napadaja tijekom razdoblja stabilne doze od 12 tjedana opaženo je u 50% ispitanika liječenih zonisamidom i 31% bolesnika koji su primali placebo.

Specifične teškoće s obzirom na sigurnost primjene koje su se pojavile u pedijatrijskim ispitivanjima bile su smanjeni apetit i gubitak težine, snižene razine bikarbonata, povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i dehidracija. Svi ti učinci a posebice gubitak težine mogu imati štetne posljedice na rast i razvoj i mogu dovesti do narušenog općeg zdravlja. Sveukupno, o učincima na dugoročni rast i razvoj postoje samo ograničeni podaci.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Zonegran raspadljive tablete za usta bioekvivalentne su tvrdim kapsulama zonisamida, slične brzine i opsega apsorpcije. Zonegran raspadljive tablete za usta mogu se primjenjivati kao alternativa Zonegran tvrdim kapsulama.

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost, iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgođene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane događa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih, što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a također i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4.

Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega. Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se uspoređuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob ( 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min (vidjeti također dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici između mlađih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata, dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bili su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeđu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nije kancerogen.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su s povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u

bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježđenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

riblja želatina manitol (E421) aspartam (E951) aroma naranče

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok valjanosti

3 godine

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva čuvanje na određenoj temperaturi.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Hladno oblikovani aluminijski blisteri (AAB) koji se sastoje od laminirane osnovne folije od aluminija i polimera te pokrovne folije od aluminija, polimera i papira u pakiranjima od 56 ili 98 raspadljivih tableta za usta po kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Nakon otvaranja blistera: raspadljiva tableta za usta osjetljiva je na vlagu pa je treba uzeti odmah čim se otvori blister.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Eisai Limited

European Knowledge Centre

Mosquito Way

Hatfield, Hertfordshire, AL10 9SN

Ujedinjeno Kraljevstvo

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/04/307/018

EU/1/04/307/019

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja:

10. ožujka 2005.

Datum posljednje obnove odobrenja:

21. prosinca 2009.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove http://www.ema.europa.eu.

1. NAZIV LIJEKA

Zonegran 300 mg raspadljive tablete za usta

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna raspadljiva tableta za usta sadrži 300 mg zonisamida.

Pomoćna tvar: 6 mg aspartama (E951) po raspadljivoj tableti za usta.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Raspadljiva tableta za usta.

Zonegran 300 mg raspadljive tablete za usta bijele su do bjelkaste boje, okrugle, s utisnutom oznakom za jačinu tablete (“300”).

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Zonegran je indiciran kao:

monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zonegran se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

 

Tablica 1

Odrasli – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

 

 

Režim liječenja

 

Faza titracije

 

Uobičajena doza

 

 

 

 

 

 

održavanja

 

Monoterapija

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

5. + 6. tjedan

300 mg na dan

 

novodijagnosticirani

100 mg na dan

200 mg na dan

300 mg na dan

 

odrasli bolesnici

(jedanput na

(jedanput na

(jedanput na dan)

(jedanput na dan)

 

 

 

dan)

dan)

 

Ako je potrebna viša

 

 

 

 

 

 

doza: u razmacima od

 

 

 

 

 

 

dva tjedna povećavati

 

 

 

 

 

 

dozu za 100 mg do

 

 

 

 

 

 

najviše 500 mg.

 

Dodatna terapija

1. tjedan

2. tjedan

od 3. do 5. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

- s lijekovima

 

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

induktorima

 

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od

(jedanput na dan ili

 

CYP3A4

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedan dana s

podijeljeno u dvije

 

(vidjeti dio 4.5)

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

za 100 mg

 

 

 

- bez lijekova

 

1. + 2. tjedan

3. + 4. tjedan

od 5. do 10. tjedna

300 do 500 mg na dan

 

induktora CYP3A4

50 mg na dan

100 mg na dan

povećavati u

 

ili kod oštećenja

(podijeljeno u

(podijeljeno u

razmacima od dva

(jedanput na dan ili

 

bubrega ili jetre

 

dvije doze)

dvije doze)

tjedna s

podijeljeno u dvije

 

 

 

 

 

povećanjem doze

doze)

 

 

 

 

 

do 100 mg

Neki bolesnici mogu

 

 

 

 

 

 

odgovoriti na niže doze.

 

Opće preporuke za doziranje Zonegrana u posebnim populacijama bolesnika

 

 

Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina)

Postupno povećavanje i održavanje doze

Pedijatrijskim bolesnicima u dobi od 6 i više godina, Zonegran se mora dodati već postojećoj terapiji. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 2. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama.

Liječnici moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje, na uokvireni tekst (u Uputi o lijeku) sa savjetima za sprječavanje toplinskog udara (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Tablica 2 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog povećavanja i održavanja doze

Režim liječenja

Faza titracije

Uobičajena doza održavanja

 

 

 

 

 

Dodatna

1. tjedan

2. do 8. tjedan

Bolesnici težine

Bolesnici težine

terapija

 

 

20 do 55 kga

> 55 kg

- s lijekovima

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

induktorima

(jedanput na

tjedan dana s

 

(jedanput na dan)

CYP3A4 (vidjeti

dan)

povećanjem doze

 

 

dio 4.5)

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

 

 

 

 

 

1. + 2. tjedan

≥ 3. tjedan

 

 

- bez lijekova

1 mg/kg na

Povećavati u

6 do 8 mg/kg na dan

300 do 500 mg na

induktora

dan

razmacima od

(jedanput na dan)

dan

CYP3A4

(jedanput na

dva tjedna s

 

(jedanput na dan)

 

dan)

povećanjem doze

 

 

 

 

za 1 mg/kg

 

 

Napomena:

 

 

 

 

a.Kako bi se osiguralo održavanje terapijske doze, potrebno je nadzirati djetetovu tjelesnu težinu i mijenjati dozu u skladu s promjenom težine do 55 kg. Doza iznosi od 6 do 8 mg/kg na dan do maksimalne doze od 500 mg na dan.

Sigurnost i djelotvornost Zonegrana u djece mlađe od 6 godina ili one težine manje od 20 kg još nisu ustanovljene.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg.

Nije uvijek moguće precizno postići izračunatu dozu jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu. Stoga se u tim slučajevima preporučuje zaokružiti ukupnu dozu Zonegrana na najbližu višu ili nižu moguću dozu koja se može postići jačinama tableta Zonegrana dostupnim na tržištu (25 mg, 50 mg, 100 mg i 300 mg).

Ukidanje

Kada liječenje Zonegranom treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika doza se smanjivala za otprilike 2 mg/kg u razmacima od tjedan dana (tj. sukladno režimu navedenom u tablici 3).

Tablica 3 Pedijatrijska populacija (u dobi od 6 i više godina) – preporučeni režim postupnog smanjivanja doze

Težina

Smanjivanje doze u razmacima od tjedan dana za:

 

 

20 – 28 kg

25 do 50 mg na dan*

 

 

29 – 41 kg

50 do 75 mg na dan*

 

 

42 – 55 kg

100 mg na dan*

 

 

> 55 kg

100 mg na dan*

 

 

Napomena:

*Sve doze odnose se na primjenu jedanput na dan.

Stariji bolesnici

Liječenje bolesnika starije dobi treba započeti oprezno jer su podaci o primjeni Zonegrana u tih bolesnika ograničeni. Propisivači lijeka moraju voditi računa i o sigurnosnom profilu Zonegrana (vidjeti dio 4.8).

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U liječenju bolesnika s oštećenjem bubrega treba postupati oprezno jer su podaci o primjeni u takvih bolesnika ograničeni i mogle bi biti potrebne sporije titracije Zonegrana. Budući da se zonisamid i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, liječenje treba obustaviti u bolesnika koji razviju akutno zatajenje bubrega ili kad je opažen klinički značajan ustrajni porast kreatinina u serumu.

U bolesnika s oštećenjem bubrega, bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC zonisamida u plazmi bio je povećan za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina < 20 ml/min.

Bolesnici s oštećenjem jetre

Primjena u bolesnika s oštećenjem jetre nije ispitana. Stoga se ne preporučuje primjena u bolesnika s teškim oštećenjem jetre. Treba postupati oprezno u liječenju bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre i može biti potrebna sporija titracija Zonegrana.

Način primjene

Zonegran raspadljive tablete za usta primjenjuju se peroralno.

Zonegran raspadljivu tabletu treba staviti u usta, i to na jezik, gdje će se pod utjecajem sline brzo raspasti. Netaknutu raspadljivu tabletu teško je izvaditi iz usta. Budući da je raspadljiva tableta za usta osjetljiva na vlagu, treba je uzeti odmah čim se otvori blister. Može se uzimati sa ili bez tekućine.

Učinak hrane

Zonegran se može uzimati s hranom ili bez nje (vidjeti dio 5.2).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 ili na sulfonamide.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Neobjašnjiv osip

Povezano s terapijom Zonegranom javlja se ozbiljan osip, uključujući slučajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene Zonegrana u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene Zonegrana treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom Zonegran se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zonegran kao dodatni

lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija Zonegranom. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonegran je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, između doze i trajanja liječenja i tih događaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru i hiperemiju oka (crvenilo) te povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka terapije. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova također je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zonegran.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika.

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjene razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem Zonegranom. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz

primjenu Zonegrana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se metabolička acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazitija sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlađih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu Zonegrana (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zonegran unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zonegran propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti također dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zonegran i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što su trauma ili veliki epileptički napadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje Zonegrana i započeti odgovarajuće liječenje.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Liječnici koji bolesnice liječe Zonegranom trebali bi nastojati osigurati uporabu odgovarajuće kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zonegran može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik za vrijeme uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili

povećanje unosa hrane. Ako dođe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja Zonegranom. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece

Zonegran može u djece prouzročiti smanjeno znojenje i pregrijavanje, a ako se dijete ne liječi to može dovesti do oštećenja mozga i smrti. Rizik je za djecu najveći posebice po vrućini.

Kada se dijete liječi Zonegranom:

ono treba biti rashlađeno osobito za vrućeg vremena

mora izbjegavati teške tjelesne aktivnosti osobito kada su vrućine

mora piti mnogo hladne vode

ne smije uzimati nijedan od ovih lijekova:

inhibitore karboanhidraze (kao što su topiramat i acetazolamid) i antikolinergičke lijekove (kao što su klomipramin, hidroksizin, difenhidramin, haloperidol, imipramin i oksibutinin).

AKO SE POJAVI BILO ŠTO OD SLJEDEĆEG, DJETETU JE POTREBNA HITNA LIJEČNIČKA POMOĆ:

Koža je vrlo ugrijana uz malo znojenja ili bez znojenja, ili je dijete postalo smeteno ili ima grčeve u mišićima, ili su djetetovi srčani otkucaji ili disanje postali ubrzani.

Dijete sklonite na hladnije, sjenovito mjesto.

Djetetovu kožu vodom održavajte rashlađenu.

Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju Zonegrana.

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonegran se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagođene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), međutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane; u protivnom liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zonegran se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje Zonegranom treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na događaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja Zonegranom.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogođenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Pomoćne tvari

Zonegran raspadljive tablete za usta sadrže sladilo nazvano aspartam (E951), koje je izvor fenilalanina i može naškoditi osobama koje boluju od fenilketonurije.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Učinak Zonegrana na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zonegran utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji Zonegrana na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje Zonegrana u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zonegran treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zonegran se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50 od 267 µmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i Zonegrana

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija Zonegrana i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a također i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

-Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se Zonegran dodaje već postojećoj terapiji; međutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze Zonegrana. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu Zonegrana i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

-Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina

(1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja Zonegrana nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja Zonegranom i još mjesec dana nakon prestanka liječenja.

Trudnoća

Podaci o primjeni Zonegrana u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Zonegran se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to po mišljenju liječnika nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. U bolesnica koje planiraju trudnoću treba preispitati potrebu za liječenjem protiv epilepsije. Ako je propisan Zonegran, preporučuje se pažljivo motrenje.

Ženama za koje je je vjerojatno da će zatrudnjeti potreban je savjet specijalista kako bi se razmotrilo najbolje liječenje za vrijeme trudnoće. Žene koje mogu zatrudnjeti liječnik specijalist mora upoznati s mogućim učincima Zonegrana na fetus i s bolesnicom razmotriti rizik u odnosu na koristi prije početka liječenja. Rizik od prirođenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće su bili prijavljivani rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i defekt neuralne cijevi. Terapija s nekoliko antiepileptičkih lijekova može biti povezana s većim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapija.

Antiepileptička terapija ne smije se prekinuti naglo jer to može dovesti do neočekivanih napadaja koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za majku i dijete.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja Zonegranom. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije Zonegranom.

Plodnost

Nema kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. Međutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima Zonegran se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je Zonegran najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zonegran derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom Zonegrana iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često

≥ 1/10

često

≥ 1/100 i < 1/10

manje često

≥ 1/1000 i < 1/100

rijetko

≥ 1/10 000 i < 1/1000

vrlo rijetko

< 1/10 000

nepoznato

ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Tablica 4 Nuspojave povezane sa Zonegranom iz kliničkih ispitivanja dodatne primjene i praćenja nakon stavljanja lijeka u promet

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Infekcije i

 

 

pneumonija,

 

infestacije

 

 

infekcija

 

 

 

 

mokraćnog

 

 

 

 

sustava

 

Poremećaji krvi i

 

ekhimoza

 

agranulocitoza,

limfnog sustava

 

 

 

aplastična anemija,

 

 

 

 

leukocitoza,

 

 

 

 

leukopenija,

 

 

 

 

limfadenopatija,

 

 

 

 

pancitopenija,

 

 

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

preosjetljivost

 

sindrom preosjetljivosti

imunološkog

 

 

 

izazvan lijekom,

sustava

 

 

 

medikamentozni osip s

 

 

 

 

eozinofilijom i sistemskim

 

 

 

 

simptomima

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Poremećaji

anoreksija

 

hipokalemija

metabolička acidoza,

metabolizma i

 

 

 

bubrežna tubularna acidoza

prehrane

 

 

 

 

Psihijatrijski

agitacija,

afektivna

ljutnja,

halucinacije

poremećaji

razdražljivost

labilnost,

agresija,

 

 

,

anksioznost,

suicidalna

 

 

stanje

nesanica,

ideacija,

 

 

konfuzije,

psihotični

pokušaj

 

 

depresija

poremećaj

samoubojstva

 

 

 

 

 

 

Poremećaji

ataksija,

bradifrenija,

konvulzije

amnezija,

živčanog sustava

omaglica,

poremećaj

 

koma,

 

oslabljeno

pažnje,

 

grand mal napadaj,

 

pamćenje,

nistagmus,

 

mijastenijski sindrom,

 

somnolencija

parestezije,

 

maligni neuroleptički

 

 

poremećaj

 

sindrom,

 

 

govora,

 

epileptički status

 

 

tremor

 

 

Poremećaji oka

diplopija

 

 

glaukom zatvorenog kuta,

 

 

 

 

bol u oku,

 

 

 

 

miopija,

 

 

 

 

zamagljen vid,

 

 

 

 

smanjena oštrina vida

Poremećaji

 

 

 

dispneja,

dišnog sustava,

 

 

 

aspiracijska pneumonija,

prsišta i

 

 

 

poremećaj disanja,

sredoprsja

 

 

 

hipersenzitivni pneumonitis

Poremećaji

 

bol u trbuhu,

povraćanje

pankreatitis

probavnog

 

konstipacija,

 

 

sustava

 

proljev,

 

 

 

 

dispepsija,

 

 

 

 

mučnina

 

 

Poremećaji jetre i

 

 

kolecistitis,

hepatocelularno oštećenje

žuči

 

 

kolelitijaza

 

Poremećaji kože i

 

osip,

 

anhidroza,

potkožnog tkiva

 

pruritus,

 

multiformni eritem,

 

 

alopecija

 

Stevens-Johnsonov sindrom,

 

 

 

 

toksična epidermalna

 

 

 

 

nekroliza

Poremećaji

 

 

 

rabdomioliza

mišićno-koštanog

 

 

 

 

sustava i vezivnog

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

Poremećaji

 

nefrolitijaza

urinarni

hidronefroza,

bubrega i

 

 

kalkulus

zatajenje bubrega,

mokraćnog

 

 

 

nenormalna mokraća

sustava

 

 

 

 

Opći poremećaji i

 

umor,

 

 

reakcije na

 

bolest nalik

 

 

mjestu primjene

 

gripi,

 

 

 

 

pireksija,

 

 

 

 

periferni edem

 

 

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

Vrlo rijetko

organskih sustava

 

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

 

terminologija)

 

 

 

 

Pretrage

sniženi

smanjena

 

povišena kreatin fosfokinaza

 

bikarbonati

težina

 

u krvi,

 

 

 

 

povišen kreatinin u krvi,

 

 

 

 

povišena urea u krvi,

 

 

 

 

poremećeni nalazi pretraga

 

 

 

 

funkcije jetre

Ozljede, trovanja

 

 

 

toplinski udar

i proceduralne

 

 

 

 

komplikacije

 

 

 

 

Osim toga, bilo je izoliranih slučajeva iznenadne neobjašnjive smrti bolesnika s epilepsijom (Sudden Unexplained Death in Epilepsy Patients - SUDEP) koji su primali Zonegran.

Tablica 5 Nuspojave iz randomiziranog, kontroliranog ispitivanja monoterapije zonisamidom u usporedbi s monoterapijom karbamazepinom produljenog otpuštanja

Klasifikacija

Vrlo često

Često

Manje često

organskih sustava

 

 

 

(MedDRA

 

 

 

terminologija†)

 

 

 

Infekcije i infestacije

 

 

infekcija mokraćnog

 

 

 

sustava,

 

 

 

pneumonija

Poremećaji krvi i

 

 

leukopenija,

limfnog sustava

 

 

trombocitopenija

Poremećaji

 

oslabljen apetit

hipokalemija

metabolizma i prehrane

 

 

 

Psihijatrijski

 

agitacija,

stanje konfuzije,

poremećaji

 

depresija,

akutna psihoza,

 

 

nesanica,

agresija,

 

 

promjene raspoloženja,

suicidalna ideacija,

 

 

anksioznost

halucinacije

 

 

 

 

Poremećaji živčanog

 

ataksija,

nistagmus,

sustava

 

omaglica,

poremećaj govora,

 

 

oslabljeno pamćenje,

tremor,

 

 

somnolencija,

konvulzije

 

 

bradifrenija,

 

 

 

poremećaj pažnje,

 

 

 

parestezije

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

diplopija

 

Poremećaji dišnog